{"id":402028,"date":"2024-05-17T07:07:25","date_gmt":"2024-05-17T05:07:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=402028"},"modified":"2024-05-17T07:08:20","modified_gmt":"2024-05-17T05:08:20","slug":"rezolucija-jede-svoju-djecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/05\/17\/rezolucija-jede-svoju-djecu\/","title":{"rendered":"Rezolucija jede svoju djecu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Elis Bekta\u0161\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rezolucija o Srebrenici, oko koje o\u010dito ne postoji dovoljno \u010dvrst konsenzus \u010dak ni me\u0111u onima koji je podr\u017eavaju, zbog \u010dega je glasanje na Generalnoj skup\u0161tini UN pomjereno za 15. maj, uz mogu\u0107nost da opet bude odgo\u0111eno, svijetu nudi svoj veoma neuvjerljiv raison d\u2019\u00eatre.<\/p>\n

Onaj ko pristane na obrazlo\u017eenje predlaga\u010da, po kom je svrha rezolucije podsje\u0107anje na stravi\u010dni zlo\u010din nad ratnim zarobljenicima na samom kraju rata u Bosni i Hercegovini, kako se takvi zlo\u010dini vi\u0161e ne bi ponavljali, nu\u017eno \u0107e se na\u0107i pred neugodnim i \u017euljaju\u0107im pitanjem \u2013 a zbog \u010dega, do\u0111avola, predlaga\u010di te rezolucije ne \u010dine ni\u0161ta po pitanju znatno voluminoznijeg i, po strukturi \u017ertava, znatno stravi\u010dnijeg zlo\u010dina koji se u re\u017eiji i izvedbi izraelske dr\u017eave upravo odvija pred o\u010dima cijelog svijeta.<\/p>\n

To pitanje postaje jo\u0161 neugodnije ima li se u vidu da je tu rije\u010d o sistemati\u010dnom i metodi\u010dnom zlo\u010dinu koji kontinuirano traje ve\u0107 godinama, pa \u010dak i decenijama \u2013 prije \u010ditavih petnaest godina tada\u0161nji glavni sekretar Vije\u0107a Evrope Teri Dejvis izjavio je \u201cda se Izrael ima pravo braniti, ali da je nesrazmjerna primjena sile pogre\u0161an na\u010din za to\u201d, a potom je govorio o prekomjernoj i nesrazmjernoj upotrebi borbene sile koja dovodi do velikih civilnih \u017ertava, ujedno pospje\u0161uju\u0107i budu\u0107e regrutovanje pripadnika pokreta otpora me\u0111u Palestincima. U odnosu na ono \u0161to izraelska dr\u017eava danas radi u Palestini, zlo\u010dini o kojima je govorio Dejvis izgledaju skoro kao sporadi\u010dan incident.<\/p>\n

Zapad je odabrao da postupa na na\u010din totalitarnih ideolo\u0161kih struktura, tako \u0161to je odabrao par kapitalnih zlo\u010dina iz pro\u0161log vijeka i uspostavio ih kao tabu koji spre\u010dava svako ozbiljno fenomenolo\u0161ko, sociolo\u0161ko, eti\u010dko i antropolo\u0161ko promi\u0161ljanje tog pitanja<\/h3>\n

U nepunih trideset godina izme\u0111u srebreni\u010dkog zlo\u010dina i zatiranja ne samo Gaze, ve\u0107 i \u010ditave Palestine, u ratovima \u0161irom svijeta stradali su milioni ljudi, a zahvaljuju\u0107i novom ameri\u010dkom ekspanzionizmu pod egidom borbe protiv terorizma i u sklopu intervencionizma razorene su i uni\u0161tene \u010ditave dr\u017eave \u2013 Irak, Afganistan, Sirija, Libija, Jemen\u2026 Indikativno je da su Sjedinjene Dr\u017eave, u bezumnoj potrazi za novim neprijateljem nakon raspada Var\u0161avskog pakta, \u0161to izravno a \u0161to posredno u\u010destvovale u razaranju uglavnom onih zemalja koje su ve\u0107inski nastanjene muslimanima, pritom snose\u0107i odgovornost za masovne ratne zlo\u010dine prema civilnom stanovni\u0161tvu, ba\u0161 kao i u Vijetnamu i Laosu te po Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n

O tim se zlo\u010dinima na Zapadu uglavnom govori tek sporadi\u010dno i izvan dominantnih diskursa. Umjesto bavljenja tim neuralgi\u010dnim pitanjem i umjesto nastojanja da se zlo\u010din kao nu\u017eni modus operandi ratova iskorijeni ili barem reducira, Zapad je odabrao da postupa na na\u010din totalitarnih ideolo\u0161kih struktura, tako \u0161to je odabrao par kapitalnih zlo\u010dina iz pro\u0161log vijeka i uspostavio ih kao tabu koji spre\u010dava svako ozbiljno fenomenolo\u0161ko, sociolo\u0161ko, eti\u010dko i antropolo\u0161ko promi\u0161ljanje tog pitanja.<\/p>\n

Taj tabu je nu\u017ean kako bi po\u0161tedio Zapad, pogotovo onaj evropski, od preispitivanja vlastite odgovornosti u zlo\u010dinima, prevashodno u pogromu i sistemati\u010dnom zatiranju Jevreja u Drugom svjetskom ratu. Umjesto preispitivanja, Zapad je odabrao simplifikovano prebacivanje \u010ditave krivice na ple\u0107a Adolfa Hitlera i njegovih nacisti\u010dkih zilota, oglu\u0161iv\u0161i se o Gombrovi\u010deve rije\u010di \u2013 narodi svijeta, zapitajte se da li je Hitler bio samo Nijemac. I odista, ogroman broj evropskih Jevreja Hitleru su isporu\u010dile lojalne vlade ili su ih same poslale u smrt. Na jugoslovenskom podru\u010dju ve\u0107inu tog sramnog posla za ra\u010dun nacista obavile su Paveli\u0107eve i Nedi\u0107eve strukture.<\/p>\n

Takav komesarski i oktroisani pristup pitanju zlo\u010dina, koji je po\u010divao na legislativno osna\u017eenom tabuu, omogu\u0107io je da se \u0161irom Evrope posljednjih nekoliko decenija razbudi bauk revizionizma i da unaokolo ni\u010du spomenici u \u010dast Hitlerovih saveznika, poput notornog Miklo\u0161a Hortija i Stjepana Bandere, da se i ne govori o memorijalizaciji odgovornih za druge zlo\u010dine, recimo belgijskog kralja Leopolda pod \u010dijom su krunom po\u010dinjena neka od najstravi\u010dnijih zlodjela u Kongu, no njegovi monumenti i dalje krase belgijske gradove.<\/p>\n

Sve vezano za tu rezoluciju konfuzno je, pogre\u0161no i opasno, ne samo za ovda\u0161nja dru\u0161tva, prevashodno za bo\u0161nja\u010dko i srpsko, pa i za ono gra\u0111ansko, ve\u0107 i za samu etiku<\/h3>\n

Dok Zapad pozdravlja uklanjanje spomenika iz sovjetske epohe, pravdaju\u0107i to zlo\u010dinima po\u010dinjenim tokom nje, dotle mu ne pada na pamet da dinamitom raznese spomenike Hortiju, Leopoldu, pa \u010dak i jednom \u010cer\u010dilu koji je izravno u\u010destvovao u istrebljivanju \u017eitelja Afrike i koji je zdu\u0161no podr\u017eavao rasisti\u010dku Ju\u017enu Afriku. Takvom Zapadu, koji insistira na konceptu individualne krivnje za vlastite zlo\u010dine, istovremeno perfidno, kroz ideolo\u0161ke i propagandne mehanizme, instaliraju\u0107i koncept kolektivne krivnje za svoje oponente i ka\u017enjavaju\u0107i ih po tom na\u010delu, teret holokausta ipak je bio nepodno\u0161ljiv, zbog \u010dega je krenuo u potragu za na\u010dinima da sebi taj teret olak\u0161a.<\/p>\n

Rje\u0161enje se nametnulo skoro samo od sebe i prona\u0111eno je u jednom masovnom ratnom zlo\u010dinu sa samog kraja bosanskohercegova\u010dke epizode rata za raspad Jugoslavije, onom koji se zbio nakon pada Srebrenice, rudarskog mjesta\u0161ca u isto\u010dnoj Bosni pod za\u0161titom UN i kog je tribunal u Hagu presudio kao zlo\u010din genocida. Danas, 29 godina nakon tog zlo\u010dina, vode\u0107e politike zapadnog svijeta nastoje da dovr\u0161e tabuiziranje srebreni\u010dkog masakra, putem rezolucije o kojoj \u0107e se glasati na Generalnoj skup\u0161tini UN.<\/p>\n

Sve vezano za tu rezoluciju konfuzno je, pogre\u0161no i opasno, ne samo za ovda\u0161nja dru\u0161tva, prevashodno za bo\u0161nja\u010dko i srpsko, pa i za ono gra\u0111ansko, ve\u0107 i za samu etiku. Prije svega, predlaga\u010di rezolucije su Njema\u010dka i Ruanda, dvije zemlje u kojima su se desili mo\u017eda i najstravi\u010dniji zlo\u010dini pro\u0161log vijeka. Pritom Njema\u010dka, s izuzetkom manjeg broja pojedinaca, nikada nije odgovarala za zlo\u010dine po\u010dinjene u Jugoslaviji niti je kompenzirala \u0161tetu nastalu u njenom zlo\u010dina\u010dkom i plja\u010dka\u0161kom pohodu \u010detrdesetih. Umjesto toga, njen je zapadni dio prigrljen u sjevernoatlansku koaliciju kao nu\u017eni saveznik pred crvenom prijetnjom sa istoka, a mnogi nacisti\u010dki oficiri dobili su priliku da svoju nepresu\u0111enu kaznu odu\u017ee bore\u0107i se protiv komunizma od Ju\u017ene Amerike pa sve do Indokine.<\/p>\n

\u017durba da se rezolucija progura u godini koja \u010dak nije okrugla godi\u0161njica tako\u0111e budi sumnju u intencije predlaga\u010da. Nesposobnost predlaga\u010da i onih koji podr\u017eavaju rezoluciju da usklade njen semanti\u010dki sadr\u017eaj tako\u0111e je ne\u0161to \u0161to izaziva podozrenje \u2013 \u0161lampavo i diletantsko klackanje izme\u0111u koncepata individualne i kolektivne krivnje govori da tu nije rije\u010d o memorijalizaciji jednog zlo\u010dina, ve\u0107 o ideolo\u0161kom i politi\u010dkom \u010dinu par excellence, \u010dija svrha nema nikakve veze sa pijetetom \u017ertvama i njihovim obiteljima, ve\u0107 je u pitanju utilitarizacija jednog zlo\u010dina kako bi se njime prikrili mnogi drugi zlo\u010dini iz pro\u0161losti i skrenula pa\u017enja sa zlo\u010dina koji se upravo odvija u Gazi i ne samo u njoj.<\/p>\n

Posmatra li se ukupni trenutak u kom se na\u0161ao dana\u0161nji svijet, naziru se dvije mogu\u0107e svrhe, odnosno dva mogu\u0107a razloga predlo\u017eene rezolucije. Za razumijevanje prve valja baciti pogled na kartu svijeta na kojoj su ozna\u010dene zemlje u kojima je zakonski zabranjeno negiranje holokausta, pa shvatiti da je to pitanje prije svega evropsko, a ostatak svijeta da se za njega interesuje tek sporadi\u010dno ili ga jednostavno ignori\u0161e, pritisnut teretom svojih povijesnih trauma.<\/p>\n

Germanskom zapadu, dakle, nije interes uspostavljanje principijelnog odnosa spram pitanja zlo\u010dina, ve\u0107 mu je interes umanjivanje vlastite povijesne odgovornosti, a potom i one materijalne. Pored toga, taj i takav Zapad vi\u0161e ne \u017eeli da se nalazi u istom dru\u0161tvu sa Rusijom i drugim zemljama koje do\u017eivljava nasljednicama Sovjetskog Saveza<\/h3>\n

Nije bez zna\u010daja ni to \u0161to ju\u017enoslovenske dr\u017eave poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije\u2026 nisu donijele takav zakon, vjerovatno po inerciji ranijih odnosa dr\u017eave Jugoslavije sa dr\u017eavom Izrael. Zapad, poglavito onaj germanski, oli\u010den u figurama visokih predstavnika Incka i \u0160mita, nije pokazao interesovanje da izvr\u0161i pritisak kako bi takav zakon bio donijeti barem u Bosni i Hercegovini. Umjesto toga, Incko je svojim intervencijama na krivi\u010dnom zakonu nevje\u0161to i diletantski kriminalizovao odnos prema recentnim ratnim zlo\u010dinima, na na\u010din kakav u njegovoj rodnoj Austriji nikada ne bi dobio potrebnu podr\u0161ku u tijelima zakonodavne vlasti.<\/p>\n

Germanskom zapadu, dakle, nije interes uspostavljanje principijelnog odnosa spram pitanja zlo\u010dina, ve\u0107 mu je interes umanjivanje vlastite povijesne odgovornosti, a potom i one materijalne. Pored toga, taj i takav Zapad vi\u0161e ne \u017eeli da se nalazi u istom dru\u0161tvu sa Rusijom i drugim zemljama koje do\u017eivljava nasljednicama Sovjetskog Saveza. To ukazuje na mogu\u0107nost da je rezolucija o Srebrenici ustvari poku\u0161aj postavljanja grani\u010dnog kamena nove blokovske podjele svijeta u kojoj \u0107e se dr\u017eave i dr\u017eavni savezi dijeliti na one koji pristaju na perfidnu igru prikrivanja izraelskog zlo\u010dina, ali i nacisti\u010dkih zlo\u010dina iz pro\u0161losti ispod Srebrenice, na one koje na to ne pristaju i na one koje su dosljedno nezainteresovane.<\/p>\n

Drugi mogu\u0107i razlog pokretanja pitanja rezolucije o Srebrenici izravno se ti\u010de Bosne i Hercegovine. Nemogu\u0107e je oteti se utisku da se rezolucija stavlja na dnevni red kao goru\u0107e pitanje u trenutku u kom se zemlja nalazi u dubokoj politi\u010dkoj krizi ali i, \u0161to je jo\u0161 bitnije, u trenutku u kom su se nazirali obrisi politi\u010dkih dogovora doma\u0107ih aktera. Ma koliko povr\u0161ni i li\u0161eni garancija, razgovori izme\u0111u sarajevskih, banjalu\u010dkih i mostarskih politi\u010dkih struktura ipak su predstavljali tra\u010dak nade da je mogu\u0107e posti\u0107i barem neke konsenzuse na unutra\u0161njem planu i bez intervencije spolja, kao zalog da \u0107e se u budu\u0107nosti razgovorima i kompromisima mo\u0107i rje\u0161avati i neka znatno bitnija pitanja.<\/p>\n

Zapadnim politi\u010dkim akterima, me\u0111u kojima prevashodno valja podrazumijevati ponovo razbu\u0111eni germanski nacionalizam koji ne odustaje od svojih tradicionalnih aspiracija prodora na istok i koji zbog toga u Bosnu i Hercegovinu na funkciju visokog predstavnika \u0161alje svog olinjalog politi\u010dkog bulterijera \u0160mita, \u010dak ni nagovje\u0161taj unutra\u0161nje stabilizacije ovda\u0161njih prilika ne odgovara, pa pragmati\u010dno pribjegava provjerenom modusu operandi Benjamina Kalaja \u010dija se gubernatorska politika u okupiranoj Bosni i Hercegovini temeljila na uno\u0161enju i odr\u017eavanju razdora izme\u0111u dva od njena tri naroda.<\/p>\n

Taj razdor nikada nije u potpunosti prevazi\u0111en a dodatno je produbljen devedesetih, kada su politi\u010dku scenu preuzele strukture opsjednute dovr\u0161avanjem poslova iz pro\u0161losti. Najlak\u0161i na\u010din da se razor podgrije bilo je izvla\u010denje traumati\u010dnog pitanja Srebrenice iz rukava. Kraj bezbrojnih neprocesuiranih i nepresu\u0111enih zlo\u010dina iz skorije pro\u0161losti, te kraj onih koji se upravo odvijaju, Berlin se, moli\u0107u lijepo, sjetio da na glasanje u Generalnoj skup\u0161tini UN podnese rezoluciju o zlo\u010dinu koji je vi\u0161ekratno presu\u0111en ne samo pred tribunalom u Hagu, ve\u0107 i pred doma\u0107im sudovima u Bosni i Hercegovini i u Srbiji.<\/p>\n

Takvim perfidnim postupkom Berlin ostvaruje dvostruku korist. Prvo, dovr\u0161ava dugotrajni i metodi\u010dni proces devalviranja samog pojma genocida \u2013 ne treba zaboraviti da su njema\u010dki sudovi donosili presude o genocidu i u slu\u010dajevima u kojima je bila rije\u010d o ratnom zlo\u010dinu nad jednocifrenim brojem \u017ertava, kao \u0161to je na primjer presuda vi\u0161eg suda u Dizeldorfu kojom je zlo\u010din u Osmacima kod Kalesije kvalifikovan kao genocid. Ne treba biti vidovit pa zamisliti nadmeni prezir na licima njema\u010dkih politi\u010dara kada im za par decenija neko spomene tu rije\u010d. Nije isklju\u010deno ni da \u0107e kazati \u2013 ma dajte molim vas, jebo vas genocid, nema ko ga nije imao.<\/p>\n

Drugi aspekt te koristi ogleda se u uvo\u0111enju Bosne i Hercegovine u stanje predkonfliktnog haosa, koje bi moglo poslu\u017eiti kao osnov za zapadnu intervenciju s ciljem dovr\u0161avanja zapadne agende devedesetih, odnosno za kona\u010dnu disoluciju zemlje pri \u010demu bi srpski politi\u010dki korpus lako mogao biti prinu\u0111en na dramati\u010dne i u ovom \u010dasu naizgled neprihvatljive ustupke, dok bi bo\u0161nja\u010dki politi\u010dki korpus mogao izgubiti i posljednje \u010destice privida svog subjektiviteta.<\/p>\n

Da ovu mogu\u0107nost ne treba olako odbaciti pokazuje i dinami\u010dna psiholo\u0161ko-propagandna operacija koja se ve\u0107 neko vrijeme provodi u Bosni i Hercegovini i koja se supstancijalno razlikuje od uobi\u010dajenog politi\u010dkog prepucavanja, te medijskog ludila udru\u017eenog sa onim na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Ovaj put rije\u010d je o veoma metodi\u010dnom plasiranju poluinformacija i dezinformacija s ciljem uno\u0161enja osje\u0107aja straha i nesigurnosti me\u0111u gra\u0111ane, u vidu raznih proglasa, ali i dezinformacija koje se plasiraju transponderski, odnosno point-to-point metodom, kao \u0161to je dezinformacija koja je krajem aprila kolala kroz inbokse dru\u0161tvenih mre\u017ea da su svim bo\u0161nja\u010dkim i hrvatskim generalima i vi\u0161im oficirima u Oru\u017eanim snagama BiH prekinuti odmori i odsustva, a srpski oficiri da su podnijeli zahtjev za odmor i odsustvo.<\/p>\n

Premda se ta psiholo\u0161ko-propagandna operacija pripisuje ruskom uticaju, ostaje nejasno kakvu bi stvarnu korist Moskva mogla imati od njenog u\u010dinka i kako bi mogla dalje eksploatisati njene rezultate. Tuma\u010denja pojedinih ovda\u0161njih analiti\u010dara da Moskva namjerava pokrenuti rat u Bosni i Hercegovini ne treba uzimati kao ozbiljna, jer su ona plod neukosti i agenda\u0161ke kratkovidosti. Na kraju krajeva, ako Moskva mo\u017ee s takvom lako\u0107om sprovesti jednu psiholo\u0161ko-propagandnu operaciju u zemlji koja je pod vi\u0161e-manje izravnom upravom Zapada i koja je fizi\u010dki odvojena od Rusije, \u010dine\u0107i sa Srbijom enklavu unutar NATO-a, onda se tu otvaraju mnoga pitanja \u010diji odgovori ne\u0107e prijati u\u0161ima eurofila i vesternofila. No ipak \u0107e biti da je ta operacija planirana i vo\u0111ena u nekim drugim centrima, stotinama kilometara udaljenim od Kremlja i sa znatno ve\u0107im ulogom i interesom u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Naravno, u svim ovim razmatranjima ne treba zanemariti ni odgovornost doma\u0107ih aktera. Ni bo\u0161nja\u010dka ni srpska politika nisu se, svaka iz svojih razloga i svaka na svoj na\u010din, pokazale doraslim izazovima trenutka, no tuma\u010denje tih razloga i tih na\u010dina ovaj \u0107u put presko\u010diti jer taj posao ne trpi lapidarnost ve\u0107 zahtijeva veoma detaljan pristup. U svakom slu\u010daju, ono \u0161to je zajedni\u010dko za obje te politike jesu maksimalizam, isklju\u010divost i sklonost ka mitomaniji, koji izviru iz jednog subcivilizacijskog osje\u0107aja ugro\u017eenosti. Zajedni\u010dki im je tako\u0111e i selektivan pristup neuralgi\u010dnom i traumati\u010dnom pitanju zlo\u010dina, pa su i jednima i drugima \u201cna\u0161i\u201d zlo\u010dini manji i razumljiviji od \u201cnjihovih\u201d zlo\u010dina.<\/p>\n

S jedne strane, neugodno je \u010dest narativ bo\u0161nja\u010dke politike i njenih medijskih opslu\u017eitelja po kom Srbi, jelte, nisu genocidan narod ali da bi to dokazali moraju pristati na interpretaciju srebreni\u010dkog zlo\u010dina po kojoj taj zlo\u010din nije sadejstva politi\u010dkih, vojnih i bezbjednosnih struktura i institucija ve\u0107 je upravo odraz narodnog duha. Tako sarajevski magazin Stav, koji uglavnom servisira politi\u010dku agendu klana Izetbegovi\u0107, prije tri godine donosi \u010dlanak pod naslovom Potpisima na peticiju dobit \u0107emo kona\u010dan odgovor jesu li Srbi genocidan narod ili nisu, zbog kog valja razumjeti bojazan srpske strane da \u0107e pristajanje na uspostavljanje genocidnog tabua biti markirani kao genocidan narod \u010dak i na institucionalnom nivou.<\/p>\n

Vode\u0107e srpske politike u posljednjih \u010detvrt vijeka, s druge strane, ostajale su rastrzane izme\u0111u slu\u017ebinskih agendi, psihoti\u010dne nacionalne mitomanije obilje\u017eene potrebom da svakog svog oru\u017enika postavi u sakrosanktni prostor i tereta nesrazmjerne pravde na me\u0111unarodnom tribunalu u Hagu koji je \u010dinjeni\u010dno bio nedopustivo blagonaklon prema zagreba\u010dkom i sarajevskom ratovo\u0111stvu. Zbog toga su i poku\u0161aji da se na\u010dine prvi koraci na putu pomirenja, poput Tadi\u0107eve i Vu\u010di\u0107eve posjete Poto\u010darima, ostajali u sjeni neodmjerenih i nedotupavnih izjava iz usta mnogih visokih zvani\u010dnika, a najtu\u017enije od svega je to \u0161to se u srpskom politi\u010dkom prostoru nije na\u0161ao niko sa dovoljnom specifi\u010dnom te\u017einom koji bi razrije\u0161io problemati\u010dnu dilemu \u2013 individualna ili kolektivna odgovornost \u2013 i ko bi javnosti rastuma\u010dio da tu nije i da tu ne mo\u017ee biti rije\u010di ni o jednoj ni o drugoj, ve\u0107 o institucionalnoj odgovornosti. Ve\u0107 spomenuti isklju\u010divost i maksimalizam bo\u0161nja\u010dke politike tu su se pokazali kao vjerni saveznici opskurnim i retrogradnim agendama unutar srpske politike i \u010dvrsto su rame uz rame stajali na putu svakog napretka i iskoraka iz blata.<\/p>\n

Sama ideja rezolucije produbila je ionako duboke podjele u raskoljenom bosanskohercegova\u010dkom, ali i \u0161irem prostoru, a bude li izglasana na Generalnoj skup\u0161tini UN, ona \u0107e postati glogov kolac u dejtonskoj le\u0161ini i vjerovatno \u0107e zauvijek ili barem za dugo i predugo vremena razdvojiti ovda\u0161nja etni\u010dka dru\u0161tva po kiparskom ili korejskom modelu<\/h3>\n

Milorad Dodik je tako\u0111e pao u tu zamku i nikakav politi\u010dki pragmatizam ne mo\u017ee opravdati njegovo inad\u017eijsko budalesanje sa imenom Radovana Karad\u017ei\u0107a na spomen-plo\u010di na studentskom domu u Palama, niti sli\u010dne ekscese zbog kojih odmjereni i razlo\u017eni segmenti njegovih javnih nastupa i njegove politike ostaju u sjeni i pritisnuti bremenom neuvjerljivosti. U njegovu odbranu mo\u017ee se isturiti argument da Dodik de facto nije \u010dovjek rata i da on, za razliku od mindera\u0161kih politika po Sarajevu, ne postrojava paravojne organizacije nalik na Zelene beretke, ve\u0107 se oslanja isklju\u010divo na regularne i zakonom utemeljene snage.Umjesto toga, on bira put politike koja i kad zvu\u010di rigidno opet ostaje politika i nikada ne isklju\u010duje druge opcije. Na\u017ealost, kraj ratni\u010dkih talambasa u koje udaraju bilmezi poput Heleza i Isaka, odnosno poput Vulina i Stevandi\u0107a, i kraj Dodikovog popijevanja budalastih pjesmica u dru\u0161tvu Kusturice, te druge opcije ostaju zaglu\u0161ene i ne sti\u017eu do u\u0161iju onih koji bi ih morali \u010duti.<\/p>\n

Sama ideja rezolucije produbila je ionako duboke podjele u raskoljenom bosanskohercegova\u010dkom, ali i \u0161irem prostoru, a bude li izglasana na Generalnoj skup\u0161tini UN, ona \u0107e postati glogov kolac u dejtonskoj le\u0161ini i vjerovatno \u0107e zauvijek ili barem za dugo i predugo vremena razdvojiti ovda\u0161nja etni\u010dka dru\u0161tva po kiparskom ili korejskom modelu. Avantura sa rezolucijom lako bi kao kona\u010dni ishod mogla imati samoizolaciju Srpske, \u0161to nekima u ovom \u010dasu izgleda kao sasvim prihvatljivo i po\u017eeljno, ali to bi ustvari bila kona\u010dna pobjeda hajdu\u010dke politike Radovana Karad\u017ei\u0107a i kona\u010dni poraz modernisti\u010dkih tendencija, jer bi se u takvom raspletu doga\u0111aja Srpska pretvorila u otu\u017eni prostor samosa\u017ealjenja, naricanja i sve dublje radikalizacije koja bi je, izuzev u kapacitetu nalik na \u010de\u010denski, isklju\u010dila iz svjetske razmjene, \u010dak i sa onima sa kojima bi da tu razmjenu ostvaruje.<\/p>\n

Politi\u010dko Sarajevo i bo\u0161nja\u010dka politika zasigurno bi pro\u0161li jo\u0161 i gore, \u010dak i ako bi \u0160mit uspio u svojim nakanama da Dodika otpremi iza re\u0161etaka i da politi\u010dkim i finansijskim pritiscima prinudi ostale politi\u010dare u Srpskoj na pove\u0107anu, ali i dalje privremenu kooperaciju i kolaboraciju, jer bi se i politi\u010dko Sarajevo i bo\u0161nja\u010dka politika u cijelosti probudili dan poslije i shvatili da ple\u0161u slavljeni\u010dko kolo iznad hiljada le\u0161eva i da apsolutno ni\u0161ta drugo nemaju kao potvrdu vlastitog politi\u010dkog subjektiviteta, kog su se odrekli zbog vi\u0161edecenijske omamljenosti eliksirom smu\u0107kanim od plitkog oportunizma koji je katkad prerastao i u sluganstvo prema strancima, te od maksimalizma, isklju\u010divosti i mitomanije.<\/p>\n

Srebrenica nije jedini zlo\u010din u Bosni i Hercegovini i na Balkanu u pro\u0161lom vijeku i nije nimalo razborito njome tabuizirati nikada do kraja otvorenu i po\u0161tenu diskusiju o svim tim traumati\u010dnim naslje\u0111ima i ranama \u0161to su ih ovda\u0161nja dru\u0161tva zadavala jedna drugima. Niti je eti\u010dno zastupati i i\u0161\u010dekivati tu nesre\u0107nu rezoluciju o Srebrenici u \u010dasu kada Izraelska dr\u017eava divlja\u010dki satire palestinske civile, zorno pokazuju\u0107i svijetu \u0161ta je institucionalna odgovornost. Pomalo je \u010dak i sramotno zazivanje te rezolucije iz politi\u010dkog Sarajeva dok to isto politi\u010dko Sarajevo oportuno \u0161uti na de\u0161avanja u Palestini ili di\u017ee glas poput kakve zatupaste lokalne misice koja poziva na mir u svijetu.<\/p>\n

\u0160ta god da se desilo u Srebrenici, Podrinju, dolini Neretve, Jasenovcu\u2026 to nikakva rezolucija i nikakva intervencija odozgo i izvana ne\u0107e osvijetliti niti \u0107e pomo\u0107i da se te rane zalije\u010de. To \u0107e biti mogu\u0107e tek kada se svako ovda\u0161nje dru\u0161tvo ponaosob suo\u010di sa zlo\u010dinima iz pro\u0161losti i kada njegove politi\u010dke i akademske elite odbace formulu po kojoj je \u201cna\u0161\u201d zlo\u010din razumljiv i posljedi\u010dan, a \u201cnjihov\u201d zlo\u010din ultimativna potvrda kolektivne zlo\u010dina\u010dke \u0107udi i kada istorija i pravosu\u0111e po\u010dnu za svaki zlo\u010din davati precizne i ideolo\u0161ke atributizacije li\u0161ene odgovore na pitanje \u0161ta su bili ti zlo\u010dini i za\u0161to su se zbili. A da bi se to desilo, potrebno je odbaciti ovdje tako duboko ukorijenjen strah i prezir pred naukom i mi\u0161ljenjem i odva\u017eno zakora\u010diti u prostor fenomenologije, sociologije, antropologije, etike\u2026<\/p>\n

Pita\u0161 li me, \u010ditao\u010de, nadam li se da \u0107e se to desiti, odgovori\u0107u ti kratko \u2013 imam mnogo lo\u0161ih osobina, ali glupost i naivnost ne nalaze se me\u0111u njima. Oni koji posjeduju znanje za jedan takav sizifovski posao, oni su odavno ogrezli u letargiju i bezna\u0111e. A oni koji se nalaze na pozicijama sa kojih je mogu\u0107e obavljati taj posao, oni su odavno ogrezli u oportunisti\u010dku pokvarenost i u ludilo mitomanije, ostavljaju\u0107i dru\u0161tvo da tavori zagledano u \u0161lja\u0161te\u0107im bojama prefarbanu pro\u0161lost. A dru\u0161tva koja se zagledaju u takvu pro\u0161lost, nu\u017eno i oslijepe od takvog ki\u010dastog blje\u0161tavila i nesposobna su da ugledaju sada\u0161njost, a pogotovo ne budu\u0107nost.<\/p>\n

Uostalom, skoro da je potpuno izli\u0161no \u0161ta \u0107e ovda\u0161nja dru\u0161tva raditi sa sobom i jedna s drugima, jer je svijet krenuo u vrtlo\u017enu spiralu ludila koje \u0107e, kao i ranije, nu\u017eno zahvatiti i ove prostore. Isturanje rezolucije o Srebrenici u \u010dasu dok traje pokolj u Palestini samo je jedna od potvrda tog ludila i te pokvarenosti korporativnih oligarhija koje svijet guraju u propast i kataklizmu.<\/p>\n

ELIS BEKTA\u0160: Rezolucija jede svoju djecu<\/a><\/p><\/blockquote>\n