{"id":397500,"date":"2024-03-28T07:15:13","date_gmt":"2024-03-28T06:15:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=397500"},"modified":"2024-03-28T07:15:13","modified_gmt":"2024-03-28T06:15:13","slug":"sidranov-savrseni-krug","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/28\/sidranov-savrseni-krug\/","title":{"rendered":"Sidranov savr\u0161eni krug"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dragan Markovina<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Smrt Abdulaha Sidrana bila je dugo najavljivana, nekoliko puta \u010dudesno odga\u0111ana, ali je na koncu bolest bila ja\u010da, a tu\u017ena vijest jo\u0161 je jednom i nakon svega i unato\u010d svemu ujedinila ove na\u0161e prostore koje sve \u010de\u0161\u0107e zovemo regijom, da ih ne bismo nazvali Jugoslavijom. Osim \u0161to je bio nevjerovatno talentiran i realiziran pisac, mo\u017eda i prvi koji je Sarajevo u\u010dinio relevantnim u jugoslavenskom kulturnom kontekstu, pa \u010dak i pored toga \u0161to je na koncu postao i jedan od simbola otpora sarajevskih kulturnjaka za vrijeme opsade grada te nacionalni bo\u0161nja\u010dki klasik posljednjih godina, jedna od zanimljivijih i su\u0161tinski neispri\u010danih pri\u010da o njemu je ona o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babi\u0107em.<\/p>\n

Navodim to zato \u0161to jednostavno ne postoji autenti\u010dnija personifikacija jugoslavenske tragedije od one koju nudi pri\u010da o toj \u010detvorici \u017eivotom i sudbinom isprepletenih ljudi. O Slobodanu Praljku, \u010dovjeku osu\u0111enom za ratne zlo\u010dine koji je po\u010dinio filmsko samoubojstvo nakon toga i bio nedvojbeni hrvatski nacionalist. O Emiru Kusturici, koji je od simbola Sarajeva postao Milo\u0161evi\u0107ev dr\u017eavni re\u017eiser, veleposjednik u dr\u017eavnom parku prirode, klju\u010dni kulturni neimar Republike Srpske i Putinov prijatelj. O Goranu Babi\u0107u, mo\u017eda i posljednjem idealisti jugoslavenske ideje, koji je zbog tih ideala izgubio i zavi\u010daj i domovinu. I na koncu o Abdulahu Sidranu, \u010dovjeku koji je odlu\u010dio ostati u Sarajevu, koji je o opsadi i pora\u0107u ispisao dvije nevjerojatne zbirke pjesama, “Sarajevski tabuti” i “Za\u0161to tone Venecija” i koji je bio jedan od koscenarista “Savr\u0161enog kruga”, prvog poslijeratnog bosanskohercegova\u010dkog filma i najsna\u017enije pri\u010de o opsjednutom gradu, u re\u017eiji Ademira Kenovi\u0107a.<\/p>\n

\n

Jedna od zanimljivijih i su\u0161tinski neispri\u010danih pri\u010da o Sidranu je ona o njegovom prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babi\u0107em. Ne postoji autenti\u010dnija personifikacija jugoslavenske tragedije od one koju nudi pri\u010da o toj \u010detvorici sudbinom isprepletenih ljudi<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pri\u010da o odnosu te \u010detvorice tek je donekle poznata kad je rije\u010d o odnosu Sidrana i Kusturice te Babi\u0107a i Praljka, a i to samo kroz par tabloidnih informacija. Njena neispri\u010danost donekle odgovara na pitanje zbog \u010dega kao prva asocijacija na Sidrana na \u0161irem jugoslavenskom prostoru ostaju isklju\u010divo scenariji za Kusturi\u010dine filmove “Sje\u0107a\u0161 li se Dolly Bell” i “Otac na slu\u017ebenom putu”, a kod Sarajlija jo\u0161 i njegove pjesme, dok puno bitnih stvari koje je napravio, posebno “Savr\u0161eni krug” ili scenarij za tako\u0111er Kenovi\u0107evog “Kuduza” ostaju u drugom planu. Sve to ustupilo je mjesto tim doista veli\u010danstvenim filmovima koje je Kusturica snimio po njegovim scenarijima i raspravama o tome tko je zaslu\u017eniji za njihovu kvalitetu i uspjeh, \u0161to jeste bilo motivirano politi\u010dkim razlozima posljednjih godina. I ako je pri\u010da o njima dvojici, njihovom razlazu i tada aktualnoj potencijalnoj novoj suradnji, kao i pri\u010da o odnosu svakoga od njih prema ratnom i poratnom Sarajevu i mogla imati idejna razila\u017eenja i druga\u010dija \u010ditanja i tuma\u010denja, ono \u0161to je nedvojbeno da je Abdulah Sidran bio i do kraja i ostao, u punom smislu rije\u010di, netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao, \u010dak i za vrijeme onih nekoliko godina koje je uglavnom proveo u Gora\u017edu. Toj percepciji pak nisu na kraju mogli odmo\u0107i ni njegovi politi\u010dki anga\u017emani i sukobi na javnoj sceni koji su posljednjih godina bili sve brojniji. Sidranove klju\u010dne teme bile su Sarajevo, obiteljska pro\u0161lost, Goli otok te sudbina Bo\u0161njaka na kraju, nakon iskustva rata, a sve ih je zapravo objedinjavao grad iz kojeg je dolazio i kojega je u\u010dinio slavnim.<\/p>\n

I premda se nekako u svijetu kinematografije uvrije\u017eilo da se filmovi i njihovi uspjesi po automatizmu povezuju s redateljima, u slu\u010daju filmova “Sje\u0107a\u0161 li se Dolly Bell” i “Otac na slu\u017ebenom putu” ra\u0161ireno je mi\u0161ljenje da su oni podjednaka zasluga Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice. Svakako stoji \u010dinjenica da je njihova kreativna suradnja iznjedrila prvo film koji je dobio Zlatnog lava u Veneciji, a potom i film koji je dobio Zlatnu palmu u Cannesu, \u0161to je lansiralo Kusturicu u vrh europske kinematografije. Sa Sidranom se to nije moglo dogoditi, s obzirom na to da je bio pisac, i to vrlo konkretnog podneblja i tema, koji je dodatno bio zaustavljen ratom. Me\u0111utim, \u0161to se ti\u010de odnosa Sidrana i Sarajeva, to \u0161to je s “Dolly Bell” stavio Sarajevo na kulturnu mapu Jugoslavije jo\u0161 1981. godine, dakle tri godine prije Olimpijade, i dao mu relevantnost u europskoj kulturi, u\u010dinilo je da postane nesporna zvijezda u gradu, kao i Kusturica. Ipak, to da je pisac postao zvijezda u gradu poznatom po pri\u010di o tome da je netko Ivi Andri\u0107u dobacio “Alo, pisac, napi\u0161e li se \u0161ta?” je u tolikoj mjeri ve\u0107e od zvjezdanog statusa redatelja. Stoga je upravo Sidranov uspjeh barem malo pomogao nevjerojatnoj kreativnoj eksploziji brojnih pisaca i spisateljica, koji su od Sarajeva stvorili grad s prosje\u010dno mo\u017eda najvi\u0161e relevantnih autorskih kreativaca, kada govorimo o ovim na\u0161im prostorima.<\/p>\n

Vrijedi se stoga vratiti na prvi poslijeratni film o stvarnosti opsade grada, na Kenovi\u0107ev “Savr\u0161eni krug”, po scenariju Ademira Kenovi\u0107a, Pjera \u017dalice i Abdulaha Sidrana. Tragedija sudbine tog filma je u tome \u0161to je premijerno pu\u0161ten 1997. godine, u vrijeme kada je svijetu bilo dosta rata u Jugoslaviji, kad je savjest ve\u0107 iz europske perspektive oprana dodjelom drugog Zlatnog lava Kusturici za “Underground” i kad su na koncu i sami Sarajlije, pa i kompletan jugoslavenski prostor, \u017eivjeli onu prvu poratnu utopiju da \u0107e se sada sve vratiti na staro i normalno, bivaju\u0107i spremni da potisnu ratne u\u017ease. To se, jasno je danas svima, nije dogodilo, ali je Kenovi\u0107ev film ostao potisnut i bez glavnih europskih filmskih nagrada, iako je pri\u010da o dvojici dje\u010daka i starom profesoru (u jo\u0161 jednoj genijalnoj izvedbi Mustafe Nadarevi\u0107a), koji \u017eive na prvoj liniji fronta u gradu, prepu\u0161teni jedni drugima, dok ih profesor poku\u0161ava izvesti iz Sarajeva, jedna od najsna\u017enijih filmskih slika ratne stvarnosti u gradovima uop\u0107e.<\/p>\n

Taj film je na koncu bio potvrda da Sidranovu kreativnost nije ubio rat. On joj je samo dodao jo\u0161 jednu notu pesimizma i izbrisao onaj polet s kojim su nastajali njegovi prvi scenariji i knjige. \u0160to je naravno posebno vidljivo i u zbirkama pjesama “Sarajevski tabuti” te “Za\u0161to tone Venecija”. Za razumijevanje kasnog Sidrana, vrijedi stoga iz ove posljednje izdvojiti stihove iz naslovne pjesme:<\/p>\n

Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su<\/p>\n

gospodari namjerili da bo\u0161nja\u010dkoga naroda \u2013 nema.<\/p>\n

Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete<\/p>\n

u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ru\u017ea u vazni<\/p>\n

od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,<\/p>\n

i Dru\u0161tvo mrtvih pjesnika tone. Za\u0161to ne treba<\/p>\n

na svijetu da ima naroda bo\u0161nja\u010dkoga? Me\u0111u bojama<\/p>\n

jedna boja, me\u0111u mirisima \u2013 jedan miris manje?<\/p>\n

Za\u0161to ne treba na svijetu da ima \u2013 ova Venecija?<\/p>\n

Me\u0111u \u010dudima \u2013 jedno \u010dudo manje?<\/p><\/blockquote>\n

Rat je dakle presudno, pa i logi\u010dno odredio da Sidran na kraju postane i nacionalni pjesnik u punom smislu te rije\u010di, pa i politi\u010dki aktivist, \u010desto radikalan u svojim stavovima, koji \u0107e, ne bez razloga biti po vlastitoj \u017eelji pokopan u haremu Ferhadija d\u017eamije u Sarajevu. Ali ni\u0161ta od toga mu, \u0161to se mnogim kreativcima jeste dogodilo, nije oduzelo na autorskoj imaginaciji i kreativnosti, za \u0161to je dovoljno pro\u010ditati autobiografski roman iz 2011., “Otkup sirove ko\u017ee”, u kojem upravo pi\u0161e onu nesnimljenu filmsku pri\u010du o prijateljstvu s Praljkom, Babi\u0107em i Kusturicom te o Sarajevu i sudbini vlastitog oca.<\/p>\n

Nakon svega, u momentima kad je ve\u0107 bio ozbiljno bolestan i svjestan da mu nije jo\u0161 puno ostalo, Sidran odlazi u Beograd, razgovara i s Dragoslavom Mihailovi\u0107em i s prvacima srpske nacionalisti\u010dke scene o Golom otoku, daje i veliki \u017eivotni intervju Nedeljniku u kojem ispisuje i reporta\u017eu s posljednjeg puta u Beograd i opisuje vi\u0111anje s Goranom Babi\u0107em i Vujicom Re\u0161inom Tuci\u0107em, pa tako i zatvara taj savr\u0161eni krug svog \u017eivota, ipak pomiren sa samim sobom i svijetom u kojem je egzistirao, u mjeri u kojoj je to bilo mogu\u0107e.<\/p>\n

Sarajevo ga je ispratilo i jo\u0161 uvijek ga ispra\u0107a kao velikana. To isto se dogodilo i u Zagrebu, pa \u010dak i u Beogradu, a i sam Kusturica je napisao jedan podosta emotivan i Sarajevom obojan opro\u0161taj s njim. Vrlo je tako\u0111er izgledno da \u0107e sada, barem za neko vrijeme, porasti \u010ditanost njegovih knjiga, posebno autobiografskog romana, koji je objavljen i dostupan i u Zagrebu i u Beogradu, i ako ta \u010dinjenica barem malo otupi o\u0161trice na\u0161ih podjela, a mogla bi, to \u0107e biti velika stvar. Abdulah Sidran je svakako od\u017eivio jedan buran i u svakom smislu rije\u010di intenzivan \u017eivot u kojem je uspijevao dvije ogromne traume \u2013 oca golooto\u010danina i opsadu Sarajeva \u2013 preto\u010diti u vrhunsku umjetnost, \u0161to rijetkima po\u0111e za rukom.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Abdulah Sidran bio je i do kraja ostao netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao. Sve Sidranove klju\u010dne teme objedinjavao je grad iz kojeg je dolazio i kojega je napravio slavnim<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":397121,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-397500","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397500","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=397500"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397500\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":397503,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/397500\/revisions\/397503"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/397121"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=397500"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=397500"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=397500"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}