{"id":393295,"date":"2024-02-11T08:42:39","date_gmt":"2024-02-11T07:42:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=393295"},"modified":"2024-02-11T08:42:39","modified_gmt":"2024-02-11T07:42:39","slug":"novinar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/02\/11\/novinar\/","title":{"rendered":"Novinar"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Oti\u0161ao je s javne scene prakti\u010dki nezamije\u0107eno, mo\u017eda stoga \u0161to nikada nije zavijao s vukovima, kao \u0161to je to \u010dinila ve\u0107ina medija i \u010ditatelja kojima se obra\u0107ao. Naravno, u naravi je licemjernog ljudskog roda, prevrtljivijeg u svojim prosudbama od vjetrenja\u010da, da \u0107e \u2013 nakon \u0161to ode i sa ovoga svijeta \u2013 po\u010deti pisati hvalospjeve o njegovim tekstovima, a njemu to vi\u0161e ne\u0107e ama ba\u0161 ni\u0161ta zna\u010diti. Jer, oti\u0161ao je svijestan da pi\u0161u\u0107i istinu, i analiziraju\u0107i doga\u0111aje u svekolikom kontekstu \u2013 a ne samo od ishodi\u0161ta povoljnog za vladaju\u0107e strukture i njihove medijske sluge, kao i \u010ditaoce dobro dresirane da ne ulaze dublje ispod povr\u0161ine \u2013 nije ni\u0161ta promijenio. Mo\u017eda tek, u par osoba nezara\u017eenih virusima nacionalizama, \u0161ovinizama, rasizama, fa\u0161izama i inih nehumanih \u201eizama\u201c netrpeljivosti, nespojivih s onim o \u010demu filozofi razmi\u0161ljaju da bi \u010dovjek trebao biti. A \u010dovjek, shvatio je \u2013 mogu\u0107e i prekasno \u2013 nije filozofska projekcija humanosti na postoje\u0107i materijal, ve\u0107 naprosto statisti\u010dka mje\u0161avina blata i dijamanata, u kojoj, poznavaju\u0107i rijetkost potonjih, prevladava kalom oblo\u017eeno mediokritetstvo.<\/p>\n

Sistemi se mijenjaju, vladaju, stare, propadaju i bivaju zamijenjeni novima, ali pojedinci ostaju za \u201evje\u010dnost\u201c, shva\u0107ao je, ne misle\u0107i pritom samoljubivo da bi se to moglo odnositi i na njega. Ali, tko jo\u0161 danas, \u010ditaju\u0107i Sokrata, Platona, Aristotela, gr\u010dke tragi\u010dare, literate, te znanstvenike stasale na tradicijama pro\u0161losti, uop\u0107e razmi\u0161lja o sustavima i bezbrojnim neznancima na \u010dijim su temeljima sistemi po\u010divali, a koji su se me\u0111usobno klali u ime prava nametnug elitama, ne razlikuju\u0107i ga od pravde? Nema kontinuiteta ni u sustavima, ni u moralu gomila (ako se o njemu uop\u0107e mo\u017ee govoriti), koje se \u201ekvantnim skokovima\u201c prilago\u0111avaju postoje\u0107im stanjima, li\u0161eni bilo kakve etike i ideologije sem pre\u017eivjeti, sidre\u0107i se materijalno i poziciono u trenutne okolnosti po svaku cijenu.<\/p>\n

Sve u svemu, oti\u0161ao je razo\u010daran, mo\u017eda vi\u0161e stoga \u0161to je tro\u0161io vrijeme na tupavu gomilu a ne na svoje najro\u0111enije – roditelje, \u017eenu, djecu i unuke, u idealisti\u010dkoj namjeri da isu\u0161i mo\u010dvarno blato kako bi svima postao o\u010digledan sjaj dragulja koji se skrivao pod njime. Neki ka\u017eu da je novinarstvo profesija, da mora\u0161 svr\u0161iti svakojake \u0161kole i argatovati po tr\u017enicama i policijskim stanicama skupljaju\u0107i cijene ili podatke za crnu kroniku, kako bi napredovao do \u017eu\u0111enog mjesta kolumnista ili komentatora i analiti\u010dara politi\u010dkih zbivanja u zemlji i svijetu, ali je on odavno shvatio kako su to naprosto iluzije, ako ne i la\u017ei kojima se pokriva ve\u0107ina njenih predstavnika u te\u017enji za samoljubivim, dobro pla\u0107enim dokazivanjem svoje li\u010dnosti pred gomilama nedoraslih korisnika medija. Odavno je uvidio da, primjerice, televizijske vijesti o nekom zbivanju po\u010dinju rije\u010dima \u201eevo pri\u010de\u201c umjesto \u201eevo izvje\u0161taja\u201c, jer ve\u0107ina ionako ne razlikuje subjektivne pri\u010de, skaske, bajke koje im se \u201eprodaju\u201c, od objektivnog izvje\u0161tavanja i analize vijesti koje im se servira. Ne, novinarstvo nije profesija, odnosno to je sasvim formalno, ono je naprosto nerazdvojni segment \u017eivota, vrijedno kolika je i vrijednost \u010dovjeka koji se njime bavi. Ka\u017ee se da novine \u017eive tek jedan dan, mo\u017eda samo koliko \u010ditatelju treba da pro\u010dita ono \u0161to ga zanima, te ih sa umotanim sme\u0107em baci u kantu za otpatke, ali novinar je za cijeli \u017eivot, a neki se pamte i nakon njega.<\/p>\n

Mje\u0161avinom \u017ealjenja, prezira, osje\u0107aja gubitka, i zaludnosti, zatvorio je svoju novinarsku svesku, nikada vi\u0161e se ne javljaju\u0107i u javnosti koja ga je ionako \u2013 \u010dak i njegovi \u0161tovatelji \u2013 ubrzo zaboravila, sve do njegovog kona\u010dnog odlaska sa svijeta, pra\u0107enog komemoracijama i prisje\u0107anjima kao \u201edoajena\u201c nacionalnog novinarstva, koja mu vi\u0161e ni\u0161ta nisu mogla zna\u010diti. Kona\u010dni odlazak novinara, rijetki su to shva\u0107ali, zna\u010di i pokapanje djeli\u0107a istine o svijetu, tek jedan \u010din umiranja sve prostituiranije struke koja se njome trebala baviti. Ona \u0107e nad\u017eivjeti njega i jo\u0161 mnoge \u010dasne novinare, a dali \u0107e i sramotu koja ju sve vi\u0161e obavija, nikada ne\u0107e saznati. Svijet se, evoluiraju\u0107i sasvim suprotno od onoga za \u0161to se svojim znanjem, umije\u0107em, odlu\u010dno\u0161\u0107u i srcem do\u017eivotno zalagao, jednako ravnodu\u0161no vrti i bez njega, kao i kad je bio me\u0111u nama.<\/p>\n

Ladislav Babi\u0107: Novinar<\/a><\/p><\/blockquote>\n