{"id":401758,"date":"2024-05-14T07:54:59","date_gmt":"2024-05-14T05:54:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=401758"},"modified":"2024-05-14T07:54:59","modified_gmt":"2024-05-14T05:54:59","slug":"nacionalni-besamel","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/05\/14\/nacionalni-besamel\/","title":{"rendered":"Nacionalni be\u0161amel"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nastup Baby Lasagne na Euroviziji probudio je mase, spojio zoomere i boomere u kratkotrajnom primirju, a stvorio i politi\u010dki ugo\u0111aj koalicije HDZ-a i Mo\u017eemo!. Kako? Za\u0161to? Mo\u017eda je samo do suvremene tehnologije koja nam ina\u010de uskra\u0107uje istovremenost dru\u0161tveno-kulturnog \u017eivota i koja je dekanonizirala muziku i obustavila generacijski prijenos ukusa i vrijednosti. Ali nije obustavila potrebu za zami\u0161ljanjem nacije.<\/p>\n

Svatko je mogao odabrati potreban element za identifikaciju. Oni optimisti\u010dniji su se ponadali da u Hrvatskoj ipak postoji nada za meritokraciju. Oni s vi\u0161e utakmica u nogama su analiti\u010dki upozorili da je do svega, zapravo, do\u0161lo slu\u010dajno i da kroz tu slu\u010dajnost treba \u010ditati dana\u0161nju Hrvatsku. Oni koje bi u nedostatku boljeg izraza mogli ozna\u010diti nation pleaserima, po uzoru na danas popularnu \u201cdijagnozu\u201d people pleasera, ukazivali su na dru\u0161tveno-terapijsku vrijednost ujedinjene nacije. Oni konzervativniji su u kri\u017eu na lan\u010di\u0107u vidjeli \u201cdozvolu\u201d za egzoti\u010dniju odje\u0107u i ime, a oni liberalniji su u tom istom kri\u017eu vidjeli jo\u0161 jedan modni dodatak i dokaz da i katolici mogu biti suvremeni. A Ksenija Urli\u010di\u0107 i Aleksandar Kostadinov, Anton Samovojska i \u017darko Puhovski Eurovizije, vidjeli su sve.<\/p>\n

Govorimo, jasno, o Baby Lasagni i njegovom nastupu na Eurosongu. Nastupu koji je inspirirao i motivirao brojne analize, interpretacije i teorije zavjere. Nastupu koji je probudio obamrle sociolo\u0161ke instinkte i tiktokerski suverenizam. Nastupu koji je omogu\u0107io liberalnoj ljevici da si priu\u0161ti malo cringe nacional-populisti\u010dkih gesti, a desnici da povodom pobjede nebinarne osobe iz \u0160vicarske glasovima \u017eirija po cijelom internetu razma\u017ee tone najodvratnijih govana. Nastupu i kasnijem do\u010deku koji su stvorili dojam da barem u svijetu popularne kulture \u017eivimo u koaliciji HDZ-a i platforme Mo\u017eemo!, ako je ve\u0107 u politici tu Domovinski pokret. I u krajnjoj liniji, nastupu koji je stvorio privremeno pop-kulturno primirje zoomera i boomera.<\/p>\n

Nabrojani i polusintetizirani refleksi i reakcije na Baby Lasagnu kao dru\u0161tvenu pojavu, ta baby sociologija, mogu nam dosta toga re\u0107i o dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj klimi u zemlji i o nekakvim neuralgi\u010dnim to\u010dkama, ali nam ne mogu objasniti kako je uop\u0107e do toga do\u0161lo. Za\u0161to je Eurosong nakon dugo godina opet iznimno popularan i za\u0161to je ba\u0161 Baby Lasagna bio taj dodatni faktor? Za\u0161to je do\u0161lo do tog spomenutog primirja zoomera i boomera? Me\u0111u ra\u0161irenijim i usvojenijim teorijama isti\u010de se ona o statusu favorita. I za usporedbu se uzima sport. Tako je, ka\u017ee teorija, rasla i popularnost odre\u0111enih sportova ovisno o tome koliko su na\u0161i predstavnici bili uspje\u0161ni. U tome i ima ne\u0161to istine, ali ovisi od sporta do sporta, a pogotovo o periodu kad su se uspjesi doga\u0111ali. I ponajvi\u0161e o tehnologiji kojom su nam doga\u0111aji posredovani.<\/p>\n

Kad se radi o zami\u0161ljanjima nacije, u \u0161to Eurovizija sigurno spada, pogotovo zato \u0161to svi iznova zami\u0161ljaju \u0161to bi to bila \u201ceurovizijska pjesma\u201d s nacionalnim pe\u010datom, valja, barem inspiracijski, krenuti od Benedicta Andersona. On je u svojoj kultnoj knjizi kao svojevrsnu nultu to\u010dku nacije kao zami\u0161ljene zajednice postavio izum tiska, takozvani tiskarski kapitalizam. Tek su se \u0161irenjem knjiga, kasnije novina i mapa pripadnici nacije mogli me\u0111usobno prepoznati. Na\u0161 je zadatak puno skromnijih ambicija, a sociolo\u0161ka oklada glasi da je popularnost Eurosonga tako\u0111er omogu\u0107ila tehnologija. Ali u negativnom obliku: suvremena tehnologija nam danas uskra\u0107uje dru\u0161tveno-kulturnu istovremenost za kojom, o\u010dito, postoji nekakav oblik dru\u0161tvene potrebe. Eurosong tako predstavlja stvarnu nostalgiju za pred-internetskim vremenom za one koji su ga do\u017eivjeli i zami\u0161ljenu nostalgiju za one koji nisu.<\/p>\n

Osim sportskih prijenosa u\u017eivo, Eurosong je valjda jedini kulturni doga\u0111aj koji svi konzumiramo istovremeno. Filmove i serije gledamo na streamovima svi u svom ritmu, ne postoji vi\u0161e \u201czajedni\u010dko\u201d gledanje i komentiranje. Ono \u0161to je nekima nostalgija, a nekome otkri\u0107e, predstavlja prvi razlog generacijskog primirja. Drugi je razlog sama muzika kao takva. Pogotovo u Hrvatskoj postoji izraziti jaz izme\u0111u onoga \u0161to se u klasi\u010dnim medijima i glavama njihovih urednika smatra popularnom glazbom i onoga \u0161to omladina slu\u0161a na streaming servisima. Baby Lasagna i Eurosong su uspjeli privremeno zatvoriti taj jaz. Zatvorili su ga upravo zato \u0161to se na Eurosongu o muzici uop\u0107e ne radi. Nitko gotovo nikada ne\u0107e nakon nekoliko mjeseci u slu\u0161alicama vrtjeti najpopularnije eurovizijske pjesme. Radi se, kao \u0161to smo napomenuli, o zami\u0161ljanju te neke misteriozne \u201ceurovizi\u010dne\u201d pjesme. Baby Lasagna mo\u017ee biti istovremeno i Gra\u0161o i Gr\u0161e, a funkcionira kao nacionalni be\u0161amel. A to su omogu\u0107ili tehnolo\u0161ka demonta\u017ea dru\u0161tveno-kulturne istovremenosti i dekanonizacija muzike u obliku obustave generacijskog prijenosa ukusa ili vrijednosti. Nije, dakle, do Hrvatske. Do tehnologije je.<\/p>\n

Nacionalni be\u0161amel<\/a><\/p><\/blockquote>\n