{"id":394231,"date":"2024-02-22T07:56:38","date_gmt":"2024-02-22T06:56:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=394231"},"modified":"2024-02-22T07:56:38","modified_gmt":"2024-02-22T06:56:38","slug":"tragom-vuka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/02\/22\/tragom-vuka\/","title":{"rendered":"Tragom Vuka"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nina \u010colovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ove se godine navr\u0161ava 160 godina od smrti Vuka Stefanovi\u0107a Karad\u017ei\u0107a (1787. \u2013 1864.). Da bi se zastalo na njegovom radu, potrebno je otrti pra\u0161inu s oronuloga lika u opancima i s brkovima na stranicama ud\u017ebenika, obavijenoga debelim slojem tradicionalnosti i nacionalne mitologije. Milka Ivi\u0107 \u0107e u svojoj studiji “O Vukovom i vukovskom jeziku” iz 1987. primijetiti da se u jugoslavistici ustalilo govoriti o Vuku “panegiri\u010dno, u povi\u0161enom tonu” i da izostaje uranjanje njegovih tekstova u znanstvenu kritiku, unato\u010d vrijednim osvrtima Aleksandra Beli\u0107a (1933., 1947.) ili Me\u0161e Selimovi\u0107a (1967). S Ivi\u0107inim tekstom 1987., u izgradnji i konsolidaciji postjugoslavenskih dr\u017eava, projekta \u010dijim su nacionalne filologije \u2013 i srbistika i kroatistika \u2013 integralnim dijelom, te kritike jo\u0161 vi\u0161e zamiru kako bi se i Vuk opjevao u “nacionalnog junaka”, kao \u0161to je i on prometnuo sakupljanim i ure\u0111ivanim pjesmama Milo\u0161a Obili\u0107a ili Kraljevi\u0107a Marka u \u0161kolske \u010ditanke.<\/p>\n

Za to umrtvljenje u nacionalni imaginarij dobrim dijelom je odgovoran i sam Vuk. On djeluje i stvara u vrijeme Osmanskog carstva i Austro-Ugarske, gdje se ideja nacije name\u0107e kao emancipacijski mehanizam od imperijalisti\u010dkih sila. U nedostatku dr\u017eavno afirmiranih nacionalnih granica on traga za ne\u010dim \u0161to bi bio “duh naroda”, njegov jezik i kultura. Mo\u017eda sudbina romanti\u010darskih pokreta 19. stolje\u0107a najbolje svjedo\u010di o tome da nema ne\u010dega takvog kao \u0161to su “mali, bezopasni nacionalizmi” (kao \u0161to se zaboravlja i danas, 160 godina kasnije). No da bi se razumjela Vukova ostav\u0161tina, potrebno se vratiti oblicima nacionalnoga koji su postojali tada i na\u010dinu na koji je Vukov rad gurao u tome smjeru, ali i protiv njega.<\/p>\n

Za razliku od aktualnih nacionalizama koji se pozivaju na ove ili one granice na karti, inzistiraju\u0107i na razlici izme\u0111u bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, ideja o jedinstvu slavenskih naroda provla\u010dila se kroz Vukov rad i kroz rad njegovih suvremenika<\/h2>\n

Ro\u0111en u Tr\u0161i\u0107u pored Loznice u dana\u0161njoj Srbiji, blizu bosanskohercegova\u010dke granice, tada u sklopu Osmanskog carstva, od malena je pokazivao \u017eelju za u\u010denjem i znati\u017eelju prema pri\u010dama i pjesmama koje su kru\u017eile tim krajem i o kojima se razglabalo uz vatru nakon dugog dana rada na zemlji. \u010citati i pisati nau\u010dio je od Jevte Savi\u0107a, jedinog pismenog \u010dovjeka u selu i budu\u0107eg u\u010desnika narodnih ustanaka protiv osmanske vlasti od 1804. do 1815. Bukvar je nosio i na pa\u0161njak, izu\u010davaju\u0107i slova dok je \u010duvao ovce i prepri\u010davaju\u0107i sa \u017earom ono \u0161to bi nau\u010dio. Otac je podr\u017eao tu strast uputiv\u0161i ga na \u0161kolovanje u Loznicu, ali uslijed epidemije kuge, \u0161kola je zatvorena. U manastiru Trono\u0161a u Tr\u0161i\u0107u, kao dijete seljaka, kalu\u0111eri su ga uglavnom iskori\u0161tavali za \u010duvanje manastirskih ovaca, pa ga je otac povukao ku\u0107i jer “ako \u0107e \u010duvati ovce, to mo\u017ee i doma”. Na \u0161kolovanju u Sremskim Karlovcima 1804. upoznao je Lukijana Mu\u0161ickog, a 1807. prelazi u Veliku \u0161kolu koju organizira Dositej Obradovi\u0107, no zbog zdravstvenih te\u0161ko\u0107a s kostima uskoro napu\u0161ta formalno obrazovanje. Vukova zgr\u010dena lijeva noga, zbog koje je tokom \u017eivota ovisio o \u0161tapu, sa\u010duvala ga je od nova\u010denja, ali podr\u0161ku ustanicima dao je kao pisar haramba\u0161e \u0110or\u0111a \u0106ur\u010dije (krznara) u Prvom ustanku, a kasnije bilje\u017ee\u0107i pjesme i kazivanja o ustani\u010dkim borcima. To herojstvo povratno je konstruirano knjigama Vuka koji je ustani\u010dke \u010dete, uz gusle seoskih kaziva\u010da, iskovao prate\u0107i nacionalne godove iz kojih \u0107e se plesti i moderna povijest.<\/p>\n

Maja Bo\u0161kovi\u0107-Stulli (1975.) iskazuje do koje mjere je na\u010din na koji se pristupalo usmenoj knji\u017eevnosti i godinama kasnije bio obilje\u017een Vukovim radom: “(Vukova zbirka) postala je u o\u010dima mnogih apsolutnom i nepogre\u0161ivom mjerom za sve narodne pripovijetke Hrvata i Srba, pa se njihova vrijednost stala ocjenjivati isklju\u010divo po kriterijima Vukove zbirke. Istrgnuta iz svog historijskog konteksta i apsolutizirana \u2013 Vukova zbirka, dragocjena sama po sebi \u2013 nije djelovala uvijek pozitivno na daljnji razvoj skupljanja, objavljivanja, prou\u010davanja i stilskog interpretiranja narodnih pripovijetki Srba i Hrvata.” Iako su lingvisti\u010dka i etnolo\u0161ka istra\u017eivanja imala tendenciju otrgnuti Vuka iz ekonomskih i dru\u0161tvenih okolnosti u kojima je stvarao, on se u njima predano zadr\u017eavao razmatraju\u0107i i rekonstruiraju\u0107i pri\u010de i pjesme u seoskim zajednicama tako \u0161to je bilje\u017eio i organizaciju \u017eivota i rada na polju i ku\u0107anstvima, odje\u0107u i navike, higijenu i druge etnolo\u0161ke aspekte svakodnevnice.<\/p>\n

Vukov narodni deseterac izranjao je iz kolektivne razmjene, klesanja pripovijedanja i poezije recitiranjem, prepri\u010davanjem, parafraziranjem i stalnim bru\u0161enjem ovisno o mjestu i uvjetima kazivanja. Klaustrofobi\u010dnost deseterca nije proizilazila samo iz suhoga recikliranja koje zamje\u0107uje Stulli, nego i iz toga \u0161to je pomagala uniformiranju selja\u0161tva, “naroda”, \u017eivog i dinami\u010dnog kazivanja, u ime nacionalnog oslobo\u0111enja, pa kako Selimovi\u0107 opisuje muke Stanislava Vinavera s Vukom; “re\u010d ne \u017eivi vi\u0161e sama, ve\u0107 u grupi, u vojsci; i ne postoji vi\u0161e muzika samostalne i zasebne re\u010di, ve\u0107 muzika re\u010denice.” “(…) Predstoji, zato, “re\u010denicom misliti” (…) ritmom se boriti protiv stati\u010dnosti.”<\/p>\n

Vukovo okretanje “narodu” i “narodnom jeziku” bilo je izo\u0161travanje klasne netrpeljivosti i prema Crkvi i srpskom gra\u0111anstvu. Za njega nije bilo sumnje da jezik pripada govornicima i da je jedno od sredstava kojima je mogu\u0107e preokrenuti ekonomske i politi\u010dke odnose<\/h2>\n

Rade\u0107i neko vrijeme kao upravnik carinarnice u Kladovu i Negotinu, podru\u010dje dana\u0161nje Srbije napustio je nakon sloma ustanka 1815. i oti\u0161ao u Be\u010d. Ondje ga pod svoje uzima slavenski filolog i be\u010dki cenzor Jernej Kopitar, austroslavisti\u010dke ideologije u kojoj se emancipacija slavenskih naroda treba dogoditi njihovim nacionalnim iskazom u kontekstu Austro-Ugarske monarhije. Me\u0111usobno su utjecali neizmjerno jedan na drugoga, pa \u0107e i Miroslav Krle\u017ea u svojim kontradiktornim promi\u0161ljanjima sugerirati zamagljene granice u tome \u0161to je Kopitarov, a \u0161to Vukov doprinos. Za razliku od aktualnih nacionalizama koji se pozivaju na ove ili one granice na karti, inzistiraju\u0107i na razlici izme\u0111u bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, ideja o jedinstvu slavenskih naroda provla\u010dila se i kroz Kopitarov i kroz Vukov rad, ali i rad njihovih suvremenika. Ilirski pokret 1830-tih preuzima u “Ilirskoj slovnici” Vjekoslava Babuki\u0107a ideju o jednom slavenskom jeziku s \u010detiri narje\u010dja; ruskom, poljskom, \u010dehoslova\u010dkom i ilirskom (ju\u017enoslavenskom). U prvom broju ilirske Danice tako pi\u0161e: “Z vremenom jedna za vse od Pe\u0161ta do morja \u017eivju\u0107e Slavjane slovnica iliti gramatika i jeden re\u010dnik slo\u017eiti bi se mogel.” I Kollar, pa i Kopitar, Vuk i ilirci, poimaju\u0107i ilirski jezik kao jedan, imali su svijest o tome da su slavenska podru\u010dja pro\u017eeta dijalektalnim kontinuumima (\u010demu su pogodovale vi\u0161ejezi\u010dnost i interkulturalnost Carstva i Monarhije) u kojima se govori isprepli\u0107u i prelijevaju jedan u drugi, me\u0111usobno utje\u010du\u0107i na i modeliraju\u0107i jedan drugog.<\/p>\n

I latinica i \u0107irilica bile su neujedna\u010dene u knjigama, s raznim grafijskim rje\u0161enjima, karakteristi\u010dnim ponekad za pojedine autore, krajeve ili knji\u017eevne krugove, a to je proizlazilo iz problema jezika koji je bilo potrebno zabilje\u017eiti. Na podru\u010dju dana\u0161nje Srbije Crkva se slu\u017eila ruskoslavenskim knjigama i srpskom redakcijom crkvenoslavenskoga jezika, s etimolo\u0161kim pravopisom, do\u017eivljavaju\u0107i pomake prema narodnom jeziku kao put prema unija\u0107enju i gubitku vlastite politi\u010dke mo\u0107i. Na lije\u010denju se u Budimu Vuk 1810. sprijateljio sa Savom Mrkaljem, koji je iste godine objavio knji\u017eicu “Salo debeloga jera libo azbukoprotres”. U toj knji\u017eici Mrkalj iznosi temeljnu reformu azbuke koju \u0107e Vuk kasnije nadograditi. Ve\u0107 je Sava, po uzoru na Johanna Christopha Adelunga, zabilje\u017eio re\u010denicu koja \u0107e se kolokvijalno pripisivati Vuku: “Od danas sve na\u0161e pravopisanje pod ovo dolazi na\u010delo: Pi\u0161i kao \u0161to govori\u0161”. “Azbukoprotresom” je izbacio bespotrebna slova iz azbuke (tako i debelo jer ili jor, \u044a), koja se vi\u0161e nisu izgovarala, a preostala slova predstavio je na\u010delom “jedno slovo za jedan glas”.<\/p>\n

Crkva se svom snagom obru\u0161ila na Mrkalja i njegov “Azbukoprotres”, na \u010delu s mitropolitom Stevanom Stratimirovi\u0107em, koji je nalo\u017eio da se “vi\u0161e nipo\u0161to ne smeju \u0161tampati spisi sli\u010dni Mrkaljevom”. U strahu od crkvenih vlasti, koje su ga izop\u0107ile iz manastira u koji se zamona\u0161io, Mrkalj se dijelom ogradio od reforme u “Palinodiji u libo obrani debeloga jera” 1817. godine. Pod tim pritiskom, kraj \u017eivota je do\u010dekao u psihijatrijskoj ustanovi. Vuk u svom odgovoru na “Palinodiju”, prizivaju\u0107i metaforu Atanasija Stojkovi\u0107a o debelom jeru kao petom to\u010dku na kolima, ne da se pokolebati i ka\u017ee: “Koga ne mrzi da mu tandr\u010de ostrag, neka ga prive\u017ee, a ko voli bez njega, neka se ne boj da \u0107e ga kola izdati (…).” S Kopitarom na njegovoj strani, Crkva je ote\u017eala putem gdje je mogla i Vukov rad. Iako je Vuk kod njega boravio i on mu dovodio kaziva\u010de, Lukijan Mu\u0161icki javno se distancirao od Vukova rada ne \u017eele\u0107i se zamjeriti crkvenim patrijarsima.<\/p>\n

Selimovi\u0107 oslikava Vukovu hrabrost i inzistiranje da se jezi\u010dno-grafijska reforma nastavi i napusti jezik Crkve, ali i jezik gra\u0111anstva u korist selja\u010dkog, narodnog jezika. Vukovo okretanje “narodu”, “narodnom jeziku i kulturi”, bilo je izo\u0161travanje klasne netrpeljivosti i prema Crkvi i srpskom gra\u0111anstvu. Gra\u0111anstvo se tada slu\u017eilo slavenosrpskim, jezikom nastalim kombiniranjem ruskoslavenskog, ju\u017enoslavenske redakcije crkvenoslavenskog s primjesama narodnog jezika i s utjecajem njema\u010dkog i ma\u0111arskog. U knjigama su reda i prije Mrkalja poku\u0161avali napraviti i drugi autori, ve\u0107inom grade\u0107i unutarnju koherentnost vlastitih opusa, kao \u0161to su Solari\u0107, Obradovi\u0107, Stojkovi\u0107 i Venclovi\u0107. Vuku nije bilo na pameti ure\u0111ivati postoje\u0107e knjige, on je pozivao na njihovo trganje.<\/p>\n

Ni ruskoslavenski ni ju\u017enoslavenska redakcija crkvenoslavenskoga ni srpskoslavenski nisu imali veze sa \u017eivotom zemljoradnika i sto\u010dara koji su posve druga\u010dije govorili. Za Vuka nije bilo sumnje da jezik pripada svojim govornicima i da je jezik jedno od sredstava kojima je mogu\u0107e preokrenuti ekonomske i politi\u010dke odnose. (U Gavrilu Stefanovi\u0107u Venclovi\u0107u Selimovi\u0107 nalazi sna\u017enog Vukovog prete\u010du, citiraju\u0107i njegovu antifeudalnu opredijeljenost: “Tko te hrani? Ne ora\u010d li i kopa\u010d? Da ih nije, kako bi ti, gospodi\u010di\u0107u, \u017eivio? Ko koga hrani, ono mu je i gospodar.”) Vuk je unaprijedio Mrkaljevu azbuku dosljedno provukav\u0161i jo\u0161, gdje je preostajalo to u\u010diniti, na\u010delo “jedno slovo \u2013 jedan glas”. Umjesto tankoga jera (\u044c), kojim se prethodni glas umek\u0161avao u izgovoru, odnosno \u043d\u044c i \u043b\u044c, uvodi u \u0107irili\u010dno pismo sraslice \u045a i \u0459. U stranim rije\u010dima (turcizmima) u kojima se stopljeno \u010dita \u0434\u0436 pose\u017ee za monografemskim rje\u0161enjem \u045f. U azbuku \u0107e tako\u0111er uvesti jotu (j), a koja \u0107e biti i prvom transgresijom izme\u0111u latinice i \u0107irilice, ukazuju\u0107i na povijesnu dvopismenost ovih prostora. U novo\u0161tokavsku latinicu slovo \u0107e j za\u0107i u ilirskom periodu.<\/p>\n

Etimolo\u0161kom pravopisu u latinici krajem 19. stolje\u0107a suprotstavljali su se hrvatski vukovci na \u010delu s Tomom Mareti\u0107em, zala\u017eu\u0107i se za fonolo\u0161ki pravopis. \u0110uro Dani\u010di\u0107, ubrizgavaju\u0107i Mrkaljeva i Karad\u017ei\u0107eva na\u010dela u latinicu, kao urednik “Rje\u010dnika hrvatskoga ili srpskog jezika” Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, zamijenio je latini\u010dne dijagrame dj, gj, lj, nj jedno\u010dlanim znakovima \u0111, \u013c, \u0144, \u01f5. Dani\u010di\u0107evo \u0111 za\u017eivjet \u0107e od tada preko Brozova “Hrvatskoga pravopisa” (1892.) do danas. Ekonomi\u010dnost i funkcionalnost grafije da bi bila \u0161to gipkija u zahva\u0107anju misli bile su osnovnim obilje\u017ejima Mrkaljeva i Karad\u017ei\u0107eva pothvata. Vuk je jo\u0161 1850., zajedno s \u0110urom Dani\u010di\u0107em, Francom Miklo\u0161i\u010dem, Ivanom Kukuljevi\u0107em Sakcinskim, Dimitrijem Demetrom i Ivanom Ma\u017eurani\u0107em, potpisao Be\u010dki dogovor koji je te\u017eio \u0161to ve\u0107em pribli\u017eavanju ju\u017enih Slavena, s jednim jezikom i jednom knji\u017eevnosti. Posebnom poveljom je Vuk dobio status po\u010dasnog gra\u0111anina Zagreba, a Dalibor Brozovi\u0107 govori i o tragu koji je Vuk ostavio ne samo na novo\u0161tokav\u0161tinu, nego i na slovenski, makedonski i bugarski (“Dodatkom Sanktpeterburgskim sravnateljnim rje\u010dnicima sviju jezika i narje\u010dja s osobitim ogledima bugarskog jezika” iz 1822.), rumunjski, gr\u010dki, albanski i turski.<\/p>\n

Karad\u017ei\u0107ev rad utabao je stazu prema standardizaciji novo\u0161tokav\u0161tine, i u njenom jugoslavenskom i njenom raslojenom obliku \u010detiri standardna jezika. Standardizacija jezika nastaje u 19. st., izranjaju\u0107i iz utroba nacija i nacionalnih dr\u017eava. Taj krak Vukova rada, na tragu napomene Milke Ivi\u0107, valja kriti\u010dki raslojiti, ali i zaokrenuti prema Vukovim naporima koji su te\u017eili osloba\u0111anju kreativnosti jezika i razumijevanju njegove impliciranosti u svakodnevnicu, a samim time i u dru\u0161tvenu promjenu. Ukidanjem feudalnih odnosa prodor u jezik bio je uvjetom za prodor selja\u0161tva i radni\u0161tva u politi\u010dku i ekonomsku sferu, do tada zabarikadiranu jezikom Crkve i gospode. Vukova orijentiranost dokumentiranju i analizi govornog materijala otkriva podr\u0161ku jeziku u upotrebi, iznala\u017eenju na\u010dina kako jezik u\u010diniti \u0161to demokrati\u010dnijim i \u0161to dostupnijim, kako bi se svatko njime mogao slu\u017eiti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Karad\u017ei\u0107ev rad utabao je stazu prema standardizaciji novo\u0161tokav\u0161tine, i u jugoslavenskom i u raslojenom obliku \u010detiri standardna jezika. Taj njegov krak valja kriti\u010dki sagledati, ali i zaokrenuti prema Vukovoj te\u017enji k razumijevanju impliciranosti jezika u svakodnevnicu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":394234,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-394231","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=394231"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394231\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":394235,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/394231\/revisions\/394235"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/394234"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=394231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=394231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=394231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}