{"id":398253,"date":"2024-04-05T07:12:15","date_gmt":"2024-04-05T05:12:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=398253"},"modified":"2024-04-05T07:14:34","modified_gmt":"2024-04-05T05:14:34","slug":"utrka-ne-stranaka-i-stranackih-oligarhija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/04\/05\/utrka-ne-stranaka-i-stranackih-oligarhija\/","title":{"rendered":"Utrka ne-stranaka i strana\u010dkih oligarhija"},"content":{"rendered":"

Autor: Bruno Rukavina<\/strong><\/p>\n

Goran \u010cular<\/strong>, profesor s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu: Hrvatske politi\u010dke stranke nalaze se u samom vrhu europskih stranaka po zatvorenosti i centraliziranosti postupaka selekcije izbornih kandidata. Politolo\u0161ki gledano, Centar, Fokus, GLAS, Stranka s imenom i prezimenom, Radni\u010dka fronta, HSS\u2026 nisu stranke, jer ne postoji stranka bez \u010dlanstva. \u010cinjenica da predsjednici HDZ-a odnosno SDP-a toliko utje\u010du na odluke o kandidatima ima velike posljedice na na\u010din dono\u0161enja odluka u dr\u017eavnim institucijama i parlamentu.<\/p><\/blockquote>\n

\u201cTo je jedan tako krasan lijepi zakon koji je nastao u jednoj profesorskoj retorti, koja bi htjela protivno ustavnom na\u010delu da su politi\u010dke stranke jo\u0161 uvijek temelji organizacijskog, politi\u010dkoga djelovanja, svesti ih na ne\u0161to \u0161to one nisu, i \u0161to ne\u0107e biti u politi\u010dkom \u017eivotu Hrvatske. Neka se gospoda profesori iz Pravnog centra sa svojim eksperimentima i sa svojim utopijskim vizijama bave u svojim znanstvenim projekcijama, a ne da mi usvajamo jedno takvo ograni\u010denje politi\u010dkog, strana\u010dkog \u017eivota i reduciramo politi\u010dke stranke i tako normiramo njihov \u017eivot kako to nije nigdje u svijetu ura\u0111eno niti \u0107e ikada biti\u201c, rekao je Vladimir \u0160eks na sjednici Hrvatskog sabora, koja se odr\u017eala 10. listopada 2002. godine, kada se raspravljalo o Prijedlogu zakona o politi\u010dkim strankama.<\/p>\n

Te 2002. Hrvatski pravni centar predlo\u017eio je novi zakon o politi\u010dkim strankama, na kojem je radio niz sveu\u010dili\u0161nih profesora. Prema njihovom vi\u0111enju stari zakon davao je politi\u010dkim strankama previ\u0161e slobode, a demokrati\u010dnost politi\u010dkih procesa spu\u0161tao na minimum. Na raspravi Hrvatskog sabora novom prijedlogu protivili su se svi, vrlo vjerojatno zato \u0161to je prijedlog predstavljao ugrozu njihovom vi\u0111enju demokracije.<\/p>\n

O znanstvenim \u010dlancima, novom i starom zakonu i demokrati\u010dnosti politi\u010dkih procesa opisanih u knjizi Dr\u017eava i politi\u010dke stranke, urednika Ivana Prpi\u0107a, za H-Alter govori politolog Goran \u010cular, profesor s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu.<\/p>\n

Kako biste ocijenili demokrati\u010dnost procesa biranja kandidata unutar politi\u010dkih stranaka u Hrvatskoj, s obzirom na to da se \u010desto isti\u010de kako predsjedni\u0161tva stranaka imaju klju\u010dnu ulogu u tom procesu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ako gledate komparativno hrvatske politi\u010dke stranke nalaze se u samom vrhu europskih stranaka po zatvorenosti i centraliziranosti postupaka selekcije kandidata za izbore. Ve\u0107inom vrlo mali krug ljudi donosi odluku o tome tko \u0107e biti na listama. \u010cak i u strankama gdje je taj proces prepu\u0161ten nekim \u0161irim tijelima, to je potpuno neefikasno. U SDP-u odluku donosi Glavni odbor na prijedlog predsjednika stranke. Obi\u010dno predsjednik predlo\u017ei kandidacijske liste, a Glavni odbor mo\u017ee samo prihvatiti ili odbiti listu kao cjelinu, , ali oni ne mogu glasati o pojedinim kandidatima ili razmje\u0161tati imena na listama. Bili biste samoubojice kad bi mjesec dana prije izbora stranka odbila listu. Apsolutno nitko se ne usu\u0111uje napraviti takvo \u0161to, pa i ako im se ne svi\u0111aju stvari, jer moraju misliti na dobrobit stranke. Jedine stranke koje su napravile promjenu je, svojevremeno, bio ORAH Mirele Holy, koji je vrlo ud\u017ebeni\u010dki prepu\u0161tao tu odluku svojim \u010dlanovima i organizirao, svojevrsne, predizbore na temelju kojih su sastavljane kandidacijske liste. Druga stranka, koja je danas u toj poziciji, je Mo\u017eemo!. Oni imaju vrlo kompleksan sustav vrednovanja kandidate gdje svi \u010dlanovi vrednuju sve kandidate u Hrvatskoj putem bodova, a nakon zbrajanja bodova ubacuju se modeli, da bi bio dovoljan broj mu\u0161kih i \u017eenskih kandidata. Jedini problem s Mo\u017eemo! je \u0161to vam matemati\u010dki gotovo ve\u0107a \u0161ansa da do\u0111ete na listu, nego ostanete van nje. Zezam se, ali imaju oko 400 \u010dlanova, a to zna\u010di da \u0107e na ovim izborima, gdje su kompletno njihove liste, gotovo svaki tre\u0107i \u010dlan biti na listama.<\/p>\n

Mirjana Kasapovi\u0107 ka\u017ee kako \u201cpriroda selekcijskog procesa mijenja samu bit demokratskih izbora\u201d. Sla\u017eete li se?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To pitanje povukao je i francuski sociolog i politolog Maurice Duverger. On je rekao da gra\u0111ani na izborima uop\u0107e ne odlu\u010duju o kandidatima i o ljudima u parlamentu. On je rekao da je demokracija, gdje bira\u010di samo odre\u0111uju stranke i koliko \u0107e mandata one dobiti u parlamentu, nepotpuna. Mo\u017ee se postaviti pitanje koliko su demokratski izbori bez unutarstrana\u010dke demokratizacije stranaka i selekcije kandidata. S druge strane Giovanni Sartori, poznati talijanski politolog, uop\u0107e ne dr\u017ei do toga i ka\u017ee da je bit demokracije natjecanje me\u0111u strankama, nebitno kako one odre\u0111uju tko \u0107e biti kandidat. On ka\u017ee da su to borbene organizacije, koje se tuku na izborima i da njihove odluke ne mogu zavisiti o \u010dlanovima, kao \u0161to komandant na boji\u0161tu ne saziva vojsku da bi donio odluku o napadu, ve\u0107 samo izda nare\u0111enje. U \u201eratu\u201c nema demokracije, a strana\u010dko natjecanje je, za njega, najva\u017enija dimenzija demokracije.<\/p>\n

Dragutin Lalovi\u0107 spominje partitokracijski re\u017eim u Italiji, koji je propao 1992. godine i neuspje\u0161nu \u010cetvrtu Francusku Republiku i uspore\u0111uje hrvatski ustav i Zakon o politi\u010dkim strankama s tim neuspje\u0161nim re\u017eimima. Mislite li da je takva usporedba po\u0161tena?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne dijelim njegove kvalifikacije razli\u010ditih razdoblja politi\u010dkog razvoja Hrvatske. Uop\u0107e, nisam fasciniran upotrebom pojmova iz francuske i talijanske politi\u010dke povijesti na Hrvatsku. Sada, retrospektivno, mo\u017eemo re\u0107i da je Tre\u0107a Republika trajala u nepromijenjenom obliku 15 godina od 2000. do 2015. godine. Od 2015. godine dolazi do odre\u0111enih promjena u konstituciji strana\u010dkog sustava, ali formalni odnosi institucija ostaju isti. S druge strane, neki elementi strana\u010dkog natjecanja ba\u0161tine se od prvih deset godina i oni su nakon 2000. godine isti kao i prijeiako je Ustav izmijenjen. Drugim rije\u010dima, te cezure izme\u0111u razli\u010ditih razdoblja nikad nisu tako \u010diste i jasne. Lalovi\u0107 s druge strane razdoblje od 2000. zove polariziranim pluralizmom, a to je ne\u0161to \u0161to se razvija tek nakon 2015. Do tada imamo centripetalno natjecanje, najve\u0107i broj glasova ide centralnim strankama u sustavu, razvija se i politi\u010dki konsenzus. Rezultat takvog sustava je i dominacija HDZ-SDP i ispadalo je da je Hrvatska dr\u017eava te dvije stranke, ali oni su osiguravali i nekakvu stabilnost. Nama se stabilnost nije svidjela i sad vidimo kako izgleda politi\u010dki \u017eivot kad je satkan od jako puno nestabilnosti, koje u sebe uklju\u010duju \u010dak i ru\u0161enje Ustava i sve posljedice do kojih to mo\u017ee dovesti.<\/p>\n

Zakon o politi\u010dkim strankama ka\u017ee kako politi\u010dke stranke trebaju djelovati u skladu s ciljevima utvr\u0111enim programom i statutom. Mislite li da je ta re\u010denica problemati\u010dna? U Francuskoj postoji ograni\u010denje, pa tako pi\u0161e kako one moraju po\u0161tivati na\u010dela nacionalne suverenosti i demokracije, kod nas nema toga. Zna\u010di li to da politi\u010dke stranke u Hrvatskoj uop\u0107e ne moraju po\u0161tivati na\u010dela demokracije?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Postoji ograni\u010denje u Ustavu iz 2000. godine, u kojem \u010dlanak 6 definira kako politi\u010dke stranke moraju biti demokratski ustrojene, ali nigdje se ne poja\u0161njava \u0161to to zna\u010di. Zakon o politi\u010dkim strankama je ostao bazi\u010dno isti kao iz 1993. godine kada je donesen. Tko \u0107e odrediti stavljam li ja javno dobro na prvo mjesto, nemamo mi tu odredbu, ali to se na neki na\u010din podrazumijeva i postoji odredba da one mogu biti zabranjene od strane Ustavnog suda, ali u to\u010dno propisanim uvjetima, ako politi\u010dkim programom ili nasilnim djelovanjem naru\u0161avaju demokratski poredak ili teritorijalni suverenitet dr\u017eave. Dakle, Ustavni sud mo\u017ee zabraniti stranke jedino u slu\u010daju ta dva uvjeta.<\/p>\n

Kako komentirate to \u0161to veliki broj stranaka ima samo jednog istaknutog \u010dlana ili \u010dlanicu, ili bra\u010dni par, kao \u0161to je slu\u010daj stranki Centar, Fokus, Glas, Stranka s imenom i prezimenom, Radni\u010dka fronta i HSS? Mislite li da je to unutarstrana\u010dka oligarhija?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Sve te stranke koje ste nabrojali \u2013 to nisu stranke. One su stranke samo nominalno, jer su negdje registrirane, ali politolo\u0161ki gledano to nisu stranke. Da bi stranka bila stranka mora imati neki svoj unutarnji \u017eivot, neko barem minimalno \u010dlanstvo, mora biti institucionalno ograni\u010denje vodstvu, a ne samo njegova produ\u017eena ruka. Potpuno svjestan koliko je suvremena demokracija danas postala medijska, jo\u0161 uvijek mislim da relevantna stranka u Hrvatskoj ne mo\u017ee imati manje od nekoliko tisu\u0107a \u010dlanova. Hrvatska je mala dr\u017eava, ali opet ne mo\u017eete biti stranka s par stotina \u010dlanova Ako ti nema\u0161 barem pet ili \u0161est tisu\u0107a \u010dlanova, za hrvatske gabarite, onda nisi stranka. Glas Anke Mrak Tarita\u0161, \u0161to je to, je li to stranka? Centar? Bra\u010dni par Puljak i \u017eenina rodica. Mo\u017eemo pri\u010dati o HDZ-u i SDP-u. Mora\u0161 imati \u010dlanove i podru\u017enice. HDZ je opstao ovako dugo, iako su u po\u010detcima bili masovan i nedefinirani pokret, jer su imali komuniste tipa Manoli\u0107a i Tu\u0111mana, koji su nadasve cijenili organizaciju. Mo\u017eemo! najozbiljnije radi s \u010dlanstvom, ali ono je vrlo restriktivno. Domovinski pokret se najvi\u0161e od novih stranaka razvio u smislu \u010dlanstva, ali njihova uloga je paradna. Most, koji je oduvijek sebe zvao platformom, a ne strankom, potpuno je medijski orijentirana organizacija, \u017eivi na nekoliko opinion-makera i stalnoj prisutnosti u medijima.<\/p>\n

HDZ i SDP bi nazvali oligarhijama?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Izbor predstavnika u parlament je previ\u0161e pod utjecajem predsjednika stranke. U obje stranke predsjednik predstavlja gatekeepera. Koga on propusti, propusti \u0107e ga, a uz to i sam mo\u017ee nametnuti ne\u0161to \u0161to ne postoji ni u jednom prijedlogu. HDZ se hvali unutarstrana\u010dkim prijedlozima po \u017eupanijama, ali dajte, molim vas. Ako predsjednik od svih tih prijedloga mo\u017ee izabrati, a uz to nadodati i svoje, koji nisu ni u kakvom prijedlogu, to zna\u010di da predsjednik stranke bira. Tijelo na koje idu prijedlozi, mjesec dana prije izbora, tu ne mo\u017ee ni\u0161ta. Ne\u0107e nitko odbiti predsjednika, a \u010dinjenica da predsjednik stranke toliko utje\u010de ima velike posljedice na na\u010din dono\u0161enja odluka u dr\u017eavnim institucijama i parlamentu, zato \u0161to premijer ima parlament pod kontrolom. Ud\u017ebenik ka\u017ee obrnuto, da je vlada pod kontrolom parlamenta \u2013 nije. Unutarstrana\u010dka organizacija djeluje na to, jer se parlamentarac ne smije pobuniti protiv premijera, jer zna da \u0107e ga predsjednik stranke na sljede\u0107im izborima prekri\u017eiti i da mu onda nema spasa.<\/p>\n

Moja ideja nije, nu\u017eno, maksimalno otvaranje stranaka svome \u010dlanstvu, kao \u0161to se dogodilo u Izraelu devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, gdje se dogodila katastrofa. Sve stranke su odjednom u\u0161le u vrlo radikalne predizborne procese, gdje je jedan \u010dlan imao jedan glas i nastala je apsolutna katastrofa, jer je parlament postao konglomerat privatnih interesa, koje stranke nisu mogle iskontrolirati. Ja nisam zagovornik toga, ali ja bih bio zadovoljan da \u010dlanovi dobiju nekoliko mogu\u0107nosti napredovanja, koje ne idu nu\u017eno kroz predsjednika stranke, jer u tom slu\u010daju bi mogli dospjeti negdje i ako nisu dobri s njim. HDZ i SDP imaju samo jedan put \u2013 kroz predsjednika i dok je to tako parlament \u0107e uvijek biti u sjeni vlade. Problem, koji se doga\u0111a SDP-u dva puta uzastopno, je da Bernardi\u0107 dolazi na \u010delo stranke s ljudima u parlamentu koje je birao Milanovi\u0107. Nakon njegove smjene, poslije zadnjih izbora, Pe\u0111a Grbin dolazi na \u010delo stranke s Bernardi\u0107evim ljudima u parlamentu i nastaje raskol, gdje se SDP raspada. To su strukturni problemi, koji nastaju zbog prevelikog utjecaja predsjednika, a to je problem i za stranku i za demokraciju.<\/p>\n

Ima li veze s deficitom demokrati\u010dnosti to \u0161to niti jedna stranka \u2013 uklju\u010duju\u0107i i Mo\u017eemo!, \u010diji su \u010dlanovi niz godina radili na progresivnim projektima civilno-dru\u0161tvenih organizacija poput Gonga, CMS-a, Zelene akcije \u2013 nema prakti\u010dki niti jednu razra\u0111enu javnu politiku, dakle potpuno su nepripremljene za dolazak na vlast?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Neizgra\u0111ene javne politike problem su svih na\u0161ih stranaka. Ve\u0107i je problem kad to vidite kod HDZ-a ili SDP-a nego kod neke nove stranke poput Mo\u017eemo! Meni se \u010dini da Mo\u017eemo! poku\u0161ava definirati barem neke stavove i oni imaju neku vrstu rada s \u010dlanstvom i jedan prsten ljudi, koji nisu njihovi \u010dlanovi. Imaju dosta restriktivan pristup novim \u010dlanovima, pa ja na predavanju govore\u0107i studentima da su nekad komunisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke stranke imale jako te\u017eak put do \u010dlanstva. Prvo si trebao biti preporu\u010den iznutra, a nakon toga si i\u0161ao na probe i inicijacije i onda ako zadovolji\u0161 i poka\u017ee\u0161 se hrabrim mo\u017ee\u0161 postati \u010dlan. Tako ne\u0161to, iako na drugim osnovama, ima i Mo\u017eemo!, pa se ja \u0161alim da bi postao \u010dlan mora\u0161 dignuti po\u0161tu u Juri\u0161i\u0107evoj, a onda ne smije\u0161 propjevati pred policijom. Mo\u017ee\u0161 spomenuti Toma\u0161evi\u0107a i Ben\u010di\u0107ku, ali Celakoskog ni slu\u010dajno i tek onda mo\u017ee\u0161 postati \u010dlan Mo\u017eemo!. Aludiram na akciju zagreba\u010dkih komunista na po\u010detku rata 1941.. Me\u0111utim, oni imaju jedan \u0161iri krug simpatizera, koji nisu \u010dlanovi i koje uklju\u010duju u odbore, jer nemaju drugog ljudstva. U nizu zagreba\u010dkih institucija oni koriste usluge svojih simpatizera, ali sve je to jako malo za \u0161irenje po Hrvatskoj. To je stranka koja ima svoju filozofiju i ne \u017eeli prebrzo \u0161irenje, ali oni \u0107e prije ili kasnije morati pro\u0107i transformaciju, jer je to zakonitost kada u politi\u010dki sustav ulazi\u0161 s kraja. Nisu oni radikalna ljevica, ali objektivno ulaze s lijevog kraja u sustav, a stranka da bi uspjela u sustavu, koji ovisi o bira\u010dima, ona se mora transformirati i ideolo\u0161ki i organizacijski. Uzmimo njema\u010dki AfD kao primjer. Oni rastu od svog osnutka i pro\u0161li su ve\u0107 tri transformacije i svaki put su dobili vi\u0161e glasova. Na po\u010detku su bili neoliberali, kasnije su ubacili neonacisti\u010dke elemente, a onda su svoje desni\u010darenje usmjerili na suvremene migrantske teme, ali bez nostalgi\u010dnosti prema nacizmu i opet su narasli. Svaka stranka, koja ulazi s kraja, a \u017eeli se \u0161iriti, mora pro\u0107i transformacije. Po mom mi\u0161ljenju, Mo\u017eemo! \u0107e te transformacije pro\u0107i u roku od tri do pet godina, ili \u0107e ostati stranka s pet mandata.<\/p>\n

\u0160to je, u tom smislu, dosad pokazala Sandra Ben\u010di\u0107 kao \u201cpremijerska kandidatkinja\u201d?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne bi ja to preozbiljno shva\u0107ao. Istina je da Mo\u017eemo! ba\u0161tini tu tradiciju kontinentalnih zelenih, ali s druge strane oni u PR-ovskom smislu djeluju jako dobro. To \u0161to je Sandra Ben\u010di\u0107 istaknuta kao premijerski kandidat je \u010disti PR. Nema tu ni\u010deg drugog. Ono \u0161to su toj stranci odmah zamjerili jest inzistiranje na vo\u0111i. Dakle i takve stranke trebaju vo\u0111e. Neke stvari koje sam \u010duo iz same stranke u smislu obo\u017eavanja Sandre Ben\u010di\u0107 kod mene su izazvale zabrinutost, a ne ohrabrenje. Ali, ja ne bih to previ\u0161e ozbiljno shva\u0107ao, tu kandidaturu<\/p>\n

Prilikom jednog razgovora s umjetnom inteligencijom pitao sam ih o Mo\u017eemo! i AI ih je nazvao lijevim populistima. Smatrate li vi Mo\u017eemo! lijevim populistima?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne mislim da su lijevi populisti, ali koriste neke metode, za koje mnogi smatraju da su nu\u017ene u dana\u0161njoj politici. Ako je pouzdavanje u PR populizam, onda su u tom smislu populisti, ali nema tu stvarnog sadr\u017eajnog populizma. Oni su puno jasnije zelena stranka, nego lijeva stranka. Uz to prilikom prvog susreta s problemom upravljanja u Zagrebu, oni su se po\u010deli pona\u0161ati kao da nisu ni lijeva stranka. Pred diktatom kapitala pala je demokracija. Kad su trebali dignuti veliki kredit kao Holding, ali je Grad to trebao odobriti, onda su sve materijale na skup\u0161tinu poslali to jutro s izgovorom da je dio dogovora s bankom bio tajan. Ljevica bi rekla da ju nije briga za tajne dogovore i poslala materijale 15 dana ranije na skup\u0161tinu. Oni tu kombiniraju dosta toga.<\/p>\n

Mislite li da postoji tradicionalna ljevica u Hrvatskoj?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne postoji tradicionalna ljevica, ali za\u0161to bi i postojala? Ni vremena nisu tradicionalna. Za\u0161to bi imali tradicionalnu ljevicu u netradicionalno vrijeme? Oni su se bazirali na sasvim druga\u010dijoj strukturi dru\u0161tva nego \u0161to je ova danas. Radni\u010dka klasa koja je bila temelj tradicionalne ljevice se suzila i ne mo\u017ee se na takvoj radni\u010dkoj klasi bazirati uspjeh. Dosta radni\u010dke klase prestalo je glasati za lijeve stranke i okrenula se konzervativcima ili radikalnoj desnici. Ljevica se jako pribli\u017eila demokratskom mainstreamu, a desnica je otpo\u010detka radila na socijalnoj dr\u017eavi i dr\u017eavnoj intervenciji. Temelj Laburista vi\u0161e nije radni\u010dka klasa, jer je nema, a onaj dio \u0161to je ostao slobodno glasa. Socijalna struktura dru\u0161tva nije tradicionalna, pa nije normalno ni da imamo tradicionalnu lijevu stranu. Ljevica kao i svi drugi mora tra\u017eiti transformacije.<\/p>\n

\u0160u\u0161ka se o Mostu i Milanovi\u0107u. Mislite li da bi to bilo iznevjereno povjerenje glasa\u010da?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Milanovi\u0107 se nada vladi nacionalnog spasa, a kad on to govori on smatra da oko sebe mo\u017ee okupiti sve njih. I Most i Mo\u017eemo! i Domovinski pokret, jer oni jako dobro znaju da vrlo vjerojatno bez cijele te postave ne\u0107e biti u prilici stvarati vladu. Prvi rezultati su, po meni, za Milanovi\u0107a pora\u017eavaju\u0107i. Ako SDP bude ja\u010di od Mo\u017eemo!, onda \u0107e oni prihvatiti Milanovi\u0107a, ali pritom Mo\u017eemo! ne \u017eeli nikoga iz Mosta i Domovinskog pokreta, \u0161to ispada kao priznanje da oni ne\u0107e imati dovoljno za vladu. Most je s druge strane rekao da su tu ako ih itko treba i da imaju svog premijerskog kandidata. Domovinski pokret je rekao kako nema \u0161anse da \u0107e oni biti u vladi s Mo\u017eemo!. Milanovi\u0107 se nada da \u0107e na svima njima biti preveliki teret odbijanja pred hrvatskom javno\u0161\u0107u. Pet godina ubijate ovu javnost u pojam da \u017eelite skinuti HDZ i ja vam sad nudim da skinemo HDZ i vi ka\u017eete da ne\u0107ete. On se pouzda da \u0107e snaga trenutka biti takva da si nitko od njih ne\u0107e dozvoliti da to naprave, jer \u0107e onda na sljede\u0107im izborima do\u017eivjeti krah.<\/p>\n

U ovoj knjizi pi\u0161e kako je javno povjerenje valuta s kojom stranke izlaze na izbore i kako se lo\u0161 rad i nepo\u0161tivanje na\u010dela demokracije ka\u017enjava lo\u0161ijim rezultatom. Mislite li da je javnost u Hrvatskoj izigrana?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Javno povjerenje je vrlo, vrlo nisko i to nije moj stav ve\u0107 podaci svih mogu\u0107ih anketa. Institucije generalno imaju jako malo povjerenje stanovni\u0161tva. Vojska i policija su institucije s najve\u0107im povjerenjem, pa \u010dak pada i povjerenje u Crkvu kao dru\u0161tvenu instituciju, a kad do\u0111emo do pravosu\u0111a i politi\u010dkih stranki to je u\u017easno nisko. U Zapadnoj Europi isto nije visoko povjerenje i stranke obi\u010dno najslabije prolaze u anketama. U jednoj Danskoj povjerenje u stranke je na razini 40 posto, a kod nas je 8 posto i to je jedno od najni\u017eih u Europi. Svugdje u svijetu pada povjerenje u institucije i politi\u010dke stranke, ali je istina da je u Hrvatskoj to povjerenje u podrumu.<\/p>\n

Kakve promjene biste vi \u017eeljeli vidjeti u hrvatskim zakonima ili \u010dak i ustavu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nau\u010dio sam da od direktnog nametanja unutarstrana\u010dke demokracije nema ni\u0161ta. Iz dva razloga: ne mo\u017eete to raditi strankama, a kao drugo, same stranke odlu\u010duju o tome, a za\u0161to bi one izglasavale zakon koji od njih tra\u017ei nekakve zahtjeve za unutarstrana\u010dkom demokracijom. Po meni je put da se i u Zakonu o politi\u010dkim strankama, ali i u ostale sli\u010dne zakone ugrade neki poticaji strankama za ne\u0161to vi\u0161e demokracije unutar njih samih, koje bi mo\u017eda neke stranke iskoristile, a druge ne bi. Klasi\u010dna politika je postala dominantno medijska politika. Termini unutarstrana\u010dke demokracije se jako mijenjaju. Da vi prepustite \u010dlanovima da biraju kandidate na izborima najbolje bi pro\u0161li oni s najboljim medijskim tretmanom, a do njega se dolazi ponekad vlastitom zaslugom, a ponekad prljavim igrama. Medijska slika politi\u010dara sastoji se od njegove gluposti, izgleda, o tomu \u0161to mu se svi smiju kao \u0161to je bio slu\u010daj kod Bandi\u0107a. Prepu\u0161tanje odluke \u010dlanovima i bira\u010dima oduzima mo\u0107 vrhovima stranke, ali ne zna\u010di da ta mo\u0107 ne ide nigdje. Ona se preko \u010dlanova vra\u0107a prema medijima i njihovim vlasnicima i tako oja\u010davate medije, a zatim medijski urednik postaje dominantan. Izme\u0111u predsjednika stranke i urednika, ja bih ipak ostao kod predsjednika.<\/p>\n

Je li problem \u0161to Toma\u0161evi\u0107 i Ben\u010di\u0107 imaju skoro obe\u0107ana mjesta u prvoj i \u0161estoj izbornoj jedinici?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ako usporedite to s drugim strankama onda je to ni\u0161ta problemati\u010dno. Vi vidite \u0161to se doga\u0111a u SDP-u. To je stranka koja ima neke svoje procedure, a sad upad Milanovi\u0107a je potpuno poremetio te procedure, ali to njih nije briga. To se dogodilo ve\u0107 kad se on kandidirao za predsjednika republike, a stranka je tada ve\u0107 vrlo vjerojatno imala odredbe da oni kao stranka donose odluke o predsjedni\u010dkom kandidatu, ali on je to sve ve\u0107 izmije\u0161ao. \u010cak i da ima Mo\u017eemo! tu odredbu da su dva koordinatora na listi nije to ni\u0161ta problemati\u010dno. Ja sam tu vjerojatno zato \u0161to sam stariji, pa i manje zahtjevan. Dakle ja bih volio da barem neke od politi\u010dkih stranaka isprobaju nekakve alternativne na\u010dine. Ja nisam pobornik toga da to treba prepustiti doslovce \u010dlanstvu stranke, a to iz nekih razloga ne bi bilo ni dobro. \u010clanstvo stranke je po definiciji uvijek radikalnije od bira\u010da stranke i dosta se razlikuje od bira\u010dkog tijela stranke. U bira\u010dkom tijelu ima svega i u bira\u010dkom tijelu Mo\u017eemo 2020. i 2021. u Zagrebu, jer prije toga nisu imali svoje bira\u010dko tijelo i svaki njihov bira\u010d je odnekud do\u0161ao. Ili su bili za SDP ili su bili za neke tre\u0107e stranke ili je povu\u010deno iz apstinencije. Pogotovo u Zagrebu gdje je, nakon smrti Bandi\u0107a, bila jedna posebna politi\u010dka situacija. Kladim se da Toma\u0161evi\u0107 s vi\u0161e od pola svoga bira\u010dkog tijela ne bi mogao ni kavu popiti kad bi vidio \u0161to ovaj misli o politici, ali to je normalno. Tako da nisam ja pobornik toga da stranke nu\u017eno prepu\u0161taju svom \u010dlanstvu potpunu odluku. Postoji jako puno varijacija unutarstrana\u010dke demokracije. Ono \u0161to bi, po meni, bilo va\u017eno je da u strankama postoji vi\u0161e alternativnih putova dolaska do kandidature. Va\u017eniji je pluralizam nego \u0161iroka demokracija. Netko napreduje zato \u0161to je dobar s predsjednikom, drugi zato \u0161to ima podr\u0161ku \u010dlanova, tre\u0107i jer je omiljen u bira\u010dkom tijelu, a \u010detvrti jer strana\u010dka tijela cijene njegov ili njezin strana\u010dki rad. Problem na\u0161ih stranaka, posebno dviju velikih, jeste da sada sve ide preko predsjednika.<\/p>\n

Utrka ne-stranaka i strana\u010dkih oligarhija<\/a><\/p><\/blockquote>\n