{"id":394538,"date":"2024-02-25T20:41:18","date_gmt":"2024-02-25T19:41:18","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=394538"},"modified":"2024-02-25T20:42:36","modified_gmt":"2024-02-25T19:42:36","slug":"valja-nama-preko-rijeke-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/02\/25\/valja-nama-preko-rijeke-2\/","title":{"rendered":"Valja nama preko rijeke"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ladislav BABI\u0106<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nekom prilikom netko je praznike nazvao miljokazima u vremenu. Kako bi \u010dovjek uop\u0107e mogao locirati sebe i svoj prije\u0111eni \u017eivotni put, te nekako pregledno smjestiti svoja sje\u0107anja na pro\u0161le generacije u bezbroj stranica beskona\u010dnog i indiferentnog toka vremena, postavio je neke virtuelne oznake poput onih kamenih stupi\u0107a \u2013 miljokaza, koji su stajali du\u017e cesta s ozna\u010denim udaljenostima u miljama. Kao \u0161to je znao koliki je prije\u0111eni put izme\u0111u dva uzastopna stupi\u0107a, sada je mogao mjeriti i svoj \u017eivotni put od blagdana do blagdana. Vidjeti koliko je pro\u0161ao, koliko mu jo\u0161 preostaje, \u0161to je uspio u\u010diniti u tom peridu, preostaje li mu dovoljno vremena za ostvarenje novih planova u budu\u0107nosti, smjestiti pro\u0161le doga\u0111aje u neki jasni, pregledni niz i sli\u010dno. Nau\u010dio se orijentirati u vremenu. Iz ovakvog pristupa razvila se sofisticirana verzija tih miljokaza – kalendar.<\/p>\n

\u010covjek postavlja granice, da bi lak\u0161e dijelio prostor sa drugim ljudima i da dadne na znanje kada je netko u\u0161ao (u fizi\u010dkom ili psiholo\u0161kom smislu) na teren koji pripada isklju\u010divo njemu i\/ili njegovim bli\u017enjima.<\/h2>\n

Me\u0111utim, kako fizi\u010dki tako i duhovni prostor koji \u010dovjek nastanjuje, odnosno koji je smje\u0161ten u njemu, tako\u0111er su prakti\u010dno beskona\u010dni. Da bi se lak\u0161e snalazio u beskrajnoj fizi\u010dkoj i psihi\u010dkoj ukupnosti svega postoje\u0107eg, \u010dovjek postavlja granice. Kako one fizi\u010dke koje ome\u0111uju njegov individualni ili dru\u0161tveni prostor (zidovi njegove sobe, njegove ku\u0107e, ograda dvori\u0161ta, op\u0107inske, \u017eupanijske i dr\u017eavne granice) – od kojih su mnoge za\u017eivjele tek prijelaskom ljudi na sjedila\u010dki na\u010din \u017eivota – tako i one koje ome\u0111uju psiholo\u0161ki \u201eprostor\u201c definiraju\u0107i na taj na\u010din njegova pravila pona\u0161anja (deset bo\u017ejih zapovjedi, pravni zakoni, moralne norme, ku\u0107ni red). Pa sada zna, ili bi barem trebao znati \u2013 kako on tako i ljudi s kojima dolazi u kontakte \u2013 doklem i na koji na\u010din se prostire polje slobode njegova djelovanja i kada svoja djelovanja mora prilagoditi spoznaji da je napustio jedan prostor i u\u0161ao u drugi, gdje vrijede neka druga pravila pona\u0161anja. \u010covjek postavlja granice, da bi lak\u0161e dijelio prostor sa drugim ljudima i da dadne na znanje kada je netko u\u0161ao (u fizi\u010dkom ili psiholo\u0161kom smislu) na teren koji pripada isklju\u010divo njemu i\/ili njegovim bli\u017enjima. Kao \u0161to je jo\u0161 od starog Egipta premjeravao zemlji\u0161te, zabijao kol\u010di\u0107e i rastezao u\u017ead da ustanovi – i dadne drugima na znanje – gdje po\u010dinje i gdje prestaje njegovo polje, tako je vidljivim i nevidljivim ali ipak raspoznatljivim granicama, oivi\u010dio sva svoja vlasni\u0161tva (a pod time podjednako razumijevamo kako ona fizi\u010dkog tako i duhovnog tipa) s namjerom da ih za\u0161titi. \u201eNe diraj. Stani. Ne idi dalje \u2013 nepozvan si u\u0161ao u privatnost moga prostora, povrijedio si moje imanje, dirnuo si moju du\u0161u\u201c.<\/p>\n

Sli\u010dno ovakvim osobnim granicama, i kolektiviteti postavljaju granice kako bi dali do znanja gdje zapo\u010dinje njihova suverenost. \u010covjek ne smije prije\u0107i granice moralnog pona\u0161anja, granice koje odre\u0111uje zakon, granice na kojima stoji grani\u010dna policija i ljubomorno ih \u010duva. Od koga? Pa jasno, pripadnika drugih naroda kojima granica podjednako pripada. S ove strane – to je granica prema njima, s one strane – ista linija dijeli ih od nas. Granice dr\u017eava \u010duvaju njezine stanovnike od neovla\u0161tenog i nedozvoljenog upada drugih naroda u njihov \u017eivotni prostor. One nas \u010duvaju od njih! No, jeli ta konstatcija ba\u0161 toliko jasna, nedvoumna i prije svega jednozna\u010dna, kakvom nam se na prvi pogled pri\u010dinja?<\/p>\n

Grani\u010dari sve \u010de\u0161\u0107e hvataju tzv. ilegalne ekonomske imigrante koji zbog nevolje i te\u0161kog \u017eivota u vlastitoj zemlji, nastoje potra\u017eiti bolju budu\u0107nost u drugim zemljama. Danas, naj\u010de\u0161\u0107e na Zapadu. Pre\u010desto ih se tretira kao obi\u010dne kriminalce \u2013 s obzirom da su prekr\u0161ili zakone zemlje koja im ne dopu\u0161ta ilegalni ulazak \u2013 mada to oni nisu. Ljudi samo idu trbuhom za kruhom; tra\u017ee ljudskiji i dostojanstveniji \u017eivot negoli ga imaju u vlastitoj zemlji. Pa, koje je neformalno obrazlo\u017eenje koje le\u017ei u pozadini \u2013 osim onog \u010disto formalnog, a u svojoj biti formalisti\u010dkog \u2013 kojim im branimo ulazak u na\u0161u dr\u017eavu? Njegovu osnovu moramo tra\u017eiti u psihologiji krda koje se prepoznaje kao jedinstveni entitet, i kao takvo \u0161titi svoje \u010dlanove od pripadnika drugog krda osje\u0107aju\u0107i ih gro\u017enjom. Naravno, mi smo civilizirani pa na\u0161a krda nazivamo narodima i vrije\u0111amo se kada nas netko tretira kao stado. Me\u0111utim, i mi smo biolo\u0161ka vrsta, a neke na\u010dine pona\u0161anja evolucijom smo naslijedili od na\u0161ih davnih predaka, te ih ba\u0161 i nije mogu\u0107e prikriti sofisticiranim nazivljima i posljedicama socijalne evolucije. Imamo preko tristo hiljada nezaposlenih. Pripustimo li recimo gladnog Afrikanca on \u0107e, najvjerojatnije, oteti posao jednom na\u0161em sunarodnjaku (\u010dlanu na\u0161eg \u201ekrda\u201c). On time postaje gro\u017enja za socijalni poredak i socijalnu stabilnost, a time posredno i za sigurnost zemlje. Jer, naravno da ne\u0107e biti samo jednog \u201eAfrikanca\u201c, do\u0107i \u0107e ih na tisu\u0107e i svi \u0107e oni preoteti posao na\u0161im ljudima. A za\u0161to bi preoteli? \u2013 pitamo se. Pa zato \u0161to \u0107e poslodavac \u2013 tako\u0111er na\u0161 sunarodnjak \u2013 radije za isti posao uzeti \u010dovjeka kome mora mnogo manje platiti; a za pretpostaviti je da \u0107e to biti na\u0161 Afrikanac. Aha, razmi\u0161ljamo dalje, a da na\u0161 poslodavac nije toliko lakom na zaradu te da ravnopravno tretira ovog stranca i doma\u0107eg \u010dovjeka, \u0161to mislite – kome bi onda ponudio posao? Pa, vrlo vjerojatno svom sunarodnjaku; \u0161to stoga jer je doti\u010dni bolje upoznat sa situacijom u zemlji, govori na\u0161 jezik te se lak\u0161e s njime sporazumijevati, a \u0161to iz jednostavne, bezrazlo\u017ene ksenofobije prema strancima. Ali, \u010dekajte malo; pa tko onda ugro\u017eava socijalni poredak i socijalnu stabilnost zemlje \u2013 jadni stranac koji samo tra\u017ei bolji \u017eivot sebi i svojoj familiji, ili doma\u0107i lakomi poslodavac? Mislim da je odgovor vrlo jasan, a odatle slijedi i neo\u010dekivani zaklju\u010dak.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Granice nas ne \u010duvaju samo od stranaca, granice nas mo\u017eda prvenstveno \u010duvaju od nas samih!<\/h2>\n

Vidim da vas nisam uvjerio. Probajmo onda ovako. Na uvoznu robu ve\u0107ina dr\u017eava (mo\u017eemo, recimo, izuzeti zemlje \u010dlanice EU unutar koje to ne vrijedi, ali i one imaju carinske pristojbe na proizvode zemalja ne\u010dlanica) zara\u010dunava carinu, \u0161tite\u0107i doma\u0107u industriju. Recimo da je u dr\u017eavi A roba \u0161iroke potro\u0161nje mnogo skuplja negoli u susjednoj dr\u017eavi B. Vjerujete li da \u0107e dr\u017eavljani ove druge pohrliti u dr\u017eavu A na \u0161oping koji \u0107e jo\u0161 biti optere\u0107en carinom, ili \u0107e to u\u010diniti gra\u0111ani one prve masovno navaliv\u0161i u drugu – gdje za iste pare mogu dobiti mnogo vi\u0161e negoli kod svoje ku\u0107e? I na taj na\u010din ugroziti razvoj i prihode doma\u0107e industrije, preko toga i bud\u017eet zemlje \u0161to bi ugrozilo finaciranje mnogih projekata, a to bi moglo dovesti do poja\u010dane nezaposlenosti uslijed \u010dega bi naravno mogao izbiti socijalni bunt. E, da se to ne bi desilo \u2013 tu je granica, a na granici carinik koji \u0107e naplatiti carinu, te na taj na\u010din za\u0161tititi svoju privredu, a posredno i stabilnost vlastite zemlje \u00a0\u2013 ne od stranih \u2013 ve\u0107 od doma\u0107ih dr\u017eavljana!<\/p>\n

Sve mi se \u010dini da je granica vra\u017eja tvorevina kojom se Sotona poslu\u017eio kako bi unio brdo nevolja u savr\u0161eni bo\u017eji plan. I, imam dojam da mu to nekako sve uspje\u0161nije i uspijeva. Hm, sumji\u010davost je va\u0161a vrlina, razumijem. Kad smo ve\u0107 kod Sotone, produ\u017eimo u susjednu mu Angeliju, demokratsku dr\u017eavu \u2013 za razliku od despotske Satanije. Ulazak u \u201ecarstvo zla\u201c \u2013 ali i obrnuto, u \u201ebo\u017eju dr\u017eavu\u201c – dozvoljen je tek malobrojnom doplomatskom osoblju, kao i neophodnim birokratima zadu\u017eenima za odr\u017eavanje kakvih takvih uzajamnih ekonomskih odnosa (kapital ne vidi razliku izme\u0111u diktatura i demokracija, tako dugo dok mo\u017ee izvla\u010diti profit). Za\u0161to obi\u010dni gra\u0111anin te\u0161ko mo\u017ee preko granice, \u010dak i kada bi htio? Iz jednostavnog razloga; nerado ga pu\u0161taju i jedni i drugi. Zamislite \u0161to bi se desilo kada bi angelijci nagrnuli preko me\u0111e i u neposrednom razgovoru sa svojim susjedima pri\u010dali o uvjetima \u017eivota u svojoj domovini (o \u010demu satanijci znaju tek preko svoje manipulirane dr\u017eavne TV i ostalih medija)? Mo\u017eda bi se polagano u Sotonine podanike po\u010dela gnijezditi subverzivna misao, kako je kod susjeda neizmjerno bolje noli kod vlastite ku\u0107e? A ta ne\u010dista misao mogla bi dovesti do zahtjeva za reformama, zahtjevi – do izlaska na ulice, izlazak na ulice – do gra\u0111anskog rata, gra\u0111anski rat – do tisu\u0107a mrtvih stanovnika Satanije. Pa, nije li onda i zadnjoj budali jasno kako su granica i re\u017eim na njoj tu u interesu upravo gra\u0111ana, da ih sa\u010duvaju od njih samih!<\/p>\n

Da, re\u0107i \u0107ete \u2013 ali \u0161to je sa angelijcima? Valjda za njih to ne vrijedi? Eh! Demokratska Angelija je etni\u010dki mije\u0161ana dr\u017eava (kao nekada Jugoslavija), sa izrazitim ekonomskim disparitetom u razvoju pojedinih regija. Kao \u0161to to biva u demokracijama, sve su \u010de\u0161\u0107i glasovi \u2013 poticani ne toliko od naroda koliko od nezadovoljnih elita \u2013 da je upravo njihov narod ekonomski eksploatiran od drugih naroda Angelije. Sve se \u010de\u0161\u0107e \u010duju glasovi za autonomijom, koji prerastaju u zahtjeve za samostalno\u0161\u0107u \u2013 za otcjepljenjem od matice zemlje. A ta (ne\u010dista?) misao mogla bi dovesti do zahtjeva za reformama, zahtjevi – do izlaska na ulice, izlazak na ulice – do gra\u0111anskog rata, gra\u0111anski rat – do tisu\u0107a mrtvih stanovnika Angelije (gdje li smo to ve\u0107 \u010duli?). Bujica izbjeglica nagrnula bi preko granice \u2013 u Sataniju \u2013 jer kad je \u017eivot u pitanju ne gleda se kamo bje\u017ei\u0161, glavno da si na\u0161ao luku spasa. \u00a0A taj bijeg svakako treba sprije\u010diti! Ne samo \u0161to bi to bacilo sjenu na demokraciju an\u0111eoske Angelije, ve\u0107 bi danas-sutra izbjeglice mogle po\u017eeljeti da se vrate, i to naoru\u017eane, kako bi ostvarile svoju zamisao pravde i povratile izgubljenu imovinu. \u0160to bi dovelo do jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107ih sukoba, jo\u0161 vi\u0161e krvi bi poteklo ulicama, jo\u0161 vi\u0161e gra\u0111ana Angelije do\u0161lo bi pred \u010duvara klju\u010deva kraljevstva nebeskog. Eto, zar to nije dovoljan razlog da angelijske vlasti dobro \u010duvaju granicu dr\u017eave i od posljedica djelovanja svojih vlastitih gra\u0111ana?<\/p>\n

Domoljubi, nacionalisti i ksenofobi svih boja se, dakako, ne\u0107e slo\u017eiti sa do sada re\u010denim: Granica dr\u017eave postoji kako bi osigurala neometan razvitak na\u0161eg naroda u miru i prosperitetu i \u0161titila ga od agresivnih susjeda (susjedi su uvijek \u2013 barem u principu, ma kako dobri bili trenuta\u010dni odnosi – agresivni; tako misle s obje strane me\u0111e), ka\u017eu oni. ‘Ajmo onda zamisliti da su ba\u0161 ti agresivni susjedi navalili poput grabljivica preko na\u0161e granice. Samo, nijedan narod nikada nije homogena tvorevina \u2013 kako etni\u010dki, tako i u socijalnom, da ne ka\u017eemo klasnom smislu. Dok jedni agresiju do\u017eivljavaju kao okupaciju, drugi su je u stanju do\u017eivjeti kao oslobo\u0111enje, da ne ra\u010dunamo i one tre\u0107e \u2013 indiferentne \u2013 jer ra\u010dunaju kako se sve stvari na svijetu ionako de\u0161avaju mimo njih i njihove volje, pa \u0161to da se pretjerano uzrujavaju. \u201eNigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu\u201c , kao \u0161to re\u010de pjesnik \u2013 zar ne? I tako nam se gra\u0111ani na\u0161e dr\u017eave podijele u tri tabora \u2013 antiokupatorski pokret, kvislinge i one koji bi samo da \u017eive svoj vlastiti \u017eivot. Pa se okupacija premetne u gra\u0111anski rat (najkrvaviji od svih ratova) gdje brat kidi\u0161e na brata,\u00a0 gdje se zaobilaze sva ratna pravila, gdje padaju sve moralne norme, a svi vi\u0161e stradavaju oni neopredjeljeni (koje sve zra\u0107ene strane do\u017eivljavaju kao neprijatelja, jer \u2013 ako nisi s nama, onda si protiv nas!) negoli okupatorski vojnici. Ionako istra\u017eivanja pokazuju da u suvremenim ratovima ima 90% svih \u017ertava me\u0111u nevinim, civilnim stanovni\u0161tvom. I \u010dovjek nekako pomisli kako bi bilo lijepo da se radi samo o okupaciji zemlje. Eto, da\u00a0 vlastiti narod sa\u010duvaju od opisanih strahota, potrebno je i od njih samih \u010duvati dr\u017eavnu granicu.<\/p>\n

Treba se u psiholo\u0161kom smislu odre\u0107i straha od razli\u010ditosti \u2013 kako biolo\u0161kih tako i kulturalnih – \u00a0rije\u0161iti se predrasuda i mitova koji nas sputavaju u \u010distim, humanisti\u010dkim me\u0111uljudskim odnosima, jer razlike nas\u00a0 oboga\u0107uju, a usput re\u010deno \u2013evolucija nas upozorava \u2013 njihovo mije\u0161anje je odr\u017ealo na\u0161u vrstu.<\/h2>\n

Iz svemira gledano, nigdje se ne vide nikakve granice. Pticama i zvjerkama nije potrebno otisnuti se u kozmi\u010dka prostranstva da bi to spoznale. One to znaju instiktivno i nikakve me\u0111e precrtane iz glava ljudi na papir a odatle implementirane u prostor, ne mogu ih sprije\u010diti da idu kuda ih je volja. Bismo li o slobodi mogli u\u010diti od njih? Makar samo o slobodi kretanja koja se sada ljudima prodaje kao mamac za ulazak u EU \u2013 ako dr\u017eave pristupnice, a i neke koje to nisu, primjene tzv. Schengenski sporazum koji ni sve \u010dlanice ne primjenjuju. Valjda da bi za\u0161titile vlastite ljude od njih samih. Sre\u0107om, ni elektromagnetski valovi ne poznaju granica niti grani\u010dnih kontrola (mada ih se na druge na\u010dine dadne kontrolirati), \u0161to ljudima omogu\u0107uje da i bez prelazaka \u00a0dr\u017eavnih me\u0111a doznaju i shvate \u0161to se iza njih de\u0161ava. Sve nam je prirodnija spoznaja kako su ljudi svugdje isti, sa istim ili sli\u010dnim stremljenjima, strahovima i predrasudama. Ako bismo od Amerike mogli ne\u0161to nau\u010diti, onda je to prije svega \u2013 prihvatiti metaforu \u201cmelting pot-a\u201d (kotao za taljenje) kao bitnu osnovicu me\u0111uljudskih odnosa. Ne, \u201ctaljenjem\u201d u Amerikance, ve\u0107 prerastanjem u jedinstvenu ljudsku vrstu kojoj \u0107e ljudskost \u2013 shva\u0107ena kao humanizam \u2013 biti na prvom mjestu, primarna karakteristika ispred sekundarnih nacionalizama te kojekakvih tercijarnih svojstava posve nebitnih u usporedbi sa \u010dovjekoljubljem. Treba se u psiholo\u0161kom smislu odre\u0107i straha od razli\u010ditosti \u2013 kako biolo\u0161kih tako i kulturalnih – \u00a0rije\u0161iti se predrasuda i mitova koji nas sputavaju u \u010distim, humanisti\u010dkim me\u0111uljudskim odnosima, jer razlike nas\u00a0 oboga\u0107uju, a usput re\u010deno \u2013evolucija nas upozorava \u2013 njihovo mije\u0161anje je odr\u017ealo na\u0161u vrstu.<\/p>\n

A granice, i strahovi te egoizam naroda kojih su one posljedica, usporavaju taj proces taljenja u jedinstvenu ljudsku vrstu. Ipak, one sve manje prestaju biti za\u0161tita, kako \u201cnas\u201d\u00a0 od \u201cnjih\u201d tako i \u201cnjih\u201d od \u201cnas\u201d (ali ni nas od nas samih), pa samim time i prepreka za unapre\u0111ivanje me\u0111uljudskih odnosa i \u0161to tje\u0161nju suradnju. Tendencija ka \u0161to lak\u0161oj prolaznosti (u oba smjera) dr\u017eavnih me\u0111a, trebala bi biti lijepa \u00a0spoznaja za ljude s obje strane limesa koja \u0107e, nadajmo se, jednog lijepog dana doprinjeti i njihovom nestajanju, dakako \u2013 u povijesnom vremenu. Kako bismo jednom zauvijek prekri\u017eili \u201cSotonine planove\u201d, i kao slobodni ljudi u\u017eivali u beskraju neome\u0111enog svijeta kakvog nam je \u201cdragi Bog podario\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 Iz svemira gledano, nigdje se ne vide nikakve granice. Pticama i zvjerkama nije potrebno otisnuti se u kozmi\u010dka prostranstva da bi to spoznale<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":371973,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-394538","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394538","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=394538"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394538\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":394541,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394538\/revisions\/394541"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/371973"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=394538"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=394538"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=394538"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}