{"id":397622,"date":"2024-03-29T07:38:42","date_gmt":"2024-03-29T06:38:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=397622"},"modified":"2024-03-29T07:38:42","modified_gmt":"2024-03-29T06:38:42","slug":"pesimizam-postkapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/29\/pesimizam-postkapitalizma\/","title":{"rendered":"Pesimizam postkapitalizma"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Robert Skidelsky<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Po slavnom komentaru knji\u017eevnog kriti\u010dara Fredrika D\u017eejmsona, \u201elak\u0161e je zamisliti kraj sveta nego kraj kapitalizma\u201c. Po prvi put za dva veka, primetio je D\u017eejmson, kapitalizam se vidi kao i destruktivan i nepopravljiv. Slabljenje vere u mogu\u0107nost postkapitalisti\u010dke budu\u0107nosti izvor je dubokog pesimizma.<\/p>\n<p>Ovaj preovla\u0111uju\u0107i o\u010daj evocira esej D\u017eona Mejnarda Kejnza iz 1930. \u201eEkonomske mogu\u0107nosti za na\u0161e unuke\u201c, u kojem se upozorava na \u201edve suprotstavljene gre\u0161ke pesimizma\u201c. Prva je pesimizam \u201erevolucionara koji misle da su stvari toliko lo\u0161e da nas ni\u0161ta ne mo\u017ee spasiti osim nasilne promene\u201c. Druga je pesimizam reakcionara koji veruju da su ekonomske i dru\u0161tvene strukture \u201etoliko nestabilne da ne smemo rizikovati nikakve eksperimente\u201c.<\/p>\n<p>Kao odgovor na pesimizam svog vremena, Kejnz je ponudio alternativnu viziju, predvi\u0111aju\u0107i da \u0107e tehnologija pokrenuti doba nevi\u0111enog obilja. U roku od jednog veka, tvrdi Kejnz, kontinuirani tehnolo\u0161ki napredak \u0107e podi\u0107i \u017eivotni standard \u2013 barem u \u201ecivilizovanom\u201c svetu \u2013 za 4-8 puta vi\u0161e od onog iz 1920-ih. To \u0107e unucima njegove generacije omogu\u0107iti da rade samo deli\u0107 vremena koje su njihovi preci provodili u radu.<\/p>\n<p>Teorija kratkoro\u010dnog zapo\u0161ljavanja po kojoj je Kejnz nadaleko poznat, bila je deo op\u0161te vizije tehnolo\u0161ke utopije. Po njegovom uverenju, vo\u0111enje privrede u punom kapacitetu najbr\u017ei je put od nu\u017enosti do slobode. Jednom kada postignemo taj cilj, ekonomska \u201estomatologija\u201c koja je zaokupljala Kejnza postala bi suvi\u0161na. Pa\u017enju bismo tada mogli preusmeriti na \u201ena\u0161e prave probleme\u201c, probleme \u201e\u017eivota i ljudskih odnosa, stvaranja, pona\u0161anja i religije\u201c.<\/p>\n<p>Mada je Kejnz smatrao da su ideje Karla Marksa nerazumljive, njegova vizija postkapitalisti\u010dke budu\u0107nosti li\u010dila je na onu Marksovu iz Nema\u010dke ideologije. Marks je kapitalizam video kao sredstvo za re\u0161avanje problema proizvodnje, dok je komunizam posmatran kao na\u010din upravljanja distribucijom, \u010dime se elimini\u0161e potreba za podelom rada.<\/p>\n<p>Sli\u010dno Kejnzu, Marksova vizija budu\u0107nosti promovi\u0161e kultivisanog amatera, \u0161to je uloga koja je tradicionalno rezervisana za aristokratiju. Marks je zami\u0161ljao dru\u0161tvo u kome se mo\u017ee \u201eloviti ujutro, pecati popodne, uve\u010de se baviti stokom\u201c i \u201ekriti\u010dki raspravljati posle ve\u010dere\u201c, a da pritom ljudi nisu ograni\u010deni na ulogu lovca, ribara, sto\u010dara ili kriti\u010dara. Kao i Kejnz, Marks je kapitalizam video kao mu\u010dno isku\u0161enje koje \u010dove\u010danstvo mora da izdr\u017ei kako bi se dobar \u017eivot mogao demokratizovati.<\/p>\n<p>Mada su Kejnz i Marks kapitalizam smatrali nu\u017enim zlom, obojica su se protivila ishitrenim poku\u0161ajima njegovog ukidanja ili suvi\u0161e nasilnim uplitanjima u njegove procese. Kejnz je upozoravao protiv prevremene razgradnje kapitalisti\u010dkog sistema kroz preraspodelu bogatstva i dohotka, dok je Marks verovao da \u0107e poku\u0161aji reformista da humanizuju kapitalizam samo odlo\u017eiti revoluciju. Ti rigidni stavovi na kraju su se pokazali suvi\u0161e ekstremnim za kejnzijance i socijaliste koji su te\u017eili uspostavljanju kejnzijanskih socijaldemokratija sredinom 20. veka.<\/p>\n<p>Ali uprkos njihovim utopijskim vizijama postkapitalisti\u010dkog sveta, Kejnz i Marks su imali fundamentalno razli\u010dite poglede na to kako prevazi\u0107i kapitalisti\u010dko \u201e\u010dudovi\u0161te\u201c, na osnovu svojih razli\u010ditih tuma\u010denja sistema. Za Kejnza, kapitalizam je bio duhovna deformacija koja se zapadnom civilizacijom \u0161iri na vektoru puritanizma i prirodno \u0107e odumreti kada vi\u0161e ne bude potreban. U doba izobilja, \u201eposta\u0107e jasno da je ljubav prema novcu kao imovini \u2013 koja se razlikuje od ljubavi prema novcu kao sredstvu potrebnom i za \u017eivotne u\u017eitke i za nevolje \u2013 odvratno stanje koje se uz stresanje predaje specijalistima za mentalne bolesti\u201c.<\/p>\n<p>Nasuprot tome, Marks nije smatrao da je kapitalizam psiholo\u0161ki poreme\u0107aj, ve\u0107 politi\u010dki i dru\u0161tveni sistem u kom kapitalisti\u010dka klasa monopolizuje vlasni\u0161tvo i kontrolu nad zemljom i kapitalom. Ta dominacija je kapitalistima omogu\u0107ila da izvla\u010de vi\u0161ak vrednosti od radnika, koji za prodaju imaju jedino svoju radnu snagu. Kapitalizam, tvrdio je Marks, ne\u0107e naprosto odumreti; mora biti svrgnut, ali ne pre nego \u0161to se njegov stvarala\u010dki potencijal u potpunosti ostvari.<\/p>\n<p>Marksov prikaz kapitalizma kao kreativne sile bio je ukorenjen u Hegelovoj dijalektici i pod velikim uticajem romana Franken\u0161tajn ili Moderni Prometej Meri \u0160eli iz 1818. Drugi izvor inspiracije bio je Geteov Faust, u kom je Mefisto prikazan kao marljivi izvr\u0161ilac bo\u017eanskog plana za iskupljenje ljudi.<\/p>\n<p>Savremeni pesimizam je u mnogim aspektima dublji od onog koji je Kejnz identifikovao 1930. Levi\u010darski revolucionari jo\u0161 uvek \u010deznu za padom kapitalizma, ali nisu uspeli da pru\u017ee odr\u017eivu politi\u010dku alternativu jo\u0161 od kolapsa sovjetskog komunizma. U me\u0111uvremenu, konzervativizam je evoluirao u \u201eradikalnu desnicu\u201c, koju karakteri\u0161u ozloje\u0111enost i \u0161ovinizam, dok mu nedostaje koherentna vizija za harmoni\u010dnu budu\u0107nost. \u010cini se da nijedna strana ne nudi svetlo na kraju tunela.<\/p>\n<p>Upravo odsustvo iskupiteljske vizije podr\u017eava, a delimi\u010dno i defini\u0161e dana\u0161nji preovla\u0111uju\u0107i pesimizam. Dok su Kejnz i Marks verovali u emancipatorsku mo\u0107 ma\u0161ina, na tehnologiju se sada prete\u017eno gleda kao na pretnju, iako je na\u0161a budu\u0107nost s njom su\u0161tinski isprepletena. Tako\u0111e, Kejnz i Marks su pretpostavljali da \u0107e kapitalizam propasti mnogo pre nego \u0161to se priroda pobuni protiv eksploatacije; danas se suo\u010davamo sa egzistencijalnom pretnjom klimatskih promena i slabim izgledima za uspe\u0161no globalno re\u0161enje. Najvi\u0161e od svega uznemirava to \u0161to poverenje javnosti u sposobnost demokratskih sistema da ostvare zna\u010dajan napredak ubrzano erodira.<\/p>\n<p>Razumno je biti pesimista kada smo suo\u010deni sa izborom izme\u0111u parazitskog kapitalizma i neofa\u0161izma u nastajanju. Ali s obzirom na to da ni kraj sveta ni kraj kapitalizma izgleda ne\u0107e skoro, ostaje pitanje: kuda \u0107emo dalje?<\/p>\n<p>Project Syndicate<\/p>\n<p>Prevela Milica Jovanovi\u0107<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/pesimizam-postkapitalizma\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Levi\u010darski revolucionari jo\u0161 uvek \u010deznu za padom kapitalizma, ali nisu uspeli da pru\u017ee odr\u017eivu politi\u010dku alternativu jo\u0161 od kolapsa sovjetskog komunizma. U me\u0111uvremenu, konzervativizam je evoluirao u \u201eradikalnu desnicu\u201c, koju karakteri\u0161u ozloje\u0111enost i \u0161ovinizam, dok mu nedostaje koherentna vizija za harmoni\u010dnu budu\u0107nost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284065,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-397622","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397622","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=397622"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397622\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":397625,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397622\/revisions\/397625"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284065"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=397622"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=397622"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=397622"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}