{"id":395256,"date":"2024-03-05T08:29:24","date_gmt":"2024-03-05T07:29:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=395256"},"modified":"2024-03-05T08:29:24","modified_gmt":"2024-03-05T07:29:24","slug":"za-osmi-mart-kupi-mi-mama-jedan-mali-rat","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/03\/05\/za-osmi-mart-kupi-mi-mama-jedan-mali-rat\/","title":{"rendered":"Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lana Bobi\u0107<\/strong><\/p>\n

Kupi mi, mama, jedan mali rat
\nda de\u010dki palamude
\nnakon \u0161to se \u0107a\u0107e
\nodlu\u010de na zara\u0107e<\/p><\/blockquote>\n

Kakve li ironije nazvati doga\u0111aj (REBEDU 2024.) koji u \u010detiri dana (u koja pada i 8. mart) okuplja isklju\u010divo mu\u0161karce (njih 16) na teme rata i nacionalizma po subverzivno satiri\u010dnim stihovima briljantnog Predraga Luci\u0107a. Sve \u0161to se moglo krivo poslo\u017eiti u vezi ovog doga\u0111anja krivo se poslo\u017eilo (uklju\u010duju\u0107i naziv knjige jednog od nastupaju\u0107ih, Zorana Predina, zbog \u010dega je njegova \u201cBezgre\u0161na\u201d uz Luci\u0107evu \u201cmamu\u201d bila jedina \u017eena u najavi). U tom i takvom kontekstu \u010dak su se i antologijski antiratni stihovi pokazali simptomati\u010dni i na veliku nepravdu Luci\u0107u, sami po sebi problemati\u010dni.<\/p>\n

Ovdje se moram odmaknuti od obru\u0161avanja na organizatore i slo\u017eiti se sa Sla\u0111anom Bukovac koja je u svojoj reakciji istaknula kako ova situacija nije problem jednog doga\u0111anja, jednog organizatora, nego je problem dru\u0161tva. Kontekst u kojem se ovo doga\u0111a puno je \u0161iri i situacija je samo simptom. Mnogi su se i na ovu kritiku obru\u0161ili zbog njenog upita mo\u017eemo li nabrojati deset \u017eena koje u Hrvatskoj mogu artikulirano govoriti na temu rata. No, \u017eena je u pravu. Hajmo ih nabrojati. Ne ja ili moje drugarice feministkinje, ne one koje su dizale Antiratnu kampanju i koje na ove teme progovaraju godinama. Nabrojat \u0107emo mi i dvadeset njih ako treba, k'o iz topa. Ne govorim o na\u0161em balonu. Napravite vox populi i budite sretni ako ljudi nabroje i jednu.<\/p>\n

Ponovo, ne jer ih nema ili nije bilo. A ne, to sigurno. Za\u0161to onda? Zato \u0161to se opetovanim zaboravljanjem \u017eena i njihovi doprinosi bri\u0161u. Dio dru\u0161tva rado bi ih i izbrisao, ta jedine ikad zbilja otkazane osobe na intelektualnoj sceni hrvatske neslavne su proto-izdajnice, vje\u0161tice iz Rija – Jelena Lovri\u0107, Rada Ivekovi\u0107, Slavenka Drakuli\u0107, Vesna Kesi\u0107 i Dubravka Ugre\u0161i\u0107. No dio, bar kad su drugovi u pitanju, ne \u017eeli ih brisati i zgra\u017eava se na ideju da bi ikako imao namjeru brisati suborkinje. Rade to nesvjesno, zaboravom. Ne sjete se. Ne obrate pa\u017enju. Toliko su drugovi da rod previ\u0111aju jer uop\u0107e ne razmi\u0161lja u tom klju\u010du. Pa im onda i ne zazvoni koliko je klju\u010d u kojem \u010dita\u0161 mamu koja kupuje rat i “Bezgre\u0161nu” kao jedine \u017eene na plakatu koji najavljuje rasprave intelektualne elite u isklju\u010divo mu\u0161kom rodu, duboko pogre\u0161an i patrijarhalan.<\/p>\n

Mo\u017eda najopasnije od svega, koliko je taj zaborav, a koji rezultira brisanjem, va\u017ean za opstanak nacionalisti\u010dkih i ratnih diskursa i paradigmi. Jer ti diskursi i paradigme oslanjaju se na reprodukciju stereotipnih rodnih uloga. Kako je to sro\u010dila Rada Ivekovi\u0107, \u201cekstremni slu\u010dajevi rata i nacionalizma posebno su skloni da preuzimaju i usvajaju modele polnih razlika, koriste\u0107i ih kao ta\u010dke oslonca. Oni eksploati\u0161u i manipuli\u0161u razlike u rodu, koriste\u0107i ih i organizuju\u0107i se oko tih osi.\u201c<\/p>\n

Pojasnit \u0107u. Tko je mama u Luci\u0107evim stihovima?<\/p>\n

Ve\u0107a je vjerojatnost da tata ima plate\u017enu mo\u0107 kupiti auto, bicikl i romobil nego mama rat. Nije to neka tamo mama.<\/p>\n

Majka je u nacionalisti\u010dkom diskursu a) biolo\u0161ka reproduktorica nacije i b) simboli\u010dki konstrukt neophodan za mobilizaciju. Nacionalisti\u010dki diskursi ne mogu pojmiti \u017eenu kao subjekt (kao uostalom ni svi oni koji smatraju da \u017eena nije dovoljno racionalna, pametna, artikulirana promi\u0161ljati \u201cmu\u0161ke\u201d teme). \u017dena, u ovom slu\u010daju majka, ostaje objekt. Kao inkubatorica nacije i simboli\u010dka ozna\u010diteljica klju\u010dne etnonacionalisti\u010dke kategorije – majke domovine, motherlanda.<\/p>\n

Mama je domovina. Kojom znamo svi, a znao je, vjerujem, i Luci\u0107, upravlja \u0107a\u0107a.<\/p>\n

Pisale su na\u0161e feministkinje o rodu i nacionalizmu, ostavile nam fundus znanja, ne da bi se eto tako palamudilo, nego da bi se shvatilo. Pa, evo malo o mami iz te vizure.<\/p>\n

Pisala je Ivekovi\u0107 i \u201ctako su mu\u0161karci \u2018hrabri vojnici koji brane svoje sunarodnice\u2019, nacionalni heroj je mu\u0161karac, a \u017eene su samo majke sinova i vojnika\u201d. Iako nacionalisti\u010dki diskursi izra\u017eavaju ulogu \u017eena kao biolo\u0161kih reproduktorica nacije (o\u010dekuju\u0107i pritom odgovornost od \u017eena za etni\u010dku \u010disto\u0107u reprodukcije), paralelno njeguju kult oca. Biolo\u0161ka datost reproduktivnog potencijala \u017eene svodi se na isklju\u010divo biolo\u0161ku razinu i li\u0161ava svoje simboli\u010dke vrijednosti stvaranja. \u017densko (bas kao i neprijatelj) Drugo(tna) ne mo\u017ee biti roditeljica nacije, ona je tek inkubator za \u201cna\u0161e\u201d vojnike i \u201cna\u0161e\u201d sunarodnjake koji pora\u0111aju naciju u borbi za nju i njene granice pod vodstvom velikog vo\u0111e, \u201coca nacije\u201d. U ovome se ocrtava mu\u0161ka dominacija i mu\u0161ki princip kao princip stvaranja i vrline.<\/p>\n

I dok se majke svode na inkubatore, a \u017eenama osporava princip stvaranja i vrline, simboli\u010dki i emotivni naboj uloge majke instrumentalizira se tako da se Domovinu simboli\u010dki predstavlja kao majku (koju treba braniti). Ili kako nam je to sro\u010dila Vesna Kesi\u0107: \u201e\u2018Domovina-majka\u2019, \u2019\u017eena-zemlja\u2019, \u2019Mati-Hrvatska\u2019 i sli\u010dne metafore iz notornog arsenala ideologije krvi i tla, koje \u017eenu poistovje\u0107uju s njenom biolo\u0161kom prokreativnom funkcijom i, kako to Anthias i Yuval-Davis navode, koriste kao reproduktoricu etni\u010dkih ideolo\u0161kih konstrukata\u201d.<\/p>\n

U \u010demu je kvaka? \u017darana Papi\u0107 tvrdi da stra\u0161ni zlo\u010dini koji su masovno pravljeni, od strane do ju\u010der obi\u010dnih ljudi pa i susjeda, u ratovima nakon raspada Jugoslavije, ne mogu proiza\u0107i iz \u201cautonomne\u201d i individualne inicijative u svojoj su\u0161tini, osim kod pojedinih, agresivnih pojedinaca. \u201cJer da bi neko bio u stanju da bude nemilosrdno nasilan i, jo\u0161 gore, da bude spreman na takva surova zlodela, taj ‘neko’ mora biti podre\u0111en i poslu\u0161an nekom ‘Uzvi\u0161enom’ Razlogu ili Pozivu. Bez tog podre\u0111ivanja i poslu\u0161nosti, ovakva transformacija u nasilnu i ubila\u010dku mu\u0161kost ne bi jednostavno bila mogu\u0107a, niti tako masovna.\u201d Iako je za Papi\u0107 klju\u010dni preduvjet pripreme mu\u0161karaca za rat konstrukcija po\u017eeljnog tipa mu\u0161kosti spremnog na agresiju, etnonacionalisti\u010dki pokret mora stvoriti \u201cuzvi\u0161eni\u201d razlog koji bi to nasilje opravdao. U tom smislu slu\u017ei konstrukcija Drugog kao neprijatelja koji napada i predstavlja prijetnju na\u0161oj naciji, na\u0161im \u017eenama i djeci (svaka sli\u010dnost s antimigrantskim diskursima u kojima oni ugro\u017eavaju sigurnost na\u0161ih \u017eena i djece je namjerna), na\u0161oj Majci Domovini. Simboli\u010dka vrijednost maj\u010dinstva eksploatira se u svrhu motivacije i opravdanja rata i nasilja. Brani se ono \u0161to je simboli\u010dki \u201csveto\u201d, a vrhunac cinizma o\u010ditava se u tome \u0161to su brane\u0107i svaki svoju Majku Domovinu, i \u201ena\u0161i\u201c i \u201enjihovi\u201d navodni heroji silovali \u017eene i majke.<\/p>\n

Te\u0161ko mi pada da ne nalazim na\u010din nabrojati i citirati sve \u017eene koje su se u svom radu doticale i doti\u010du ovih pitanja, na teorijskoj i prakti\u010dnoj razini, da pridonesem spa\u0161avanju tog feministi\u010dkog fundusa znanja i praksi od rodom prokletog zaborava. Sestre su radile sa izbjeglicama, sa silovanim \u017eenama, mijenjale me\u0111unarodno pravo, razvijale i pisale teoriju. Znamo drugarice i ja, puno ih je vi\u0161e od tek desetak pa makar su u javni prostor nepozvane. Ili iz njega protjerane. Pa onda s protokom vremena zaboravljene i izbrisane.<\/p>\n

Drugovi, zajebaste. Koliko je tko shvatio, ostaje vidjeti. Re\u0107i \u0107u jo\u0161 samo da ne razumjeti va\u017enost rodne dimenzije u kritici pa i dekonstrukciji nacionalisti\u010dkih i ratnih narativa te nu\u017enost dekonstrukcije ustaljenih obrazaca zaboravljanja \u017eena, naprosto nije suvislo. Ne da nije drugarski, ve\u0107 takav na\u010din nesvjesno reproducira matricu rodnih razlika na kojima svjesna konstrukcija nacionalisti\u010dkih projekata uvelike ovisi.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Drugovi, zajebaste. Koliko je tko shvatio, ostaje vidjeti. Re\u0107i \u0107u jo\u0161 samo da ne razumjeti va\u017enost rodne dimenzije u kritici pa i dekonstrukciji nacionalisti\u010dkih i ratnih narativa te nu\u017enost dekonstrukcije ustaljenih obrazaca zaboravljanja \u017eena, naprosto nije suvislo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":395259,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-395256","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395256","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=395256"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395256\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":395260,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/395256\/revisions\/395260"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/395259"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=395256"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=395256"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=395256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}