Vo\u0111eni spoznajom da su u dvije posljednje decenije u Crnoj Gori brojni reformski poduhvati, ina\u010de bombasti\u010dno najavljivani, ali u stvarnosti bez realne podloge, zavr\u0161avali neslavno, ispada da smo se kada su njihovi ishodi u pitanju sapleli kao \u201cpile u ku\u010dini\u201d. Vo\u0111eni tom spoznajom, to nas je poniklo da se u najboljoj namjeri oglasimo predmetnim saop\u0161tenjem po pitanju najavljene reforme penzionog sistema, mada je sve to saop\u0161teno u dosta nejasnim konturama. Tako smo, jo\u0161 2020. godine saznali da je anga\u017eovana Svjetska banka na reformi sistema penzionog i invalidskog osiguranja s tim da je tada\u0161nji ministar finansija, dana\u0161nji premijer gospodin Spaji\u0107 najavio odre\u0111ene pozitivne pomake ve\u0107 u junu 2021. godine. Me\u0111utim, iz kojih razloga ne znamo, Svjetska banka se povukla iz Crne Gore, a penzioni sistem posve li\u010di na pozirnicu na kojoj su politi\u010dke partije takmi\u010die ko \u0107e prije ponuditi izmjene Zakona, \u0161to je vodilo dodatnom uru\u0161avanju ionako ra\u0161timovanog socijalnog sistema. Navedeno je stvari dodatno komplikovalo na \u0161tetu, i to ne samo penzionera, nego svih gra\u0111ana i poslodavaca Crne Gore, a tada\u0161nja Vlada je intervenisala u formi trideset \u010detvrte po redu izmjene Zakona o Fondu PIO, da bi tek u oktobru pro\u0161le godine nakon vi\u0161e upozorenja od strane udru\u017eenja penzionera vlastitim saop\u0161tenjem priznala da se radi o \u201cneprilago\u0111enom \u201czakonu\u201d, a rje\u0161enje je na\u0161la u vanrednom uskla\u0111ivanju. Pri tome, Monstat je nastavio da u kontinuitetu Fond PIO \u201chrani\u201d podacima o prosje\u010dnoj zaradi ina\u010de prikupljenim na bazi uzorka koji se ni po broju obuhva\u0107enih preduze\u0107a, te drugim aspektima koji se odnose na veli\u010dinu preduze\u0107a, djelatnost\u00a0\u00a0 i drugo, nikako ne mo\u017ee smatrati reprezentativnim. U kontinuitetu pogre\u0161no utvr\u0111enim stopama uskla\u0111ivanja penzija svojim ne\u010dinjenjem doprinijela je i Uprava poreskih prihoda, ina\u010de kao jedina mjerodavna da saop\u0161ti ta\u010dne podatke na bazi finansijskih iskaza. Tako, Poreska uprava iako je to bilo predvi\u0111eno programom rada Monstata za 2023.godinu, jo\u0161 nije po\u010dela da dostavlja podatke o zaradam zaposlenih, tako da su po svim Zakonom propisanim datumima kada je vr\u0161eno uskla\u0111ivanje penzija u prethodnim godinam, penzioneri bili zakinuti,<\/p>\n
Op\u0161ta je spoznaja da su brojni faktori koji uti\u010du na stabilnost i odr\u017eivost penzionih sistema, a zaklju\u010dak u tom smislu, posebno sa krizama koje su u kontituitetu smjenjuju na globalnoj ravni, bi mogao da glasi da su gpdinama svi penzioni sistemi u svijetu, manje,vi\u0161e, u svojevrsnoj krizi, bez obzira kako su strukturirani, zbog niza okolnosti koje karakteri\u0161u socijalno-ekonomsku situaciju svake zemlje pojedina\u010dno. Generalno posmatrano, u svim zemljama svijeta \u017eivotni vijek se produ\u017eava, \u0161to direktno ima negativne posljedice po finansijsku stabilnost penzionog sistema. S druge strane, direktan negativan utjecaj na finansijsku stabilnost penzionih sistema ima i nepovoljan odnos broja osiguranika i penzionera, s obzirom da je stopa rasta penzionera izra\u017eenija u odnosu na stopu rasta novozaposlenih, tako da ni Crna Gora u tom smislu nije izuzetak. Ina\u010de, osnovni ciljevi kojima treba da udovolji odre\u0111eni penzioni sistem su op\u0161te poznati, a to su: omogu\u0107iti primjeren dohodak u starijoj dobi i istodobno osigurati finansijsku odr\u017eivost sistema,\u00a0\u00a0 \u0161to zna\u010di da je potrebno \u0161to vi\u0161e pove\u0107ati zaposlenost.<\/p>\n
Otuda, zahvaljuju\u0107i prethodno navedenom stanju, danas se Crna Gora pritisnuta brojnim propustima u funkcionisanju Fonda PIO u protekle dvije decenije, po nama, nalazi pred najva\u017enijim dijelom sveukupne reforme vlastitog dru\u0161tveno-ekonomskog sistema, ili jo\u0161 konkretnije prijeko potrebnim izborom i implementacijom novog modela socijalnog sistema u cjelini, \u010dime bi se kada je u pitanju penzioni system kona\u010dno stalp na put i otkloniti njegove brojne manjkavosti i zadovoljiti sve interesne grupe. Nesumnjivo, niz otvorenih pitanja na\u0107i \u0107e se na stolu reformatora, ali ono \u0161to \u010ditavu stvari ovaj put dodatno uslo\u017enjava su najave tipa da \u0107e biti ukinit Fond PIO, da \u0107e se zaposlenima ispla\u0107ivati zarade u bruto iznosu, tako da \u0107e oni sami treba da odlu\u010de koji dio zarade \u0107e odvojiti za stare dane i sli\u010dno. U tom smislu reformisani model penzionog sistema treba omogu\u0107iti adekvatan nivo prava i pru\u017eiti socijalnu sigurnost svim korisnicima, \u0161to je mogu\u0107e ako se preuzmu i primjene dobra rje\u0161enja iz uporedne prakse i ako Fond PIO prethodno i kona\u010dno bude osposobljen da opravda misiju koju sam naziva fonda podrazumijeva i zbog \u010dega postoji, \u0161to do sada nije bio slu\u010daj. To bi zna\u010dilo da kada su sada\u0161nji korisnici penzija u pitanju da im se dodatno ne uru\u0161ava ionako nizak \u017eivotni standard, a \u0161to se ti\u010de sada zaposlenih, tj. budu\u0107ih penzionera da im osigura vi\u0161u stopu zamjene, tj. odnosa visine penzije zarade u momentu odlaska u penziju, u odnosu na sada\u0161nji dosta nizak nivo, s tim da novoponu\u0111ena rje\u0161enja ne smiju predstavljati dodatno optere\u0107enje za poslodavce. Ujedno, dobro osmi\u0161ljenim izborm modela penzionog sistema izbjeglo bi se stanje gdje se godinama nepotrebno zavla\u010di ruka u dr\u017eavni bud\u017eet kako bi se za ionako niske penzije nadomjestila potrebna sredstva za isplatu penzija.<\/p>\n
Koncipiranje stabilnog i efikasnog sistema penzionog i invalidskog osiguranja ne ti\u010de se samo onih gra\u0111ana Crne Gore koji su danas u\u017eivaoci penzionih prava, ve\u0107 i svih onih koji \u0107e to postati u periodu od narednih dvadeset ili pedeset godina, kao i onih koji \u0107e u tom periodu biti osigurana lica redovno upla\u0107uju\u0107i doprinose u penzioni fond na principima me\u0111ugeneracijske solidarnosti. U tom smislu, na bazi uprednih iskustava, dokument strategija reforme penzionog sistema \u010ditav proces ozdravljenja treba jasno da defini\u0161e po fazama, da identifikuje interesne grupe \u010dije mi\u0161ljenje Vlada treba da saslu\u0161a i usaglasi u fazi javne rasprave, da postavi jasne ciljeve i zadatke, te da efekti reforme budu vidljivi i mjerljivi, vremenski ograni\u010deni, jer za ono \u0161to nije mjerljivo u ekonomskom pogledu va\u017ei pravilo da ne postoji, tj. da je besmisleno, takoda se kvalitet kona\u010dnog ishoda mo\u017ee provjeriti jedino pobolj\u0161anjem kvaliteta \u017eivotnog standarda penzionera. Da bi predlo\u017eeni dokument poslu\u017eio prvenstveno kao op\u0161ti od strane javnosti prihva\u0107en informativni materijal koji odre\u0111uje na\u010din i mogu\u0107i model provo\u0111enja procesa reforme s njenim krajnjim o\u010dekivano pozitivnim ishodom, jako je va\u017ena po\u010detna faza koja prethodi njegovoj izradi, a ti\u010de se tzv. komuniciranja vizije. Ovo isti\u010demo upravo po\u010dev\u0161i od ovih dana izazvanih brojnih nedoumica, nerazumijevanja, pa sve do nivoa strepnje koje su izavale pojedine izjave vladinih slu\u017ebenika, a iste se svode na naznake da bi moglo do\u0107i do \u201cukidanja\u201d Fonda PIO, smanjenja doprinosa i sli\u010dno. U tom smislu, na\u0161 stav je da izbor nije \u201cda\u201d ili \u201cne\u201d, ve\u0107 je na sceni spoznaja da je krajnje vrijeme preduzimanjne reformskih zahvata nu\u017enost, da je njihov uticaj na dostojanstvo i materijalnu sigurnost gra\u0111ana od su\u0161tinskog zna\u010daja i u pogledu obezbe\u0111ivanje stabilne budu\u0107nosti same dr\u017eave, \u0161to bi kona\u010dno moglo da ozna\u010di i po\u010detak po\u0161tovanja Statuta i Zakona o funkcionisanju Fonda PIO. Ina\u010de, \u0161tose ti\u010de visine tro\u0161kova za isplatu penzija, podaci za EU pokazuju da isti \u010dine zna\u010dajan velik dio javnih rashoda i dosti\u017eu 11,3 % BDP-a, a posmatrano pojedina\u010dno kre\u0107u se u rasponu od 6,9 % u Nizozemskoj do 16,2 % u Gr\u010dkoj, i prepoznati su kao jedan od klju\u010dnih faktora za za njihovu sada\u0161nju, te srednjoro\u010dnu i dugoro\u010dnu finansijsku stabilnost.<\/p>\n
Kada su u pitanju penzioni modeli koji su svoju primjenu na\u0161li u pojedinim dr\u017eavama, iste su grupisale u tri zasebne grupe i to: dr\u017eave sa Bizmarkovim penzijskim modelom \u010diji je cilj odr\u017eanje prihoda u starosti (relativni \u017eivotni standard) i dr\u017eave koje su uvele Beverid\u017eov penzijski model sa ciljem da se smanji siroma\u0161tvo u starosti i obezbede minimalni prihodi za starost (apsolutni \u017eivotni standard). Pored njih, postoji i tre\u0107a grupa dr\u017eava koje su uvele poseban tzv. model \u2013 Nordijski penzijski model. Nordijski penzijski model otklanja slabosti prethodna dva, a predstavlja mje\u0161avinu Bizmarkovog i Beverid\u017eovog modela. Tako je u ovim zemljama, dr\u017eavni penzijski sistem je veoma rano po\u010deo da, pored osnovnih penzija, obezbje\u0111uje i odr\u017eanje prihoda u starosti. Kod ovih zemalja dr\u017eavni sistem, pored redistribucije, u velikoj mjeri obezbjeduje i odr\u017eanje prihoda u starosti, pri \u010demu su u formi paralelnih modela posebno razvijeni i privatni penzijski aran\u017emani (tj. penzijski planovi) koji igraju vremenom imaju sve zna\u010dajniju ulogu u dopuni prihoda, \u010dime su skoro svi zaposleni obuhva\u0107eni.<\/p>\n
Na\u010din finansiranja penzija, na snazi u Crnoj Gori, koji se dominantno zasniva na tzv. principu me\u0111ugeneracijske solidarnosti, ozna\u010davan i kao fundirani ili teku\u0107i PAYG (pay-as-you-go) te\u0161ko da se danas mo\u017ee na\u0107i u jo\u0161 nekoj dr\u017eavi kao jedini i isklju\u010divi na\u010din finansiranja penzija. Ina\u010de, navedeni princip finansiranja penzija podrazumijeva da se penzije finansiraju iz doprinosa koji upla\u0107uju sada\u0161nje generacije zaposlenih, koje na taj na\u010din sti\u010du pravo da njihove penzije budu finansirane iz doprinosa budu\u0107ih generacija. Upro\u0161\u0107eno govore\u0107i, tzv. penzijski fondovi koji su uspostavljeni u ovakvim sistemima nisu fondovi,sada\u0161njim ve\u0107 predstavljaju samo neku vrstu prolaznog ra\u010duna, koji se periodi\u010dno puni prikupljanjem sredstava od doprinosa i redovno prazni uslijed isplate penzija, \u0161to je slu\u010daj sa crnogorskim sistemom. S toga da bi se izbjegla jednostranost i krizne situacije u koje ovakav penzioni system po pravilu zapada, nasuprot PAYG sistemu, postoje fundirani sistemi u kojima se prikupljeni doprinosi u cilju njihove kapitalizacije investiraju na tr\u017ei\u0161tu kapitala, tako \u0161to je stopa prinosa fundiranih sistema jednaka neto stopi prinosa na hartije od vrednosti u koje se doprinosi ula\u017eu. Tako\u0111e, u funkciji tra\u017eenja pogodnijeg modela penzionog sistema treba napomenuti da postoje dva standardna metoda odre\u0111ivanja penzija: prvi, unaprijed definisana penzija i unapred definisan doprinos. Unaprijed definisana penzija se uglavnom dovodi u vezu sa dr\u017eavnim sistemom zasnovanim na teku\u0107em finansiranju (PAYG), dok se unaprijed definisan doprinos povezuje sa privatnom penzijom, s tim da ovo ne mora da bude pravilo<\/p>\n
Nadalje, kada je o reformama penzionog sistema rije\u010d u ve\u0107ini biv\u0161ih zemalja u tranziciji jo\u0161 krajem 90-tih godina sprovedene su strukturne reforme kojima je uveden i drugi stub \u2013 obavezno privatno penzijsko osiguranje. Po\u0161to opcije za pove\u0107anje ukupnih stopa doprinosa nisu bile realne, jer bi zna\u010dile dodatno poskupljenje radne snage, uspostavljanje ovog dodatnog elementa penzijskog sistema je podrazumevalo da se deo doprinosa zaposlenih i drugih siguranika iz javnog penzijskog fonda preusmerava i ula\u017ee na individualne \u0161tedne ra\u010dune. Isto tako, u zemljama Latinske Amerike i Isto\u010dne Evrope, gde su sprovedene treforme uz podr\u0161ku Svjetske banke, u novije vrijeme su se u okviru obaveznog penzijskog osiguranja (obavezni nivo koji obezbeduje odr\u017eanje prihoda) pojavile i fundirane komponente sa definisanim doprinosom, kojima upravljaju privatne kompanije.Tako se izdvojila i nova grupa od ne\u0161to manje od 20 zemalja koje su, pored postoje\u0107eg PAYG sistema, uvele i komponentu obavezne individualne \u0161tednje u privatnim penzijskim fondovima \u2013 tzv. model Svetske banke, tako da je op\u0161ti zaklju\u010dak da u zemljama u tranziciji dominiraju mje\u0161ovite penzione \u0161eme, dok u razvijenim dr\u017eavama dominiraju penzione \u0161eme sa unaprijed definisanom visinom penzija.<\/p>\n
U pojedinim dr\u017eavama \u010dlanicama EU na snazi je niz posebnih sistema penzionog osiguranja za odre\u0111ene sektore ili kategorije gra\u0111ana, npr, onih koji napune 65 godina ali su bez ikavih ili dovoljnih primanjna za odr\u0111ivost. Isto tako, u mnogim \u0107e dr\u017eavama biti potrebna dopunska penziona \u0161tednja kako bi se osigurale primjerene stope zamjene u budu\u0107nosti, s tim da ponekada dopunske penzije mogu biti posebno ispla\u0107ivane u formi tzv. strukovnih penzija (profila) .<\/p>\n
Tako\u0111e, pokazalo se da se mehanizmi indeksacije zna\u010dajno razlikuju od zemlje do zemlje i od penzijskih \u0161ema unutar zemalja. U kojoj mjeri \u0107e indeksacija prilikom skla\u0111ivanja penzija sprije\u010diti gubitak realnog primanjna penzionea zavisi od toga da li su penzije indeksirane prema cijenama ili nekom drugom indikatoru kao \u0161to su zarade, kao i o vremenu uskla\u0111ivanja i referentnim periodima na kojima se zasnivaju. Gotovo sve zemlje OECD primjenjuju indeksaciju s fiksnom frekvencijom, obi\u010dno jednom godi\u0161nje u odre\u0111enom mjesecu, naj\u010de\u0161\u0107e januaru, dok Australija, Ma\u0111arska, Holandija i Turska to rade dva puta godi\u0161nje, dok se u \u010dileanskoj penzionoj \u0161emi prilago\u0111avaju vre\u0161e na mjese\u010dnoj bazi. Nasuprot tome, \u0160vajcarska indeksira svoje penzije vezane za zarade samo svake dvije godine, a Poljska indeksira svoje ciljane naknade samo svake tri godine.<\/p>\n
Prognoze OECD-a objavljene ove godine upu\u0107uju na zaklju\u010dak da \u0107e se normalna starosna granica za odlazak u penziju u narednom period pove\u0107ati u tri petine zemalja OECD-a, s tim da jedan ne mali broj od njih i dalje odr\u017eavaju ni\u017ee normalne starosne granice za \u017eene nego za mu\u0161karce. Tako\u0111e, prema datim projekcijama prosje\u010dna normalna starosna dob za penzionisanje me\u0111u zemljama OECD-a \u0107e se pove\u0107ati sa 64,4 godine za mu\u0161karce koji sada odlaze u penziju na 66,3 godine godine za one koji po\u010dinju njihovu karijeru sada. Budu\u0107i nivoi se kre\u0107u od 62 godine u Luksemburgu i Sloveniji do 70 ili vi\u0161e godina u Danskoj, Estoniji, Italiji, Holandiji i \u0160vedskoj.<\/p>\n
Na\u0161 stav u tom smislu je jasan da je svaki reformski proces, a reforma penzionog sistema po svom karakteru dugotrajan, slo\u017een i sveobuhvatan proces koji zahtijeva aktivno uklju\u010divanje svih relevantnih interesnih grupa, \u010dime se ve\u0107 u njegovoj po\u010detnoj fazi op\u0161ti dru\u0161tveni konsenzus name\u0107e kao jedan od klju\u010dnih preduslova za njeno uspje\u0161no provo\u0111enje. Pri tome, kao polazni cilj name\u0107e se vra\u0107anje povjerenja u penzioni sistem, te postizanje njegove dugoro\u010dne odr\u017eivosti i osiguranje adekvatnog nivoa primanja gra\u0111anima u poznijem \u017eivotnom dobu. Kako je za o\u010dekivati da \u0107e i ova reforma biti dugotrajan i dijelom bolan proces koji u kratkom roku obi\u010dno donosi pove\u0107anje izdataka za penzije i time stvaranja dodatnog pritisaka na sistem javnih finansija, bez obzira \u0161to ih izdaje strpljenje, penzioneri \u0107e morati da se pomire sa time da je te\u0161ko posti\u0107i zna\u010dajnije efekte u kratkom roku.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Saop\u0161tenje Udru\u017eenja penzionera Crne Gore – Za \u017eivot dostojan \u010dovjeka, Pokreta penzionera i mjesnih udru\u017eenja Masline, Gornja Gorica, Ljubovi\u0107, Gorica i Jedinstva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":355219,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-400713","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/400713","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=400713"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/400713\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":400716,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/400713\/revisions\/400716"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/355219"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=400713"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=400713"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=400713"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}