{"id":399928,"date":"2024-04-23T08:06:15","date_gmt":"2024-04-23T06:06:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=399928"},"modified":"2024-04-23T08:06:15","modified_gmt":"2024-04-23T06:06:15","slug":"javne-histerije-kolektivno-ja-nacionalnog-esencijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/04\/23\/javne-histerije-kolektivno-ja-nacionalnog-esencijalizma\/","title":{"rendered":"JAVNE HISTERIJE: Kolektivno Ja nacionalnog esencijalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Denis \u0160vraki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U romanu Travni\u010dka hronika na\u0161 veliki romansijer Ivo Andri\u0107 opisuje epizodu zatvaranja \u010dar\u0161ije i pripadaju\u0107u pojavu javne histerije, kada se u gradu, poput kakvog vagabunda, negdje iz Srbije pojavio opskurni pijanac po imenu Bekri-Mustafa, tragaju\u0107i za svojom odbjeglom \u017eenom koju je navodno oteo i sebi uzeo Mehmed-Brko, minorni \u0107ata u slu\u017ebi francuskog konzula Davila.<\/p>\n

Vijest o \u201eotimanju \u017eene\u201c prostrujala je \u010dar\u0161ijom poput \u017eive vatre. Svjetina, preplavljena tobo\u017enim sa\u017ealjenjem ili nekom drugom stra\u0161\u0107u, po\u010dela je obasipati pijanca darovima i ki\u0107enim kaputima s u\u0161ivenim dukatima. Kao da je pijanac postao simbol kolektivnog resantimana zbog percipiranih nepravdi ili pak zastava kojom \u010dar\u0161ilije ma\u0161u sebi u \u010dast.<\/p>\n

Naime, u vrijeme radnje romana koje se poklapa s vrhuncom osmanske dekadencije, dok se njegova metropolitanska slava postepeno gasila, vezirski grad je kratko bio i sjedi\u0161te dvaju konzulata \u2013 francuskog i austrijskog \u2013 koje je doma\u0107i transcedentalni subjekt razumijevao kao ekspoziture nadiru\u0107eg \u0111aura.<\/p>\n

\u010cUVARKU\u0106E \u2013 \u010cAR\u0160ILIJE<\/p><\/blockquote>\n

Stoga, kada se pro\u010dula vijest o sirotom Bekri-Mustafi \u010diju je \u017eenu oteo jedan doma\u0107i musliman koji se \u201cprodao \u0111auru\u201c, grad se pretvorio u \u017eivu\u0107u scenu nesagledivih sila. \u010car\u0161ija se zaklju\u010dala kao da je \u017eivi organizam, a njeni stanovnici iza\u0161li su na ulice te poveli nasilne, spontane demonstracije protiv Bekri-Mustafinog obe\u0161\u010da\u0161\u0107enja. Kroz tu travni\u010dku epizodu kolektivnog bjesnila, ku\u0107ne zmije \u010duvarku\u0107e \u2013 \u010dar\u0161ilije koje su se obru\u0161ile na zami\u0161ljenu nepravdu \u2013 postale su vo\u0111e narodnog bunta. Bijes naroda splasnuo je tek onda kada je jadni \u0107ata u konzulskoj slu\u017ebi utamni\u010den, a tada je i Bekri-Mustafa, \u010dovjek \u010dija je bra\u010dna nesre\u0107a postala metafora za svu percipiranu nepravdu u\u010dinjenu Bosni i din islamu, izgubio na va\u017enosti, pa su se \u010dar\u0161ilije prema njemu ponovno po\u010dele odnositi s prezirom, kao prema odrpancu i nepo\u017eeljnom gostu.<\/p>\n

Izgubljen i izgnan, on napu\u0161ta gradi\u0107, a sve ostaje u sje\u0107anjima kao epizoda strasti i sudbine koja je zadesila ovu malu bosansku kasabu na razme\u0111i civilizacija.<\/p>\n

Ova fikcionalna depikcija javne histerije u bosanskoj oblandi, ispisana na stranicama Travni\u010dke hronike, decenijama se koristi kao jedan od mnogobrojnih \u201cdokaza\u201c Andri\u0107eve mr\u017enje prema Bo\u0161njacima, islamu i Orijentu. Naime, jo\u0161 od eseja Bosanski duh u knji\u017eevnosti, \u0161ta je to, kojeg je 1967. godine autorisao Muhamed Filipovi\u0107 a objavio bo\u0161nja\u010dki emigrantski list \u017divot, na snazi je hiperprodukcija publicisti\u010dkih i knji\u017eevno-teorijskih radova na temu Andri\u0107eve navodne zlo\u0107e.<\/p>\n

Godine 2006. Takvim, godi\u0161njak IVZ u Bosni i Hercegovini, objavio je \u010dlanak glavnog urednika Preporoda Aziza Kadribegovi\u0107a pod naslovom O jednoj pjesmi mr\u017enje, posve\u0107enoj Andri\u0107u. Kadribegovi\u0107 u svome tekstu podsje\u0107a na glavne argumente Muhsina Rizvi\u0107a, autora najambicioznije studije o Andri\u0107evoj navodnoj islamofobiji Bosanski muslimani u Andri\u0107evom svijetu, a to su: kultur-rasizam, mr\u017enja, patologija, perverzija, hri\u0161\u0107anska anatema jo\u0161 od srednjeg vijeka, itd.<\/p>\n

Kao dokaz za svoje i Rizvi\u0107eve tvrdnje, Kadribegovi\u0107 prila\u017ee sljede\u0107e otkri\u0107e: Andri\u0107ev prijatelj iz diplomatskih dana Niko Miro\u0161evi\u0107 Sergo objavio je u Londonu 1954. godine zbirku pjesama \u201eIz dokonih \u010dasova\u201c, od kojih je jedna pjesma posve\u0107ena Andri\u0107u. Miro\u0161evi\u0107 je kao diplomata slu\u017eio u Klagenfurtu i Vatikanu, ka\u017ee Kadribegovi\u0107 te dodaje:<\/p>\n

\u201eBio je prijatelj Ive Andri\u0107a iz vremena diplomacije prije rata, kako je poznato, Andri\u0107 je za vrijeme vlade Stojadinovi\u0107a bio poslanik Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, kada je Hitler bio na vlasti\u201c.<\/p>\n

Miro\u0161evi\u0107eva pjesma je uistinu neukusna i mrziteljska pa mi ne pada napamet da njene stihove ovdje navodim, me\u0111utim ona kao takva jedino dokazuje Miro\u0161evi\u0107eve neupitne predrasude. Stoga, Kadribegovi\u0107 u \u017eelji da doka\u017ee svoju tvrdnju navodi i kratko pismo kojim se Ivo Andri\u0107 zahvaljuje Miro\u0161evi\u0107u na knjizi i posve\u0107enoj pjesmi sljede\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n

\u201eHvala na poslatim knjigama. Naro\u010dito me veseli Tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posve\u0107ena meni. Lepo je da se se\u0107a\u0161 starog druga i kolege\u2026 Mene tako\u0111er ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice gu\u0161i, pa sam vi\u0161e u Beogradu nego u Bosni.\u201c<\/p>\n

Kadribegovi\u0107 je svojim otkri\u0107em, na prvi pogled, do nogu dotukao velikog Nobelovca, dokazav\u0161i po prvi put njegovu neupitnu mr\u017enju prema islamu i svemu orijentalnom. Neki bi rekli, \u0161ah-mat. Me\u0111utim, ako zanemarimo pregr\u0161t materijalnih gre\u0161aka u Kadribegovi\u0107evom \u010dlanku (Andri\u0107 nije bio ambasador u Berlinu za vrijeme Stojadinovi\u0107eve vlade, nego za vrijeme vlade Cvetkovi\u0107-Ma\u010dek; Miro\u0161evi\u0107ev nadimak nije Sergo, nego Sorgo; predmetna zbirka nije objavljena 1954., nego godinu dana ranije, itd.), ostaje jedan omanji problem: Andri\u0107 se u Miro\u0161evi\u0107evoj knjizi uop\u0161te ne spominje!<\/p>\n

LA\u017dI O ANDRI\u0106U<\/p><\/blockquote>\n

\u0160tavi\u0161e, ne postoji niti jedan jedini dokaz da su se Andri\u0107 i Miro\u0161evi\u0107 uop\u0161te poznavali. Kadribegovi\u0107valjda u \u017eelji da ostavi dojam u\u010denog i dokazima opasanog erudite, u nastavku svoga \u010dlanka navodi da se fotokopija Andri\u0107evog pisma u kojem se on zahvaljuje Miro\u0161evi\u0107u na (nepostoje\u0107oj!) posveti nalazi u Arhivu A.Z. u Friburgu, u \u0160vajcarskoj. Zoran Milutinovi\u0107, istra\u017euju\u0107i gra\u0111u za svoju knjigu Bitka za pro\u0161lost, posjetio je fribur\u0161ki arhiv kako bi se do\u010depao pisma koje dokazuje Andri\u0107evu nepatvorenu mr\u017enju prema Bo\u0161njacima i islamu ali ga nije uspio prona\u0107i, za \u0161to je prilo\u017eio skenirane dokaze u svojoj knjizi. Razlog je veoma prozai\u010dan: Kadribegovi\u0107 je izmislio kompletnu pri\u010du, od A do \u017d!<\/p>\n

\u201eDobro\u201c, neki \u0107e re\u0107i. Andri\u0107 nije ostavio nedvosmislene, materijalne dokaze koji dokazuju njegovu mr\u017enju prema Bo\u0161njacima i islamu. Valjani dokazi se nalaze u njegovoj beletristici \u2013 dokazi poput prethodno izlo\u017eene, nama\u0161tane epizode iz Travni\u010dke hronike u kojoj fanati\u010dni bosanski muslimani podi\u017eu bunu kako bi lin\u010dovali sirotog Mehmeda-Brku zbog toga \u0161to je najprije prona\u0161ao slu\u017ebu kod \u0111aura, a naposljetku i \u201eoteo\u201c \u017eenu vjeruju\u0107em muslimanu. Jedino bi mrzitelj, poput Andri\u0107a, bio u stanju da nama\u0161ta takvu jednu literarnu vinjetu.<\/p>\n

No, da li je to ba\u0161 tako? Godine 1962. I.P. Veselin Masle\u0161a objavilo je knjigu Midhata \u0160ami\u0107a, Istorijski izvori Travni\u010dke hronike, u kojoj je \u0160ami\u0107 objedinio gra\u0111u sakupljenu iz Arhiva Ministarstva spoljnih poslova u Parizu, a koja je u prvom redu sa\u010dinjena od izvje\u0161taj\u00e2 i dnevni\u010dkih zapisa francuskog konzula Pjera Davida, te izvje\u0161taje austrijskih konzula u Travniku Pola fon Mitesera i Jakoba fon Poli\u0107a, sa\u010duvane u Dr\u017eavnom arhivu u Be\u010du \u2013 gra\u0111u koja, izme\u0111u ostalog, dokazuje da je epizoda zatvaranja travni\u010dke \u010dar\u0161ije istorijski doga\u0111aj koji se zaista desio onako kako ju je Andri\u0107 opisao u svome romanu!<\/p>\n

No, \u010dvrsti dokazi koji opovrgavaju iznesene la\u017ei poput onih u ovom tekstu izlo\u017eenih o Andri\u0107u, ne predstavljaju prepreku malom bosanskom \u010dovjeku da se uzda u svoju mitologiju. \u0160tavi\u0161e, on je u stanju da na svaki argument odgovori novim kontraargumentom. Tako \u0107e se, naprimjer, ponovno pozvati na de\u017eurnu babarogu Andri\u0107a isti\u010du\u0107i jednu od pi\u0161\u010devih \u201enajve\u0107ih defamacija\u201c na ra\u010dun Bosne, Bo\u0161njaka i islama. Rije\u010d o Fati Avdaginoj iz romana Na Drini \u0107uprija.<\/p>\n

Naime, nakon \u0161to je otac obznanio Fati da je obe\u0107ao njenu ruku nekome koga nije voljela, ona je prije ugovorenog vjen\u010danja kazala da \u0107e se za doti\u010dnog udati ,,kad Velji Lug u Nezuke sa\u0111e\u201c, dakle nikad. U svojoj bespomo\u0107nosti, na\u0161la se izme\u0111u o\u010dajni\u010dkih stijena. Shvatila je da ne mo\u017ee odbiti ugovorenu udaju jer bi time dovela u pitanje o\u010devu \u010dasnu rije\u010d. Ali isto tako, kada bi pristala na brak, izdala bi svoju du\u017enost prema sebi. U unutra\u0161njim lomovima, Fata je iznova prolazila put kojim bi morala kro\u010diti na dan svadbe. Nije vidjela drugi izlaz, osim kompromisa koji je sama osmislila \u2013 udala se za mladog Hamzi\u0107a, ali nikada nije zakora\u010dila u njegov dom.<\/p>\n

SLU\u010cAJ FATE OMANOVI\u0106<\/p><\/blockquote>\n

Nakon svadbe, na putu prema Mustajbegovom domu u Nezukama, Fata je stala na most i s njega se bacila. To je bio jedini na\u010din da sa\u010duva o\u010dev obraz i vlastitu \u010dast. Njena pri\u010da, naizgled zape\u010da\u0107ena tragi\u010dnim epilogom, ubrzo je bila zaboravljena u \u017eamoru kasabalijske svakodnevnice. Te\u0161ko je prona\u0107i ve\u0107u literarnu odu bo\u0161nja\u010dkoj \u017eeni od ove Andri\u0107eve, no tako ne misle Muhsin Rizvi\u0107 i \u0160ukrija Kurtovi\u0107 koji u pri\u010di o Fati Avdaginoj vide uvredu bo\u0161nja\u010dkim k\u0107erkama! Naime, Bo\u0161njakinje po\u0161tuju svoje o\u010deve i nikad se ne bi usprotivile o\u010devim \u017eeljama, a ne daj bo\u017ee izvr\u0161ile samoubistvo. Takve primjere istorija ne bilje\u017ei pa ih je lukavi latin Andri\u0107 morao nama\u0161tati kako bi bo\u0161nja\u010dku porodicu izvrgnuo ruglu, pi\u0161u oni.<\/p>\n

No, da li je to ba\u0161 tako?<\/p>\n

Dovoljno je da se prisjetimo najve\u0107e izmi\u0161ljene afere iz vremena austrougarske uprave \u2013 afere poznate kao \u201eslu\u010daj Fate Omanovi\u0107\u201c \u2013 kada su malodobnu Fatu Omanovi\u0107, \u0161esnaestogodi\u0161nju k\u0107erku Osmana Omanovi\u0107a iz Bijelog Polja kod Mostara, navodno \u201eotele\u201c dvije \u010dasne sestre, te u Dalmacijiprisilno pokrstile godine 1899. To je bio povod za po\u010detak borbe protiv \u201ekatoli\u010dkog prozeletizma\u201c koja je oti\u0161la toliko daleko da je na audijenciju kod cara Franje Josipa dovela predstavnike hercegova\u010dkih muslimana, a iz \u010dega \u0107e docnije izrasti i pokret za vakufsko-mearifsku autonomiju. Do dana dana\u0161njeg, ovaj slu\u010daj \u017eivi u kolektivnom bo\u0161nja\u010dkom imaginariju i vi\u0161e desetina puta je obra\u0111ivan i izlagan u vjersko-nacionalnim \u010dasoposima, magazinima i \u017eurnalima.<\/p>\n

I sve bi to bilo u redu da Fata Omanovi\u0107 nije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije dala opse\u017eni intervju za sarajevski Jugoslovenski list u kojem je potvrdila da je svojevoljno pobjegla od ku\u0107e kako bi izbjegla ugovorenu udaju za \u010dovjeka kojeg nije voljela, promijeniv\u0161i ime u Darinka; da se najdalje udala za Slovenca Franca Prijatelja, zavr\u0161ila fakultet i da sretno \u017eivi u Ljubljani sa mu\u017eem i djecom. No, ni taj intervju kojeg je dala sama protagonistkinja prije stotinu godina, a koji se nalazi u Historijskom arhivu Sarajeva nije dovoljno valjan dokaz \u2013 Fata Omanovi\u0107 ima da bude oteta i ima da bude prisilno pokr\u0161tena! Za\u0161to? Jer Bo\u0161njakinje po\u0161tuju svoje o\u010deve, pa se stoga man\u2019te Andri\u0107evih papazanija!<\/p>\n

Sklonost k javnim histerijama dakako nije nikakva bo\u0161nja\u010dka ili muslimanska posebnost. Isti ovakav tekst, usredsre\u0111en na primjere iz srpskog ili hrvatskog (ili crnogorskog, ili bugarskog, ili rumunskog, ili albanskog, ili gr\u010dkog, ili turskog\u2026) kolektivnog imaginarija, mo\u017ee biti zapisan. Ipak, takav zadatak ostavljam nekome drugom. Ovdje je ipak rije\u010d o fenomenu koji nadilazi pojedina\u010dne zavi\u010dajne primjere \u2013 fenomenu koji metanarativno obuhvata cjelokupan slovenski jug, a nadalje i cio Balkan te ve\u0107inu isto\u010dne Evrope, odnosno sva ona podru\u010dja i njima odgovaraju\u0107e kulture \u010dije kolektivno Ja po\u010diva nanacionalnom esencijalizmu i parohijalnom mesijanizmu, tj. na cijelu \u201e\u0161toku\u201c malih bijednih naroda isto\u010dne Evrope, kako nas je opisao I\u0161tvan Bibo.<\/p>\n

FRANJO \u0160AR\u010cEVI\u0106 I DRUGE MODERNE HAJKE<\/p><\/blockquote>\n

Kada se sarajevskom profesoru i uredniku Prometej.ba Franji \u0160ar\u010devi\u0107u monstruozno prijeti du\u017e onlajn meridijana, a u \u010demu u\u010destvuju i pojedini politi\u010dari na vlasti, ili kada pozivi na lin\u010d osvanu na zidovima zgrade u kojoj stanuje banjalu\u010dki novinar sa novosadskom adresom, Dinko Gruhonji\u0107, jedino mo\u017eemo konstatovati da je Andri\u0107 prodro u entropijski sastav slovenskog juga kao niko prije, a i niko poslije.<\/p>\n

Dakako, odgovaraju\u0107i ideolo\u0161ki okviri i njihov sadr\u017eaj podlo\u017eni su promjenama budu\u0107i da je zaista nezamisliv prostor na kojem se ideolo\u0161ki i politi\u010dki kaputi\u0107i br\u017ee i javnije presvla\u010de nego na ovom na\u0161em, \u0161to je prvorazredna mentalitetna odlika kojoj je Krle\u017ea prije vi\u0161e od stotinu godina posvetio jedan od svojih najbrilijantnijih eseja.<\/p>\n

Ipak, ne moramo i\u0107i toliko daleko da iz naftalina izvla\u010dimo bizarne a \u010desto i grozomorne i nasilni\u010dke javne histerije i moralne panike kakve su, primjera radi, bile tzv. fa\u0161isti\u010dki ro\u0111endan u stanu Isidore Bjelice, afera \u201ecrk\u2019o Mar\u0161al\u201c, prekid predstave Sveti Sava u JDP od strane \u0160e\u0161eljevih zadriglih \u010detnika, radikalsko \u010ditanje spiskova novinara za odstrel pred kamerama RTVB, progon i ekskomunikacija sociologa Esada \u0106imi\u0107a iz Sarajeva zbog druga\u010dijeg mi\u0161ljenja, i\u017eivljavanje nad glumicom Mirom Furlan i njeno docnije protjerivanje iz Zagreba, bolj\u0161evi\u010dke moralne panike poput subnorovskih zbog ikonografije na koncertima Laibacha, ili braniteljskih zbog nastupa srpskih muzi\u010dara u Hrvatskoj, vi\u0161edecenijsko maltretiranje pripadnic\u00e2 udru\u017eenja \u017dene u crnom, itd.<\/p>\n

Dovoljno je da odr\u017eimo kakvu takvu mentalnu higijenu te se prisjetimo naoko ne\u0161to kultivisanije harange na Danila Ki\u0161a koju su poveli pisci Miodrag Bulatovi\u0107 i Branimir \u0160\u0107epanovi\u0107, odnosno profesor estetike na Filozofskom fakultetu, Dragan M. Jeremi\u0107, premda se njihova polemika na stranicama Knji\u017eevnih novina, Oka i Poleta, a naposljetku i \u010casa anatomije, ne smije \u2013 makar zarad forme \u2013 izjedna\u010davati s postjugoslovenskom varvarogenijskom kalju\u017eom na biv\u0161em Tviteru (sada\u0161njem Iksu) te najdra\u017eom van\u0161kolskom aktivno\u0161\u0107u na\u0161eg postkomunisti\u010dkog polusvijeta \u2013 internetskim lovom na vje\u0161tice i njihovo metafori\u010dno (a u budu\u0107nosti, nadam se, ne i zbiljsko!) spaljivanje na loma\u010di.<\/p>\n

Dovoljno je da se iz sarajevske perspektive prisjetimo bajne tradicije dejtonskog makartizma u gradu podno Trebevi\u0107a, po\u010dev od lin\u010da nad na\u0161im najdragocjenijim pozori\u0161nim rediteljem, Harisom Pa\u0161ovi\u0107em, zbog nabavke stolica iz Srbije za predivnu instalaciju posve\u0107enu 20. godi\u0161njici po\u010detka opsade Sarajeva \u2013 zasigurno najbolnijem ali i najsjajnijem oma\u017eu ubijenim Sarajkama i Sarajlijama u periodu 1992 \u2013 1995.; histerije zbog, dijelom, nudisti\u010dkog umjetni\u010dkog performansa ispred Narodnog pozori\u0161ta u sklopu programa Kultura na ulice usljed ilegalnog lajvstrimovanja istog od strane zajapurenog esdeaovog omladinca na poziciji; mobinga nad u\u010diteljicom Dijanom Pelidijom zbog satiri\u010dne fotografije objavljene na njenom privatnom Fejsbuk nalogu; podivljalog moralizma gradskih funkcionera i gra\u0111ana zbog muzi\u010dkog spota Lidije Ba\u010di\u0107 snimljenog ispred katedrale \u010dime je valjda evropski Jerusalim obe\u0161\u010da\u0161\u0107en mini suknjom i dekolteom; povampirenja javnog mnijenja i ureda gradona\u010delnice Sarajeva zbog prikazanog trejlera za nepo\u0107udni film u sklopu filmskog sajma zatvorenog tipa \u010diji je organizator jedan privatni filmski festival\u2026<\/p>\n

Stoga, da zaklju\u010dim s konstatacijom koja se odnosi na prvi dio teksta: Andri\u0107 nije omra\u017een od strane nekih zato \u0161to je mrzio \u2013 omra\u017een je zato \u0161to je podigao ogledalce kako bismo svi ugledali sopstveni odraz. Da se Vlasi ne dosjete \u2013 merhaba \u010dar\u0161ijo, na sve \u010detiri strane.<\/p>\n

JAVNE HISTERIJE: Kolektivno Ja nacionalnog esencijalizma<\/a><\/p><\/blockquote>\n