Du\u0161a (gr\u010d. psihe lat. anima) pojam kojim prednau\u010dno mi\u0161ljenje daje supstanciju, odnosno svodi na posebno, od tijela razli\u010dito bi\u0107e, sveukupnost \u017eivotnih, a posebno psihi\u010dkih pojava. Sama rije\u010d du\u0161a etimolo\u0161ki je povezana sa \u201edisanjem\u201d, jednim od najo\u010diglednijih znakova kod \u010dovjeka i \u017eivotinja.<\/p>\n
Du\u0161a je entitet za koji se, u mnogim vjerskim i filozofskim tradicijama, pretpostavlja da postoji samo u \u017eivim bi\u0107ima. Du\u0161a je ono \u0161to \u010dini \u017eivot, princip \u017eivota, znak \u017eivota, ono \u0161to se samo sobom pokre\u0107e.<\/p>\n
Postoje razli\u010dita vjerovanja o postojanju du\u0161e, o njenom odnosu prema tvari, o tome da li se radi o jednoj sveop\u0161toj du\u0161i ili ih ima vi\u0161e, o tome kako se du\u0161a odnosi prema tijelu i psiholo\u0161kim procesima, o porijeklu i sudbini ljudske du\u0161e, uklju\u010duju\u0107i i njeno prethodno postojanje i besmrtnost.<\/p>\n
Neke tradicije ne prave razlikovanje izme\u0111u ljudske du\u0161e i duha, pa se ta dva termina \u010desto koriste kao sinonimi.<\/p>\n
Razumijevanje du\u0161e kao vitalnnog principa (\u201eentelehije tela\u201d) nastalo je u anti\u010dkoj filozofiji (Aristotel), i jo\u0161 uvek pretpostavlja razli\u010dite vitalisti\u010dke pretpostavke u biologiji, a u mnogim religijama, njen nezavisni, skoro materijalni bitak, ozna\u010dava samu su\u0161tinu religiozne misli i tako\u0111e je uticao na formiranje razli\u010ditih idealisti\u010dkih shvatanja i kretanja u filozifiji.<\/p>\n
Du\u0161a je u mnogim religioznim, filozofskim i mitolo\u0161kim tradicijama, bestjelesna esencija \u017eivog bi\u0107a. Du\u0161a ili psiha (starogr\u010dki jezik: \u03c8\u03c5\u03c7\u03ae ps\u016bkh\u1e17, od \u03c8\u03cd\u03c7\u03b5\u03b9\u03bd ps\u016b\u0301khein, \u201edisati\u201d) su mentalne sposobnosti \u017eivog bi\u0107a: razum, karakteri, osje\u0107aji, svijest, sje\u0107anja, percepcije, razmi\u0161ljanja itd. U zavisnosti od filozofskog sistema, du\u0161a mo\u017ee biti ili smrtna ili besmrtna.<\/p>\n
Druge religije (prije svega hinduizam i \u0111ainizam) smatraju da su sva \u017eiva bi\u0107a, od najmanjih bakterija do najve\u0107ih sisara, du\u0161e same po sebi (atman, \u0111iva) i da imaju svoje fizi\u010dke reprezentacije (tijelo) u svijetu.<\/p>\n
Neki smatraju da \u010dak i nebiolo\u0161ki entiteti (kao \u0161to su rijeke i planine) posjeduju du\u0161e. Ovo vjerovanje se zove animizam. Gr\u010dki filozofi, kao \u0161to su Sokrat, Platon, i Aristotel, smatrali su da du\u0161a (\u03c8\u03c5\u03c7\u03ae ps\u016bch\u00ea) mora imati logi\u010dku sposobnost, ispoljavanje koje je najbo\u017eanskije od ljudskih akcija. (Izvor: staje.rs<\/a>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Du\u0161a je entitet za koji se, u mnogim vjerskim i filozofskim tradicijama, pretpostavlja da postoji samo u \u017eivim bi\u0107ima. Du\u0161a je ono \u0161to \u010dini \u017eivot, princip \u017eivota, znak \u017eivota, ono \u0161to se samo sobom pokre\u0107e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":319554,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-395703","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395703","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=395703"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395703\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":395706,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395703\/revisions\/395706"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/319554"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=395703"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=395703"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=395703"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}