{"id":394404,"date":"2024-02-24T08:33:32","date_gmt":"2024-02-24T07:33:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=394404"},"modified":"2024-02-24T08:33:32","modified_gmt":"2024-02-24T07:33:32","slug":"nemate-pravo-vjerovati-sto-god-zelite","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/02\/24\/nemate-pravo-vjerovati-sto-god-zelite\/","title":{"rendered":"Nemate pravo vjerovati \u0161to god\u00a0\u017eelite"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Daniel DeNicola<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Imamo li pravo vjerovati u \u0161to god \u017eelimo? Ovo navodno pravo \u010desto se koristi \u00a0kao zadnje uto\u010di\u0161te namjernih neznalica, osoba koje su stjerane u kut dokazima ali tvrde: \u201cVjerujem da su klimatske promjene obmana, \u0161to god bilo tko drugi rekao, i imam pravo vjerovati u to!\u201d Me\u0111utim, postoji li takvo pravo?<\/p>\n

Priznajemo da postoji pravo da znamo odre\u0111ene stvari. Imamo pravo znati uvjete svog zaposlenja, lije\u010dni\u010dku dijagnozu svojih bolesti, ocjene koje smo dobili u \u0161koli, ime na\u0161eg tu\u017eitelja i prirodu optu\u017ebi, i tako dalje. Me\u0111utim, vjerovanje nije isto \u0161to i znanje.<\/p>\n

Uvjerenja su \u010dinjeni\u010dna, u smislu da vjerovati zna\u010di smatrati ih istinitim. Bilo bi apsurdno, kao \u0161to je primijetio analiti\u010dki filozof G. E. Moore 1940-ih, re\u0107i: \u201cPada ki\u0161a, ali ja ne vjerujem da pada.\u201d Uvjerenja te\u017ee istini, ali je ne podrazumijevaju. Uvjerenja mogu biti la\u017ena, neopravdana dokazima ili razumnim razmatranjem. Ona tako\u0111er mogu biti moralno odbojna. To su uvjerenja koja su seksisti\u010dka, rasisti\u010dka ili homofobna. Zatim, uvjerenje da je za pravilan odgoj djeteta potrebno \u201cslomiti mu volju\u201d, kao i strogo fizi\u010dko ka\u017enjavanje. Ili uvjerenje da starije osobe treba rutinski eutanazirati, da je etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje politi\u010dko rje\u0161enje, i tako dalje. Ako to smatramo moralno pogre\u0161nim, osu\u0111ujemo ne samo potencijalna djela koja proizlaze iz takvih uvjerenja, ve\u0107 i sam sadr\u017eaj uvjerenja, \u010din vjerovanja, a time i onoga koji vjeruje.<\/p>\n

Takve prosudbe mogu implicirati da je vjerovanje dobrovoljan \u010din. Ali uvjerenja su \u010desto vi\u0161e poput stanja uma ili stavova nego odlu\u010dnog djelovanja. Neka uvjerenja, poput osobnih vrijednosti, nisu namjerno odabrana; ona su \u201cnaslije\u0111ena\u201d od roditelja i nenamjerno \u201cste\u010dena\u201d od vr\u0161njaka. Usa\u0111ena od strane institucija i vlasti, ili pretpostavljena na temelju rekla-kazala. Iz tog razloga mislim da nije uvijek samo uvjerenje problem. Vi\u0161e od toga, odr\u017eavanje takvih uvjerenja, odbijanje da se prestane vjerovati ili odbaci uvjerenje mo\u017ee biti dobrovoljno i eti\u010dki pogre\u0161no.<\/p>\n

Ako se sadr\u017eaj uvjerenja ocijeni moralno pogre\u0161nim, tako\u0111er se smatra da je neistinint. Uvjerenje da je neka rasa ni\u017ee vrijednosti nije samo moralno odvratno, rasisti\u010dko na\u010delo; tako\u0111er se smatra da je to la\u017ena tvrdnja \u2013 iako ne od strane onih koji u to vjeruju. Neistinitost vjerovanja nu\u017ean je, ali ne i dovoljan uvjet da bi vjerovanje bilo moralno pogre\u0161no. Ni ru\u017eno\u0107a sadr\u017eanog nije dovoljna da bi vjerovanje bilo moralno pogre\u0161no. Doista postoje moralno odvratne istine, ali nije vjerovanje ono \u0161to ih \u010dini takvima. Njihova moralna ru\u017eno\u0107a je ugra\u0111ena u svijet a ne u ne\u010dije uvjerenje o svijetu.<\/p>\n

\u201cTko si ti da mi govori\u0161 u \u0161to da vjerujem?\u201d, odgovarit \u0107e zelot. To je pogre\u0161an izazov: implicira da je potvr\u0111ivanje ne\u010dijih uvjerenja stvar ne\u010dijeg autoriteta. Ignorira ulogu stvarnosti. Vjerovanje posjeduje ono \u0161to filozofi nazivaju \u201cusmjeravanje uma prema svijetu\u201d. Na\u0161a su uvjerenja namijenjena odra\u017eavanju stvarnog svijeta, i upravo u tom trenutku uvjerenja mogu po\u0107i po zlu. Postoje neodgovorna uvjerenja. To\u010dnije, postoje uvjerenja koja se stje\u010du i zadr\u017eavaju na neodgovoran na\u010din. Netko mo\u017ee zanemariti dokaze, prihvatiti tra\u010deve, glasine ili svjedo\u010danstva iz sumnjivih izvora. Ignorirati nesuvislost u odnosu na druga svoja uvjerenja, prigrliti iluzije i puste \u017eelje, ili pokazati sklonost teorijama zavjere.<\/p>\n

Ne mislim se vra\u0107ati na strogi evidencijalizam matemati\u010dkog filozofa iz 19. stolje\u0107a Williama K. Clifforda, koji je tvrdio: \u201cPogre\u0161no je, uvijek, svugdje i za bilo koga, vjerovati bilo \u010demu na temelju nedostatnih dokaza.\u201d\u00a0Clifford je poku\u0161avao sprije\u010diti neodgovorno \u201cpretjerano vjerovanje\u201d, u kojem pri\u017eeljkivanje, slijepa vjera ili osje\u0107aj (umjesto dokaza) poti\u010du ili opravdavaju vjerovanje. Ovo je previ\u0161e restriktivno. U svakom slo\u017eenom dru\u0161tvu treba se osloniti na svjedo\u010danstva pouzdanih izvora, stru\u010dnu prosudbu i najbolje dostupne dokaze. \u0160tovi\u0161e, kao \u0161to je psiholog William James odgovorio 1896., neka od na\u0161ih najva\u017enijih uvjerenja o svijetu i ljudskoj perspektivi moraju biti formirana bez mogu\u0107nosti dostatnih dokaza. U takvim okolnostima, koje su u\u00a0Jamesovim spisima\u00a0ponekad definirane usko, ponekad \u0161ire, ne\u010dija\u00a0\u201dvolja za vjerovanjem\u201d\u00a0daje nam pravo da odlu\u010dimo vjerovati onoj alternativi koja predvi\u0111a bolji \u017eivot.<\/p>\n

U istra\u017eivanju raznolikosti religijskog iskustva, James nas je podsjetio da \u201cpravo na vjerovanje\u201d mo\u017ee stvoriti klimu vjerske tolerancije. One religije koje se definiraju obaveznim vjerovanjima sudjelovale su u represiji, mu\u010denju i bezbrojnim ratovima protiv nevjernika, koji mogu prestati samo priznavanjem zajedni\u010dkog \u201cprava na vjerovanje\u201d. Ipak, \u010dak ni u ovom kontekstu krajnje netolerantna uvjerenja se ne mogu tolerirati. Prava imaju ograni\u010denja i nose odgovornosti.<\/p>\n

Na\u017ealost, \u010dini se da si mnogi ljudi danas olako uzimaju pravo vjerovati, zanemaruju\u0107i vlastitu odgovornost. Namjerno neznanje i la\u017eno znanje koji se obi\u010dno brane tvrdnjom \u201cImam pravo na svoje uvjerenje\u201d ne ispunjavaju Jamesove zahtjeve. Uzmite u obzir one koji vjeruju da su slijetanja na mjesec ili masakr u \u0161koli Sandy Hook drame izre\u017eirane od strane ameri\u010dke vlade. Da je Barack Obama musliman, da je zemlja ravna, ili da su klimatske promjene la\u017e. U takvim se slu\u010dajevima, pravo na vjerovanje progla\u0161ava se negativnim pravom. Njegova namjera je onemogu\u0107iti dijalog, odvratiti sve izazove, i zabraniti drugima da se mije\u0161aju u ne\u010dije uvjerenje. Um je zatvoren za u\u010denje. Takvi ljudi \u00a0mogu biti \u201cpravi vjernici\u201d, ali ne vjeruju u istinu.<\/p>\n

\u010cini se da je vjerovanje, kao i volja, klju\u010dno za autonomiju, koja je krajnji temelj ne\u010dije slobode. Me\u0111utim, kao \u0161to je Clifford tako\u0111er primijetio: \u201cNi\u010dije uvjerenje ni u kojem slu\u010daju nije privatna stvar koja se ti\u010de samo te osobe.\u201d Uvjerenja oblikuju stavove i motive, usmjeravaju izbore i postupke. Vjerovanje i znanje formiraju se unutar epistemi\u010dke zajednice i utje\u010du na nju. Postoji etika vjerovanja, stjecanja, odr\u017eavanja i odricanja od uvjerenja, a ta etika i stvara i ograni\u010dava na\u0161e pravo da vjerujemo. Neka uvjerenja su la\u017ena, moralno neprihvatljiva, ili neodgovorna. Neka uvjerenja tako\u0111er su opasna. A na takva nemamo pravo.<\/p>\n

Autor je profesor i voditelj katedre za filozofiju na koled\u017eu Gettysburg u Pennsylvaniji.<\/p>\n

digitalnademokracija.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imamo li pravo vjerovati u \u0161to god \u017eelimo? Ovo navodno pravo \u010desto se koristi \u00a0kao zadnje uto\u010di\u0161te namjernih neznalica, osoba koje su stjerane u kut dokazima ali tvrde: \u201cVjerujem da su klimatske promjene obmana, \u0161to god bilo tko drugi rekao, i imam pravo vjerovati u to!\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289098,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-394404","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394404","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=394404"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394404\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":394407,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394404\/revisions\/394407"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289098"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=394404"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=394404"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=394404"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}