{"id":396481,"date":"2024-03-18T06:52:20","date_gmt":"2024-03-18T05:52:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=396481"},"modified":"2024-03-18T06:52:20","modified_gmt":"2024-03-18T05:52:20","slug":"tko-je-popalio-zito","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/18\/tko-je-popalio-zito\/","title":{"rendered":"Tko je popalio \u017eito?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/p>\n

Na pitanje tko zapravo kontrolira poljoprivredno zemlji\u0161te Ukrajine, koje je sa svojih 33 milijuna hektara ekvivalentno jednoj tre\u0107ini ukupne obradive povr\u0161ine Evropske unije, odgovorio je ameri\u010dki progresivni Institut Oakland u svom istra\u017eivanju pod naslovom “Rat i plja\u010dka: Preuzimanje ukrajinskog poljoprivrednog zemlji\u0161ta”<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U protestima poljoprivrednika koji od prolje\u0107a pro\u0161le godine izbijaju u \u010dlanicama Evropske unije kao jedan od glavnih problema navodi se \u010dinjenica da su evropske institucije u lipnju 2022. suspendirale trgovinske barijere na uvoz \u017eitarica iz Ukrajine. Mjera, uvedena u sklopu evropsko-ukrajinskog sporazuma o slobodnoj trgovini (DCFTA), odnosi se na proizvode kao \u0161to su p\u0161enica, kukuruz, uljana repica, suncokret, piletina, jaja i \u0161e\u0107er. Politi\u010dki joj je cilj demonstrirati “nepokolebljivu podr\u0161ku Evropske unije Ukrajini kako bi joj se pomoglo da prebrodi te\u0161ku situaciju s kojom se suo\u010davaju ukrajinski proizvo\u0111a\u010di i izvoznici zbog ruske ni\u010dim izazvane i neopravdane vojne agresije”.<\/p>\n

Neposredno nakon uvo\u0111enja bescarinskog re\u017eima susjedne zemlje preplavile su ukrajinske \u017eitarice, dovode\u0107i do poreme\u0107aja na tr\u017ei\u0161tu i pada otkupnih cijena, pa su deset mjeseci kasnije Poljska, Ma\u0111arska, Slova\u010dka, Rumunjska i Bugarska zabranile uvoz odre\u0111enih proizvoda. Podaci Eurostata pokazuju da se vrhunac uvoza dogodio u \u010detvrtom kvartalu 2022. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon ukidanja kvota i carina. Tada je iznosio deset milijardi eura, te se na toj razini zadr\u017eao kroz cijelu 2023. godinu. Za usporedbu, u \u010detvrtom kvartalu 2021. iznosio je sedam milijardi eura, a u istom kvartalu godinu ranije \u0161est milijardi, \u0161to ukazuje na to da je uvoz roba iz Ukrajine rastao, premda ne tolikim intenzitetom, i prije liberalizacije u lipnju 2022.<\/p>\n

Oligarh Andrij Verevski posjeduje gotovo 600 tisu\u0107a hektara obradive zemlje putem svoje holding kompanije Kernel registrirane u Luksemburgu. Druga je UkrLandFarming Olega Bahmatjuka registrirana na Cipru, koja je jedan od najve\u0107ih evropskih proizvo\u0111a\u010da jaja<\/h2>\n

Kada su u pitanju \u017eitarice, njihov uvoz naglo je sko\u010dio neposredno prije uvo\u0111enja nacionalnih zabrana u spomenutim susjedima Ukrajine. Tako je u o\u017eujku 2023. uvezeno rekordnih 1,8 milijuna tona kukuruza i kukuruznog bra\u0161na, da bi se do listopada iste godine, dokad su na snazi bile nacionalne zabrane, uvoz spustio na manje od pola milijuna tona, a onda nakon isteka privremenih zabrana opet po\u010deo rasti.<\/p>\n

Nakon novog vala protesta poljoprivrednika po\u010detkom ove godine Evropska komisija krajem sije\u010dnja predlo\u017eila je produljenje sporazuma o slobodnoj trgovini s Ukrajinom do lipnja 2025., ali sa “sanacijskim mjerama” koje \u0107e \u010dlanicama omogu\u0107iti da ograni\u010de ili potpuno zabrane uvoz ukrajinskih roba ako Bruxellesu podastru dokaze o negativnim u\u010dincima prekomjernog uvoza. Time je prona\u0111eno kompromisno rje\u0161enje koje bi istovremeno trebalo umiriti evropske poljoprivrednike, omogu\u0107iti daljnji slobodan protok roba na relaciji EU \u2013 Ukrajina i izbiti, uo\u010di evropskih izbora, mo\u0107an populisti\u010dki argument iz ruku ekstremne desnice. No u sjeni protesta i sukoba \u010dlanica s briselskom birokracijom i njezinom geopoliti\u010dki uvjetovanom poljoprivrednom politikom ostalo je pitanje tko zapravo kontrolira poljoprivredno zemlji\u0161te Ukrajine, koje je sa svojih 33 milijuna hektara ekvivalentno jednoj tre\u0107ini ukupne obradive povr\u0161ine Evropske unije.<\/p>\n

Na to pitanje odgovorio je ameri\u010dki progresivni Institut Oakland u istra\u017eivanju objavljenom pro\u0161le godine pod naslovom “Rat i plja\u010dka: Preuzimanje ukrajinskog poljoprivrednog zemlji\u0161ta”. To je istra\u017eivanje pokazalo da je gotovo svih 4,3 milijuna hektara zemlje koja se koristi za industrijsku proizvodnju pod kontrolom desetak velikih poljoprivrednih kompanija registriranih u poreznim oazama kakve su Cipar i Luksemburg i drugim, uglavnom zapadnim zemljama. Ove kompanije, pi\u0161e u izvje\u0161taju, “u pravilu posluju putem svojih lokalnih podru\u017enica koje na terenu upravljaju operacijama intenzivnog uzgoja i izvoza monokultura”.<\/p>\n

Uz ovih desetak velikih zemljoposjednika, sedam milijuna hektara poljoprivrednog zemlji\u0161ta i dalje je formalno u vlasni\u0161tvu ukrajinske dr\u017eave iako su, prema izjavi predsjednika Volodimira Zelenskog iz 2020., “ve\u0107inom ukradeni”. Ova povr\u0161ina, \u010dija vlasni\u010dka struktura nije javno dostupna, zajedno s onom koja je u rukama oligarha, korumpiranih pojedinaca i velikih agrobiznisa, navodi se u izvje\u0161taju, \u010dini ukupno devet milijuna hektara, odnosno 28 posto ukupne obradive zemlje Ukrajine. Za ostatak se pretpostavlja da je koristi oko osam milijuna seljaka, no o tome tako\u0111er ne postoji sveobuhvatan registar.<\/p>\n

Me\u0111u deset oligarha koji posjeduju najve\u0107e povr\u0161ine obradive zemlje najvi\u0161e, gotovo 600 tisu\u0107a hektara, ima Andrij Verevski putem svoje holding kompanije Kernel registrirane u Luksemburgu. Kernel je jedan od najve\u0107ih svjetskih proizvo\u0111a\u010da suncokretovog ulja, a Verevski je bio parlamentarni zastupnik proruske, neko\u0107 vladaju\u0107e a potom zabranjene Stranke regija, ali i opozicijskog Bloka Julije Timo\u0161enko. Drugi najve\u0107i vlasnik poljoprivrednog zemlji\u0161ta je UkrLandFarming Olega Bahmatjuka. Kompanija je jedan od najve\u0107ih evropskih proizvo\u0111a\u010da jaja, a registrirana je na Cipru, jednako kao jo\u0161 dvije od deset kompanija koje kontroliraju najve\u0107e poljoprivredne povr\u0161ine u Ukrajini. Preostale su registrirane u SAD-u, Nizozemskoj i Saudijskoj Arabiji, a samo jedna u Ukrajini.<\/p>\n

Ve\u0107ina najve\u0107ih zemljoposjedni\u010dkih kompanija ima vlasni\u010dku strukturu u kojoj je oligarh osniva\u010d ujedno i najve\u0107i dioni\u010dar, dok je ostatak vlasni\u0161tva u rukama privatnih investitora, naj\u010de\u0161\u0107e zapadnih. Primjerice, nizozemska investicijska firma NN Investment Partners, koju je prije dvije godine kupila ameri\u010dka investicijska banka Goldman Sachs, ima udjele u dvije od deset najve\u0107ih kompanija, Kernelu i Astarti, jednako kao i ameri\u010dki investicijski fond Kopernik Global Investors. Investitor u nekima od deset najve\u0107ih zemljoposjedni\u010dkih kompanija je i norve\u0161ki mirovinski fond, poznat i kao Naftni fond. S imovinom vrijednom 1,4 bilijuna dolara, ovaj fond ujedno je i najve\u0107i pojedina\u010dni vlasnik na globalnom tr\u017ei\u0161tu dionica, te \u010detvrti najve\u0107i investitor u Ukrajini.<\/p>\n

EBRD, MMF i Svjetska banka najve\u0107i su kreditori kompanija u vlasni\u0161tvu lokalnih oligarha i zapadnih investicijskih fondova te su najzaslu\u017eniji za sveobuhvatnu privatizaciju ukrajinske poljoprivrede, za \u0161to su po\u010deli pripremati teren neposredno nakon majdanske revolucije<\/h2>\n

Ameri\u010dki fond rizi\u010dnog kapitala NCH Capital jedan je pak od pionira ulaganja u poljoprivredni sektor u isto\u010dnoj Evropi. Osnovan je 1993., na vrhuncu privatizacijske plja\u010dke u biv\u0161em Sovjetskom Savezu, te je u idu\u0107im godinama, kreditima vode\u0107ih zapadnih financijskih institucija i putem fiktivnih firmi u poreznim oazama, nagomilao oko 700 tisu\u0107a hektara poljoprivrednog zemlji\u0161ta u Ukrajini i Rusiji. Uz niz optu\u017ebi za nezakonito poslovanje, NCH Capital, odnosno njegov osniva\u010d i glavni menad\u017eer George Rohr, 2015. godine prisustvovao je sastancima na kojima su tada\u0161nji ukrajinski predsjednik Petro Poro\u0161enko i tada\u0161nja ameri\u010dka ministrica trgovine (a sada posebna predstavnica SAD-a za gospodarski oporavak Ukrajine) Penny Pritzker dogovorili da \u0107e ukrajinska vlada u zamjenu za kredit MMF-a provesti poljoprivrednu reformu.<\/p>\n

Uz oligarhe i investicijske fondove, kontrolu nad zemljoposjedni\u010dkim kompanijama imaju i njihovi kreditori, a najve\u0107i su evropske financijske institucije i Svjetska banka. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investicijska banka (EIB) i Me\u0111unarodna financijska korporacija (dio Grupacije Svjetske banke) ukupno su u posljednjih 15 godina pozajmile 1,7 milijardi dolara \u0161est najve\u0107ih zemljoposjedni\u010dkih kompanija u Ukrajini.<\/p>\n

UkrLandFarming Olega Bahmatjuka, u \u010dijemu su vlasni\u0161tvu dvije najve\u0107e evropske farme peradi, dva najve\u0107a evropska skladi\u0161ta \u017eita i najve\u0107i evropski proizvo\u0111a\u010d jaja, ukupno je du\u017ean 1,65 milijardi dolara, od \u010dega 1,25 milijardi stranim kreditorima u SAD-u, Danskoj, Njema\u010dkoj, Kanadi i Rusiji. Bahmatjuk je u SAD-u optu\u017een zbog izvla\u010denja milijarde dolara iz UkrLandFarminga, nakon \u010dega je kupio ciparsko dr\u017eavljanstvo i pobjegao iz domovine.<\/p>\n

Osim \u0161to su najve\u0107i kreditori kompanija u vlasni\u0161tvu lokalnih oligarha i zapadnih investicijskih fondova, EBRD, MMF i Svjetska banka tako\u0111er su i najzaslu\u017eniji za sveobuhvatnu privatizaciju ukrajinske poljoprivrede, za \u0161to su po\u010deli pripremati teren neposredno nakon majdanske revolucije 2014. u kojoj je svrgnuta proruska vlast tada\u0161njeg predsjednika Viktora Janukovi\u010da. Pretpristupnim sporazumom i ugovorom o slobodnoj trgovini koji je te godine potpisala s EU-om, nova ukrajinska vlast pristala je provesti strukturne reforme smanjenja dr\u017eavne potro\u0161nje i privatizacije banaka i javnih poduze\u0107a, a iste uvjete obe\u0107ala je ispuniti i u zamjenu za kredite MMF-a i Svjetske banke, vrijedne ukupno ne\u0161to vi\u0161e od 20 milijardi dolara.<\/p>\n

Kao posljedica implementacije ovih mjera Ukrajina se nastavila zadu\u017eivati, a stopa siroma\u0161tva izme\u0111u 2014. i 2016. godine udvostru\u010dila se na \u010dak 58,6 posto. Jedan od osnovnih preduvjeta zapadne “pomo\u0107i” bilo je ukidanje moratorija na prodaju poljoprivrednog zemlji\u0161ta, koji je uveden 2001. godine kako bi se zaustavila privatizacijska plja\u010dka zapo\u010deta nakon raspada Sovjetskog Saveza.<\/p>\n

Svjetska banka, EBRD i MMF odobrili su kredite i pripremili legislativu i strategiju za deregulaciju i privatizaciju poljoprivrednog sektora. Unato\u010d protivljenju ve\u0107ine stanovni\u0161tva, vlada predsjednika Zelenskog donijela je zakon o uspostavi tr\u017ei\u0161ta poljoprivrednog zemlji\u0161ta, koji je stupio na snagu u srpnju 2021. Zakon predvi\u0111a privatizaciju u nekoliko faza, od kojih je druga stupila na snagu u sije\u010dnju ove godine. Njome se gornja granica veli\u010dine zemlji\u0161ta koje se smije prodati privatnim investitorima podi\u017ee na deset tisu\u0107a hektara, \u010dime \u0107e se omogu\u0107iti dodatna koncentracija vlasni\u0161tva u rukama najve\u0107ih kompanija.<\/p>\n

Osim toga, podr\u017eavanjem agrobiznisa me\u0111unarodne financijske institucije podupiru model intenzivne, ekolo\u0161ki \u0161tetne industrijske poljoprivrede, unato\u010d tome \u0161to je istra\u017eivanje ekonomskog fakulteta u Kijevu iz 2021. pokazalo da su mala i srednja gospodarstva krucijalna za osiguravanje dostupnosti hrane u samoj Ukrajini. No oni u pravilu nemaju pristup ovakvom financiranju, pri \u010demu 44 posto ruralne populacije \u017eivi ispod granice siroma\u0161tva.<\/p>\n

S obzirom na to da se privatizacija ve\u0107 zahuktala, te da je ukrajinski vanjski dug uslijed ruske agresije nastavio rasti (u rujnu 2023. iznosio je 150,5 milijardi dolara), izvjesno je da \u0107e me\u0111unarodne financijske institucije diktirati i uvjete poslijeratne rekonstrukcije, koja je procijenjena na 750 milijardi dolara. U dokumentu Svjetske banke iz travnja 2022. tako se navodi da \u0107e u okviru poslijeratne obnove biti “nu\u017eno provesti daljnju liberalizaciju poljoprivrednog tr\u017ei\u0161ta”. Zbog toga je u prosincu 2022. koalicija malih poljoprivrednika, nevladinih organizacija i stru\u010dnjaka donijela rezoluciju kojom je od vlade i parlamenta zatra\u017eila da za vrijeme trajanja rata i u neposrednom poslijeratnom periodu suspendiraju zakon o zemlji\u0161noj reformi i sve tr\u017ei\u0161ne transakcije kako bi se “za\u0161titio teritorijalni integritet” zemlje. Zatra\u017eili su i da se poljoprivredna politika u sklopu poslijeratne obnove temelji na tradicionalnoj poljoprivredi neindustrijskih razmjera i u skladu s principima “ekolo\u0161ke odgovornosti i ekonomske pravde”. \u0160est mjeseci kasnije, me\u0111utim, u \u0161vicarskom Luganu odr\u017eana je Konferencija o obnovi Ukrajine na kojoj je zaklju\u010deno da “poslijeratno razdoblje predstavlja priliku za dovr\u0161enje komplicirane zemlji\u0161ne reforme” daljnjom liberalizacijom prodaje poljoprivrednog zemlji\u0161ta.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na pitanje tko zapravo kontrolira poljoprivredno zemlji\u0161te Ukrajine, koje je sa svojih 33 milijuna hektara ekvivalentno jednoj tre\u0107ini ukupne obradive povr\u0161ine Evropske unije, odgovorio je ameri\u010dki progresivni Institut Oakland u svom istra\u017eivanju pod naslovom “Rat i plja\u010dka: Preuzimanje ukrajinskog poljoprivrednog zemlji\u0161ta”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":377743,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-396481","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/396481","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=396481"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/396481\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":396484,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/396481\/revisions\/396484"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/377743"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=396481"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=396481"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=396481"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}