Bio je 26. mart 1984. godine. Branko \u0106opi\u0107 izlazi iz svog stana, tu negde oko “Beogra\u0111anke”, najvi\u0161e beogradske palate, i odlazi do hotela “Moskva”.<\/p>\n
U restoranu na spratu naru\u010duje kafu i dugo gleda na Savu. \u010casti konobare, valjda prvi put, i to pozama\u0161nom svotom…<\/p>\n
\u201cKoji je povod?\u201d, pitaju konobari.<\/p>\n
\u201cImam, vjerujte, veliki razlog\u201d, odgovara Branko.<\/p>\n
Silazi do mosta. Okre\u0107e le\u0111a zgradi Centralnog komiteta, preska\u010de ogradu i strmoglavljuje se na beton ba\u0161 u momentu kad su zazvonila zvona sa Saborne crkve. Sutradan \u0161tur izvje\u0161taj u novinama. Nervno rastrojstvo… Nigdje pitanja za\u0161to, pi\u0161u Ve\u010dernje novosti.<\/p>\n
Ovo samoubistvo nadnosi se, i danas, kao neka mra\u010dna sjenka, nad njegovim bogatim jdelom. Odnio je u smrt mnoga pitanja. I svoja, i na\u0161a.<\/p>\n
Sudanije Branka \u0106opi\u0107a, kako je Ratko Pekovi\u0107 nazvao knjigu o njemu, po\u010delo je odmah na po\u010detku. Jugoslavija se oporavljala od krvavog rata i prvih posljedica razorne rezolucije Informbiroa i raskinutog zagrljaja s Moskvom. Zemlja se lagano oporavljala, ali su sa oporavkom lagano rasle i mnogobrojne privilegije onih koji su zasjeli da vladaju u ime naroda.<\/p>\n
Te daleke 1950. godine bilo je sparno ljeto, kako ina\u010de i danas zna da bude u Beogradu. Du\u0161ko Kosti\u0107, glavni i odgovorni urednik “Knji\u017eevnih novina”, zaklju\u010dio je avgustovski broj i krenuo ka rodnom Ivangradu, ne pomi\u0161ljaju\u0107i o tome da \u0107e najnoviji satiri\u010dni zapis Branka \u0106opi\u0107a “Jereti\u010dka pri\u010da” uzdrmati sam vrh nove dr\u017eave. Na autobuskoj stanici do\u010dekali su ga drugovi iz Komiteta i saop\u0161tili mu da se prvim autobusom vrati za Beograd i da sutra uve\u010de u sedam sati bude u redakciji. I ni\u0161ta vi\u0161e. Uspio je nekako da stigne na vrijeme.<\/p>\n
Kad tamo, \u0106opi\u0107. Sproveli ga do redakcije. Ni on ne zna ko ih je i zbog \u010dega okupio.<\/p>\n
Tito je u \u0106opi\u0107evoj “Jereti\u010dkoj pri\u010di” vidio aluziju “na na\u0161e najvi\u0161e rukovodstvo”. Jasno je rekao da on li\u010dno takvu satiru ne\u0107e dozvoliti, ali i da pisac ne\u0107e biti uhap\u0161en.<\/p>\n
\u017divot izme\u0111u po\u0161tapalice i depresije<\/p>\n
I po\u010deo je \u0106opi\u0107 da pi\u0161e romane. Ali avaj, kada je objavio “Gluvi barut”, pro\u0161ao je kroz isti partijski “topli zec” kao u vreme “Jereti\u010dke pri\u010de” i, kona\u010dno, 1960. je izba\u010den iz Partije.<\/p>\n
\u017divje\u0107e tako Branko dvostruki \u017eivot izme\u0111u po\u0161alice i dosjetke i depresije, izme\u0111u slave naj\u010ditanijeg, najtira\u017enijeg i najprevo\u0111enijeg knji\u017eevnika i pritiska dr\u017eavne aparature da slomi u njemu trajne ljudske vrijednosti. Tamo sedamdesetih godina pro\u0161log vijeka, u predgovoru “Ba\u0161ti sljezove boje”, uputi\u0107e nam opomenu, koju tad nismo razumjeli. Piscu su se ukazali crni jaha\u010di, konjanici apokalipse, aveti razaranja i po\u017eara, neman koja se sprema da sve satre – ognji\u0161ta i krovove, djetinjstva i ceste, sela i \u010ditave gradove. Kasno \u0107e nam poruka postati jasna – kada je po\u010deo razorni rat i krvoproli\u0107e.<\/p>\n
Neposredno nakon \u0106opi\u0107evog samoubistva nije bila prona\u0111ena nikakva opro\u0161tajna poruka. Njegova supruga, Bogdanka \u2013 Cica, na\u0161la ga je kasnije, u limenoj kutiji \u201cPelikan\u201d u kojoj je dr\u017eala pribada\u010de.<\/p>\n
Pisac se oprostio rije\u010dima:<\/p>\n
\u201cSam je kriv za svoju smrt. Vadili su ga iz govana mnogi dobri drugovi pa nije pomoglo. Bio je tu i Hektor, ambasador iz Meksika, sada je u Turskoj, i Selim Numi\u0107, i Ratko Novakovi\u0107, i Cica, Bog je ubio dabogda! I njegovi brojni \u010ditaoci, ali ni\u0161ta nije pomoglo. Pomozite joj da pre\u017eivi ovu moju bruku i sramotu, ako je ikako mogu\u0107e. Zbogom lijepi i stra\u0161ni \u017eivote! Mart mjesec, 1984. godine!\u201d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bio je 26. mart 1984. godine. Branko \u0106opi\u0107 izlazi iz svog stana, tu negde oko “Beogra\u0111anke”, najvi\u0161e beogradske palate, i odlazi do hotela “Moskva”.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":338595,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-394244","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394244","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=394244"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":394248,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394244\/revisions\/394248"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/338595"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=394244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=394244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=394244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}