{"id":393586,"date":"2024-02-15T07:35:40","date_gmt":"2024-02-15T06:35:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=393586"},"modified":"2024-02-15T07:35:40","modified_gmt":"2024-02-15T06:35:40","slug":"putinov-povijesni-narativ-je-nebitan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/02\/15\/putinov-povijesni-narativ-je-nebitan\/","title":{"rendered":"Putinov povijesni narativ je nebitan"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vladimir \u0106opi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kontroverzni intervju Tuckera Carlsona s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom privukao je najvi\u0161e pa\u017enje zbog Putinovog povijesnog narativa. Iako najdu\u017ei, taj dio intervjua ujedno je i najmanje bitan. \u010cinjenica da privla\u010di toliku pa\u017enju svjedo\u010di o povr\u0161nosti i anti-intelektualizmu liberalizma na \u201ckraju povijesti\u201d.<\/p>\n

U travnju 1947. godine, republikanski politi\u010dar Harold E. Stassen intervjuirao je sovjetskog vo\u0111u Josifa Staljina. Intervju je, sa Stassenove strane, bio promi\u0161ljen i va\u017ean dio predstoje\u0107e predsjedni\u010dke kampanje (on \u0107e, godinu dana kasnije, izgubiti predizbore). Staljin je u intervjuu dobio priliku da, pred ameri\u010dkom publikom, izme\u0111u ostalog, brani cenzuru sovjetskih medija i gledi\u0161te prema kojem kapitalisti\u010dke sile ugro\u017eavaju SSSR, iako je SSSR otvoren za suradnju.<\/p>\n

Intervjuu je prethodio \u010ditav niz poteza koji su, sa ameri\u010dke strane, smatrani ofenzivnim ili otvoreno agresorskim. Poljski parlamentarni izbori u sije\u010dnju bili su izrazito neregularni, te su komunisti tako osvojili preko 80% glasova; Gr\u010dki gra\u0111anski rat bio je u punom jeku; Jugoslavija je u kolovozu 1946. oborila ameri\u010dki civilni avion i prisilno prizemljila drugi; istovremeno, SSSR je gomilao trupe na vlastitoj i bugarskoj granici sa Turskom. Naravno, ni \u201cdobri momci\u201d nisu bili \u010distih ruku: CIA je radila na vlastitoj izbornoj manipulaciji, zajedno sa Vatikanom i talijanskom mafijom u SAD, da bi sprije\u010dila izvjesnu izbornu pobjedu Komunisti\u010dke partije u Italiji; jo\u0161 prije nego je Komunisti\u010dka partija Francuske u studenom 1946. osvojila relativnu ve\u0107inu na parlamentarnim izborima, Truman je htio poslati vojsku da sprije\u010di komunisti\u010dki dolazak na vlast; \u201cTrumanova doktrina\u201d o potrebi sprje\u010davanja \u0161irenja komunizma svim sredstvima objavljena je u o\u017eujku 1947. No, ovi potonji potezi su svakako manje bitni: \u201cdobri momci\u201d ionako nikad ne pamte svoje agresivne poteze, te u skladu sa tim, vjerojatno ve\u0107ina \u010ditalaca prvi put \u010duje za izborne manipulacije u \u201cdemokratskoj\u201d Italiji i Francuskoj nakon 1945. godine, iako imaju bar osnovnu ideju o izbornim neregularnostima u nastaju\u0107em Isto\u010dnom bloku.<\/p>\n

Dakle, kako su \u201cdobri momci\u201d tada odgovorili na Stassenov intervju sa sovjetskim diktatorom, od kojeg su se oni, dobri i nedu\u017eni, samo nu\u017eno branili? New York Times ga je pozdravio, smatraju\u0107i ga za korak u boljem me\u0111usobnom razumijevanju Amerikanaca i Rusa, te ga je objavio u cijelosti. Los Angeles Times i Christian Science Monitor zaklju\u010dili su da se ovim \u010dinom Stassen pokazao dostojnim kandidatom za ameri\u010dkog predsjednika, a New York Post da je Stassen, iako samoizabran, bio prikladan glasnogovornik ameri\u010dkog svjetonazora.<\/p>\n

77 godina kasnije, u situaciji analogne ameri\u010dko-ruske napetosti, ameri\u010dki novinar Tucker Carlson intervjuirao je ruskog vo\u0111u, ovog puta Vladimira Putina, predsjednika kapitalisti\u010dke Rusije koja ponovo, u o\u010dima SAD-a, poduzima \u010disto ofenzivne poteze. Kako su ameri\u010dki komentatori odreagirali ovoga puta? New York Times izra\u017eava \u010du\u0111enje \u0161to Carlson \u201cdaje platformu\u201d autokrati kojeg uspore\u0111uje sa nacistima. Politico naziva kolegu novinara \u201ckorisnim idiotom\u201d, dok je Glas Amerike ponudio svojevrsni gr\u010dki kor zgro\u017eenih novinara. Od ve\u0107ih \u201cmedija\u201d platformu je Carlsonu prvo dao dru\u0161tveni medij \u2013 odnosno Twitter, \u010diji vlasnik-milijarder voli da smatra sebe za ekscentrika me\u0111u milijarderima jer je, iako identi\u010dnih ekonomskih gledi\u0161ta, on malo vi\u0161e socijalno konzervativan, dok su ostali malo vi\u0161e socijalno liberalni.<\/p>\n

\u010citatelji \u0107e mi oprostiti na ovom povijesnom uvodu, koji je, ipak, bio mnogo kra\u0107i od Putinovog izlaganja, \u0161to bi Rusi rekli, \u201cod Adama do Potsdam\u201d\u201c. Pronicljiviji su svakako uvelike shvatili da je namjeran. Veliki dio refleksija na Putinov intervju se vrti oko povijesti \u2013 \u0161to i nije iznena\u0111uju\u0107e, ako uzmemo u obzir koliko je vremena sam Putin posvetio toj temi. Uz to su i\u0161le i odli\u010dne internet memovi o izmu\u010denom ili zbunjenom Carlsonu koji slu\u0161a preduga\u010dku povijesnu lekciju. Liberalni odgovori na Putinov govor su obi\u010dno bili ili ismijavanje njegove tendencije da te lekcije daje, ili \u201cfact-checking\u201d, odnosno dokazivanje \u010dinjeni\u010dne neto\u010dnosti njegovih tvrdnji. Oba pristupa, na svoj na\u010din, svjedo\u010de o politi\u010dkom bankrotu liberalizma.<\/p>\n

\n

Povijest i intelektualni bankrot gra\u0111anskog dru\u0161tva<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u010cinjenica da je Putin svoj odgovor po\u010deo povijesnim izlaganjem ne bi trebala biti lo\u0161a sama po sebi. Naprotiv, treba se smatrati pozitivnom. Povijesno znanje jeste bitan preduvjet za razumijevanje suvremenih politi\u010dkih procesa. Svako tko je \u010ditao ozbiljne teorijske tekstove klasika marksizma trebao bi biti svjestan ovoga. Diskusije i u Drugoj i u Tre\u0107oj internacionali \u010desto su se vrtjele oko interpretacije povijesti, a argumentaciji su prethodili dugi, naizgled digresivni, govori o povijesti. Stvar nije mnogo druga\u010dija ni u suprotnom taboru \u2013 nedavno preminuli Kissinger, neosporno jedan od najve\u0107ih politi\u010dkih genija me\u0111u kapitalisti\u010dkim masovnim ubojicama 20. stolje\u0107a, imao je doktorat iz povijesti. Naravno, ne slu\u010dajno, o Metternichu.<\/p>\n

Svaki gra\u0111anski politi\u010dar koji te\u017ei da bude ozbiljan materijalist (makar se taj materijalizam skrivao pod eufemizmima poput \u201crealpolitike\u201d) morao bi svoju politi\u010dku analizu zapo\u010dinjati povijesnim pregledom. U ogromnoj ve\u0107ini zemalja na planeti ovo je danas nezamislivo. A zamislite tek da neko napi\u0161e knjigu, kao \u0161to su to redovno radili komunisti\u010dki vo\u0111e poput Lenjina i Maoa. Rijedak izuzetak vrijedan pomena je Emmanuel Macron, koji je napisao knjigu kao dio predsjedni\u010dke kampanje 2016. godine.<\/p>\n

Zna\u010di li to da su Macron i Putin posljednji ozbiljni intelektualci me\u0111u politi\u010darima? Ne ba\u0161. Suvremeni anti-intelektualizam dio je generalnog intelektualnog bankrota gra\u0111anskog dru\u0161tva \u2013 kako njegovog liberalnog krila, oli\u010denog u Macronu, tako i konzervativnog, oli\u010denog u Putinu. U povijesnom momentu u kojem su banalna svjetonazorska pitanja jedino su\u0161tinsko neslaganje u politici, a polu-informirana mi\u0161ljenja glumaca o manjinama percipirana kao zna\u010dajna politi\u010dka istupanja o kojima se danima raspravlja kao da su debata Foucault-Chomsky, gra\u0111ansko dru\u0161tvo je ozbiljno intelektualno zakr\u017eljalo. Najve\u0107i uzrok tome svakako je odsustvo istinske politi\u010dke alternative, drugim rije\u010dima, alternative koja bi bila ekonomska. Macronova knjiga prazna je i banalna kao i njegova ideologija.<\/p>\n

Putinova ideologija malo je \u0161arenija od Macronove, no ne manje banalna. Radi se o klasi\u010dnom post-socijalisti\u010dkom reakcionarnom nacionalizmu, za\u010dinjenom relativno specifi\u010dnom ruskom ideologijom dr\u017eavnosti (\u201c\u0433\u043e\u0441\u0443\u0434\u0430\u0440\u0441\u0442\u0432\u0435\u043d\u043d\u043e\u0441\u0442\u044c\u201d), te tipi\u010dno zapadnim \u201cantizapadnja\u0161tvom\u201d koje u prisustvu LGBT osoba na Netflixu vidi sunovrat civilizacije. Ideja \u201cdr\u017eavnosti\u201d proistje\u010de, sa jedne strane, iz sovjetskog ideolo\u0161kog naslje\u0111a, ali i iz realne bojazni uzrokovane katastrofalnim odsustvom dr\u017eave tijekom devedesetih, kada su privatizacija i slobodno tr\u017ei\u0161te (oli\u010deni u slobodi siroma\u0161tva i organiziranog kriminala) odnijeli oko 4 milijuna \u017eivota. Sa druge strane, \u201cdr\u017eavnost\u201d za Rusiju ima smisla i s obzirom na to da se radi o jedinoj dr\u017eavi od Odre do Urala koja svojom veli\u010dinom, geografijom i ekonomijom zapravo ima materijalne uvjete za realan ekonomski suverenitet u okviru globalnog kapitalizma.<\/p>\n

\n

Proma\u0161aj fact-checkinga<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Putinov povijesni narativ, drugim rije\u010dima, nije mnogo druga\u010diji od narativa va\u0161eg ro\u0111aka nacionalista na obiteljskim okupljanjima. Stoga se naizgled intelektualniji odgovor na Putinovu \u201chistoriografiju\u201d mo\u017ee na\u0107i u obilju fact-checkerskih \u010dlanaka koji tobo\u017ee dokazuju \u010dinjeni\u010dnu neosnovanost Putinovih tvrdnji. No ovi \u010dlanci nezanimljivi su koliko i Putinove pri\u010de o Lenjinovom \u201cstvaranju\u201d Ukrajine. \u010cak je i Al-Jazeera, koja s vremena na vrijeme ima obi\u010daj zapadnom liberalnom javnom mnijenju ponuditi disidentska gledi\u0161ta, prihvatila ocjenu intervjua kao \u201c\u010diste propagande\u201d. No, povr\u0161ni povijesni dio na stranu, iz Putinovog intervjua mo\u017ee se \u0161to\u0161ta razumjeti.<\/p>\n

Problem je \u0161to veliki dio vladaju\u0107e klase u Europi i Sjevernoj Americi Putina ne \u017eeli razumjeti. Nijemci su \u010dak i izmislili divno idiotski izraz \u201cPutinversteher\u201d za svakog tko se drzne razumjeti svjetonazor ruske vlasti. Drugim rije\u010dima, ako je ne\u0161to \u201c\u010dista propaganda\u201d, onda je to fact-checking \u201cslobodnih medija\u201d, jer fact-checking Politica i BBC-ja ne slu\u017ei razumijevanju ruske dr\u017eavne politike. Slu\u017ei dokazivanju da smo mi, \u201cdobri momci\u201d, ponovo u pravu, ponovo na pravoj strani povijesti, kao \u0161to smo bili i za vrijeme Hladnog rata. Ako zvu\u010di povr\u0161no-hollywoodski, podsjetite se prethodnog odjeljka o intelektualnom bankrotstvu.<\/p>\n

Na kraju krajeva, za\u0161to se ne bi razumio Putin? Onome tko iskreno vjeruje u moralnu superiornost (a obi\u010dno se, i u fact-checkingu, radi o moralnoj nadmo\u0107i preru\u0161enoj u intelektualnu) onoga \u0161to ruska propaganda zove \u201ckolektivni Zapad\u201d, razumijevanje Putina je neophodno. Kako netko o\u010dekuje pobjedu ako ne razumije protivnika? Nije li razumijevanje protivnika zapravo i preduvjet za pobjedu? CIA je ovo u Hladnom ratu odli\u010dno razumjela. Tako je, izme\u0111u ostalog, potpuno povr\u0161na i priglupa teorija o totalitarizmu u politologiji i historiografiji morala ustupiti mjesto ozbiljnijim znanstvenim teorijama koje su objektivno bolje opisivale SSSR. Jer bez takvog razumijevanja ne bi bilo ni \u0161anse za pobjedu.<\/p>\n

Naravno, postoji i druga opcija kako sti\u0107i do pobjede, koja zahtijeva mnogo manje uma, a mnogo vi\u0161e snage. To je ona koja je fantaziju u kojoj je Putin tobo\u017ee Hitler dovela toliko daleko da iskreno o\u010dekuje da se ameri\u010dka zastava na Kremlju zavijori kao sovjetska u Berlinu 1945. godine, a da petomilijunski Sankt-Peterburg postane prijestolnica nacionalne dr\u017eave Ingrije sa 20 tisu\u0107a etni\u010dkih Ingrijaca. No, izgleda da takve fantazije za ozbiljno vi\u0161e ne uzima ni CIA, pa taj luksuz deluzije sebi dozvoliti mogu isklju\u010divo vladari Litve i Estonije. Mada, anti-intelektualizam, nu\u017eno vreba i ovdje, u mehani\u010dkom preslikavanju ionako lo\u0161ih ameri\u010dkih akademskih \u201cdekolonijalnih\u201d teorija na europsku stvarnost.<\/p>\n

\n

Baza, a ne nadgradnja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kada razmaknemo ideolo\u0161ke magle, Putin dolazi do biti svojeg gledi\u0161ta. Izre\u010deno zapravo nije pretjerano novo, ali ga svakako vrijedi ponoviti, naro\u010dito ako ste ga, u obilju \u010diste propagande sa obje strane, propustili. Rusija je sada \u201cbur\u017eoaska\u201d (Putinov izraz, ne moj) dr\u017eava sa tr\u017ei\u0161nom privredom, koja je htjela postati ravnopravan dio svjetskog kapitalisti\u010dkog sustava koji predvode SAD i NATO pakt. To je Rusiji tijekom devedesetih i ranih dvijetisu\u0107itih u vi\u0161e navrata onemogu\u0107eno. U me\u0111uvremenu, privatizacija je ruski kapital stavila u podre\u0111en polo\u017eaj u odnosu na SAD i europske zemlje, a da zauzvrat nisu, poput recimo Poljske, dobili integraciju u njihov geopoliti\u010dki blok.<\/p>\n

Eurointegracije Ukrajine ugrozile su ruske ekonomske interese u jednoj od rijetkih dr\u017eava koje je Rusija i dalje mogla pod\u010diniti sebi. Europska unija je, kao i od recimo Hrvatske ili Litve, zahtijevala ekonomsko pod\u010dinjavanje njoj, odnosno ekonomsko pod\u010dinjavanje u korist bogatijih \u010dlanica Unije. To bi ruski kapital stavilo u nepovoljan polo\u017eaj u Ukrajini, u situaciji u kojoj je ekonomska mo\u0107 Rusije ve\u0107 uvelike u Isto\u010dnoj Europi bila svedena na njene granice i Bjelorusiju.<\/p>\n

Rusija je na ekonomsku ekspanziju Zapada, nemo\u0107na da joj se odupre na polju tr\u017ei\u0161nog nadmetanja, odgovorila limitiranom agresijom na Ukrajinu 2014. godine te zapo\u010dinjanjem proxy rata preko samoprogla\u0161enih \u201cnarodnih republika\u201d popra\u0107enu punom aneksijom Krima. Naravno, dio koji Putin ovdje izostavlja jeste taj da je Rusiji ovo uspjelo, ne zbog \u201cpovijesnih veza\u201d dvaju \u201cbratskih naroda\u201d, nego zbog osobenosti ekonomskog razvoja Isto\u010dne Ukrajine nakon kolapsa socijalizma i njene ve\u0107e materijalne vezanosti za Rusiju. Regioni \u201cgubitnici tranzicije\u201d su, nimalo iznena\u0111uju\u0107e, bili najvi\u0161e proruski orijentirani.<\/p>\n

Narednih godina, obje strane su poku\u0161avale prona\u0107i ono \u0161to gra\u0111anska politika eufemisti\u010dki naziva \u201cpoliti\u010dko rje\u0161enje\u201d, odnosno sporazumno ekonomsko komadanje Ukrajine izme\u0111u dva suprotstavljena bloka. Kako to nije urodilo plodom, a NATO i EU su nastavili svoju obilatu financijsku potporu Ukrajini, kao i opozicionim snagama unutar Rusije i njoj pod\u010dinjenih dr\u017eava (Bjelorusije i Kazahstana), Rusija se odlu\u010dila na punu invaziju, koju i Putin ve\u0107 uvelike otvoreno naziva ratom a ne \u201cspecijalnom vojnom operacijom(SVO)\u201d (mada insistira da su rat po\u010deli \u201cukrajinski nacisti\u201d 2014. godine, a da je \u201cSVO\u201d samo njegov dio).<\/p>\n

Pored toga, Rusija je shvatila da su ekonomske sankcije vid ratovanja drugim sredstvima, te da su \u201cfeature, not a bug\u201d \u2013 odnosno, da ne postoji na\u010din da Rusija vodi suverenu politiku a da ne potpadne pod neki vid sankcija najmo\u0107nijih zemalja svijeta. Stoga se odlu\u010dila na radikalan korak presijecanja veza sa \u201ckolektivnim Zapadom\u201d, za koji je znala da \u0107e uslijediti ako napadne Ukrajinu. Dvije godine kasnije, izgleda da se kocka isplatila: \u201cratni kejnzijanizam\u201d je revitalizirao rusku privredu i kupio novi val popularne podr\u0161ke re\u017eimu koji je prije desetak godina po\u010deo da je polako ali sigurno gubi; BDP je porastao za 3% u 2023. godini, a sli\u010dan rast se o\u010dekuje i u teku\u0107oj; nafta se usprkos sankcijama prodaje po tr\u017ei\u0161noj cijeni; pokrenuta je doma\u0107a proizvodnja u industrijama poput automobilske i civilnog zrakoplovstva, u me\u0111uvremenu se oslanjaju\u0107i na Kinu. Da, \u0160vedska i Finska \u0107e u\u0107i u NATO, ali malo tko ozbiljno vjeruje da je Rusija ikada ozbiljno ra\u010dunala da svoj ekonomski i vojni utjecaj pro\u0161iri na te zemlje.<\/p>\n

Sa to\u010dke gledi\u0161ta odnosa izme\u0111u kapitalisti\u010dkih dr\u017eava, te\u0161ko je re\u0107i da Putin nije u pravu. Kontraargumentacija liberalno-atlantisti\u010dkog tabora se svodi ili na fantazije balti\u010dkih kompradora o \u201ccivilizacijskoj\u201d prijetnji uspostavljanja novog Sovjetskog Saveza, ili na apstraktna pozivanja na ljudska i me\u0111unarodna prava (\u010diju farsi\u010dnost Putin lako pobija podsje\u0107anjem na Srbiju ili Irak, kao \u0161to je u\u010dinio i u ovom intervjuu). Pozicija NATO-a zapravo jako li\u010di na poziciju ruskog konzervativca koji kuka o \u201cugro\u017eenosti\u201d LGBT osobama \u2013 netko tko je cijelog \u017eivota navikao da je njegova to\u010dka gledi\u0161ta standard \u0161okira se kada netko drugi poku\u0161ava uspostaviti vlastiti subjektivitet, te dramati\u010dno i licemjerno tvrdi da se zapravo radi o udaru na njegova \u201cprava\u201d.<\/p>\n

\n

Marksizam nije nogomet<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Radi li se u prethodnim redovima o realnoj analizi, ili je autor teksta jo\u0161 samo jedan Putinversteher, koji pod materijalizmom poku\u0161ava poturiti kukavi\u010dje jaje putinizma? Zabrinuti fanovi \u201csamoopredjeljenja naroda\u201d i drugih lijevih politika lo\u0161e prevedenih iz drugih epoha kapitalisti\u010dkog razvitka se svakako mogu zabrinuti. No, \u010dinjenica da se Putinov gambit, kako stvari trenutno stoje, isplatio, ne zna\u010di da ovaj tekst kao bilo kakvo rje\u0161enje suvremenih problema nudi putinisti\u010dku Rusiju \u2013 za slu\u010daj da to nije bilo jasno iz redova o Rusiji kao bur\u017eoaskoj dr\u017eavi koja Ukrajinu komada.<\/p>\n

No, ovdje se ne radi o tome tko je \u201ckriv\u201d za rat i je li \u201cu redu\u201d \u0161to je Rusija napala Ukrajinu ili ne. Ne radi se \u010dak ni o zala\u017eenju u duga\u010dku diskusiju o tome je li Rusija imperijalisti\u010dka ili ne (predla\u017eem, ukratko, odli\u010dne argumente za i protiv). Za one koji pitanje rusko-ukrajinskog rata \u017eele sagledati sa marksisti\u010dkog, odnosno historijsko-materijalisti\u010dkog i klasnog stanovi\u0161ta, potpuno je irelevantno je li Rusiju isprovocirao NATO ili je NATO isprovocirao Rusiju. Jednako je irelevantno brani li Ukrajina svoju neovisnost ili ne. Ni jedno od tih pitanja ne polazi sa klasnog stanovi\u0161ta. Sa klasnog stanovi\u0161ta, radi se o me\u0111unacionalnom sukobu izme\u0111u dvije kapitalisti\u010dke dr\u017eave \u010dije su vladaju\u0107e klase jednako izgra\u0111ene na uni\u0161tenju i plja\u010dki Sovjetskog Saveza, prve velike pobjede radni\u010dke klase u 20. stolje\u0107u. Kao takva, potpora jednoj ili drugoj nacionalnoj dr\u017eavi, koja je ujedno i kapitalisti\u010dka, za marksistice i marksiste nema nikakav zna\u010daj.<\/p>\n

Relativno je uvjerljiv argument, koji proizlazi iz premise da Rusija nije imperijalisti\u010dka, prema kojem bi pobjeda Rusije u ratu oslabila ameri\u010dki imperijalizam (ili bar stvorila \u201cmultipolarni svijet\u201d), \u010dime bi se, tobo\u017ee, stvorili povoljniji uvjeti za klasnu borbu. Ovo gledi\u0161te bilo bi uvjerljivo kada bi njegovi zagovornici, za po\u010detak, vodili klasnu borbu. U momentu kada je militantnost na radnom mjestu vjerojatno na najni\u017eoj razini od po\u010detaka industrijske revolucije (u SAD, primjerice, je na povijesnom minimumu usprkos znatnom porastu potpore javnosti sindikatima), fatalizam marksista koji pola\u017eu nade u pobjedu jedne ili druge kapitalisti\u010dke dr\u017eave mo\u017ee biti samo dodatno obeshrabruju\u0107i i paraliziraju\u0107i.<\/p>\n

Zainteresiranost za politiku u na\u0161em atomiziranom vremenu se pre\u010desto pretvara u ekvivalent gledanja nogometa: vi\u010de\u0161 u ekran ispred sebe i time stvara\u0161 iluziju da utje\u010de\u0161 na tijek utakmice. Ljevica, u odsustvu politi\u010dke organizacije, eventualno mo\u017ee da ponudi isprazno osu\u0111ivanje na dru\u0161tvenim mre\u017eama i to je to. Svako je svoje vlastito Ministarstvo vanjskih poslova, koje osu\u0111uje, poziva, ili, u slu\u010daju rusko-ameri\u010dkog sukoba, taktizira kao da je Kissinger osobno. Iako je mo\u017eda to\u010dno da \u0107e kolaps ameri\u010dke hegemonije (ako do njega do\u0111e) stvoriti povoljnije uvjete za klasnu borbu, to \u0107e biti apsolutno beskorisno ako nema nikoga tko bi tu borbu zapravo vodio.<\/p>\n

Putinov intervju dat Tuckeru Carlsonu pokazao se korisnim za rezimiranje i razumijevanje to\u010dke gledi\u0161ta ruske vladaju\u0107e klase. Iza beskorisnih naglabanja o povijesti krije se iznena\u0111uju\u0107e koherentan materijalni rezon. Reakcije na intervju, koje su ovaj rezon generalno potpuno propustile, razgolitile su intelektualnu bijedu liberalizma na kraju povijesti, dok Putinov simplisti\u010dki etnocentrizam pokazuje da ni konzervatizam ne zaostaje u nazadovanju. Kriza, dakle, nije u jednoj ili drugoj ideologiji, nego u ekonomskom sistemu koji je, nakon smrti sovjetskog socijalizma, ostao da vlada neprikosnoven na planeti, te ne mo\u017ee (jer ne mora) vi\u0161e reformirati samog sebe dok ska\u010de iz jedne katastrofe u drugu, usput proizvode\u0107i i nove. Razrje\u0161enje ovih katastrofa mo\u017ee donijeti samo raskid sa samim sistemom, koji se ne\u0107e posti\u0107i ispraznim navijanjem za meni dra\u017eu gra\u0111ansku dr\u017eavu. Dok neki novi radni\u010dki pokret ne pokrene povijest iznova i dislocira je sa \u201ckraja\u201d na kojem je zaglavila, jedini ispravan odgovor na pitanje tko je na pravoj strani povijesti bit \u0107e: nitko.<\/p>\n

 <\/p>\n

Putinov povijesni narativ je nebitan<\/a><\/p><\/blockquote>\n