{"id":398745,"date":"2024-04-11T07:41:53","date_gmt":"2024-04-11T05:41:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=398745"},"modified":"2024-04-11T07:41:53","modified_gmt":"2024-04-11T05:41:53","slug":"europska-unija-trzista-spremna-za-borbu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/04\/11\/europska-unija-trzista-spremna-za-borbu\/","title":{"rendered":"Europska unija: Tr\u017ei\u0161ta spremna za borbu"},"content":{"rendered":"

Autor: Loren Balhorn<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Najkasnije od po\u010detka ruske invazije na Ukrajinu, u Europskoj uniji pu\u0161e novi vjetar europskog patriotizma. Nakon godina koje su obilje\u017eile ekonomska kriza, politi\u010dki potresi i izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, sna\u017eno ujedinjene bliskom vojnom prijetnjom, europske politi\u010dke klase ponovno kora\u010daju svijetom ispravljenih le\u0111a.<\/p>\n

Ruski napad, uspon desni\u010darskih populisti\u010dkih stranaka i pove\u0107ana cirkulacija la\u017enih vijesti jasno pokazuju, da, kako ka\u017ee predsjednica Europske Komisije, Ursula von de Leyen, trebamo \u201eodva\u017eniju Uniju\u201c, koja se bori \u201eodlu\u010dno i solidarno\u201c za demokraciju, \u201edan za danom\u201c.<\/p>\n

Ali ako jake rije\u010di ostavimo po strani, vidimo da je europska demokracija prili\u010dno slaba. Na posljednjim izborima za EU parlament 2019. odaziv bira\u010da prema\u0161io je 50% prvi put u dvadeset godina. U mnogim dr\u017eavama \u010dlanicama izvan centralnih zemalja Unije, prosjek je dosezao 30% u najboljim slu\u010dajevima.<\/p>\n

Iako je \u201eki\u0161obran\u201c europskih organizacija me\u0111u kojima su politi\u010dke stranke, sindikati i organizacije civilnog dru\u0161tva ve\u0107 postao norma, EU je i dalje jedno jasno hijerarhizirano poduze\u0107e u kojemu se sve va\u017ene odluke donose u jednoj kupuli. Iako je sloboda kretanja unutar EU pove\u0107ala mobilnost ljudi, posebice radnika, izvan krugova vi\u0161e klase i mainstream medija, europsko javno mnijenje jedva da se i formiralo, a o formiranju europskog demosa da i ne govorimo.<\/p>\n

Jedino podru\u010dje Unije gdje se \u010dini da ona stvarno funkcionira su tr\u017ei\u0161ta. Od osnutka Europske zajednice za ugljen i \u010delik prije gotovo 75 godina, europsko se jedinstvo temeljilo na tobo\u017enjem uskla\u0111ivanju ekonomskih interesa u obliku zajedni\u010dkih tr\u017ei\u0161ta. I, barem sa stajali\u0161ta poduzetnika, to je bio dobar posao, \u0161to pokazuje konstantan rast BDP-a kontinenta i vrtoglavi porast broja milijuna\u0161a i milijardera. No, mo\u017ee li samo zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te \u2013 \u010dak i opremljeno Ursulinim sistemima oru\u017eja \u201eMade in EU\u201c \u2013 odr\u017eati kontinent ujedinjenim?<\/p>\n

\n

Ne mo\u017ee<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Sredinom 2000-ih politolog Peter Mair objavio je zapa\u017eenu studiju o Europskoj uniji. Ta studija bila je dio \u0161ireg istra\u017eivanja jednog trenda koji je on nazvao \u201epodrivanje zapadne demokracije\u201c. U njoj je EU opisao kao politi\u010dki projekt koji je \u201ekonstruiran kao za\u0161ti\u0107ena sfera u kojoj je politi\u010dka artikulacija mogu\u0107a bez po\u0161tivanja procedura predstavni\u010dke demokracije\u201c. Dakle, iako EU nije \u201enedemokratska\u201c u mjeri u kojoj je otvorena za konzultacije sa lobisti\u010dkim grupama, civilnim dru\u0161tvom, sindikatima itd., o\u010digledno je da je \u201enedemokratska\u201c i da nije sposobna \u201edjelovati unutar konvencija i poznatih reprezentativnih upravlja\u010dkih modaliteta\u201c.<\/p>\n

U Mairovoj analizi najva\u017enije zapa\u017eanje bilo je to da EU ima dva politi\u010dka \u201ekanala predstavljanja\u201c koji se preklapaju: s jedne strane je to Europski parlament, \u010diji se zastupnici biraju na izborima, ali je on uglavnom savjetodavno tijelo; drugi kanal \u010dine nacionalne vlade koje dr\u017ee ve\u0107inu klju\u010dnih pozicija u institucijama EU.<\/p>\n

Paradoksalno, o pitanjima povezanim sa konkretnim institucionalnim okvirom Unije se raspravljalo u Europskom parlamentu, iako on nema ba\u0161 nikakve ovlasti da ih mijenja. U isto vrijeme, o \u201edubljim\u201c pitanjima, na primjer: do koje mjere bi europske institucije mogle intervenirati kod dr\u017eava \u010dlanica, uglavnom se raspravljalo na nacionalnim razinama, iako bi upravo tu Europski parlament trebao imati ingerencije. Kao rezultat toga, zaklju\u010dio je Mair, \u201eodluke koje se donose kroz ta dva kanala su sve vi\u0161e irelevantne za logiku i ishode sistema.\u201c Gra\u0111ani izlaze na izbore, vlade se formiraju, ali o temeljnim politi\u010dkim okvirima unutar kojih te vlade djeluju vi\u0161e ne odlu\u010duju one, ve\u0107 institucije za koje su vezane ugovorom.<\/p>\n

Mair nije do\u017eivio eksploziju takozvanog populizma, ali da jeste, samo bi do\u017eivio potvrdu svojih tvrdnji. Jedva deset godina nakon objave njegove studije, socijalisti\u010dka snaga iz Gr\u010dke, Syriza, do\u0161la je na vlast u svojoj zemlji. Syrizin program uklju\u010divao je zna\u010dajno pove\u0107anje socijalne potro\u0161nje i investicija, smanjenje poreza na niske prihode, pa \u010dak i svojevrsno stambeno pravo. \u010cak i izvan kriznih vremena, ovaj program bi (za EU) bio ambiciozan.<\/p>\n

No, suo\u010dena s mo\u0107i europskih institucija, stranka se pokazala nesposobnom odr\u017eati svoju poziciju \u010dak i nekoliko mjeseci. Syriza je mogla donijeti zakona koliko je htjela, ali ne i ako je Gr\u010dka htjela ostati dio Ujedinjenih europskih tr\u017ei\u0161ta oko kojih je njezina ekonomija rasla u proteklih pedeset godina. Njihovi saveznici u drugim zemljama mogli su im pljeskati sa strane, ali ni\u0161ta vi\u0161e od toga.<\/p>\n

Syriza nije bila jedini lijevi eksperiment, ali je bio najkatastrofalniji i stoga najupe\u010datljiviji. Druge vlade u kojima je sudjelovala ljevica nisu prolazile tako lo\u0161e, ali se nisu ni suo\u010dile s istim egzistencijalnim odlukama kao Syriza. Do\u0161av\u0161i u strate\u0161ku slijepu ulicu, porasle su napetosti unutar europske ljevice. U Francuskoj, \u0160panjolskoj i Gr\u010dkoj, stranke koje su raspirivale pobunu 2010-ih okrenule su se same sebi i naposljetku se podijelile. U Njema\u010dkoj te pobune nije bilo, ali se pro\u0161le jeseni raspar\u010dala i stranka koja bi je mogla voditi.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, strukture europske ljevice, koje nikada nisu bile posebno aktivne, bore se da ih se javno \u010duje. Nitko, \u010dak ni rijetke stranke koje se odupiru negativnom trendu, poput austrijskih komunista ili belgijskih laburista, jo\u0161 nije prona\u0161ao na\u010din da se politi\u010dki nametne na tr\u017ei\u0161tima u nekoj \u010dlanici EU.<\/p>\n

\n

Neprijatelji mojih neprijatelja nisu moji prijatelji<\/h2>\n<\/blockquote>\n

S druge strane, desni\u010darske stranke posljednjih su godina ostvarile zamjetan politi\u010dki napredak. Za razliku od napada kojima je Syriza bila izlo\u017eena kada je osvojila vlast 2015., Giorgia Meloni, politi\u010darka s dokazanim neofa\u0161isti\u010dkim politi\u010dkim iskustvom, makar i nevoljko, primljena je u citadele europskih centara mo\u0107i.<\/p>\n

To ne treba \u010duditi: na kraju, krajnje desni program, kada se ubla\u017ee njegove najo\u0161trije nacionalisti\u010dke i antifederalisti\u010dke o\u0161trice, op\u0107enito je pomirljiv s interesima ekonomskih elita. Mo\u017eda to nije preferirana opcija za ve\u0107inu poslovne elite, ali je bolja od prepu\u0161tanja mo\u0107i u ruke nepredvidivih sila koje bi mogle poku\u0161ati regulirati tr\u017ei\u0161te rada ili napraviti ne\u0161to \u201egore od toga\u201c.<\/p>\n

Za razliku od nekih drugih zemalja u kojima ekstremna desnica malo ubla\u017ei retoriku kako se pribli\u017eava vlasti, u Njema\u010dkoj to nije slu\u010daj i AfD i dalje ne ubla\u017eava svoju retoriku. Sada postoji vrlo realna mogu\u0107nost da bi ekstremno desna organizacija kao \u0161to je AfD mogla sudjelovati u nekoliko njema\u010dkih federalnih dr\u017eava u narednim godinama. Ne bez razloga, posljednjih je mjeseci vi\u0161e od milijun ljudi iza\u0161lo na ulice protestiraju\u0107i protiv te mogu\u0107nosti.<\/p>\n

Mnoge snage koje su se suprotstavljale politi\u010dkom centru sada su prisiljene braniti taj isti centar od (ekstremne) desnice, dijelom zato \u0161to su njihovi vlastiti poku\u0161aji da izazovu establi\u0161ment bili neuspje\u0161ni. Tako su ljevi\u010darski aktivisti koji protestiraju zajedno s vode\u0107im politi\u010darima CDU-a i SPD-a (koji protestiraju protiv posljedica vlastitih politika) postali meta za ismijavanje. U istoj \u2013 proturje\u010dnoj \u2013 situaciji su i Mel\u00e9nchonovi prista\u0161e koji su 2022. glasali za Macrona kako bi izbjegli Le Pen ili \u010dlanovi poljske opozicije koji su podr\u017eali Donalda Tuska unato\u010d njegovom neoliberalnom programu i njegovoj ponekad ksenofobnoj retorici, kako bi se kona\u010dno rije\u0161ili omra\u017eene Prava i pravde.<\/p>\n

Ponekad se \u010dini da nema alternative savezu s liberalnim elitama. Ali to je, kako su kazali politolozi Arthur Borriello i Anton J\u00e4ger, kao da \u201epovjerite vo\u0111enje vatrogasne brigade skupini piromana\u201c. \u010cak i ako uspiju ugasiti po\u017eare koji raspiruju desni\u010darski populizam, samo je pitanje vremena kad \u0107e zapaliti jo\u0161 jedan po\u017ear i ciklus \u0107e po\u010deti iznova, obi\u010dno sa sve manjim uspjehom liberala. Stoga se socijalisti\u010dke snage uvijek moraju nastojati suprotstaviti ovom ciklusu razvijanjem nezavisnih politi\u010dkih ponuda i (\u0161to) dalje od centristi\u010dkih stranaka.<\/p>\n

\n

Nema nazad iz EU<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u0106orsokak u koji je upala ljevica i naizgled nezaustavljiv uspon desnice ukazuju na tu\u017enu stvarnost Europe nakon 2015.: to je Unija u kojoj je mo\u0107 kapitala \u2013 kako u ekonomiji tako i u politici \u2013 neosporna. Val masovnih prosvjeda i izborni uspjesi ljevice 2010-ih u svakom su se slu\u010daju pokazali nedostatnima za odr\u017eivo osporavanje ove mo\u0107i, dok desnica kanalizira svoj \u201epopulizam\u201c izvan polja interesa kapitala, a prema pitanjima migracija i kulturnog rata (Kulturkampf).<\/p>\n

\u010cak su i programi potro\u0161nje i ulaganja EU \u2013 doneseni kao odgovor na najnovije krize i koji su neke naveli na preuranjena naga\u0111ana o smrti neoliberalizma u Uniji \u2013 zapravo izraz neoliberalne mo\u0107i. Bilo da se radi kratkoro\u010dnom programu kao \u0161to je Next Generation ili obustavi Pakta o stabilnosti i rastu, te se mjere sistemski predstavljaju kao iznimke koje \u0107e osigurati dugoro\u010dnu stabilnost poretka. Pa iako postoje signali koji sugeriraju na skromno otvaranje na podru\u010dju fiskalne politike, nedostaje politi\u010dkih snaga koje bi mogle u\u010diniti da se ta politika temeljito transformira.<\/p>\n

Stranke ljevice trenutno su u padu i ne\u0107e biti u poziciji osporiti mo\u0107 tr\u017ei\u0161ta ni nakon predstoje\u0107ih europskih izbora. Me\u0111utim, to ih ne osloba\u0111a obaveze da temeljito promisle o tome kako bi promjena mogla funkcionirati, makar u na\u010delu. Gr\u010dko je iskustvo, u svakom slu\u010daju, pokazalo kako ne mo\u017ee funkcionirati.<\/p>\n

U slu\u010daju da ljevica u nekoj od zemalja EU osvoji vlast, mogu\u0107nost da ona formira odr\u017eivu alternativu postoje\u0107em stanju uvelike \u0107e ovisiti o tome ho\u0107e li se pojaviti savez dr\u017eava \u010dlanica koji bi bio sposoban ponovno pregovarati o ugovorima Unije i dati joj barem lijevi socijaldemokratski karakter. Ako to ne bude mogu\u0107e, jedina opcija bila bi izlazak iz eurozone, \u0161to bi moglo dugoro\u010dno otvoriti znatan manevarski prostor u ekonomskoj politici za pojedine zemlje, ali bi odmah sa sobom donijelo i goleme ekonomske izazove koje trenutno, kako se \u010dini, nitko nije sposoban prevazi\u0107i.<\/p>\n

Dakle, nema na\u010dina da se zaobi\u0111e EU za srednjoro\u010dni i dugoro\u010dni socijalisti\u010dki projekt. Me\u0111utim, to nije mogu\u0107e napraviti unutar trenutnog dizajna EU. Klju\u010dno bi bilo (u mjeri u kojoj je to mogu\u0107e) stvoriti dru\u0161tvene saveze u samim \u010dlanicama koje bi se ne\u010dim zna\u010dajnim mogle suprotstaviti neizbje\u017enom napredovanju desnice i blebetanju centra. Tek kada se odnos snaga na terenu \u2013 na ulicama i u dr\u017eavnim parlamentima, ali prije svega u svijetu rada \u2013 poka\u017ee bitno druga\u010dijim, razmi\u0161ljanja o \u201edruga\u010dijoj Europi\u201c bilo koje vrste mogla bi biti ne\u0161to vi\u0161e od puste \u017eelje.<\/p>\n

prometej.ba<\/a><\/p>\n

Izvor: www.sinpermiso.info\/Izvorno objavljeno na njema\u010dkom na: jacobin.de\/Sa \u0161panjolskog preveo: Darko Vujica, Prometej.ba<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ali ako jake rije\u010di ostavimo po strani, vidimo da je europska demokracija prili\u010dno slaba<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2401,3718,1314,620],"class_list":["post-398745","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","tag-desnica","tag-europska-unija","tag-evropska-unija","tag-ljevica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398745","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=398745"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398745\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":398748,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398745\/revisions\/398748"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=398745"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=398745"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=398745"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}