{"id":402519,"date":"2024-05-23T07:41:39","date_gmt":"2024-05-23T05:41:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=402519"},"modified":"2024-05-23T07:48:08","modified_gmt":"2024-05-23T05:48:08","slug":"viktor-ivancic-poruka-presude-protiv-zovka-je-jasna-tko-se-buni-protiv-cenzure-najebat-ce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/05\/23\/viktor-ivancic-poruka-presude-protiv-zovka-je-jasna-tko-se-buni-protiv-cenzure-najebat-ce\/","title":{"rendered":"Viktor Ivan\u010di\u0107: Poruka presude protiv Zovka je jasna, tko se buni protiv cenzure, najebat \u0107e"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Ivica Buljan<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da je Viktor Ivan\u010di\u0107 novinar i urednik u nekoj drugoj zemlji, a ne u Hrvatskoj, ne bi dobio stukovnu nagradu za \u017eivotno djelo, nego bi svaka novina nudila suho zlato da ga dobije za glavnog urednika ili neku drugu poziciju na kojoj se donose klju\u010dne oduke za novine, koje bi bile \u010ditane i uva\u017eavane. No u ovom dru\u0161tvu to je samo puka iluzija, a Viktor i mno\u0161tvo drugih iz na\u0161e bran\u0161e gurnuto je na marginu jer tako \u017eele mo\u0107nici, koji su od ove dr\u017eave stvorili i stvaraju dru\u0161tvo po mjeri Tu\u0111manovih 200 obitelji. Tako da nam ostaje samo \u010ditati i u\u017eivati u Viktorovim odgovorima i izraziti slaganje s njegovim pogledima i stavovima o novinarstvu i stanju u na\u0161em mentalno osaka\u0107enom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Kako gledate na novinarstvo danas? Da ste kojim slu\u010dajem opet na po\u010detku, biste li izabrali da se bavite ovom profesijom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Novinarstvo se strukturalno jako promijenilo, o tome mogu svjedo\u010diti zahvaljuju\u0107i svojim godinama. Ne\u0161to \u0161to je nekad za tu struku bilo va\u017eno, danas je neva\u017eno. Ne\u0161to \u0161to je nekad bilo neva\u017eno, danas je va\u017eno. Me\u0111utim, da danas po\u010dinjem, opet bih izabrao tu profesiju, ili bi, to\u010dnije, ona izabrala mene. Dodu\u0161e, je se nikada nisam \u017eelio baviti, niti sam se bavio novinarstvom na na\u010din kako to podrazumijeva tradicionalni kli\u0161ej, kao \u201eneutralni izvjestitelj\u201c, \u201eobjektivni promatra\u010d\u201c li\u0161en politi\u010dke vokacije i tome sli\u010dno. Novinarstvo me zanima samo kao vid otpora. Danas su mogu\u0107nosti za to relativno sku\u010dene, ali ipak je mogu\u0107e prona\u0107i modus kroz koji \u0107e\u0161 se suprotstaviti mo\u0107nicima. Sr\u017e novinarstva je svjedo\u010denje istine, a istina, pogotovo ona neugodna, uvijek je neprijatelj vladaju\u0107oj nepravdi. Novinarstvo koje ne pretendira mijenjati svijet, \u0161to se mene ti\u010de, drugorazredno je i bespotrebno.<\/p>\n

Jesu li novinari i novinarstvo, i ako jesu, za\u0161to su izgubili vjerodostojnost i povjerenje \u010ditatelja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tome je pridonijela kapitalisti\u010dka evolucija medijske industrije. A ona je takva da mediji moraju udovaljavati sve ve\u0107oj i gu\u0161\u0107oj mre\u017ei lojalnosti, \u0161to je za ne\u0161to poput nezavisnog novinarstva dugoro\u010dno pogubno. Koliko ja mogu prepoznati trendove, stvari idu ka tome da korporativni mediji opstanu, a da novinarstvo kao zanatska disciplina postupno odumre. Novinare \u0107e zamijeniti lo\u0161e pla\u0107eni i profesionalno invalidni dobavlja\u010di sadr\u017eaja. Paralelno se razvija \u010ditatelj & gledatelj s jakim ironijskim otklonom, onaj koji je u stanju \u010dak i u\u017eivati u nekome medijskom sadr\u017eaju, a da mu pritom ne ukazuje povjerenje. U jednopartijskom socijalizmu ljudi su, kako se govorilo, novine \u010ditali izme\u0111u redaka, a u liberalnom kapitalizmu to \u010dine izme\u0111u reklama i PR-priloga, s tim da je \u201ereklama\u201c strogo politi\u010dka kategorija. Ljudi intuitivno razumiju da je dobra stara autokratska direktiva zamijenjena \u201edemokratskom\u201c manipulacijom pa se tome recepcijski prilago\u0111avaju, \u0161to nikome ne smeta dok god su pasivni. S druge strane, kad je izme\u0111u medija i \u010ditatelja uspostavljeno istinsko povjerenje, kada je taj odnos vjerodostojan, oslaba\u0111a se energija koju nije mogu\u0107e mjeriti nakladom ili klikovima. Vjerojatno sam u zabludi, ali ja u tu energiju jo\u0161 uvijek vjerujem.<\/p>\n

Prijetnje i pritisci na novinare ne prestaju ve\u0107 decenijama. Vi ste se s njima suo\u010davali svakodnevno; kako ste s s time nosili i \u0161to mislite o ljudima koji na tako nizak i podao na\u010din maltretiraju druge samo zato \u0161to rade svoj posao?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tu je na snazi vrlo jednostavno pravilo \u2013 \u0161to je manje demokracije, vi\u0161e je pritisaka na novinare. Jasno, ako demokraciju ne svedemo na parlamentarni cirkus. Budu\u0107i da su kroz ove tri i pol decenije napadi na novinare u Hrvatskoj bili prakti\u010dki kontinuirani, ne mo\u017eemo se potu\u017eiti da smo \u017eivjeli u dosadnoj zemlji. Zahvaljuju\u0107i politi\u010dkoj klasi i pogonima poslu\u0161ni\u010dkih medija \u2013 a i jedni i drugi su iskazivali nacionalisti\u010dku revnost \u2013 Hrvatska se razvila u dr\u017eavu koja duboko prezire i odbacuje istinu o sebi. Ona \u017eivi svoju mitsku stvarnost i odbija da je u tome ometaju nepobitne \u010dinjenice. Hrvatska je, mo\u017ee se re\u0107i, entitet za religioznu upotrebu. Pod uvjetom da pate od istinoljubivosti, novinari su tu po definiciji nepo\u017eeljni.<\/p>\n

Kako tuma\u010dite nasrtaj Ivana Penave i Domovinskog pokreta na Novosti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bojim se da je to tek po\u010detak, da je inicijativa za ga\u0161enje Novosti uvertira u operaciju discipliniranja medijske scene koja tek slijedi. Pritom je zanimljiv segregacijski argument koji se naj\u010de\u0161\u0107e koristi \u2013 budu\u0107i da ih izdaje srpska nacionalna manjina, Novosti se smiju baviti isklju\u010divo \u201esrpskim temama\u201c, folklorom i narodnim obi\u010dajima, a sve drugo im je strogo zabranjeno ako \u017eele koristiti javni novac. Ve\u0107 sutra bodljikava \u017eica ne\u0107e biti rezervirana samo za omra\u017eeno \u201esrpsko\u201c, nego i za sve \u0161to je \u201enedovoljno hrvatsko\u201c. \u017dica je krajnji mentalni doba\u010daj i samo sredi\u0161te politi\u010dke vizije domoljuba iz Domovinskog pokreta. Za njih je koncentracioni logor idealna verzija dru\u0161tva.<\/p>\n

\u010cesto ste bili u sudnicama. Najnoviji oblik pritiska na novinare i medije su SLAPP-tu\u017ebe. Kako se tome oduprijeti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U sada\u0161njim okolnostima, skoro nikako. Trebalo bi, naime, temeljito reformirati hrvatsko pravosu\u0111e \u2013 zapravo je \u201ereformirati\u201c slab izraz: trebalo bi ga doslovno rasturiti i izgraditi na novim osnovama, \u0161to je opet utopijska pomisao \u2013 jer ono je danas takvo da SLAPP-tu\u017ebama unaprijed garantira uspjeh. Hrvatsko pravosu\u0111e je poput bordela u kojem SLAPP-tu\u017eioci mogu besplatno zadovoljavati svoje nagone. Ono \u0161to novinarima zasad preostaje je da se ne daju impresionirati i zastra\u0161iti. Svaki izgubljeni sudski proces treba evidentirati kao osobni trijumf i gurati dalje. Samo \u0161to to \u010deli\u010denje bogami ko\u0161ta…<\/p>\n

Vrhovni sud preina\u010dio je odluku ni\u017eih sudova i presudio protiv predsjednika HND-a Hrvoja Zovka u slu\u010daju Peri\u0161in-\u010cakarun te je Zovko dobio trenutni otkaz. Na drugoj strani Uskokov optu\u017eenik i biv\u0161i ravnatelj HRT-a tamo uredno jo\u0161 prima pla\u0107u. Kakva je to pravda?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To je hrvatska pravda. Ona kada se suci najvi\u0161e pravosudne instance i ne trude prikriti \u010dinjenicu da provode nalog vladaju\u0107e partije, kao da ponosno demonstriraju to \u0161to su pravosudna depadansa izvr\u0161ne politi\u010dke vlasti. Poruka presude protiv Zovka je jasna \u2013 tko se buni protiv cenzure, najebat \u0107e! A budu\u0107i da se predsjednik HND-a od po\u010detka mandata principijelno i \u017eustro suprotstavlja HDZ-ovim napadima na novinare i slobodu \u0161tampe, pa tako i usmjerava cehovsku organizaciju u \u201ene\u017eeljenom pravcu\u201c, ovo je jedna od prilika za odmazdu. Vjerojatno ne\u0107e biti zadnja.<\/p>\n

Jesu li danas mogu\u0107e novine poput Feral Tribunea?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Naravno da jesu. Dakako, u nekom drugom formatu ili, kako se to danas ka\u017ee, \u201eplatformi\u201c. Mislim da je uvijek korisno poku\u0161ati se izmaknuti iz sistema i sabotirati utvr\u0111ena pravila igre, koliko je to mogu\u0107e. U novinarstvo sam u\u0161ao ure\u0111uju\u0107i fakultetski list, na samom po\u010detku osamdesetih. Jednom je zbog nekog \u010dlanka uprava fakulteta odlu\u010dila obustaviti financiranje lista. Tada se skupilo nas petnaestak, o\u010distili smo dva hangara u splitskom \u0161kveru, uzeli za to novac i \u0161tampali list o vlastitome tro\u0161ku, ali je to i dalje bilo fakultetsko glasilo. Poku\u0161aj cenzure od strane uprave je bio ugu\u0161en i oni nisu znali \u0161to da \u010dine. Na takav na\u010din su svojedobno pokretani Feral, Arkzin i neki drugi mali mediji koji su bili radikalno suprotstavljeni tada\u0161njem duhu vremena. Pa i Novosti su se danas profilirale kao neka vrsta konceptualne gre\u0161ke u sistemu \u2013 infrastrukturno su u njemu, a u isti mah iznevjeravaju njegova o\u010dekivanja. Ho\u0107u re\u0107i, stav da se \u201eni\u0161ta ne mo\u017ee u\u010diniti\u201c je upravo ono \u0161to se od nas o\u010dekuje. \u010cak i kada je to\u010dan, slu\u017ei kao izgovor.<\/p>\n

Je li na vas tijekom karijere neki politi\u010dar ostavio jak dojam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ne, nije. Stipe Mesi\u0107 se mo\u017eda izdvaja jer, kako mi se \u010dini, nije dopustio da \u201epoliti\u010dko bi\u0107e\u201c pojede ljudski dio njegove li\u010dnosti. Nisam sklon tezi da su svi politi\u010dari isti, ali sam ponekad relativno blizu tome. Decenije negativne selekcije daju svoje rezultate. Hrvatski narod zaista nije bogzna \u0161to, ali dana\u0161nji politi\u010dari su definitivno najgore \u0161to taj narod mo\u017ee dati.<\/p>\n

Studirali ste elektrotehniku i zavr\u0161ili u novinarstvu. Kako to?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Upisao sam pogre\u0161an fakultet. Bio sam prva generacija koju je u srednjoj \u0161koli zaka\u010dila tzv. \u0160uvarova reforma \u0161kolstva. Ukinuli su gimnaziju koju sam bio upisao pa me u tre\u0107em razredu \u201ebacilo\u201c u tehni\u010dku \u0161kolu, a nakon toga sam po inerciji zavr\u0161io na tehni\u010dkom fakultetu. Me\u0111utim, sretna okolnost je \u0161to je tu bila vrlo jaka studentska organizacija. Radili smo sva\u0161ta, pokrenuli jedan od boljih rock-klubova u gradu, organizirali koncerte, pravili borbene studentske novine\u2026 List je dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, a ja sam u novinarstvu na\u0161ao sebe.<\/p>\n

\u0160to vam je u novinarstvu bio najljep\u0161i trenutak, a \u0161to je bilo najgore?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Cijeli period Ferala pamtim kao jako dobru stvar, bez obzira na vanjske pritiske i traumati\u010dna iskustva. I to vi\u0161e zbog na\u010dina rada i osloba\u0111anja grupne kreativnosti nego zbog samog ishoda. Ni prije ni poslije toga nisam do te mjere osje\u0107ao autorsku ispunjenost. Dok sam u ratno doba bio na prisilnoj vojnoj obuci, poslije one \u010duvene naslovne stranice sa Slobom i Franjom u krevetu, napisao sam tekst u kojemu bjesomu\u010dno satiri\u010dki ismijavam jezik konkretnoga komandnoga kadra koji se sa mnom bavio. Diktirao sam ga iz telefonske govornice u krugu kasarne. Bila je to, sje\u0107am se, \u010dista sre\u0107a. Atmosferu u vojnoj ustanovi nakon \u0161to se pojavio Feral s tim \u010dlankom, tu prekrasnu tupost, nikada ne\u0107u zaboraviti. A najgore iskustvo? Davnih godina sam bio napisao o\u0161tar komentar temeljen na pogre\u0161nom podatku o jednom \u010dovjeku. Nasjeo sam kao zadnja budala na la\u017eni izvor. Stvar je zavr\u0161ila na sudu, gdje sam priznao krivnju i ispri\u010dao se tu\u017eiocu. Sudac je bio toliko ushi\u0107en da mi je odrezao najni\u017eu kaznu, a s tu\u017eiocem sam se rukovao. Me\u0111utim, stid je ostao do danas.<\/p>\n

Koliko vam zna\u010de nagrade? \u00a0Jeste li razmi\u0161ljali o tome da \u0107e do\u0107i i vrijeme da dobijete nagradu za \u017eivotno djelo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Drago mi je zbog te nagrade mada je nisam o\u010dekivao. S druge strane, ne shva\u0107am sebe toliko ozbiljno da bi mi se zbog njene \u201ete\u017eine\u201c namr\u0161tilo lice. A i malo je kasno da mi rastu krila.<\/p>\n

Kako je Robi K.?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dobro, hvala na pitanju. Ove godine puni se \u010detrdeseta obljetnica bezuspje\u0161nih poku\u0161aja da zavr\u0161i tre\u0107i razred. Pred njim su veliki izazovi.<\/p>\n

hnd.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koliko ja mogu prepoznati trendove, stvari idu ka tome da korporativni mediji opstanu, a da novinarstvo kao zanatska disciplina postupno odumre. Novinare \u0107e zamijeniti lo\u0161e pla\u0107eni i profesionalno invalidni dobavlja\u010di sadr\u017eaja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":402524,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-402519","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402519","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=402519"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402519\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":402525,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402519\/revisions\/402525"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/402524"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=402519"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=402519"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=402519"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}