{"id":395897,"date":"2024-03-11T09:29:24","date_gmt":"2024-03-11T08:29:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=395897"},"modified":"2024-03-11T09:29:24","modified_gmt":"2024-03-11T08:29:24","slug":"bivsi-logorasi-i-mirovni-aktivisti-zajedno-obisli-mjesta-zatocenja-u-hercegovini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/11\/bivsi-logorasi-i-mirovni-aktivisti-zajedno-obisli-mjesta-zatocenja-u-hercegovini\/","title":{"rendered":"Biv\u0161i logora\u0161i i mirovni aktivisti zajedno obi\u0161li mjesta zato\u010denja u Hercegovini"},"content":{"rendered":"<p><strong>Javlja: <a href=\"https:\/\/nenasilje.org\/\"> Centar za nenasilnu akciju<\/a><br \/>\n<\/strong><\/p>\n<p><strong>Sa biv\u0161im logora\u0161ima, uz podr\u0161ku mirovnih aktivista, novinara i ratnih veterana od 9. do 11. marta\/o\u017eujka 2024.<\/strong><a href=\"https:\/\/nenasilje.org\/\"> <strong>Centar za nenasilnu akciju<\/strong><\/a><strong> je posjetio <\/strong><strong>biv\u0161e zato\u010deni\u010dke objekte na podru\u010dju Konjica &#8211; kasarna \u010celebi\u0107i, Mostara &#8211; Heliodrom u Rodo\u010du, Isto\u010dnog Mostara \u2013 biv\u0161a Osnovna \u0161kola u Zijemlju i Jablanice &#8211; Muzej \u201cBitka za ranjenike na Neretvi\u201d.\u00a0<\/strong><\/p>\n<p>Centar za nenasilnu akciju od 2015. godine sprovodi i akciju<a href=\"https:\/\/onms.nenasilje.org\/\"> obilje\u017eavanja neobilje\u017eenih mjesta stradanja<\/a> u BiH. Kasarna u \u010celebi\u0107ima, Heliodrom u Mostaru, nekada\u0161nja \u0161kola u Zijemlju i Muzej \u201cBitka za ranjenike na Neretvi\u201d prepoznati su kao mjesta zato\u010denja u vi\u0161e presuda Ha\u0161kog tribunala, Suda Bosne i Hercegovine i drugih sudova u BiH te je za zlo\u010dine po\u010dinjenje na ovim lokacijama osu\u0111eno vi\u0161e osoba. Do danas, nijedno od ovih mjesta nije obilje\u017eeno, a o samim mjestima zato\u010denja i sudskim procesima vi\u0161e informacija je dostupno na stranici <a href=\"https:\/\/onms.nenasilje.org\">Obilje\u017eavanje neobilje\u017eenih mjesta stradanja u BiH<\/a>.<\/p>\n<p>Osim \u0161to mnoga mjesta stradanja, me\u0111u kojima su i zato\u010deni\u010dki objekti, do danas nisu obilje\u017eeni, biv\u0161im zato\u010denicima, pre\u017eivjelim i porodicama ubijenih nerijetko se onemogu\u0107uje ili ote\u017eava pristup ovakvim mjestima. Zajedni\u010dka posjeta ovakvim mjestima ujedno je i poziv vlastima, posebnom onim na lokalnom nivou, da \u017ertvama koje se bore za pravo na sje\u0107anje budu podr\u0161ka, a ne prepreka, da im omogu\u0107e nesmetan pristup lokacijama, kao i trajno obilje\u017eavanje ovakvih mjesta, navodi se u saop\u0107enju Centra za nenasilnu akciju.<\/p>\n<p>Udru\u017eenja logora\u0161a Mostar ustrajno se bori da se biv\u0161im logora\u0161ima omogu\u0107i pristup Heliodromu i drugim nekada\u0161njim lokacijama zato\u010denja na podru\u010dju Mostara. Na\u017ealost, pristup nije bio omogu\u0107en ni ovaj put, objekat logora nije obilje\u017een kao mjesto zato\u010denja dok se istovremeno planira izgradnja muzeja posve\u0107enog HVO-u. Kroz ovaj logor je, prema svjedo\u010denjima biv\u0161ih logora\u0161a, pro\u0161lo 10.000 ljudi od toga 6.000 Mostaraca.<\/p>\n<p>\u201cOvdje su bili zatvarani ljudi, mu\u0161karci od 5 do 86 godina i \u017eene razli\u010dite \u017eivotne dobi. Mi smo pisali Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine protive\u0107i se izgradnji muzeja na bilo kojem\u00a0 mjestu na kojem je po\u010dinjen ratni zlo\u010din i sudski dokazan zlo\u010din. U tom pismu smo govorili, zamislite kada bismo mi kao Bo\u0161njaci tra\u017eili da se napravi muzej ARBiH u \u010celebi\u0107ima koje smo evo posjetili. To bi bilo skrnavljenje \u017ertava, to je vrije\u0111anje, to je najgora forma koja se mo\u017ee desiti. Kada se borimo protiv izgradnje tog muzeja, koji \u0107e evidentno biti napravljen zajedni\u010dkim snagama vlasti BiH i Hrvatske, mi poru\u010dujemo da se time \u010dini poratni zlo\u010din. Novi zlo\u010din \u010dine. Ja kao Bo\u0161njak ne mogu prihvatiti, ne mogu se slo\u017eiti, i mogu samo re\u0107i da se stidim zlo\u010dina gdje su ih pripadnici ARBiH po\u010dinili, recimo u Grabovici ili na bilo kom drugom mjestu. Mi smo kao Udru\u017eenje logora\u0161a Mostar dali inicijativu Hrvatskoj udrugi logora\u0161a Mostar da idemo zajedni\u010dki polo\u017eiti cvije\u0107e u Grabovicu i da do\u0111emo ovdje na Heliodrom. Na\u017ealost, ljudi bi personalno \u017eeljeli to u\u010diniti, ali ne smiju od politike. Mi smo jedino udru\u017eenje koje biti\u0161e na prostoru Hercegovine koje nije pod kontrolom nijedne politike. Niko nas ne voli, niko do nas ne dr\u017ei, jednostavno iz razloga \u0161to smo mi kao \u017ertve nepo\u017eeljni svim stranama. I zato do dana dana\u0161njeg na nivou BiH nema zakona o civilnim \u017ertvama rata. Mi smo udru\u017eeni u na\u0161oj patnji, a oni, politi\u010dari, su udru\u017eeni u svom zlo\u010dinu!\u201d, kazao je Edin Batlak, biv\u0161i logora\u0161 iz Mostara.<\/p>\n<p>Posjeti biv\u0161im mjestima zato\u010denja na podru\u010dju Hercegovine pridru\u017eili su se biv\u0161i logora\u0161i, ratni veterani i mirovni aktivisti iz Mostara, Rogatice, Zavidovi\u0107a, Konjica, Sanskog Mosta, Rudog, Dervente, \u017dep\u010da, Fojnice, Livna, Sarajeva, Novog Grada\/Bosanskog Novog, Doboja, Prijedora, \u0160amca, Gora\u017eda, Biha\u0107a, Br\u010dkog, Bugojna, Beograda, Para\u0107ina, \u010ca\u010dka,\u00a0 Kru\u0161evca, Prilepa, Skopja, Po\u017eege i\u00a0 Zagreba.<\/p>\n<p>Slobodan Mrkaji\u0107 koji danas \u017eivi u Rogatici bio je zato\u010den od maja 1992. do sredine 1994. na podru\u010dju Konjica, Igmana i Had\u017ei\u0107a. Danas je predsjednik Udru\u017eenje logora\u0161a Sarajevsko-romanijske regije i predsjednik Skup\u0161tine Saveza logora\u0161a Republike Srpske, a dolazak u \u0106elebi\u0107e gdje je u zato\u010denju proveo vi\u0161e mjeseci za njega je posebno emotivan.<\/p>\n<p>\u201cOvdje je stradanje bilo stra\u0161no. Od silovanja, mu\u010denja, premla\u0107ivanja, kidnapovanja, nestajanja, ima neprona\u0111enih ljudi jo\u0161. U hangaru iza mene sam bio sa dvojicom, u stvari sa familijom. Samo jo\u0161 jednom da ponovim da znate \u0161ta se pro\u0161lo ovdje, ne mo\u017ee se ispri\u010dati. Neko mi ka\u017ee pi\u0161i knjigu, ne bih je napisao, ne bih mogao, svakih 24 sata bi bila knjiga od po 200 stranica, nemogu\u0107e je napisati, a i nemogu\u0107e je prenijeti, to mogu razumjeti samo ovi moji logora\u0161i \u0161to su ovdje sad i \u0161to su pre\u017eivjeli \u0161to i ja\u2026 Bilo koji, svi istu pri\u010du pri\u010damo i vrlo brzo se usaglasimo. Isti tretman je bio, kao po receptu, evo klimaju glavom\u2026\u201d, kazao je Slobodan Mrkaji\u0107 stoje\u0107i ispred hangara u kojem je bio zato\u010den sa drugim \u010dlanovima porodice uklju\u010duju\u0107i i oca.<\/p>\n<p>Marinko Ljoljo tokom 1993. i 1994. vi\u0161e mjeseci bio je zato\u010den u podrumima Muzeja \u201cBitka za ranjenike na Neretvi\u201d.\u00a0 Do danas muzej nije obilje\u017een kao mjesto zato\u010denja, a svakog 1. marta ispred muzeja se organizira zvani\u010dna komemoracija u znak sje\u0107anja na izlazak na slobodu poslednjih zato\u010denika i raspu\u0161tanje logora.<\/p>\n<p>\u201cGotovo niko nije odgovarao za osnivanje logora, koji su formirale lokalne vlasti sa vojnim vrhom. Do sada je veliki broj osoba koje su bile po\u010dinitelji umrlo. Dvije osobe su na izdr\u017eavanju kazne u zatvoru i nad nekoliko osoba se vodi postupak protiv postupanja nad ratnim vojnim zarobljenicima. O civilnim \u017ertvama niko ne govori. Tu\u017eiteljstvo je i dalje gluho, nijemo i slijepo na na\u0161e insistiranje da su se desile odre\u0111ene stvari kojima bi trebalo pro\u0161irivati optu\u017enice. Logora\u0161e niko ne voli, jer su nepo\u017eeljni u svojim sredinama kao svjedoci i kao \u017ertve\u201d, kazao je Marinko Ljojo, prisje\u0107aju\u0107i se svojih zato\u010deni\u010dkih dana u Muzeju \u201cBitka za ranjenike na Neretvi\u201d.<\/p>\n<p>Doprinos izgradnji inkluzivne, neselektivne kulture se\u0107anja u BiH, Centar za nenasilnu akciju Sarajevo &#8211; Beograd (CNA) je poku\u0161ao pru\u017eiti na razli\u010dite na\u010dine: istra\u017eivanjem mjesta stradanja i mjesta sje\u0107anja, sakupljenim u bazi podataka i web-sajtu<a href=\"https:\/\/kulturasjecanja.org\/\"> kulturasjecanja.org<\/a>; publikacijom \u201eRat sje\u0107anja\u201c; izlo\u017ebom \u201eRat sje\u0107anja\u201c kojom smo u nekoliko godina obi\u0161li region; programima neformalnog<a href=\"https:\/\/nenasilje.org\/o-treningu\/\"> obrazovanja<\/a> sa ciljem podizanja dru\u0161tvenog kapaciteta za izgradnju mira;<a href=\"https:\/\/nenasilje.org\/category\/aktivnosti\/mreza\/\"> razmjenom i u\u010denjem<\/a> iz iskustava drugih zemalja, te sistematiziranjem sakupljenog znanja; zajedni\u010dkim komemorativnim akcijama<a href=\"https:\/\/nenasilje.org\/category\/aktivnosti\/rad-sa-ratnicima\/\"> ratnih veterana<\/a> iz BiH, Hrvatske i Srbije.<\/p>\n<p>\u201cNa\u017ealost, i danas, skoro 30 godina nakon rata, uz rijetke \u010dasne izuzetke, sprovo\u0111enje selektivne empatije samo sa \u017ertvama iz svog naroda dominantni je pristup, kako u BiH, tako\u00a0 i u regionu. U ova dva dana zajedni\u010dki smo sa ljudima dobre volje sa svih strana obi\u0161li \u010detiri nekada\u0161nja zato\u010deni\u010dka objekta i pokazali da je druk\u010dije, zajedni\u010dko, sje\u0107anje mogu\u0107e. Zahvalni svim ovim ljudima, svim ljudima dobre volje koji su spremni da zajedni\u010dki do\u0111u na sva mjesta stradanja, da zajedni\u010dki pozovu da ona sva budu obilje\u017eena, da odaju po\u010dast svim \u017ertvama. Jasno nam je da ne mo\u017eemo nadomjestiti ljudske gubitke i patnju, ali \u017eelimo u\u010diniti sve \u0161to je u na\u0161oj mo\u0107i da izgradimo odnose me\u0111usobnog uva\u017eavanja, po\u0161tovanja i povjerenja koji bi bili brana prijetnji da mr\u017enja me\u0111u ljudima razli\u010ditih zajednica bude temelj novih nepravdi i nasilja u budu\u0107nosti. Iskreno \u017ealimo \u0161to nam, i pored vi\u0161emjese\u010dne komunikacije, Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru i Muzej \u2018Bitka za ranjenike na Neretvi\u2019 nisu omogu\u0107ili pristup nekada\u0161njim zato\u010deni\u010dkim objektima. Posebno nas boli \u010dinjenica \u0161to se radi o dvije javne ustanove, ustanove \u010dija je primarna uloga obrazovanje, a koje na razli\u010dite na\u010dine pori\u010du patnju i bol ljudi koji su bili zato\u010deni u ovim objektima\u201d, kazala je Tamara Zrnovi\u0107 iz Centra za nenasilnu akciju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sa biv\u0161im logora\u0161ima, uz podr\u0161ku mirovnih aktivista, novinara i ratnih veterana od 9. do 11. marta\/o\u017eujka 2024. Centar za nenasilnu akciju je posjetio biv\u0161e zato\u010deni\u010dke objekte na podru\u010dju Konjica &#8211; kasarna \u010celebi\u0107i, Mostara &#8211; Heliodrom u Rodo\u010du, Isto\u010dnog Mostara \u2013 biv\u0161a Osnovna \u0161kola u Zijemlju i Jablanice &#8211; Muzej \u201cBitka za ranjenike na Neretvi\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":395900,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-395897","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-cuj-vidji-javi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=395897"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395897\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":395901,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395897\/revisions\/395901"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/395900"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=395897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=395897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=395897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}