Pro\u0161lo je punih 25 godina od kako su pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije na podru\u010dju Kalu\u0111erskog laza, u blizini Ro\u017eaja, ubili ukupno 22 i ranili 7 civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahva\u0107enog Kosova izbjegli na teritoriju Crne Gore za vrijeme NATO intervencije 1999. godine. Me\u0111u ubijenima su bili djeca, \u017eena i starci. Do danas niko za ta ubistva nije ka\u017enjen, nije ni utvr\u0111eno da je izvr\u0161en ratni zlo\u010din, \u017ertve i porodice \u017ertava nisu obe\u0161te\u0107ene, u Kalu\u0111erskom lazu nema spomenika.<\/p>\n
Akcija za ljudska prava o\u010dekuje da Vrhovni dr\u017eavni tu\u017eilac obezbijedi preispitivanje procesuiranja ovog zlo\u010dina, da Vlada na\u0111e na\u010din da se \u017ertve obe\u0161tete i da se lokalna samouprava postara da se \u017ertvama u Kalu\u0111erskom lazu podigne spomenik<\/strong>.<\/p>\n Ro\u017eajski kraj je 1998-199. godine predstavljao spas za izbjeglice sa Kosova. Mje\u0161tanin Kalu\u0111erskog laza, Brahim Ljalji\u0107, \u010diji je sin ranjen u napadu vojske na civile, svjedo\u010dio je da su svakodnevno, oko 20 dana prije pucnjave, kroz Kalu\u0111erski laz prolazile kolone izbjeglica sa Kosova – civili, \u017eene, djeca i starci. Prolazili su putem kroz Kalu\u0111erski laz preko mosta na Crnji, blizu vojnika gdje se dogodila pogibija. Niko od vojnika nije dirao izbjeglice sve do 18. aprila 1999. godine.<\/em><\/p>\n Nepoznato je za\u0161to su vojnici tog dana pucali na izbjeglice. Niko nije odgovarao za zlo\u010din zbog lo\u0161e sprovedene istrage. Vi\u0161i sud u Bijelom Polju nije mogao da identifikuje ko je od vojnika pucao na civile ni ko je izdao nare\u0111enje, pa je sve optu\u017eene oslobodio zbog nedostatka dokaza 2013. godine. Tu je presudu kasnije potvrdio i Apelacioni sud. Vi\u0161i sud nije dao ni odgovor na pitanje da li je ubistvo izbjeglica na podru\u010dju Kalu\u0111erskog laza <\/u>predstavljalo ratni zlo\u010din<\/a>. Ovo je dovelo do toga da porodice o\u0161te\u0107enih ne ostvare naknadu \u0161tete zbog isteka roka zastarjelosti.<\/u><\/p>\n Ka\u017enjavanje ratnih zlo\u010dina je va\u017eno za \u017ertve i porodice \u017ertava, ali i za \u010ditavo dru\u0161tvo, koje tako obezbje\u0111uje vladavinu prava i spre\u010dava da se zlo\u010dini ponavljaju. Odgovornost za zlo\u010din se mora individualizovati. P<\/strong>ozivamo Specijalno dr\u017eavno tu\u017eila\u0161tvo da ponovo razmotri slu\u010daj ubistva i ranjivanja izbjeglica i mje\u0161tana u Kalu\u0111erskom lazu.<\/strong><\/p>\n Jedan od pre\u017eivjelih izbjeglica, Had\u017ei Ahmeti, govorio je o brutalnosti Vojske Savezne Republike Jugoslavije toga dana: Bila je dnevna vidljivost kada je po\u010dela paljba, a ve\u0107 je po\u010deo mrak u vrijeme kada je prestala. Prije prestanka paljbe poku\u0161ao sam da do\u0111em do svoje djece. Smogao sam snage i krenuo … Tada sam blizu mjesta gdje su se oni nalazili, vidio onog dje\u010daka koji je poslu\u017eivao vodu, mrtvog. Kasnije sam saznao da se taj dje\u010dak zvao Labinot i stekao sam utisak da je on mje\u0161tanin ovog sela gdje se desio doga\u0111aj. Vidio sam da je ova Nemka, koja je podizala bijelu maramu u znak predaje, bila pogo\u0111ena u trbuh, a Mursel Brahimaj je bio pogo\u0111en u glavu, tako da mu se dijelom vidio mozak. Hatmona Barjaktari je bila pogo\u0111ena u nogu. Ne\u0161to dalje prema potoku vidio sam Ramiza Brahimaja da le\u017ei na le\u0111ima, a dr\u017ei se rukama\u2026 <\/em><\/p>\n