{"id":396616,"date":"2024-03-19T17:04:05","date_gmt":"2024-03-19T16:04:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=396616"},"modified":"2024-03-19T17:05:26","modified_gmt":"2024-03-19T16:05:26","slug":"medju-polimskim-artefaktima-i-prijateljima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/19\/medju-polimskim-artefaktima-i-prijateljima\/","title":{"rendered":"Me\u0111u polimskim artefaktima i prijateljima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Du\u0161ko VUKOVI\u0106<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Berane nije daleko od Podgorice, ali nije lako do\u0107i do tamo.<\/p>\n

Tako je, barem, bilo 16. marta, kad sam se zaputio u ovu varo\u0161 na poziv ljudi koje \u0107u tek upoznati. Ve\u0107 sjutradan je stigla ohrabruju\u0107a najava iz Vlade, koja je obe\u0107ala da \u0107e biti otvoren tunel \u2018Klisura\u2019, koji put Berane \u2013 Kola\u0161in, preko Lubnice, \u010dini funkcionalnim i skra\u0107uje rastojanje izme\u0111u cijelog tog dijela Crne Gore sa centralnim i ju\u017enim krajem dr\u017eave. Stara saobra\u0107ajnica, koja prati tok Lima prema Bijelom Polju, pa skre\u0107e na Ribarevine ka Mojkovcu, od lanjske godine trpi ozbiljne rekonstrukcijske zahvate, a od tada trpe i oni koji su prinu\u0111eni da njome putuju.<\/p>\n

Ko su ljudi koji su me se sjetili i \u0161ta \u0107u ja tamo njima meni nepoznatima u Beranama?<\/p>\n

Malo ljudi poznajem u tome gradu – uglavnom kolega iz lokalnog javnog radija za \u010dijim je kormilom Tufik Softi\u0107 –<\/strong> a u mojoj novinarskoj pro\u0161losti nijesam \u010desto ni bio u prilici da dolazim u Berane. Ne mogu, \u010dak, da se sjetim ni\u010dega iz moje profesionalne karijere \u0161to bi me vezalo za ovaj grad. Kad ono ba\u0161 u tome gradu neki neznanac se sjeti da pripadam staroj \u0161koli crnogorskog novinarstva i da, kao takav, zaslu\u017eujem da se na\u0111em me\u0111u artefaktima izlo\u017eenim u Polimskom muzeju<\/a> (me\u0111u kojima je i jedan u \u0107ilibaru oblikovan tra\u010danski konjanik sa psom)<\/em> i govorim o\u00a0 ulozi novinara u dru\u0161tvu, o odnosu medija i politike, te o jo\u0161 pone\u010demu vezano za tu tematiku.<\/p>\n

\"Tra\u010dki

Arheolo\u0161ka zbirka Polimskog muzeja u Beranama – Konjanik sa psom<\/p><\/div>\n

Za\u0161to ba\u0161 u Polimskom muzeju?<\/p>\n

Projekat je rezultat saradnje Op\u0161tine Berane, Debatnog kluba Gimnazije \u201ePanto Mali\u0161i\u0107\u201d i Radio Berana, a panel koji ugo\u0161\u0107ava razne profile ljudi nazvan je \u201cMe\u0111u artefaktima\u201d i odigrava se ba\u0161 u Polimskom muzeju, a ono \u0161to se tamo ka\u017ee plovi odmah do slu\u0161alaca lokalnog javnog radija i do posjetilaca\/ki njegove stranice na dru\u0161tvenoj mre\u017ei Fejsbuk. Kasnije se, bogami, objavi i na Jutjubu, pa se mora paziti \u0161ta se zbori.<\/p>\n

A sada da identifikujemo neznanca. Rije\u010d je o Damjanu \u0106ulafi\u0107u<\/strong>, \u010dovjeku koji obna\u0161a du\u017enost potpredsjednika op\u0161tine, ali ima mnogo \u010dega vrijednog u njegovoj biografiji \u0161to ga pa\u017enji vi\u0161e preporu\u010duje od ove trenutne politi\u010dke funkcije. Upravo je bila njegova ideja da budem vi\u0111en me\u0111u artefaktima. Ispostavi\u0107e se da je upu\u0107en u moj novinarski i javni rad i da mu se to u\u010dinilo vrijednim pa\u017enje. Ispostavi\u0107e se da sam znao njegovog oca, koji je bio moj kolega. Ispostavi\u0107e se i da sam odbio njegov zahtjev za prijateljstvo na Fejsbuku (gre\u0161ka je ispravljena)<\/em>, pa je uloga pozivara pripala profesoru istorije Marku Radojevi\u0107u<\/strong>, koji vodi Debatni klub u lokalnoj gimnaziji i, ujedno, moderira panele. Markov zahtjev za prijateljstvo na Fejsbuku sam prihvatio jer sam vidio da nije politi\u010dar i da su mu prijatelji neki meni dragi ljudi.<\/p>\n

Kada je sve utana\u010deno oko moga odlaska u Berane (mene je lasno nagovoriti kad se o ovakvim I sli\u010dnim zbitijama radi)<\/em> oti\u0161ao sam da kupim autobusku kartu. Na pitanje, ide li autobus na Ribarevine ili Tre\u0161njevik, mlada \u0161alterska radnica me je zbunjeno pogledala, pa takav isti pogled dobacila koleginici sa desne strane, \u010diji resor su informacije. Od nje sam saznao da autobus ide preko Ribarevine, ali sam, priznajem, bio zate\u010den saznanjem da mlado \u010deljade koje prodaje karte na autobuskoj stanici u glavnom dr\u017eavnom gradu ne zna da se iz Podgorice do Barena mo\u017ee do\u0107i i preko Tre\u0161njevika. Ta zate\u010denost me je inspirisala da obnovim gradivo i utvrdim \u0161ta ja uop\u0161te znam o Beranama, njegovoj istoriji, ljudima\u2026 Kad bi se, recimo, neki stranac zanimao za Berane, a ja mu jedini bio pri ruci kao informator, \u0161ta bih znao kazati bez da se uvaljujem u kakvu pra\u0161njavu arhivu ili da mi internetom kalauzi blagosloveni Gugl?<\/p>\n

Prvo \u0161to mi je palo na pamet je da su Berane jedan od dva grada u Crnoj Gori (drugi je Podgorica)<\/em> kojima je, nakon blije\u0111enja ljevi\u010darske ideologije i po\u010detka razura njene ekonomske osnovice (dru\u0161tvena svojina), vra\u0107eno prvobitno ime. Od 1949. do 1992. grad se zvao\u00a0 Ivangrad, po Ivanu Milutinovi\u0107u, poznatom crnogorskom komunisti i narodnom heroju, koji nije bio iz plemena Vasojevi\u0107i, ve\u0107 iz Pipera.<\/p>\n

Na taj ivangradski, socijalisti\u010dki period podsje\u0107aju dva visoka dimnjaka za koje zapne pogled nakon \u0161to se pro\u0111e kroz tunel \u2018Tifran\u2019, a kanjonska usko\u0107a pro\u0161iri u gradsku panoramu. Kad pogled sklizne niz mrtve fabri\u010dke dimnjake, do\u010deka ga oronuli i pusti industrijski pejsa\u017e, u kome su nekada \u2018uzgajani\u2019 razni proizvodi, od kojih su naj\u010duveniji bili celuloza, papir i ko\u017ea, koje grad pamti po dobru, a rijeka Lim po zlu otpadnih voda.<\/p>\n

Meni je ostalo u sje\u0107anju da je po\u010detkom osamdesetih minulog vijeka, kad je crnogorskom socijalisti\u010dkom\u00a0 vladom (koja se zvala izvr\u0161no vije\u0107e)<\/em> rukovodio Ivangra\u0111anin Mom\u010dilo Cemovi\u0107<\/strong>, bilo pri\u010de o fabrici d\u017eipova marke Land rover u Ivangradu. Uzalud sam guglao. Na internetu o tome nijesam mogao ili umio ni\u0161ta da na\u0111em. Pomenem to mojim doma\u0107inima u Beranama, a oni, mladi – nikad \u010duli! Potvrda je stigla od Neboj\u0161e Babovi\u0107a<\/strong>, izvr\u0161nog direktora Regionalnog biznis centra. Ne samo da je znao da je gradnja te fabrike bila planirana, ve\u0107 je naveo i da su bili izgra\u0111eni temelji za nju. Dalje nije ni on mogao da dobaci, tako da je ostalo da zainteresujemo nekoga da ovu pri\u010du ispripovijeda \u201cu cjelini i cjelosti\u201d.<\/p>\n

A to kakvu je sre\u0107u Beranama donio prelazak iz socijalisi\u010dke u ekonomiju prvobitne akumulacije kapitala zorno svjedo\u010di gradska autobuska stanica, koje vi\u0161e nema. Ona dru\u0161tvena je privatizovana, a kupac nije bio zainteresovan da unaprijedi tu uslugu. Zamandalio je objekat, a oni koji iz Berana trebaju da se ukrcaju u neki autobus koji saobra\u0107a na me\u0111ugradskim linijama mogu nedaleko odatle da \u010dekaju ispod plavo ofarbane nastre\u0161nice, ispod koje su smje\u0161tene dvije solidne klupe.<\/p>\n

Tako je sada u gradu koji se s razlogom hvali najznamenitijim crnogorskim ministrom vanjskih poslova, vojvodom Gavrom Vukovi\u0107em<\/strong>, u \u010dijoj ku\u0107i i pod \u010dijim je imenom, sve do 2021, godinama zaredom, organizova ljetnja \u0161kola za mlade diplomate. Nijesam od tih Vukovi\u0107a, da odmah napomenem, ali negdje u bespu\u0107ima univerzalnog energetskog polja i kvantne isprepletenosti mo\u017eda i postoji neka veza, jer taman kad sam stigao u Berane, moja bliska ro\u0111aka sa \u017dabljaka je na svojoj fejsbuk stranici objavila kratak odlomak iz Gavrovih memoara, u kome on svjedo\u010di o tome kako je na Cetinju pro\u0161ao baron Testa, izaslanik Bizmarkov, koji je knjazu Nikoli trebalo da uru\u010di protokol sa\u010dinjen prema zaklju\u010dku Berlinskog kongresa. Vovoda Gavro svjedo\u010di da toga Testu na Cetinju niko nije do\u010dekao, \u201cniti iko na njega pa\u017enje obratio\u201c, pa se on, nakon tri dana, vratio\u00a0 Kotor i odatle telegrafom po\u017ealio Bizmarku na knjaza Nikolu.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"Ku\u0107a

Ku\u0107a vojvode Gavra Vukovi\u0107a u Beranama (Foto: budiminfo.meKu\u0107a vojvode Gavra Vukovi\u0107a<\/p><\/div>\n

No, kad smo ve\u0107 kod Berlinskog kongresa, sjetih se da nije Bog zna ne\u0161to poznato, posebno mla\u0111im generacijama, da Berane i Donji Vasojevi\u0107i nijesu tada u\u0161li u sastav Knja\u017eevine Crne Gore. Jeste jedan dio Gornjih Vasojevi\u0107a, \u0161to je uticalo da se u djelovima koji su pripali crnogorskoj knja\u017eevini vi\u0161e crnogor\u010dilo. Moj doma\u0107in Marko, istori\u010dar, navodi da se na glavama mu\u0161karaca iz Gornjih Vasojevi\u0107a ranije odoma\u0107ila crnogorska kapa. Berane i Donji Vasojevi\u0107i su od Otomanske imperije oduzeti tek u Prvom Balkanskom ratu 1912. godine, tako da su u sastavu nezavisne dr\u017eave Crne Gore bili svega dvije godine. To bi mogao biti jedan od razloga njihove manje pone\u0161enosti za Cetinjem i dinastijom Petrovi\u0107 od onog koje su imali Gornji Vasojevi\u0107i, kod kojih je, za razliku od Donjih, bilo komita i poslije protjerivanja austrougarske vojske. Gornji Vasojevi\u0107i su, tako\u0111e, bili naklonjeniji partizanima, a Donji kraljevoj vojsci u otad\u017ebini, podsje\u0107a moj doma\u0107in, profesor istorije.<\/p>\n

Ipak, dvojica znamenitih crnogorskih i jugoslovenskih komunista i partizana su \u0161kolovani u Donjim Vasojevi\u0107ima, a ne u Gornjim. Marko mi otkriva da su Milovan \u0110ilas<\/strong> i Radovan Zogovi\u0107<\/strong> u Beranama zavr\u0161ili gimnaziju, i dodaje detalj iz rane mladosti najpoznatijeg jugoslovenskog disidenta\u00a0 – \u0110ilas je bio ka\u017enjen ukorom direktora zbog toga \u0161to nije odlazio u crkvu. Ni Zogovi\u0107 nije imao primjerno vladanje prema mjerilima onda\u0161nje \u0161kolske uprave.<\/p>\n

\u0110ak beranske gimnazije bio je i Mihailo Lali\u0107<\/strong>, po mnogima najzna\u010dajniji crnogorski prozni pisac. Saglasan sam sa Markom da Lali\u0107a treba ponovo ozbiljno \u010ditati radi boljeg razumijevanja savremenih crnogorskih globa i dioba. Ima jo\u0161 beranskih \u0111aka ozbiljnih literata, ali ne\u0107u se upu\u0161tati u nabrajanje, da se ne ogrije\u0161im o koga.<\/p>\n

Vitomir Vito Nikoli\u0107<\/strong>, bez \u010dije lirike je nezamisliva mladost brojnih generacija u Crnoj Gori i \u0161ire, nije \u0111akovao u Beranama, ali je naslov (\u2018Grlom u Polimlje\u2019)<\/em> jedne njegove dionizijske pjesme inspirisane Polimljem nekada kori\u0161\u0107en za najavu rakija\u0161kog derneka. Ne mogu odoljeti a da ne podsjetim na te stihove.<\/p>\n

Gori jesen, kaplju \u0161ljive
\nu prvotok ljut,
\na mi grlom u Polimlje
\n– nanio nas put.<\/p>\n

Tri smo no\u0107i i tri dana
\ntekli kao Lim
\nod kazana do kazana
\n– uporedo s njim.<\/p>\n

Pjevala nam danju jesen
\nozla\u0107ena sva,
\na \u010duvao no\u0107u mjesec
\n(ili, mo\u017eda, dva?)<\/p>\n

I danas bih tamo bio
\nkraj kazana kog
\nda nas nije razjurio
\nljubomorni Bog.<\/p>\n

Gori jesen, te\u010de \u0161ljiva
\nu prvotok ljut …
\nTe\u0161ko li je iz Polimlja
\nniz trijezan put.<\/p><\/blockquote>\n

Imao sam koristi od podsje\u0107anja na Vita i ove stihove, jer me iz Berana isprati\u0161e sa fla\u0161om dobre doma\u0107e kru\u0161kova\u010de, dobijene na dar od Damjana \u0106ulafi\u0107a. Dar su, naravno, i nova poznanstva i prijateljstva, a ovaj kratki boravak u Beranama me je u\u010dvrstio u uvjerenju kako bi u obrazovne programe zavr\u0161nih razreda osnovne \u0161kole trebalo ugraditi obaveznu jednomjese\u010dnu razmjenu \u0111aka izme\u0111u gradova s juga i sjevera dr\u017eave. \u017divi sam svjedok koliko se malo poznajemo, a bolje poznavanje je preduslov za bolje razumijevanje i traganje za zajedni\u010dkim imeniteljem, koji mo\u017ee biti \u010dvrsta armatura za zajedni\u0161tvo.<\/p>\n