{"id":396359,"date":"2024-03-17T07:02:35","date_gmt":"2024-03-17T06:02:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=396359"},"modified":"2024-03-15T20:08:11","modified_gmt":"2024-03-15T19:08:11","slug":"demitologizacija-cionistickog-kolonijalistickog-projekta-izrael","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/17\/demitologizacija-cionistickog-kolonijalistickog-projekta-izrael\/","title":{"rendered":"Demitologizacija cionisti\u010dkog kolonijalisti\u010dkog projekta \u2013 Izrael"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Najil Kurit\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Autor knjige Deset mitova o Izraelu, koju, zahvaljuju\u0107i tuzlanskom udru\u017eenju gra\u0111ana \u201cMulti\u201d na \u010delu sa Admirom \u010cavali\u0107em i vrsnom prevodiocu sa engleskog jezika Resulu Mehmedovi\u0107u, imamo priliku \u010ditati na bosanskom jeziku je Ilan Pappe; histori\u010dar ro\u0111en u Haifi (Izraelu) 1954. godine. Diplomu ba\u010delora stekao je na hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu. Doktorirao je na Oksfordu. Profesor je na Egzeter univerzitetu u Velikoj Britaniji. Direktor je univerzitetskog Europskog centra za palestinske studije. Zbog svog dru\u0161tvenog i politi\u010dkog aktivizma i kriti\u010dkih stavova prema izraelskoj politici prema Palestincima i zagovaranja povratka Palestinaca, prognanih 1948. godine, na svoja ognji\u0161ta bio je prinu\u0111en napustiti Izrael i nastaniti se u Velikoj Britaniji.<\/p>\n

Objavio je 19 knjiga, koje se odnose na problematiku bliskog istoka i Izraelsko-Palestinske odnose. Jedan je od najcitiranijih autora u ovom tematskom podru\u010dju. Knjiga Etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Palestine citirana je \u010dak 2148 puta, a ukupna citiranost svih njegovih knjiga i nau\u010dnih radova prelazi broj od 6000.<\/p>\n

\n

Genocid je pravi imenitelj za ono \u0161to \u010dini Izrael<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Mada je prvi put objavljena 2017. godine (u Londonu) knjiga Deset mitova o Izraelu (Ten Myths about Israel) danas je jo\u0161 aktuelnija i relevantnija za razumijevanje, kako beskrupuloznosti izraelskog politi\u010dkog i vojnog vrha u toku agresije na civilno stanovni\u0161tvo Pojasa Gaze, tako i neprincipijelnosti zapadnih demokratija pri opravdavanju i podr\u0161ci (moralnoj, politi\u010dkoj i vojnoj) toj agresiji.<\/p>\n

Kada, iz aktuelne perspektive \u010ditamo ovu knjigu, vidimo u kojoj mjeri je autor, dr\u017ee\u0107i se polaznog metodolo\u0161kog postulata da je \u201chistorija sr\u017e svakog sukoba\u201d bio u stanju anticipirati daljnji razvoj cionisti\u010dkog projekta usmjerenog, u kona\u010dnici, na potpunu naseljeni\u010dku kolonizaciju Palestine pa i po cijenu genocida nad Palestincima.<\/p>\n

Autor, nedvosmisleno strategiju i taktike izraelskog politi\u010dkog i vojnog vo\u0111stva u Palestini, kvalificira kao genocid. Presudan utjecaj na ovakvu kvalifikaciju na njega je imao na\u010din na koji su izraelske vojne i bezbjednosne snage 2009. godine izvodile operaciju \u201cLijevano olovo\u201d. Autor to, na 215. strani bosanskog izdanja, ovako obja\u0161njava: \u201cOklijevao sam prije nego \u0161to sam upotrijebio ovaj izrazito te\u017eak imenitelj, ali, ipak ne mogu prona\u0107i drugi, precizniji na\u010din da opi\u0161em ono \u0161to se dogodilo. Budu\u0107i da su odgovori koje sam dobio, izme\u0111u ostalog od nekih vode\u0107ih aktivista za ljudska prava, ukazivali da odre\u0111ena nelagoda prati takvu upotrebu tog pojma, bio sam sklon neko vrijeme preispitati ga, i nedavno sam se vratio s jo\u0161 ve\u0107im uvjerenjem: to je jedini prikladan na\u010din za opisivanje onoga \u0161to izraelska vojska radi u Pojasu Gaze od 2006. godine\u201d. Podsje\u0107amo \u010ditatelje da su, prema relevantnim i pouzdanim izvorima, te godine izraelske snage ubile 660 palestinskih civila, me\u0111u kojima je bilo 141 dijete.<\/p>\n

U aktuelnoj agresiji, broj civilnih palestinskih \u017ertava se pribli\u017eava cifri od 18.000* a me\u0111u njima je vi\u0161e od polovine djece i \u017eena. Milion i po stanovnika (dvije tre\u0107ine od ukupnog broja prisilno su, pod prijetnjom avionskih raketa, tenkova i pje\u0161adijskih jedinica) a pod izgovorom progona Hamasa izgurani sa svojih vjekovnih ognji\u0161ta na desetak kvadratnih kilometara pijeska na jugu Gaze. Kojim pojmom to imenovati, to je pitanje, koje \u0107e, na\u017ealost, po svoj prilici, u ambijentu novostvorenih nepovratnih \u010dinjenica, izgubiti na zna\u010daju, bar za Palestince koji su nagurani na kona\u010dnu izlaznu kapiju iz njihove vjekovne domovine.<\/p>\n

Mnogo zna\u010dajnijim se name\u0107e pitanje kako imenovati i kako objasniti politike i prakse zapadnih i arapskih vlada, koje svakodnevno, \u010dine\u0107i ili ne \u010dine\u0107i, daju Izraelu dozvolu za ubijanje (genocid) podrivaju\u0107i same temelje savremene civilizacije. Odgovore na ova dva pitanja, pa i na tre\u0107e koje logi\u010dno slijedi: \u0161ta \u0107e se desiti sa Palestincima i sa civilizacijom zasnovanom na univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i slobodama eksplicitno slijede iz veoma analiti\u010dne dekonstrukcije mitske strukture cionisti\u010dkog pokreta koju nam podastire u svojoj knjizi Ilan Pappe.<\/p>\n

\n

Mitovi utemeljeni na biblijskoj arheologiji<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Cionisti\u010dko polaganje prava na Palestinu zasnovano je na mitskom narativu kontaminiranom historijskim dezinformacijama, koji u sprezi sa dobro osmi\u0161ljenim strate\u0161kim komunikacijama veoma efikasno umiruje moralne dileme doma\u0107e (izraelske i jevrejske uop\u0107e) javnosti i pridobija vojnu, politi\u010dku i moralnu podr\u0161ku vlada zapadnih demokratija. Ovo je polazno stajali\u0161te autora koji \u0161iroko rasprostranjenim i nekriti\u010dki prihva\u0107enim mitovima o Izraelu suprotstavlja historijske \u010dinjenice utvr\u0111ene najnovijim nau\u010dnim istra\u017eivanjima.<\/p>\n

Mitu, kojim se propagira, kroz izraelski nastavni plan i program i masmedijski diskurs, da je Palestina tokom stolje\u0107a, prije dolaska cionizma, bila prazna, pusta i neplodna zemlja bez naroda, autor suprotstavlja \u010dinjenice o historijskom kontinuitetu \u201cuspje\u0161nog arapskog dru\u0161tva, uglavnom muslimanskog, prete\u017eno seoskog ali sa \u017eivim gradskim sredinama\u201d.<\/p>\n

Ne stoji ni mit, da Jevreji, kao narod bez zemlje imaju pravo da nasele taj prazni prostor i da na njemu zasnuju svoju dr\u017eavu. Autor prvo veoma razlo\u017eno dovodi u pitanje genetsku vezu evropskih Jevreja sa Jevrejima iz rimskog perioda a potom i utemeljenost mita o povratku Jevreja u svetu zemlju kao \u201cdijela bo\u017eanske sheme za kraj vremena i drugi dolazak Mesije\u201d.<\/p>\n

Autor nas vra\u0107a u 16 stolje\u0107e kada je pred Jevreje u Evropi nametnut alternativni izbor: preobratiti se u kr\u0161\u0107anstvo ili kolektivno napustiti Evropu. Ovakav izbor, velikim dijelom je bio posljedica monokulturalnog bi\u0107a kr\u0161\u0107anske Evrope, ali i autisti\u010dne zatvorenosti jevrejskih zajednica koja je uvijek iznova konstituirala \u201cnarod unutar naroda\u201d. U takvoj situaciji ideja o povratku u Jerusalem mada mitska i historijski neutemeljena postala je veoma privla\u010dnom i ideolo\u0161kom osnovom za cionisti\u010dki program naseljeni\u010dke kolonizacije Palestine koja je podrazumijevala pogrom autohtonog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Floskula o Jevrejima kao narodu bez domovine trebala je usmjeriti jevrejske zajednice ka tom zajedni\u010dkom cionisti\u010dkom cilju i pridobiti ih za napu\u0161tanje evropskih domovina u kojima su ro\u0111ene i \u017eivjele mnoge generacije njihovih potomaka, ali i izazvati dugoro\u010dnu i sveobuhvatnu, manje ili vi\u0161e iskrenu, empatiju drugih naroda i njihovih vlada, koji su u jednom historijskom trenutku bili pritisnuti kolektivnim osje\u0107ajem krivice za holokaust i vi\u0161estoljetni antisemitizam.
\nEvropa je u postholokaustskoj podr\u0161ci cionisti\u010dkog projekta jevrejske kolonizacije Palestine vidjela na\u010din da se na neki na\u010din odu\u017ei Jevrejima za sve patnje koje su do\u017eivjeli u drugom svjetskom ratu, ali bio je to i elegantan na\u010din da definitivno rije\u0161i jevrejsko pitanje, udaljavaju\u0107i ih \u0161to dalje od sebe.<\/p>\n

U kolopletu takvih historijskih okolnosti i pro\u017eimanju razli\u010ditih interesa bilo je mogu\u0107e postavljanje teza, pa i nastanka mitova, da su cionizam i judaizam isto kao i da je svako suprotstavljanje cionizmu (redefiniranju judaizma kao nacionalizma i stvaranje jevrejske dr\u017eave u Palestini) jednako antisemitizmu i antijudaizmu. Ove teze su, u daljnoj propagandnoj razradi kroz obrazovno-odgojne procese, javni diskurs i diplomatske aktivnosti Izraela toliko \u010dvrsto i duboko ukorijenjene da i danas, u o\u010diglednim genocidnim pohodima jevrejske vojske na Pojas Gaze, ali i na Zapadnu obalu uspijevaju blokirati osje\u0107aj za pravdu, istinu, moral i humanost skoro svih vlada zapadnih demokratija, spremnih na prihvatanje i takvih nonsensa kao \u0161to je mit da cionizam nije kolonijalizam.<\/p>\n

\n

Kolonijalisti\u010dka priroda cionizma<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Autor, veoma sistemati\u010dno u cijelom jednom poglavlju, na osnovu historijskih \u010dinjenica dokazuje da su ve\u0107 prvi za\u010detnici ideje o Izraelu,Velika Britanija i druge evropske sile, nakon Prvog svjestkog rata, bili svjesni postojanja Palestinaca sa njihovim obi\u010dajima, arapskim dijalektom i zajedni\u010dkom historijom, kao i nespremnost cionisti\u010dkog rukovodstva da grade zajedni\u010dke institucije i zajedni\u010dku dr\u017eavu sa autohtonim stanovni\u0161tvom. Razvoj doga\u0111aja po zavr\u0161etku Drugog svjetskog rata samo je naglasio kolonijalisti\u010dku dimenziju cionizma, koja je eskalirala u Nakbi (1948. godine). Ve\u0107 u prvom nasilnom protjerivanju Palestinaca, iz plodnih podru\u010dja Palestine, otkriva se temeljni element cionisti\u010dke geostrategije: zauzeti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e prostora i rije\u0161iti se \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e autohtonog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Bio je to ve\u0107 oprobani model kolonizacije Amerike, Kanade i Australije, ali sada u okolnostima formalnog kriti\u010dkog odnosa me\u0111unarodne zajednice naspram kolonijalizma. Te okolnosti su stvorile potrebu za kreiranje i usa\u0111ivanje u percepciju doma\u0107e i me\u0111unarodne javnosti mita da su Palestinci sami odlu\u010dili razdvojiti se od Jevreja i \u201ctrajno napustiti podru\u010dja na kojima su vijekovima \u017eivjeli\u201d uz to najplodnija i klimatski najpovoljnija, kao i da cionisti\u010dko rukovodstvo uop\u0107e nije imalo ni volje ni plana za protjerivanje Palestinaca.<\/p>\n

Autor, veoma utemeljeno, analiziraju\u0107i doga\u0111aje do 1967. godine, ali i kasnije, dokazuje da je plan o ekskluzivnom jevrejskom naseljavanju Palestine dio ranih cionisti\u010dkih projekata, da ne postoji neka kona\u010dna granica unutar Palestine na kojoj su se cionisti spremni zaustaviti, da ideja jevrejske dr\u017eave podrazumijeva isklju\u010divanje, kako fizi\u010dko tako i politi\u010dko, Palestinaca i da su spremni koristiti pri tome sva raspolo\u017eiva sredstva prinude, uklju\u010duju\u0107i i vojna u namjeri da ostvare svoje ciljeve. Autor se pri tome ne ustru\u010dava strategije i taktike cionista nazvati zlo\u010dinom protiv \u010dovje\u010dnosti i etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu geostrate\u0161ke ciljeve cionisti\u010dkog projekta (doseljeni\u010dka kolonijalizacija Palestine i protjerivanje, odnosno raseljavanje Palestinaca i svo\u0111enje na minimalni udio u ukupnom stanovni\u0161tvu, autor odbacuje mit da je Izrael bio prinu\u0111en na rat 1967. godine, odnosno na okupaciju Zapadne obale i Pojasa Gaze \u2013 malih prostora na koje su Palestinci bili prinudno satjerani u prethodne dvije decenije. U su\u0161tini, okupacija Zapadne obale i Pojasa Gaze, dokazuje autor, samo je novi korak u ostvarivanju kona\u010dnog cilja, koji su pred sebe postavili izraelska politi\u010dka i vojna elita; zauzimanje Palestine od rijeke Jordan do Sredozemnog mora.
\nPred doma\u0107om javno\u0161\u0107u gubitke u ljudstvu i mogu\u0107e moralne prijepore, Cionisti veoma uspje\u0161no racionaliziraju koriste\u0107i se, po ko zna koji put biblijskom arheologijom i ostvarenjem \u201cmesijanskog projekta \u201cosloba\u0111anja\u201d svetih mjesta jevrejstva, s Jerusalimom kao draguljem u novoj kruni Velikog Izraela\u201d. Veliki Izrael podrazumijeva otimanje \u0161to vi\u0161e Palestine ali sa \u0161to manje Palestinaca.<\/p>\n

Najnovija genocidna agresija na Pojas Gaze uz puzaju\u0107e etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje ve\u0107 okupirane Zapadne obale, daje nam za pravo, slijede\u0107i interpretativnu matricu autora knjige Deset mitova o Izraelu, da zaklju\u010dimo da je kona\u010dni cilj Izraela potpuno otimanje (kolonizacija) Palestine i potpuni (fizi\u010dki, odnosno politi\u010dki) nestanak Palestinaca. Logi\u010dno je da sa takvim ciljevima, politikama i prakti\u010dnim pona\u0161anjima ni mit o tome da je Izrael demokratska dr\u017eava ne mo\u017ee opstati, pa \u010dak ni kada se o\u010digledan barbarizam naspram autohtonog stanovni\u0161tva poku\u0161ava pravdati pravom Jevreja, sa te\u0161kim historijskim iskustvom holokausta, na za\u0161titu bezbjednosti a okupaciju Zapadne obale i blokadu Pojasa Gaze \u201cprosvijetljenom okupacijom\u201d.<\/p>\n

Ironi\u010dno, zvu\u010di samozavaravanje izraelskih politi\u010dara o demokratskom karakteru dr\u017eave Izrael ako se imaju u vidu jedan od nekoliko klju\u010dnih, nikada ne poni\u0161tenih zaklju\u010daka izraelske vlade iz 1967. godine da \u201cstanovnici Zapadne obale i Pojasa Gaze ne\u0107e biti uklju\u010deni u dr\u017eavu Izrael kao gra\u0111ani\u201d ali i primoranost intelektualaca anticionista, me\u0111u kojima je i autor knjige, na egzil.<\/p>\n

\n

La\u017eno mirotvorstvo<\/h2>\n<\/blockquote>\n

I svi ostali mitovi, koje autor beskompromisno razobli\u010dava proistje\u010du iz temeljne cionisti\u010dke ideje da Palestina u kona\u010dnici treba biti ekskluzivni prostor za dr\u017eavu svih Jevreja a da usputni diplomatski i politi\u010dki manevri trebaju pokazati da na drugoj strani ne postoji partner s kojim bi se moglo iskreno pregovarati o trajnom miru. U tom smislu autor razumijeva propagandno-diplomatsko prezentiranje izraelskog Sporazuma iz Osla, 1993. godine kao iskreno u\u010de\u0161\u0107e Izraela u mirovnom procesu, kao i optu\u017eivanje Yassera Arafata za isklju\u010divog krivca za propadanje Sporazuma i pokretanje Druge intifade interpretirane kao teroristi\u010dka operacija protiv Izraela.<\/p>\n

\u201cMirovni proces devedesetih bio je sve osim mirovni. Insistiranje na podjeli i isklju\u010divanje pitanja izbjeglica s dnevnog reda dovelo je do toga da je process u Oslu u najboljem slu\u010daju preraspore\u0111ivanje vojske i preure\u0111ivanje izraelske kontrole na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze\u201d, zaklju\u010duje autor. On Izraelsko pristajanje na Sporazum iz Osla vidi kao jo\u0161 jednu strate\u0161ku prevaru koja je u funkciji nastavka provedbe \u201cjednostranog plana stvaranja Velikog Izraela\u201d a u napu\u0161tanju Pojasa Gaze samo zauzimanje povoljnijeg takti\u010dkog polo\u017eaja za izvanjsku kontrolu i blokadu tog podru\u010dja.<\/p>\n

Uklanjanje izraelskih doseljenika iz Pojasa Gaze samo je olak\u0161alo politiku nesrazmjerne odmazde za bilo koji oblik otpora Palestinaca, pa i za izvr\u0161enje zavr\u0161nih operacija za potpuno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje ovog dijela Palestine, koje se, po svoj prilici, upravo de\u0161ava pod krinkom ka\u017enjeni\u010dke ekspedicije i fizi\u010dke eliminacije Hamasa.<\/p>\n

Iz knjige Deset mitova o Izraelu sasvim je jasno vidljivo da odnos cionista prema Palestincima nikada nije bio selektivan, da ne postoje grupe koje su za njih prihvatljive kao sudr\u017eavljani te da je eliminacija Hamasa u simboli\u010dkoj i empirijskoj ravni preludij za eliminaciju Palestinaca.<\/p>\n

Kona\u010dan rezultat sedamdesetpetogodi\u0161nje cionisti\u010dke politike i prakse u Palestini je perceptivno, ali i fakti\u010dko reduciranje palestinskog pitanja na pojas Gaze, teritoriju koja zauzima ne\u0161to vi\u0161e od 2 posto kopnene povr\u0161ine Palestine. Pod pritiskom \u201cnepovratnih \u010dinjenica na terenu\u201d koje je Izrael stvorio nesrazmjernom upotrebom vojne sile me\u0111unarodna diplomatija je izgubila interes za historijski i geopoliti\u010dki kontekst palestinskog pitanja i prihvatila interpretativne mitove po kojima je pokret Hamas ozna\u010den kao teroristi\u010dka organizacija. Demonizaciju Hamasa pratila je demonizacija Palestinaca kao \u201codvratnih Arapa\u201d i \u201cfanati\u010dnih muslimana\u201d. Pod utjecajem takve demonizacije u potpunosti su zanemareni uslovi u kojima su \u017eivjeli u posljednjih pedeset godina ljudi u Pojasu Gaze. Morali su birati izme\u0111u toga \u201cda li da budu logora\u0161i, taoci ili zatvorenici \u201c ili se pobuniti. Autor ka\u017ee da u tom kontekstu \u201cmoramo odbaciti opis izraelskih akcija kao dijela rata protiv terorizma ili kao rata samoodbrane\u201d, kao prikaz Hamasa \u201ckao produ\u017eetka al-Kaide, kao dijela mre\u017ee Islamske dr\u017eave ili kao pukog pijuna u pobunjeni\u010dkoj iranskoj zavjeri za kontrolu nad regionom\u201d. \u201cTvrdim da je to oslobodila\u010dki pokret, i to legitimni\u201d, ka\u017ee autor.<\/p>\n

\n

Zamka projekta dvije dr\u017eave<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Definitivno rje\u0161enje palestinskog, odnosno jevrejskog pitanja, koje je eskaliralo u Drugom svjetskom ratu, cionisti vide u potpunom zaposjedanju Palestine sa svo\u0111enjem na najmanju mogu\u0107u mjeru prisustva Palestinaca. Iz te perspektive, sasvim je razumljiva skepsa i autora ali i Palestinaca u projekat dvije dr\u017eave koji je ujedno i posljednji mit iza kojeg se kriju Cionisti, glume\u0107i mirotvorce. Autor, analiziraju\u0107i razvoj ideje o dvije dr\u017eave \u2013 Izrael i Palestinu, nedvosmisleno je odbacuje, prepoznaju\u0107i u njoj \u017eari\u0161te produ\u017eetka velike nepravde i sukoba, jer ona sadr\u017ei tri neodr\u017eive premise; prvo dr\u017eava Palestinaca ne bi imala ni minimalnu mjeru suvereniteta i po definiciji bi vi\u0161e odgovarala bantustanu, drugo, bila bi pod neposrednim izvanjskim bezbjednosnim nadzorom od strane Izraela, \u0161to bi im omogu\u0107avalo \u201clegalne\u201d vojne ili bezbjednosne upade na teritorij te druge dr\u017eave i tre\u0107e ne bi bio dozvoljen povratak prognanicima i izbjeglicama ne samo na podru\u010dje Izraela nego i na podru\u010dja Zapadne obale i Pojasa Gaze a to nije ni\u0161ta drugo do legalizacija principa sile i agresije u me\u0111unarodnim odnosima i revitalizacija ere kolonijalizma.<\/p>\n

Upravo je cionisti\u010dki doseljeni\u010dki kolonijalizam klju\u010dni koncept kojim autor, veoma hrabro, svjestan zamki mita o izjedna\u010davanju anticionizma i antisemitizma, tuma\u010di dugi kontinuitet nepodno\u0161ljive pozicije Palestinaca u svojoj domovini. \u201cKolonizirani narodi, \u010dak i prema povelji UN-a imaju pravo da se bore za svoje oslobo\u0111enje, \u010dak vojno, a uspje\u0161an zavr\u0161etak takve borbe le\u017ei u stvaranju demokratske dr\u017eave koja uklju\u010duje sve njene stanovnike\u201d zaklju\u010duje svoje razmatranje Ilan Pape, poentiraju\u0107i porukom da \u201csvi zaslu\u017eujemo bolji zavr\u0161etak pri\u010de o holokaustu\u201d.<\/p>\n

* Tekst je objavljen krajem pro\u0161le godine, a do sada je broj \u017ertava vi\u0161estruko pove\u0107an<\/strong><\/p>\n

Najil Kurti\u0107: Demitologizacija cionisti\u010dkog kolonijalisti\u010dkog projekta – Izrael<\/a><\/p><\/blockquote>\n