U petak, 9. velja\u010de, u punoj Velikoj dvorani rije\u010dke Filodrammatice odr\u017eano je predavanje Sre\u0107ka Horvata pod naslovom Poslije apokalipse: melankolija je luksuz! Izlaganje je dio programa Refleks koji Drugo more provodi jo\u0161 od 2009. i u sklopu kojega udruga organizira okrugle stolove, predavanja i radionice koji se bave problematiziranjem suvremenog trenutka.<\/p>\n
Sre\u0107ko Horvat<\/strong> je filozof \u010diji je rad davno nadi\u0161ao hrvatske okvire, a njegova bibliografija trenutno broji vi\u0161e od deset knjiga prevedenih na nekoliko svjetskih jezika, od kojih mo\u017eemo istaknuti naslove \u0160to Europa \u017eeli (sa Slavojem \u017di\u017eekom, 2013.), Radikalnost ljubavi (2016.) i Poeziju iz budu\u0107nosti (2023.). Ovom prilikom Horvat je predstavio filozofski projekt svoje posljednje knjige After the Apocalypse koju je 2021. na engleskom jeziku objavio ameri\u010dki Polity Press, a potom na hrvatskom 2022. i doma\u0107i V.B.Z. pod naslovom Nakon Apokalipse. U izlaganju se Horvat, osim temeljnim tekstom knjige, bogato koristio primjerima aktualnih novinskih \u010dlanaka, reklamama i internetskih kurioziteta.<\/p>\n Predavanje Poslije apokalipse Horvat otvara Kafkinom parabolom o dolasku Mesije: \u201cMesija \u0107e do\u0107i onda kada vi\u0161e nikome ne bude potreban. On ne\u0107e do\u0107i posljednjeg dana, do\u0107i \u0107e dan nakon posljednjeg dana.\u201d Kao \u0161to \u0107e u nastavku predavanja postati jasnije, promjena odnosa prema kraju to\u010dka je iz koje Horvat izvodi nove mogu\u0107nosti djelovanja.<\/p>\n Trenutak u kojem razgovaramo o apokalipsi zasi\u0107en je primjerima u kojima dolazi do pomu\u0107enja odnosa fikcije i stvarnosti. Za\u010dudne primjere poput izvoza arkti\u010dkog leda, naj\u010di\u0161\u0107eg H20 na svijetu, koji se doprema u Ujedinjene Arapske Emirate kako bi gosti koktel-bara u Dubaiju mogli u\u017eivati u luksuznom, 100 000 godina starom osvje\u017eenju, za Horvata su jedna od mnogih kontradikcija zelene tranzicije. Naime, grendlandski start-up Arctic Ice na drugi kraj svijeta izvozi led kako bi potaknuo razvoj zelene ekonomije u svojoj zemlji, dok su njegovi krajni u\u017eivatelji magnati \u010dije se bogatstvo temelji na fosilnim gorivima. Rije\u010d je, dakako, o raskoraku izme\u0111u stremljenja da se umanji \u0161teta i o\u010duva okoli\u0161, te da se istovremeno omogu\u0107i rasko\u0161no i ekstravagantno do\u010dekivanje kraja. Nespojivost postaje jedan od temelja za prevrednovanje zna\u010denja apokalipse ili kako \u0107e ne\u0161to kasnije Horvat pojasniti \u201cnajbogatiji se spremaju za kraj svijeta nakon \u0161to su ga omogu\u0107ili\u201d.<\/p>\n S druge strane, apokalipsa je medijski sveprisutna, a takav simptom vremena u kojem \u017eivimo Horvat \u0107e nazvati \u201chiperinflacijom apokalipse\u201d. Navodi poput \u201capokalipti\u010dni uvjeti u Gazi\u201d ili \u201cho\u0107e li UI izazvati apokalipsu\u201d ukazuju na to da je apokalipti\u010dno diskursno usidreno u svakodnevnicu i pojavljuje se u razli\u010ditim iteracijama, istovremeno i vi\u0161estruko. Upravo zato, Horvat inzistira na konceptualnom ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanju jezika o apokalipsi jer se opasnost normalizacije takvoga jezika u prakti\u010dnom smislu o\u010dituje u prihva\u0107anju stvarnih primjera s onu stranu fikcije \u2013 poput spomenutog grenlandskog start-upa, biv\u0161eg CEO-a Googlea Larryja Pagea koji posjeduje pet otoka, luksuznih bunkera i gradova za do\u010dek kraja svijeta \u2013 kao uobi\u010dajenih i samim time ne\u010dime na \u0161to nema potrebe reagirati.<\/p>\n U Horvatovu tuma\u010denju apokalipsa je predstavljena kao epistemi\u010dki, politi\u010dki i moralni izazov pa je definicija kojom otvara raspravu na tragu etimolo\u0161ki starije ina\u010dice termina usko vezana ne uz kraj, ve\u0107 uz promi\u0161ljanje. Za razliku od tuma\u010denja zna\u010denjski bli\u017eem kataklizmi koja donosi kraj svijeta (gr\u010d. kataklysmos), apokalipsa o kojoj on govori \u010duva izvorno zna\u010denje za koje je ona prizma promatranja, proces raz-otkrivenja. Takva je tradicija prevo\u0111enja pojma apokalipsa vidljiva i u posljednjoj knjizi Novoga zavjeta, Otkrivenju. Otkrivenje ili raz-otkrivanje do kojega dolazi, za razliku od onoga koje poznaje kr\u0161\u0107anstvo, ne zavr\u0161ava dolaskom spasitelja, ve\u0107 je suo\u010davanje s eshatolo\u0161kom realnosti \u2013 izumiranjem.<\/p>\n Takvo se tuma\u010denje apokalipse naslanja na rad G\u00fcnthera Andersa (1902-1992) njema\u010dkog filozofa i novinara \u010diji je rad, a poglavito djelo Die Antiquiertheit des Menschen (1956-1990; \u010dija su prva dva poglavlja u izdanju za Nolit 1985. objedinjena u jednoj knjizi i prevedena kao Zastarelost \u010doveka) zbog aktualnosti do\u017eivjelo revitalizaciju u anglofonoj filozofiji. Kao \u0161to Anders primje\u0107uje \u2013 pojam kraja, tema ljudskog promi\u0161ljanja otkad je mi\u0161ljenja, u 20. stolje\u0107u dobiva nikad ranije zamislive konture trenutkom izuma atomske bombe. Kako \u0107e naglasiti Horvat, za Andersa Hiro\u0161ima simbolizira novi trenutak, onaj \u201cu kojem tehnologija postaje subjekt povijesti\u201d. Slika nuklearnih kratera na Mar\u0161alovim Otocima, nastalih nuklearnim testiranjem koje je SAD kontinuirano provodio izme\u0111u 1946. i 1958., podcrtava Andersov temporalni obrat u tuma\u010denju apokalipse \u2013 \u201capokalipsa se ve\u0107 dogodila\u201d.<\/p>\n S druge strane, mehanizmi mjerenja koje poznajemo postali su nepouzdani u onome \u0161to Horvat, prema ameri\u010dkom knji\u017eevniku Josephu Campbellu, naziva polikrizom. Prijetnje se ne pojavljuju pojedina\u010dno niti su ograni\u010dene na odre\u0111eni trenutak i vrijeme, a posljedice su globalne i na rubu ireverzibilnosti. Polikriza je kontekst koji stoga zahtijeva prevrednovanje pristupa i potragu za na\u010dinima na koje je mogu\u0107e u\u0107i uko\u0161tac s novonastalim situacijama.<\/p>\n Kao potencijalni odgovor, Horvat nudi tzv. to\u010dke prevrata, odnosno tipping points \u2013 o\u010dekivane granice do kojih kao civilizacija smijemo i\u0107i (npr. 1.5 stupanj zatopljenja), a koje su i alat\u00a0razumijevanja i eshatolo\u0161ko oru\u0111e. To\u010dke prevrata odnose se na vi\u0161esmjerno i vi\u0161erazinsko promi\u0161ljanje promjena i pomaka do kojih dolazi, a koje je potrebno analizirati ne samo u granicama pojedina\u010dnih fenomena, ve\u0107 na razini \u010ditavog sustava. Za Horvata se njihova eshatolo\u0161ka dimenzija o\u010dituje u podsje\u0107anju na razinu promjena (globalno zatopljenje, izumiranje), ali \u2013 mo\u017eda jo\u0161 i va\u017enije \u2013 istodobnosti i su-djelovanja doga\u0111aja koji izazivaju takve promjene. Dok to\u010dke prevrata predstavljaju posljednji poku\u0161aj da se tentativno zahvate razmjeri prijetnji, izostanak djelovanja u realnostima polikrize predstavlja opasnost da \u0107e stupanj katastrofe prestati biti pojmljiv.<\/p>\n Subvertiraju\u0107i klasi\u010dan prikaz pet stadija \u017ealovanja K\u00fcbler-Ross modela (negiranje, ljutnja,\u00a0 pregovaranje, depresija, prihva\u0107anje), Horvat razla\u017ee susret dru\u0161tva s apokalipti\u010dnim u sedam procesnih reakcija. Kao \u0161to \u0107e izlo\u017eiti u drugom dijelu predavanja, za sve velike recentne krize (pandemiju, rusko-ukrajinski sukob, globalno zatopljenje\u2026) mogu\u0107e je uspostaviti kretanje iz (1) faze supraliminalnog u kojoj apokalipsa stvara fascinaciju i odupire se razumijevanju, prema (2) apokalipti\u010dnoj sljepo\u0107i, ignoriranju, odbijanju i negiranju problema. U fazi (3) komodifikacije apokalipse, kapitalisti\u010dki \u0107e sustav iznjedriti na\u010dine na koje apokalipsa mo\u017ee postati profitabilna da bi potom tijekom (4) feti\u0161izacije na ve\u0107 stvorenim mehanizmima stvaranja dobiti izgradio nove re\u017eime kapitaliziranja na fascinaciji koju dru\u0161tvo iskazuje prema scenarijima vlastitoga kraja. Faze normalizacije (5) i otpora (6) bave se trenucima naviknutosti na stanje krize, odnosno poku\u0161aja promjene. Posljednja faza, (7) faza melankolije, u kontrastu s prihva\u0107anjem koje ozna\u010dava krajnju to\u010dku procesa \u017ealovanja, podsjetnik je na nemogu\u0107nost apsolviranja gubitka.<\/p>\n Za razliku od frojdijanske dihotomije \u017ealovanja i melankolije prema kojoj je potonja patolo\u0161ka jer ne uspijeva isplivati iz ponavljanja gubitka, Horvat se vodi Benjaminom, za kojega je odnos izme\u0111u polova gubitka ipak slo\u017eeniji. Naime, gubitak o kojem govorimo zna\u010dajan je \u2013 rije\u010d je o gubitku horizonta, svijeta, vrste, poznatoga i upravo u stalnom podsje\u0107anju na zna\u010daj onoga \u0161to se gubi, le\u017ei i potencijal melankolije da pokrene promjenu. Temporalni obrat \u010ditanja apokalipse u ovom se smislu odnosi i na gubitak \u2013 umjesto nostalgije koja opstaje u prostoru izgubljenog, Horvat navodi solastalgiju \u2013 anticipacijsku bol gubitka. Drugim rije\u010dima, raz-otkrivanje gubitka u \u017ealjenju za onim \u0161to \u0107e nestati. Melankolija, koja nije privilegija mnogih koji su izlo\u017eeni stvarnim neposrednim prijetnjama, svejedno je luksuz koji je potrebno reafirmirati. Gledati u mjesto gubitka, iz njega izvesti zeigeist, to\u010dka je iz koje po\u010dinjemo.<\/p>\n Horvatovo predavanje vrlo konkretnim jezikom utire put prema filozofski kompleksnim razradama pa se upravo inzistiranje na primjerima i stalno osuvremenjivanje materije pokazuju kao njegova najve\u0107a kvaliteta.\u00a0Ipak, jedan od \u201cpropusta\u201d koje je mogu\u0107e pripisati doga\u0111aju rezultat je njegovog formata. \u010cini se kako je zbog uobi\u010dajenog, ali za ovu potrebu oskudnog trajanja od sat vremena, Horvat imao prilike tek nazna\u010diti neke od to\u010daka koje njegovo izlaganje \u010dine zanimljivim ne samo u teorijskom kontekstu, ve\u0107 i relevantnim polazi\u0161tem za konkretne rasprave o zelenim politikama. Prije svega tu je problematizacija zelene tranzicije u klasnom kontekstu jer se uz bok isticanju paradoksa apokalipse i mo\u0107i, otkupljivanja zelenog otiska i sli\u010dnih praksi, nalazi \u010desto neugodna implikacija \u017ertava tranzicije \u2013 tre\u0107esvjetskih, siroma\u0161nih, rasno i klasno negativno markiranih \u017eivota za koje je pre\u017eivljavanje jednako vezano uz neposredne ekonomske uvjete kao i za savladavanje po\u0161asti od kojih siroma\u0161niji stradavaju prvi. U tom smislu, Horvat nagla\u0161ava kako je stvarna zelena tranzicija mogu\u0107a tek pod uvjetima klasne. Ipak, u nastojanju da \u010dim uspje\u0161nije prika\u017ee temeljne teze, neke od misli na tragu gore spomenutih ostale su na razini fusnote.<\/p>\n Za dublje porinu\u0107e u ove teme ostaje nam stoga okrenuti se knjizi na kojoj se predavanje temeljilo, a organizatorima i Horvatu poru\u010diti \u2013 dajte nam jo\u0161!<\/p>\n\n
Nakon posljednjeg dana<\/h2>\n<\/blockquote>\n
\n
Apokalipsa se ve\u0107 dogodila<\/h2>\n<\/blockquote>\n
\n
\u017dalovanje, melankolija, solastalgija<\/h2>\n<\/blockquote>\n