{"id":397958,"date":"2024-04-02T06:36:31","date_gmt":"2024-04-02T04:36:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=397958"},"modified":"2024-04-02T06:37:39","modified_gmt":"2024-04-02T04:37:39","slug":"gospodari-na-tari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/04\/02\/gospodari-na-tari\/","title":{"rendered":"Gospodari na Tari"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lidija \u010culo<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ako je suditi po imenima ulica, u Kola\u0161inu vlada kolektivni ponos na sudjelovanje u ispravnoj strani povijesti \u2013 mje\u0161tani ka\u017eu da je Kola\u0161in jedini grad u Crnoj Gori koji, bez obzira tko bio na vlasti, nije promijenio naziv nijednog mjesta vezanog uz NOB. Ostaje vidjeti ho\u0107e li i kako \u0107e Kola\u0161in pre\u017eivjeti modernu invaziju, koja \u0107e jednog dana na toj vremenskoj crti ostati upisana pod naslovom \u201cdolazak investitora\u201d, i koja ga od idili\u010dnog planinsko-patizanskog gradi\u0107a pretvara u ogromno gradili\u0161te.<\/p>\n

\u201cKad zima do\u0111e i padne sneg, pahulje bele prekriju breg, i kad selom zavlada tama, pred ku\u0107om tebe \u010deka\u0107u sama\u2026\u201d, svirala je stara narodna pjesma u maloj drvenoj kafani. Kava se kuhala u d\u017eezvici na pe\u0107i dok je konobarica to\u010dila doma\u0107u kajsiju radnicima. Tog hladnog oktobarskog petka crnogorski planinski gradi\u0107 Kola\u0161in probudio se bez vode. Si\u0161la sam niz ulicu u mrklu zoru da poku\u0161am prona\u0107i kafi\u0107 ili mjesto gdje se mo\u017ee popiti kava, ako imaju fla\u0161irane vode. Iz drvene ku\u0107ice na ulici primijetila sam upaljena svjetla i otvorena vrata kafi\u0107a. Unutra je bila samo konobarica, a tek \u0161to sam u\u0161la i zamolila kavu, po\u010deli su navra\u0107ati i doma\u0107i radnici. Kako je koji ulazio i izlazio, tako je naru\u010divao rundu kajsije s vrata.<\/p>\n

Ranojutarnje mirno dru\u017eenje prekinuo je naprasan ulazak visokog i krupnog tipa. Stao je na vrata i svi su pogledali u njega. \u201cPoma\u017ee Bog!\u201d, vikne, \u201cZatvorili nam vodu, jebem im mater!\u201d Na to mu se drugi okrene i ka\u017ee: \u201cPa \u0161to ne ode\u0161 na slap pa se napije\u0161 izvorske?\u201d. \u201cNa slap, ha-ja\u201d, odvrati ovaj prezirno, \u201cpod petokrakom da pijem? Nema \u0161anse.\u201d \u201cUh, meni je tamo najsla\u0111e, a sje\u0107am se i da si ti pio vodu tamo\u201d, nasmije se drugi. \u201cPio sam, jesam, ali prije nego su je postavili! Sad ne bih ni mrtav!\u201d, re\u010de ovaj i zastane. \u201cDobro, mo\u017eda da je neka kriza, ali onda bih se prvo triput prekrstio. Nego, jel ima \u0111e kakva lokva da se napijem vode? Rekli su mjestimi\u010dnu ki\u0161u, a \u010dim ka\u017eu mjestimi\u010dnu, ja odmah znam da je to mjesto Kola\u0161in!\u201d<\/p>\n

\n

Partizanski gradi\u0107<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kola\u0161in je idili\u010dni planinsko-partizanski gradi\u0107 uz obalu rijeke Tare, \u201csuze Europe\u201d. Strmi krovovi drvenih ku\u0107ica kao da opona\u0161aju obli\u017enje planinske vrhove, a zemljane boje i tonovi uklapaju se u pozadinu \u2013 \u201ccrne gore\u201d i \u0161ume koje prekrivaju planinu Bjelasicu tj. Nacionalni park Biogradsku goru. Dio tih \u0161uma, drve\u0107e crnog brijesta staro vi\u0161e od 500 godina, \u010dini jednu od posljednjih velikih pra\u0161uma u Europi. No, njegove kamene ulice isto tako na trenutke stvaraju dojam morskog mjesta\u0161ca \u2013 naro\u010dito za sun\u010danog ili iole ne-hladnog dana kada je svaka stolica terase kafi\u0107a zauzeta.<\/p>\n

Ne\u0161to \u0161to \u0107e odu\u0161eviti svakoga (svakoga tko \u010dita Bilten, ne svakoga tko do\u0111e u Kola\u0161in) kolektivni je ponos na sudjelovanje u ispravnoj strani povijesti, barem ako je suditi po imenima ulica. Ka\u017eu mje\u0161tani da je Kola\u0161in jedini grad u Crnoj Gori koji, bez obzira tko bio na vlasti, nije promijenio naziv nijednog mjesta vezanog uz NOB. Pro\u0161e\u0107ete li od glavnog trga \u2013 zvanog Trg boraca s pripadaju\u0107im spomenikom borcima i \u017ertvama koji je izradio Vojin Baki\u0107 \u2013 uo\u010dit \u0107ete najprije zanimljiv komad socijalisti\u010dke arhitekture u vidu lokalnog Spomen doma. Vidi se da ga je na\u010delo vrijeme, ali vidjeli smo i te\u017ee primjere nebrige.<\/p>\n

U pje\u0161a\u010dkoj zoni, u Ulici IV. Proleterske, prona\u0107i \u0107ete, nadam se jo\u0161 uvijek, \u201ckafe bar SFRJ\u201d. Zid ove vremeplovske kafanice ispunjen je memorabilijom kojom dominiraju na\u0161 babo Valter i \u201cnajljep\u0161i osmijeh Crne Gore\u201d, onaj partizana i narodnog heroja Ljube \u010cupi\u0107a. U smrt je oti\u0161ao zavezanih ruku i nasmije\u0161en, a \u010detnicima koji su ga ulovili rekao je: \u201cPoru\u010dite mojima da ne tra\u017ee milost za mene\u201d. Oko trga, u kojem god smjeru krenete, nazivi i imena koji pamte na\u0161e junake. Budo Tomovi\u0107, narodni heroj. Jago\u0161 Simonovi\u0107, prota, svojedobno je pozvao sunarodnjake u narodnu borbu protiv \u201cokupatorskih izme\u0107ara\u201d. Dunja \u0110oki\u0107, koja bi se mogla podvesti pod \u201cpale partizanke\u201d, ali je zbog svoje istaknute herojske borbe dobila ba\u0161 svoju ulicu \u2013 nije da ih manjka. Datum 13. srpnja, kada je Vlado Dap\u010devi\u0107 uzeo pu\u0161ku i viknuo: \u201cAjde, da po\u010dnemo sa sre\u0107om!\u201d<\/p>\n

\n

Red, rad i turizam<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pod kro\u0161njama lipa \u010diji je drvored posa\u0111en krajem 19. stolje\u0107a, s prepunih terasa \u0161iri se miris kave i duhana. Za toplih dana ovdje skra\u0107enica SFRJ vi\u0161e podsje\u0107a na onu na\u0161u \u201cSedam Filozofira, Radi Jedan\u201d \u2013 konobar, jasno \u2013 pa se \u010dak i doma\u0107i \u010dovjek, a ne samo turist, iznova zapita: radi li i\u0161ta ovaj narod? Crnogorci \u0107e se uvijek rado na\u0161aliti na svoj ra\u010dun: da im je Isus zadnje poru\u010dio \u201cne radite ni\u0161ta dok se ne vratim\u201d, da je oporbena stranka izgubila izbore jer su svima obe\u0107ali posao, da je rekord u tr\u010danju na 100 metara 20 metara\u2026 Ali \u0107e i znati podvu\u0107i crtu, kao jedan lokalac u Kola\u0161inu: \u201cPf, mi lijeni. A tko radi poslove po Dubrovniku koje dubrova\u010dka gospoda ne\u0107e?\u201d<\/p>\n

Kola\u0161in, kao i ostatak Crne Gore, desetlje\u0107ima bilje\u017ei odljev mlade snage. \u017dele raditi, ali posla i para u domovini nema. Dijaspora \u010dini cijelu \u201cdodatnu\u201d Crnu Goru, jer je broj\u010dano gotovo jednaka populaciji koja \u017eivi u njoj \u2013 oko 600 tisu\u0107a. Velik dio ih je u Americi. Rane dane masovnog iseljavanja u \u201czemlju rosnog cvije\u0107a\u201d i \u201czemlju kletu\u201d, opisao je Vlado Gojni\u0107 sa\u017eev\u0161i neke lijepe i tu\u017ene anegdote iz napa\u0107enog emigrantskog \u017eivota kada su nepismeni i siroma\u0161ni odlazili u nepoznato. Jednom je prilikom crnogorski rudar u SAD-u slao pismo i 50 dolara \u017eeni. Na kraju je napisao: \u201c\u0160aljem ti 50 dolara, i decol\u201d (that\u2019s all). Ona mu je odgovorila da je primila pismo i novac, te kupila mnogo stvari za ku\u0107u i djecu, \u201cali decola nije bilo u pismu, pa ti vidi \u0161to je s tim\u2026\u201d. Da se ne oslanjaju na d\u017eeparac koji sti\u017ee iz dijaspore, kladionice ili kartu u jednom smjeru iz dr\u017eave, vlasti su stanovnicima Kola\u0161ina pripremile originalan recept za uspjeh: turizam.<\/p>\n

Tog dana voda nije stigla do podneva. U mjesecima koji dolaze Kola\u0161in \u0107e imati jo\u0161 problema s vodosnabdijevanjem. Mijenjaju se vodovodne cijevi i izvode radovi u gradu koji i bez toga nosi epitet ogromnog gradili\u0161ta. Grad se pretvorio u turisti\u010dki centar sjevera Crne Gore i prerastao samog sebe, a mje\u0161tani gun\u0111aju kako nove zgrade i hoteli ni\u010du br\u017ee od svoje popratne infrastrukture, poput npr. kanalizacijske mre\u017ee. O tome je nedavno detaljno pisala Sonja Dragovi\u0107, u tekstu \u201cGra\u0111evinski bum u Kola\u0161inu: Izgradnja luksuznih stanova se ne mo\u017ee smatrati urbanim razvojem\u201c. Ona, kao i mnogi u Kola\u0161inu, isti\u010de \u0161tetnost tr\u017ei\u0161no vo\u0111ene politike prostornog razvoja nau\u0161trb zajednice, te upozorava na opasnost od onoga \u0161to u Crnoj Gori zovu \u201czlatiborizacijom\u201d \u2013 uni\u0161tavanja i betoniranja planina radi gradnje apartmanskih i hotelskih kompleksa. Ili, kako bi Stefan Simi\u0107 rekao: natjecanja u divljoj gradnji koje dijeli ljude na one koji to smatraju uni\u0161tavanjem duha mjesta i one koji su vlasnici parcela, proces zahvaljuju\u0107i kojem se budite u luksuznoj gradnji uz pjesmu bu\u0161ilica i pogledom na kranove i prirodu za koju jo\u0161 nismo dobili dozvolu da ju izbetoniramo.<\/p>\n

Idili\u010dni Kola\u0161in mogao je biti poput malih slovenskih ili austrijskih alpskih gradi\u0107a. No skele, platna, ogra\u0111ena zemlji\u0161ta, ogromne nove zgrade, reklame za nekretnine i ostale \u0161ake u oko poru\u010duju da se ne\u0107e i\u0107i tim putem. Di\u017eu se hoteli, ula\u017eu milijuni, dovr\u0161ena je auto-cesta, kraj grada su dva skija\u0161ka centra, cijena kvadrata stana je sko\u010dila i do 7 tisu\u0107a eura\u2026 Stanovnici Kola\u0161ina koji i sami rade u turizmu, kroz razgovor komentiraju kako nisu sigurni ho\u0107e li te hotele uop\u0107e mo\u0107i popuniti. Problem je uslijedio ve\u0107 mjesec dana kasnije, kad im nije do\u0161ao najva\u017eniji gost: snijeg. Nema snijega, nema sezone. Kako se zbog klimatskih promjena o\u010dekuje da \u0107e u narednim godinama snijeg padati sve manje, a ignorirana je Nacionalna strategija koja preporu\u010duje razvijanje skijali\u0161ta iznad 1.800 metara nadmorske visine, sada \u0107e se naknadno po\u010deti intenzivno ulagati u umjetno osnje\u017eivanje.<\/p>\n

\n

Dolazak investitora<\/h2>\n<\/blockquote>\n

I tako je ove zime planinski grad na velikoj rijeci Tari ostao uskra\u0107en za dvije stvari koje ovdje podrazumijevamo \u2013 vodu i snijeg. To je navelo neke da se sarkasti\u010dno zapitaju \u201cA s kim je priroda u koaliciji?\u201d. Jo\u0161 uvijek je Kola\u0161in malo mjesto srca na\u0161eg, ali raste takvom brzinom da njegova panorama svake godine iznova iznenadi kao da \u010dovjek ulazi u neko novo mjesto na kojem dosad nije bio \u2013 a izgleda vi\u0111eno mnogo puta prije. Razrovana je i ulica u kojoj se nalazi na\u0161a mala drvena kafanica, a u njoj je pro\u0161le godine sru\u0161ena stara drvena ku\u0107a na stubovima \u2013 jedna od onih koje daju \u0161arm i identitet gradu, sliku u kolektivnoj emociji i sje\u0107anju. Pitam se koliko \u0107e toga ostati do idu\u0107eg vi\u0111enja, svjesna da je romantiziranje \u017eivota u planini jedno, a potreba da se pre\u017eivi u toj istoj planini drugo, i da \u0107e zbog toga Kola\u0161in s vremenom izgubiti velik dio onoga \u0161to je ljude k njemu isprva privuklo. Nije turizam Kola\u0161inu stran niti bi trebao biti bauk onih koje nadrndani komentatori zovu \u201cumjetnicima i nostalgi\u010darima zbog kojih bismo u 21. vijeku trebali \u017eivjeti u \u0161talama\u201d, ali je uz njega nekad barem bilo i drugih grana privrede \u2013 koje su, naravno, od devedesetih naovamo odumrle.<\/p>\n

Na turbulentnoj vremenskoj crti ovih prostora ovo nije prva \u201cinvazija\u201d, \u010demu svjedo\u010de frazemske memorabilije o tome kako \u201cTara nema gospodara\u201d ili one o u \u010duvenom crnogorskom \u201c\u010dojstvu i juna\u0161tvu\u201d, pri \u010demu juna\u0161tvo zna\u010di braniti sebe od drugoga, a \u010dojstvo braniti drugog od sebe, koje je ljude odr\u017ealo duhom u vremenima kada se \u010dinilo da im drugi izmi\u010de tlo pod nogama. Ostaje vidjeti ho\u0107e li i kako \u0107e Kola\u0161in pre\u017eivjeti modernu invaziju, koja \u0107e jednog dana na toj vremenskoj crti ostati upisana pod naslovom \u201cdolazak investitora\u201d ili, kako re\u010de jedan komunalac tog kola\u0161inskog jutra kada smo se probudili bez vode, na pitanje ljutih sugra\u0111ana o tome \u0161to se de\u0161ava i ima li kakvih vijesti: \u201cLjudi\u2026 Ne\u0161to se sjebalo.\u201d<\/p>\n

Gospodari na Tari<\/a><\/p><\/blockquote>\n