{"id":392396,"date":"2024-01-31T07:51:43","date_gmt":"2024-01-31T06:51:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=392396"},"modified":"2024-01-31T07:51:43","modified_gmt":"2024-01-31T06:51:43","slug":"matematika-desnog-populizma-jednostavni-odgovori-samopouzdanje-umirujuca-sigurnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/31\/matematika-desnog-populizma-jednostavni-odgovori-samopouzdanje-umirujuca-sigurnost\/","title":{"rendered":"Matematika desnog populizma: jednostavni odgovori + samopouzdanje = umiruju\u0107a sigurnost"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dorje C. Brody<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010cini se da desni\u010darski populisti u\u017eivaju porast podr\u0161ke diljem zapadnog svijeta. Za one koji ne podr\u017eavaju ove\u00a0stranke, njihova privla\u010dnost mo\u017ee biti zbunjuju\u0107a i uznemiruju\u0107a. \u010cini se da populisti igraju na strahove,\u00a0i da nude pomalo trivijalne odgovore na te\u0161ka pitanja.\u00a0Me\u0111utim, matematika ljudskog zaklju\u010divanja i spoznaje mo\u017ee nam pomo\u0107i da shvatimo \u0161to ovu populisti\u010dku formulu \u010dini dobitnom.<\/p>\n

Budu\u0107i da se politika uglavnom svodi na komunikaciju, matematika teorije komunikacije mo\u017ee nam pomo\u0107i razumjeti za\u0161to bira\u010de privla\u010de stranke koje koriste jednostavne, glasne poruke u svojoj kampanji, te\u00a0kako im prolazi \u010dinjenica da koriste vrlo upitne poruke. Tradicionalno, teorija komunikacije\u00a0bavi se temama poput slu\u0161anja\u00a0radijskih emisija i telefoniranjem. Ali,\u00a0ameri\u010dki matemati\u010dar Norbert Wiener oti\u0161ao je tako daleko da je ustvrdio da se dru\u0161tveni fenomeni mogu razumjeti samo kroz teoriju komunikacije.<\/p>\n

Wiener je poku\u0161ao objasniti razli\u010dite aspekte dru\u0161tva pozivaju\u0107i se na koncept u znanosti poznat kao drugi zakon termodinamike. U biti, ovaj zakon ka\u017ee da \u0107e se s vremenom red pretvoriti u nered ili \u0107e, u sada\u0161njem kontekstu, pouzdane informacije biti nadja\u010dane zbrkom, nesigurno\u0161\u0107u i bukom. U matematici se stupanj nereda \u010desto mjeri koli\u010dinom koja se naziva entropija, pa se drugi zakon termodinamike mo\u017ee preformulirati tako da se ka\u017ee da \u0107e vremenom, u prosjeku, entropija rasti.<\/p>\n

Jedan od Wienerovih argumenata je da kako tehnologije za komunikaciju budu napredovale, ljudi \u0107e plasirati\u00a0sve vi\u0161e i vi\u0161e nebitnih,\u00a0\u201cbu\u010dnih\u201d informacija (misli se na Twitter\/X, Instagram i tako dalje), koje \u0107e zasjeniti \u010dinjenice i va\u017ene ideje. To postaje sve izra\u017eenije s dezinformacijama koje generira vje\u0161ta\u010dka inteligencija (AI).<\/p>\n

U\u010dinak drugog zakona zna\u010dajan je kad predvi\u0111amo budu\u0107i oblik dru\u0161tva, u razdoblju od \u00a0narednih nekoliko desetlje\u0107a. Me\u0111utim, postoji\u00a0jo\u0161 jedan aspekt teorije komunikacije koji tako\u0111er dolazi u igru, u neposrednoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

Kada analiziramo informacije o temi koja nas zanima, do\u0107i \u0107emo do zaklju\u010dka koji nam u prosjeku ostavlja najmanju neizvjesnost o toj temi. Drugim rije\u010dima, na\u0161 misaoni proces poku\u0161ava minimizirati entropiju. To zna\u010di, na primjer, da kada dvoje ljudi sa suprotnim stajali\u0161tima o nekoj temi pro\u010ditaju \u010dlanak o toj temi, oni \u0107e \u010desto imati razli\u010dita tuma\u010denja istog \u010dlanka, pri \u010demu \u0107e svaki potvrditi valjanost vlastitog po\u010detnog stajali\u0161ta. Razlog je jednostavan: poimanje \u010dlanka kao ne\u010dega \u0161to propituje na\u0161e\u00a0mi\u0161ljenje\u00a0neizbje\u017eno izaziva nesigurnost.<\/p>\n

U psihologiji je ovaj u\u010dinak poznat kao konfirmacijska pristranost. \u010cesto se tuma\u010di kao iracionalna ili nelogi\u010dna osobina na\u0161eg pona\u0161anja, ali sada razumijemo znanost koja stoji iza ovoga, tako \u0161to\u00a0posu\u0111ujemo koncepte iz teorije komunikacije. Ovo pona\u0161anje nazivam \u201cupornim Bayesovim\u201d pona\u0161anjem jer proizlazi iz Bayesovog teorema teorije vjerojatnosti, koji nam govori kako bismo trebali a\u017eurirati na\u0161e perspektive svijeta dok probavljamo bu\u010dne ili nesigurne informacije.<\/p>\n

Posljedica toga je da ako netko sna\u017eno vjeruje u jedan scenarij koji slu\u010dajno predstavlja la\u017enu stvarnost, \u010dak i ako kru\u017ee \u010dinjeni\u010dne informacije, trebat \u0107e dugo vremena da ta osoba promijeni svoje uvjerenje. To je zato \u0161to pretvorba iz jedne izvjesnosti u drugu obi\u010dno (ali ne uvijek) zahtijeva suo\u010davanje s neizvjesno\u0161\u0107u, koje instinktivno poku\u0161avamo izbje\u0107i.<\/p>\n

\n

Polarizirano dru\u0161tvo<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kada se uporni Bayesov u\u010dinak kombinira s Wienerovim drugim zakonom, mo\u017eemo razumjeti kako dru\u0161tvo postaje polarizirano. Drugi zakon ka\u017ee da \u0107e oko nas biti mnogo razli\u010ditih informacija i buke,\u00a0\u0161to stvara zbrku i neizvjesnost. Privla\u010de nas informacije koje nude ve\u0107u sigurnost, \u010dak i ako su pogre\u0161ne.<\/p>\n

Za binarni problem, najve\u0107a neizvjesnost se doga\u0111a kada se dvije alternative \u010dine jednako vjerojatnim, pa je stoga te\u0161ko izabrati izme\u0111u njih. Ali za pojedinca koji vjeruje u jednu od dvije alternative, put najmanje neizvjesnosti je \u010dvrsto se dr\u017eati tog uvjerenja. Dakle, u svijetu u kojem se svaka informacija mo\u017ee lako pro\u0161iriti nadaleko i na\u0161iroko, ali u kojem su ljudi tako\u0111er nepomi\u010dni, dru\u0161tvo se lako mo\u017ee polarizirati.<\/p>\n

\n

Gdje su lijevi populisti?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ako je dru\u0161tvo maksimalno polarizirano, onda bismo trebali na\u0107i populiste koji bujaju i lijevo i desno na politi\u010dkom\u00a0spektru. To trenutno ipak nije slu\u010daj. Desnica je dominantnija. Razlog tome djelomi\u010dno je taj\u00a0\u0161to ljevica nije dobro pozicionirana da ponudi sigurnost. Za\u0161to\u00a0je to tako? Povijesno gledano, socijalizam je rijetko kad bio ugra\u0111en u upravljanje dr\u017eavom\u00a0\u2013 \u010dak ni Sovjetski Savez ili Kina nisu ga uspjeli implementirati.<\/p>\n

Barem za sada, \u010dini se da je ljevica (ali i centristi, \u0161to se toga ti\u010de) tako\u0111er puno opreznija u pogledu svjesnog nu\u0111enja nerealnih odgovora na slo\u017eene probleme. Nasuprot tome, desnica\u00a0samopouzdano nudi (\u010desto la\u017enu) sigurnost. Nije te\u0161ko pojmiti da se u bu\u010dnom okru\u017eenju najvi\u0161e \u010duju oni najglasniji.<\/p>\n

Dana\u0161nja politika odvija se u pozadini neizvjesnosti oko ratova\u00a0u Ukrajini i Gazi,\u00a0s malo izgleda za izlazne strategije na vidiku. Tu su i stalna kriza tro\u0161kova \u017eivota,\u00a0nesigurnost glede energije, hrane i vode, migracije i tako dalje. Iznad svega, utjecaj klimatske krize.\u00a0Odgovor na ovu neizvjesnost, prema desni\u010darskim populistima, je da se za sve okrive autsajderi. Uklonite migrante i svi \u0107e problemi biti rije\u0161eni, a sve neizvjesnosti iskorijenjene. Bila ona to\u010dna ili la\u017ena, poruka je jednostavna i jasna.<\/p>\n

\u0160alju\u0107i\u00a0ovakve poruke va\u017eno je javnosti usaditi pretjerani strah od migracija, pa \u0107e njihova poruka ljudima dati la\u017ean osje\u0107aj sigurnosti. Ali \u0161to ako nema autsajdera? Stvorite\u00a0ih. Iskoristite kulturni rat da biste \u201cstru\u010dnjake\u201d (suce, znanstvenike, itd.) etiketirali kao neprijatelje\u00a0naroda.<\/p>\n

Da bi populisti bili uspje\u0161ni, dru\u0161tvo mora biti podijeljeno tako da ljudi jasno znaju gdje pripadaju, te da se oni koji su na suprotnoj strani argumenta mogu ignorirati.<\/p>\n

Problem je, naravno, u tome \u0161to rijetko postoje jednostavna rje\u0161enja za slo\u017eena pitanja. Primjerice, politi\u010dka stranka koja podr\u017eava\u00a0o\u0161tru migracijsku politiku ali slabe klimatske mjere, vjerojatno omogu\u0107uje masovnu migraciju u razmjerima nevi\u0111enim u modernoj povijesti, jer \u0107e klimatske promjene mnoge dijelove svijeta u\u010diniti nenastanjivim.<\/p>\n

Wiener je ve\u0107 1950. godine tvrdio da \u0107emo platiti cijenu za na\u0161e postupke u trenutku kada to bude najnezgodnije. \u0160to god treba u\u010diniti da se rije\u0161e slo\u017eena dru\u0161tvena pitanja, oni koji \u017eele provesti ono za \u0161to vjeruju da su ispravne mjere moraju biti svjesni da moraju pobijediti na izborima, i\u00a0da bira\u010di odgovaraju na jednostavne i pozitivne poruke koje \u0107e smanjiti neizvjesnosti koje dominiraju njihovim mislima.<\/p>\n

The Conversation<\/p>\n

*Autor je profesor matematike na University of Surrey<\/p>\n

Matematika desnog populizma: jednostavni odgovori + samopouzdanje = umiruju\u0107a sigurnost<\/a><\/p><\/blockquote>\n