{"id":398483,"date":"2024-04-08T07:22:01","date_gmt":"2024-04-08T05:22:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=398483"},"modified":"2024-04-08T07:22:01","modified_gmt":"2024-04-08T05:22:01","slug":"diotima-sokratova-uciteljica-na-razmedju-povijesti-i-mita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/04\/08\/diotima-sokratova-uciteljica-na-razmedju-povijesti-i-mita\/","title":{"rendered":"Diotima \u2013 Sokratova u\u010diteljica na razme\u0111u povijesti i mita"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nika \u0160inti\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dan nakon \u0161to je svojom prvom tragedijom odnio pobjedu na Dionizijskim igrama, Agaton odlu\u010duje prirediti ru\u010dak za u\u017ei krug prijatelja. Kako su uzvanici bili umorni od ju\u010dera\u0161njeg ban\u010denja, slo\u017eili su se da \u0107e raspustiti frula\u0161ice da bi mogli nesmetano piti i razgovarati. No, budu\u0107i da su bili Grci, i \u010davrljanja su im morala biti smislena i strukturirana, pa se otvorilo pitanje o \u010demu da pri\u010daju. Kako o \u010demu?! Pa kad je ve\u0107 sama gozba sazvana u \u010dast bo\u017eanski nadarenog pjesnika, red je da se opjeva bog koji u pjesmama nikako da se spomene \u2013 Eros.<\/p>\n

Ni\u017eu se tako govori, slavi ljubavna \u017eudnja kao te\u017enja za cjelovito\u0161\u0107u a Eros kao njezin uzvi\u0161en izvor, kadli red do\u0111e na Sokrata. Na sebi svojstven na\u010din, Sokrat se krene ustru\u010davati i hiniti skromnost, i napokon u\u010dtivo izrazi dvojbu u samu njihovu metodu; njemu se, govori, \u010dinilo da se pohvala treba graditi na temelju istine, a ne nizanja superlativa. Retorika mora, dakle, u svojoj podlozi imati dijalektiku, ina\u010de \u0107e upasti u izvo\u0111enje dokaza iz neprovjerenih pretpostavki i time obezvrijediti cijelu stvar.<\/p>\n

Istina o Erosu Sokratu nije samo tako pala s neba; i sam je bio prili\u010dno neupu\u0107en u pitanja ljubavi i erotike dok ga njima nije podu\u010dila jedna strankinja iz Mantineje po imenu Diotima. Okupljenima tako prenosi razgovor \u0161to ga je jednom, dok je jo\u0161 bio mlad i neiskusan, vodio s ovom mudrom \u017eenom: Eros, otkriva mu Diotima hitrim dijalekti\u010dkim okretima, oskudijeva i dobrotom i ljepotom, jer \u010ditavim svojim bi\u0107em za njima \u010dezne.<\/p>\n

No, to ne zna\u010di da je Eros ru\u017ean i zao; mitolo\u0161kim izvo\u0111enjem njegova porijekla razotkriva se njegova demonska narav, koja ga smje\u0161ta izme\u0111u bo\u017eanskog i ljudskog, u nekakav me\u0111uprostor, \u2018metaksis\u2019 \u0161to pokre\u0107e sve stvari i zapravo ve\u017ee smrtno i besmrtno: \u201etijekom jednoga istoga dana sad \u017eivi i cvjeta kad mu je dobro, sad opet umire, pa onda ponovno o\u017eivljava.\u201c<\/p>\n

Siline ljubavne \u017eudnje nisu li\u0161eni ni oni koji posjeduju dobro i lijepo, po\u0161to ga takvi \u017eude i zadr\u017eati. I tu se razotkriva potka koja spaja sav \u017eivi svijet, jer \u0161to je ustvari \u017eudnja za trajno\u0161\u0107u ako ne \u017eudnja za reprodukcijom postoje\u0107ega? Cijela priroda, prokazuje Mantinejka, upinje se produ\u017eiti vlastiti vijek i dose\u0107i besmrtnost. Rudimentaran oblik ovoga pregnu\u0107a nalazimo u fizi\u010dkom razmno\u017eavanju, \u010diji se plodovi, prema Diotimi, ne mogu mjeriti s \u2018dugovje\u010dnijim potomstvom\u2019 koje ra\u0111aju oni trudni du\u0161om.<\/p>\n

A \u0161to je to \u0161to prili\u010di du\u0161i? Nikakva putenost ili tjelesni u\u017eitak, ve\u0107 eti\u010dka mudrost i vrlina op\u0107enito. Slu\u017ee\u0107i se njima kao vodiljama, du\u0161a se postupno odvra\u0107a od prolaznih instanci ljupkosti i uspinje do onoga \u0161to ima op\u0107u i postojanu ljepotu \u2013 do Ideje same. I upravo u tome le\u017ei klju\u010d ljubavnih misterija.<\/p>\n

Nakon \u0161to je Sokrat sve ovo ispripovijedao, s ku\u0107nih je vrata banuo Alkibijad i mrtav pijan \u2013 ili, da se pristojnije izrazimo, zanesen Erosom \u2013 krenuo prozivati Sokrata, ne mogav\u0161i podnijeti njegovu blizinu s Agatonom. I sam donekle svjestan svoje neumjerenosti i ljubomore, pravdao se zamamno\u0161\u0107u Sokratova govora pred kojim ne ostaje ravnodu\u0161an nijedan slu\u0161atelj, pa \u010dak ni slu\u0161ateljica. Pohvala Erosa tako se pretvorila u pohvalu Sokrata kao njegova \u017eivog utjelovljenja, dok na kraju svi sudionici (osim, dakako, demonskog filozofa) nisu klonuli i pozaspali.<\/p>\n

\n

***<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Tako nekako glasi najpoznatija verzija pri\u010de o ovoj \u010dudnovatoj gozbi, odr\u017eanoj davne 416. godine p.n.e. u Ateni. Njezin autor je Platon, \u0161to pomalo komplicira situaciju: naime, iako je Platonu uvijek stalo do istinitosti onoga \u0161to govori, zbog \u010dega ve\u0107ina aktera u njegovim brojnim dijalozima i jesu povijesne osobe, stru\u010dnjaci su prili\u010dno suglasni u tome da svaki spis za koji je nedvojbeno da mu pripada nosi njegov autenti\u010dan potpis, pa i nauk.<\/p>\n

Imaju\u0107i to na umu, zanimljivo je kakav je historiografski tretman dobivala Sokratova u\u010diteljica Diotima. S obzirom na izostanak ikakvih drugih povijesnih zapisa o njoj izim navedenog Platonovog Simpozija, Diotima je uzimana kao fiktivan lik, kao knji\u017eevni manevar namijenjen nagla\u0161avanju Sokratove veli\u010dine i skromnosti u toj veli\u010dini. Premda je njezina poduka sredi\u0161nji dio djela, letimi\u010dan pogled na suvremenu literaturu o Simpoziju upu\u0107uje na to da se Diotima do\u017eivljava gotovo kao usputna figura o kojoj je dovoljno dati tek pokoju kontekstualnu opasku, uklju\u010duju\u0107i onu da je bjelodano kako takva osoba nikada nije postojala.<\/p>\n

\u010cemu toliko inzistiranje na nepovijesnosti Diotime? Netko bi rekao da bi u pozadini mogao biti i kakav seksisti\u010dki stav, koji kao nemogu\u0107e uzima to da bi \u010duvenog Sokrata mogla podu\u010davati neka tamo gatara. Mo\u017eda se i ne bismo spremno slo\u017eile, jer sve mogu\u0107e statistike pokazuju pozitivan trend u rodnom izjedna\u010davanju filozofkinja i filozofa.<\/p>\n

Tako, primjerice, Ivana Skuhala Karasman i Luka Bor\u0161i\u0107 u tekstu Women Philosophers in Communist Socialism iznose podatke Britanskog filozofskog dru\u0161tva prema kojima \u010dak 30% vi\u0161ih predava\u010dica, 21% \u010ditateljica i 25% profesorica na britanskim sveu\u010dili\u0161tima \u010dine \u017eene, dok se, primjerice, u Njema\u010dkoj i \u0160panjolskoj taj omjer koleba izme\u0111u 12 i 15%, a u Hrvatskoj iznosi \u010dudovi\u0161nih 26% (ta u Crnoj Gori je jo\u0161 lani prva \u017eena doktorirala filozofiju!). Usudila bih se re\u0107i da \u0107e, ukoliko nastavimo ovakvom strelovitom brzinom, za nekoliko stotina godina izli\u0161ne postati \u010dak i radionice za osna\u017eivanje \u017eena u poslovnom i akademskom svijetu.<\/p>\n

Ipak, \u010dini se da u pro\u0161losti duh vremena nije bio toliko naklonjen mudrakinjama (mudra\u010dicama? misliokinjama?!) kao \u0161to smo mi danas. Naro\u010dito ne od 15. stolje\u0107a. Tada talijanski sve\u0107enik i u\u010denjak Marsilio Ficino, ina\u010de renomirani platoni\u010dar, objavljuje djelo Oratio Septima II u kojemu zapa\u017ea da je apsurdno misliti kako bi jedna \u017eena mogla biti filozofkinja, \u010dime je nehotice poslao ovu zamjedbu na vi\u0161estoljetno putovanje povijesnofilozofskim diskursom, da bi, obrazovana svojim epskim iskustvom, navukla ruho kategori\u010dke istine i kao takva pokucala na vrata dana\u0161njice.<\/p>\n

Me\u0111utim, rekli smo da se znamenita gozba po svoj prilici odr\u017eala 416. godine p.n.e., pa se name\u0107e pitanje kako se na Diotimu gledalo u golemom, na 19 stolje\u0107a protegnutom, vremenskom rasponu do trenutka Ficinijevog poraznog vje\u0161ta\u010denja? Da bi se jasnije pratila kronologija tuma\u010denja ove enigmati\u010dne figure, valja prije svega utvrditi \u0161to je sve o njoj poznato, i \u0161to se od toga \u0161to je poznato mo\u017ee uzeti kao izvjesno.<\/p>\n

Diotima se, dakle, javlja jedino u Platonovom Simpoziju. Njezino ime mo\u017ee se prevesti kao \u201eona koju \u0161tuje Zeus\u201c, a grad iz kojega potje\u010de, Mantineja, smje\u0161ten je u peloponeskoj pokrajini Arkadiji poznatoj po gatala\u0161tvu, drugim rije\u010dima umije\u0107u obilje\u017eenom demonskim posredovanjem izme\u0111u bogova i ljudi.<\/p>\n

Ve\u0107 su i ove dvije \u010dinjenice mnogim istra\u017eiva\u010dima dovoljne da posumnjaju u autenti\u010dnost Diotimina porijekla, no Sokrat o njoj kazuje jo\u0161 ne\u0161to: da je jednom i Atenjanima, \u201ekada su prinijeli \u017ertve protiv kuge, ishodila desetogodi\u0161nju odgodu te bolesti.\u201c Je li Platon zaista ovo izmislio da bi Diotimi kao Sokratovoj \u2018duhovnoj majci\u2019 priskrbio nekakav integritet? Filozof Alfred Edward Taylor tvrdi da bi takav potez sna\u017eno odudarao od ostatka Platonova opusa.<\/p>\n

A u \u010ditavom tom opusu uz Diotimu se javlja svega jo\u0161 jedna filozofkinja, Aspazija iz Mileta. Budu\u0107i da je ova retori\u010darka iz Periklova filozofskog kruga po svoj prilici bila stvarna osoba, sugeriralo se kako je upravo ona mogla poslu\u017eiti kao nadahnu\u0107e za lik mantinejske sve\u0107enice. Tome u prilog ide i sofisti\u010dka intoniranost Diotimina govora, premda je, pravo uzev\u0161i, najsna\u017enija poveznica izme\u0111u ove dvije \u017eene \u010dinjenica da se me\u0111u mnogim platoni\u010darima obje a priori diskvalificiraju iz filozofije: jedna zbog pretpostavke da je izmi\u0161ljena, a druga zbog Platonova stava da svojim iskrivljavanjem istine i mudrosti u svrhu zavaravanja javnosti nanosi te\u0161ku uvredu filozofskoj disciplini.<\/p>\n

Dok je Aspazija prakti\u010dna i pragmati\u010dna li\u010dnost aktivna u intelektualnom i politi\u010dkom miljeu svoga doba, Diotima, tvrdi prevoditelj i klasi\u010dni filolog Zdeslav Dukat, u svome izri\u010daju spaja alegoriju, filozofiju i mit, te tako predstavlja ono misti\u010dno u platonizmu. Sude\u0107i po ovoj nepremostivoj razlici u njihovom pristupu, malo je vjerojatno da je Platon \u017eensku vrstu stereotipizirao do mjere da je potpuno svejedno koju \u0107e jedinku odabrati za literarni model, dokle god je \u017eenskolika.<\/p>\n

Sada kada smo donekle otklonili izglednost da iza Diotime stoji Aspazija, treba vidjeti bi li \u2018ona koju \u010dasti bog\u2019 zapravo mogla biti \u2018ona koju \u010dasti bo\u017eanski filozof\u2019 pripisuju\u0107i joj vlastite ideje.<\/p>\n

Filozofkinja Mary Ellen Waithe analizira ovu opciju kroz usporedbu temeljnih koncepata iz Diotimina govora s cjelinom Platonove i Sokratove misli. Rezultati su prili\u010dno indikativni: velika diskrepancija uo\u010dljiva je u njihovu poimanju dobra, besmrtnosti du\u0161e, osobnog identiteta i transmigracije, uloge razuma u duhovnom napretku te, napokon, samom nauku o idejama. Stoga bi, zaklju\u010duje Waithe, bilo najlogi\u010dnije pretpostaviti da iza Diotime ne stoji nitko drugi nego \u2013 Diotima.<\/p>\n

Povijesni dokazi upu\u0107uju da takav nazor nije izazivao kontroverzu sve do Ficinijeve dosko\u010dice. U Nacionalnom arheolo\u0161kom muzeju u Napulju \u010duva se maleni bron\u010dani reljef koji prikazuje mu\u0161ku i \u017eensku osobu udubljenu u raspravu i izme\u0111u njih an\u0111elsku figuru ra\u0161irenih krila. Arheolog Paolino Mingazzini dr\u017ei da su na njemu upravo Diotima i Sokrat, \u0161to je posebno va\u017eno zbog njihova jednakopravnog realisti\u010dnog prikaza, kontrastiranog mitskim Erosom koji se nadvija nad njima. Kada bi Diotima bila tek Platonova, odnosno Sokratova uobrazilja, ne bi li se to na neki na\u010din slikovno nazna\u010dilo?<\/p>\n

Reljef je, sluti Mingazzini, neko\u0107 prekrivao kazetu u kojoj se nalazio originalan svezak Simpozija, tako da se tematski uklapa u dva sa\u010duvana bareljefa \u0161to su resila bo\u010dne strane kutije. Oni pak datiraju iz 330. ili 340. godine p.n.e. i mogu\u0107e je da predstavljaju nekakvo komemorativno izdanje, mo\u017eda vezano za obljetnicu Diotimina i Sokratova susreta. Nekad u to vrijeme Platonov je ne\u0107ak Speusip vodio Akademiju, zbog \u010dega pojedini istra\u017eiva\u010di dvoje bi li Speusip dopustio da neka fiktivna proro\u010dica ravnopravno stoji uz ljubljenog u\u010ditelja njegova ujaka.<\/p>\n

Diotima se ponovno spominje tek u drugom stolje\u0107u nove ere, u djelima mislioca poput Aristida, Maksimusa iz Tira i Klementa Aleksandrijskog; u \u010detvrtom stolje\u0107u na nju se kao na u\u010diteljicu Sokratovu referira filozof Temistije, a u petom je stolje\u0107u u vi\u0161e navrata isti\u010de neoplatoni\u010dar Proklo, bez ikakvih naznaka sumnji u njezino postojanje. I tako sve do doba renesanse.<\/p>\n

Priznat \u0107emo, izostanak povijesnih dokaza nikako ne pogoduje poku\u0161aju dokazivanja ne\u010dijeg postojanja, ali je u ovom slu\u010daju jednostavno nedovoljan da bi se taj poku\u0161aj unaprijed proglasio proma\u0161enim. Kodificiranje bilo kakve pisane i intelektualne ba\u0161tine \u010desto je odre\u0111eno sasvim kontingentnim faktorima, poput toga \u0161to se sve uspjelo oduprijeti zubu vremena, a da se uop\u0107e i smatralo vrijednim dokumentiranja.<\/p>\n

Bilo kako bilo, Diotimi pripada zna\u010dajno mjesto u filozofskom kanonu, jer je svojim naukom stremila razotkrivanju onog cjelovitog, neprolaznog i istinitog, \u0161to je neosporno odlika svakog dobrog filozofa \u2013 ili filozofkinje.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Diotima se, dakle, javlja jedino u Platonovom Simpoziju. Njezino ime mo\u017ee se prevesti kao \u201eona koju \u0161tuje Zeus\u201c, a grad iz kojega potje\u010de, Mantineja, smje\u0161ten je u peloponeskoj pokrajini Arkadiji poznatoj po gatala\u0161tvu, drugim rije\u010dima umije\u0107u obilje\u017eenom demonskim posredovanjem izme\u0111u bogova i ljudi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":398486,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-398483","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398483","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=398483"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398483\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":398487,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/398483\/revisions\/398487"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/398486"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=398483"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=398483"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=398483"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}