{"id":392301,"date":"2024-01-30T05:57:51","date_gmt":"2024-01-30T04:57:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=392301"},"modified":"2024-01-30T05:57:51","modified_gmt":"2024-01-30T04:57:51","slug":"albanci-s-neba-pali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/30\/albanci-s-neba-pali\/","title":{"rendered":"Albanci s neba pali"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dragan Grozdani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mir\u00ebm\u00ebngjes, (dobro jutro!), u restoranu hotela sam, stigla mi je o\u010dekivana poruka malo prije devet, pa sam se spustio tri kata ni\u017ee i na upit konobara, koji kao da je ispao iz televizijske arhive iz \u0161ezdesetih godina, zamolio samo \u010daj, zatim upoznao Arbena Feratija, aktivista albanske zajednice u Medve\u0111i na jugu Srbije u Jablani\u010dkom okrugu. Sva trojica smo (usput i fotoreporter Sandro) dio te socrealisti\u010dke razglednice: sjedimo u islu\u017eenom hotelu s termalnom vodom u Sijarinskoj Banji, izme\u0111u brojnih vreme\u0161nih gostiju koji jedu doru\u010dak iz arhive, a zapravo su to pacijenti na rehabilitaciji sa svojim kostoboljama, islu\u017eenim zglobovima i skoliozama, ponekim vertigom, ali i potrebom za dru\u017eenjem. Razglednicu uokviruju ma\u010dke i psi koji izvana izranjaju iz banjskih para; iza dimovodnih cijevi pojavljuje se \u010ditava pse\u0107a dru\u017eina: promatram ih dok to\u010dno odlaze prema mjestu preko puta hotela kod jednog drveta, gdje im njihov “dobro\u010dinitelj” iz vre\u0107e sipa hranu, a oni kada zavr\u0161e s obrokom, zarone nazad u te pare oko cijevi i jednostavno \u2013 ispare.<\/p>\n

To ne\u0107e biti jedina za\u010dudna pri\u010da tog dana. Sada znam gdje se nalazi balkanski Makondo. Otu\u0111ena sela oko Medve\u0111e, u kojima \u017eivi ve\u0107inska albanska zajednica, dostupna su samo najspretnijima jer je potrebna rijetko vi\u0111ena vje\u0161tina, ali i mudrost u vo\u017enji \u0161umskim drumovima; nisu to ni ceste, ve\u0107 improvizirani putovi na kojima gume zapinju preko udubina i o\u0161trih kamenja, pa nas ponekad zavalja kao na valovima, a kota\u010di prijete svaki \u010dast otpasti s osovina. Arben se ne uzrujava previ\u0161e, on je na\u0161 vodi\u010d i tek ka\u017ee: “Nije to ni\u0161ta, ima ovde i gorih problema, mada nije ni ovaj za baciti.”<\/p>\n

\n

Izbrisani<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Arben Ferati biv\u0161i je kandidat za odbornika (zastupnika) na pro\u0161lim izborima za skup\u0161tinu op\u0107ine Medve\u0111a, koji, kao i ve\u0107ina njegovih sunarodnjaka, \u017eivi od poljoprivrede i sitnih grla stoke, premda je zavr\u0161io politologiju na pri\u0161tinskom Filozofskom fakultetu. Za vrijeme vo\u017enje upoznao nas je pobli\u017ee sa svojim iskustvima s “izbrisanima”, ljudima koji su, najkra\u0107e re\u010deno, \u017eivi u svom fizi\u010dkom i duhovnom obliku, ali ne i za institucije, za \u0161iri dru\u0161tveni pojam.<\/p>\n

– Dakle, ti ljudi ne postoje, bukvalno su pali s neba – odjednom \u0107e Arben.<\/p>\n

\n

Premda ima\u0161 papire da si vlasnik ku\u0107e, ti ne mo\u017ee\u0161 napraviti isprave. Poruka je da vi ne \u017eivite tu. Svi dr\u017eavni organi su koordinisani u prikrivanju tog fenomena. To je uni\u0161tilo \u017eivot ljudi. Imali smo slu\u010daj ljudi koji su bukvalno pali u depresiju i obesili se \u2013 ka\u017ee Arben Ferati<\/h2>\n<\/blockquote>\n

O takozvanoj pasivizaciji adresa Albanaca u Pre\u0161evskoj dolini, kako se naziva zajedni\u010dki trokut koji obuhva\u0107a Pre\u0161evo, Bujanovac i Medve\u0111u, premda zadnje geografski ne pripada posve toj odrednici, najprije sam doznao iz objavljenog istra\u017eivanja koje su lani proveli aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije. Oni su dva mjeseca intervjuirali gra\u0111ane, zbrajali statistike Ministarstva unutra\u0161njih poslova Srbije, ali i one lokalne o pasivizaciji adresa, te pratili podatke o promjenama bira\u010dkih spiskova. Premda brojke variraju, zaklju\u010dili su da je najmanje 3.370 Albanaca u Pre\u0161evskoj dolini u razdoblju od 2015. do 2022. izbrisano s bira\u010dkog spiska.<\/p>\n

Podatak Europske asocijacije organizacija za monitoring izbora iz 2022. govori o \u0161est hiljada izbrisanih Albanaca s bira\u010dkih spiskova. MUP Srbije ustupio je Inicijativi podatak prema kojem u Medve\u0111i broj pasiviziranih gra\u0111ana od 2012. do 2019. ukupno iznosi 1.595; zatim je, kako se citira u istom izvje\u0161taju, “na zahtev Viole von Cramon-Taubadel, \u010dlanice Evropskog parlamenta i izvestiteljke za Kosovo, samo nekoliko nedelja pre usvajanja izve\u0161taja Evropske komisije o napretku Srbije, ambasador Srbije u martu 2021. dostavio poslanicima Evropskog parlamenta dokument pod nazivom: ‘Pasivizirane adrese u Srbiji’ sa slede\u0107im podacima: a) 1.782 slu\u010daja za op\u0161tinu Medve\u0111a, b) 570 za Bujanovac, i c) 92 za Pre\u0161evo.”<\/p>\n

Pri\u010da dalje ide ovako, a bilje\u017ei je Inicijativa mladih: “Najve\u0107i broj na\u0161ih sagovornika nikada nije dobio zvani\u010dno re\u0161enje o pasivizaciji adrese, a o ovoj \u010dinjenici informisani su naknadno i usmeno. (…) da im je adresa pasivizirana, gra\u0111ani su saznavali kada su odlazili po nove li\u010dne karte, da produ\u017eavaju va\u017eenje paso\u0161a, registruju automobile, pri izlasku na glasanje i tome sli\u010dno. Tada bi dobijali usmena obave\u0161tenja od policijskih slu\u017ebenika da ih ‘nema u sistemu’.” Naj\u010de\u0161\u0107e \u017ertve pasivizacije su oni koji nisu po\u0161tovali proceduru prijave privremenog boravka u inozemstvu, ako su tamo ostajali du\u017ee od 90 dana. Zapravo, kako to pi\u0161e istra\u017eiva\u010dica s instituta Max Planck Flora Ferati-Sachsenmaier, koja se u svom lanjskom radu bavila problemom pasiviziranih Albanaca, iako i dalje imaju imovinu pod svojim imenom u ju\u017enoj Srbiji, a nemaju stalni ugovor o radu u inozemstvu, vlasti su sklone sustavno deaktivirati njihove stalne adrese u rodnom gradu.<\/p>\n

Ali mo\u017eda najve\u0107u grupu \u010dine oni kojima je adresa pasivizirana bez jasnog obrazlo\u017eenja i koji nisu napu\u0161tali svoja prijavljena mesta prebivali\u0161ta, odnosno boravi\u0161ta (!). Intervjuirani isti\u010du da strogi principi pasivizacije adresa va\u017ee samo za Albance, vjeruju\u0107i da je krajnji cilj promjena demografske slike i etni\u010dke strukture stanovni\u0161tva tog dijela Srbije.<\/p>\n

Arben ka\u017ee da ljudi godinama ne mogu obnoviti li\u010dnu dokumentaciju i da je 90 posto pripadnika albanske zajednice u Medve\u0111i izgubilo sva gra\u0111anska prava: pravo na obnovu osobnih dokumenata, pravo da biraju i da budu birani, pravo na socijalno i mirovinsko osiguranje. Prvo im ka\u017eu: nema vas u sistemu. Zatim: izvr\u0161ili smo provjeru i nismo vas na\u0161li kod ku\u0107e. Ili, prilikom prijave za izradu osobne iskaznice: “Ne mo\u017eete je obnoviti jer vas nema u sistemu, brisani ste.” Mogu\u0107e je, ka\u017ee Arben, da je osoba brisana prije nekoliko godina, ali to nije znala jer joj o tome nije dostavljeno nikakvo rje\u0161enje.<\/p>\n

Kakva onda prava imaju, ako ne gra\u0111anska? – pitam ga.<\/p>\n

– Premda ima\u0161 papire da si vlasnik ku\u0107e, ti ne mo\u017ee\u0161 napraviti isprave. Poruka je da vi ne \u017eivite tu. I kad se taj pobuni i ho\u0107e dokazati da \u017eivi tu, da tu ima ku\u0107u, nema ga u sistemu. Imamo slu\u010daj da gra\u0111aninu li\u010dna karta va\u017ei jo\u0161 sedam-osam godina, ali ga nema u sistemu. Svi dr\u017eavni organi su koordinisani u prikrivanju ovoga i negiraju postojanja tog fenomena. To je uni\u0161tilo \u017eivot ljudi. Imali smo slu\u010daj ljudi koji su bukvalno pali u depresiju i obesili se – ka\u017ee Arben.<\/p>\n

– Kako onda pla\u0107aju re\u017eije ako ne postoje? – pitam dalje.<\/p>\n

– E to je interesantno. I poreze pla\u0107aju, i komunalije, sve. Na\u017ealost, istina je. I nama je trebalo vremena da razumemo \u0161ta se de\u0161ava – vrti glavom.<\/p>\n

Pokazuje nam usput ku\u0107e iz kojih su Albanci brisani, i one iz kojih nisu brisani, premda rade u istom mjestu \u2013 u \u0160vicarskoj. “Evo ovaj de\u010dko ovde, ne\u0107e da pri\u010da”, dome\u0107e Arben i pokazuje mi ku\u0107u. “Ve\u0107 deset godina brisan, ima suprugu, decu, radi, ali je odbio da pri\u010da. Rekli su mu u policiji, ako zove\u0161 novinare, imat \u0107e\u0161 problema”, kazuje.<\/p>\n

\n

“Ja postojim”<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ravna Banja bez broja, decembarski snijeg se otopio, ostalo je blata do koljena, na uzvisinama na kojima su rijetke ku\u0107e i ljudi nailazimo na krave, patke, i p\u010delinje ko\u0161nice. Alimja Beji\u0107 jedna je od onih izbrisanih: premda je tu pred nama i upravo se sprema pristaviti kavu, nema je naime ni u jednom sistemu, nigdje.<\/p>\n

– Ja postojim – izgovorio je odmah \u0160aban, njezin suprug, s takvim tonom da tu \u010dinjenicu trebamo shvatiti ozbiljno i istovremeno kao da se ogra\u0111uje od \u010dinjenice da je \u017eiv. Bio je to njegov pozdrav umjesto “dobar dan”, spontano i najkra\u0107e obra\u0107anje neznancima, filmska replika par exellance, ali u stvarnosti tragi\u010dna. Beji\u0107i su roditelji troje djece, dok je \u0160aban i op\u0107inski predstavnik udru\u017eenja penzionera. Te 2019. predlo\u017eili su ga za odbornika u slu\u010daju da penzioneri pre\u0111u cenzus, ali nisu. Vjerojatno zato njemu li\u010dno, kako ka\u017ee, nisu dirali adresu. Nudi nas doma\u0107om rakijom: \u0161ljiva, divlja kru\u0161ka, kao u kafani. Tri dana ranije za 2.800 eura prodao je Albancima s Kosova bika od “tonu i dvajst kila”. Vukli ga gor\u0161taci po blatu, potezali do kamiona, posrtali i padali usput, umrljanih lica.<\/p>\n

\n

Kakav je \u017eivot izbrisanih? Onaj Alimje Beji\u0107, primjerice, tako da se nigdje ne mo\u017ee lije\u010diti, osim kod privatnika. Jednom su je vodili u Dom zdravlja, kriomice, nitko nije smio znati da je bila ondje. A lije\u010dni\u010dka etika ne dozvoljava odbijanje pacijenta<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zatim je donio iz susjedne sobe gomilu papira, dopisa i prijepisa. Supruga njegova uhvatila se \u0161tednjaka pristavljaju\u0107i kavu pa je sjela metrima iza nas. \u0160uti kao zalivena, ili je to ku\u0107ni obi\u010daj, o tome sam kasnije razmi\u0161ljao. Nakon \u0161to je policija utvrdila da Alimja ne \u017eivi na mjestu prijavljenog boravka, op\u0107ina Medve\u0111a je u junu 2019. rje\u0161enjem i pravomo\u0107no pasivizirala njezinu adresu. Za tu \u010dinjenicu Beji\u0107i su doznali kada su 8. septembra 2019. iza\u0161li na lokalne izbore.<\/p>\n

“Ti ne mo\u017ee\u0161 gospo\u0111o da glasa\u0161”, kazali su joj u bira\u010dkom odboru.<\/p>\n

– Glasali smo ja i stariji sin, a mla\u0111i, sin, k\u0107erka i \u017eena nisu. To je bilo u nedelju, a odmah sam u ponedeljak oti\u0161ao kod komandanta policijske postaje Sa\u0161e Jak\u0161i\u0107a, koji me primio jer se znamo – navodi \u0160aban i potom pri\u010da sljede\u0107u pri\u010du:<\/p>\n

“Za\u0161to si do\u0161ao, \u0160abane?”, pitao ga je na\u010delnik.<\/p>\n

“Da mi objasni\u0161 jednu stvar: kako mogu da se pasiviziraju adresu osobe koja \u017eivi ovde?”, odgovorio je \u0160aban.<\/p>\n

“Nije ta\u010dno,” podviknuo je Jak\u0161i\u0107, “apsolutno nije ta\u010dno, tko zna \u0161ta su napravili u bira\u010dkom spisku.”<\/p>\n

Poslao je zatim nekog da proveri predmet, nastavlja \u0160aban. Uvjerio se da je \u0160aban imao pravo. Kazao mu je zatim da \u0107e “stvar ispraviti”: “Vratit \u0107u adresu na tvoju porodicu”, poru\u010dio mu je na\u010delnik.<\/p>\n

– Vratio je na sina, ne\u0107u da gre\u0161im du\u0161u, ali ostala je pasivizirana za \u0107erku i \u017eenu – re\u010de \u0160aban i otpije. Beji\u0107i su se \u017ealili, navode da je 27. marta 2019. policijska stanica u Medve\u0111i la\u017eno navela da je bila kontrola i provjeravala stanuje li Alimja na adresi.<\/p>\n

“U napred navedenom vremenskom intervalu Alimja Beji\u0107 je bila sa svojim suprugom i djecom u ku\u0107i”, navode Beji\u0107i u \u017ealbi. U tu svrhu pru\u017eaju dokaz: potvrdu predsjednika Mjesne zajednice Miroslava Sto\u0161i\u0107a da je Alimja stalno nastanjena u Ravnoj Banji i nikad se nije iseljavala; potvrdu o poljoprivrednom gazdinstvu sa svim podacima koji dokazuju da se sa svojom djecom bavi isklju\u010divo poljoprivredom, kao i da do 14. januara 2022. nikad nije prethodno obavje\u0161tavana bilo kojim aktom da joj je adresa pasivizirana. Bizarnostima nema kraja: \u010dak je i sedmero\u010dlani Savjet Mjesne zajednice u Ravnoj Banji izdao ru\u010dno pisanu, ali pe\u010datom ovjerenu potvrdu da Alimja Beji\u0107 \u017eivi sa suprugom \u0160abanom na spomenutoj adresi.<\/p>\n

– I nekoliko puta sam i\u0161ao kod Jak\u0161i\u0107a u stanicu. “Bila je”, ka\u017ee, ho\u0107e da me ubedi, “nekoliko puta patrola kod vas, i vi niste bili kod ku\u0107e i zato je pasivizirana adresa.” “Na\u0111i mi tog policajca koji je bio kod mene”, kazao sam. Nikad mi nisu uru\u010dili re\u0161enje na moju suprugu – isti\u010de \u0160aban Beji\u0107.<\/p>\n

A onda \u2013 pri\u010da dostojna filma. Ispri\u010dao ju je Arben: da bi dokazao svoje postojanje, jedan je \u010dovjek \u010dak fotografirao svog psa vezanog ispred ku\u0107e, koko\u0161ke i pili\u0107e, sve sobe, livade ispred. Potom su mu neka uva\u017eena lica rekla da to odnese u Beograd u sjedi\u0161te MUP-a da bi dokazao da stanuje na toj adresi.<\/p>\n

Slu\u0161am ga, pogledavam Beji\u0107e i Alimju, \u010diji je izraz lica stoi\u010dki nijem i ne odaje ni\u0161ta osim praznine. O \u010demu razmi\u0161lja ta \u017eena? \u010citam dopise koje su slali predsjedniku Aleksandru Vu\u010di\u0107u i biv\u0161em ministru unutra\u0161njih poslova Aleksandru Vulinu. Koliko god cijela pri\u010da bila apsurdna, ta pisma pisana iz glave “obi\u010dnih” ljudi uhva\u0107enih u zamku sistema, dr\u017eave, politike, \u010dega ve\u0107, \u010dinila su se zajebantskim, iako nisu to bila. Biv\u0161em ministru Vulinu pisali su sljede\u0107e:<\/p>\n

“Gospodine ministre ja sam 21.3.2022. podnela tu\u017ebu Osnovnom sudu u Lebanu protiv nadle\u017enog organa za dono\u0161enje re\u0161enja u upravnom postupku vezano za pasivizaciju mesta prebivali\u0161ta. Dosada nisam dobila poziv na ro\u010di\u0161te. Kada smo upoznali na\u010delnika Policijske stanice Medve\u0111a, javno je rekao: ‘Samo me tu\u017eite, ni\u0161ta mi ne mo\u017eete’. Kako je ovo mala sredina verujem u uticaj policije na sudstvo jer svi su povezani. Ja zbog toga trpim veliku \u0161tetu. Ja se unapred izvinjavam, ne pretim, ali i vi ako ne re\u0161ite problem u odgovaraju\u0107e vreme, bi\u0107u primorana da pozovem medije”, pi\u0161e u pismu Alimje Beji\u0107.<\/p>\n

Srpski skup\u0161tinari privatno priznaju problem pasivizacije, ali ne i na skup\u0161tini. Ne smeju, ka\u017eu. Do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da smo mi slobodniji od samih Srba, jer imamo slobodu da pri\u010damo o tome. Mi smo svi ovde ljudi koji se znamo, ali ostali su taoci politike \u2013 smatra Femije Beji\u0107
\nVulinovo ministarstvo, osim op\u0107ih pojmova, odgovorilo joj je da je nakon sprovedenog postupka bilo u obavezi da izvr\u0161i pasivizaciju prebivali\u0161ta, s obzirom na to da je utvr\u0111eno da ne stanuje na adresi na kojoj je prijavljena.<\/p>\n

I tako opet ukrug.<\/p>\n

Vu\u010di\u0107u su pak pisali sljede\u0107e:<\/p>\n

“Meni je pasivizirana li\u010dna karta na osnovu zahteva Skup\u0161tine Op\u0161tine Medve\u0111a 2019. u vreme korone na osnovu \u010dega mi je Policijska stanica Medve\u0111a bez ikakve kontrole iako je za to bio odre\u0111en policajac (…), koji je kod mene jeo i pio mnogo puta, ali nije napisao pozitivan odgovor. Iz SO Medve\u0111a i PS Medve\u0111a javno ka\u017eu da je to ‘nare\u0111enje iz Beograda’. (…) Po\u0161to mi je li\u010dna karta pasivizirana ja nemam osnovna prava za \u017eivot: pravo glasanja, pravo na kretanje, javno zdravstvenu za\u0161titu”, pi\u0161e u dopisu Beji\u0107evih predsjedniku dr\u017eave.<\/p>\n

I opet \u2013 ni\u0161ta.<\/p>\n

Osnovni sud u Lebanu, koji je zadu\u017een za op\u0107inu Medve\u0111a, pune dvije godine nije htio u slu\u010daju Alimje Beji\u0107 pokrenuti postupak. Tako barem tvrdi \u0160aban i dome\u0107e da je predsjednik suda donio presudu bez ro\u010di\u0161ta. Nijedan advokat u Lebanu, tvrdi \u0160aban, nije \u017eelio njegovu suprugu braniti pred Op\u0161tinskim sudom. Ka\u017eu da ne smiju.<\/p>\n

– Predla\u017eu mojoj supruzi da ide u Ni\u0161 i nadalje da bude tri meseca tamo na adresi pa \u0107e dobiti ovde adresu. Kako da ostavi imanje i ide na ne\u010dija vrata tri meseca. Gde to ima? – pita se \u0160aban.<\/p>\n

Njegove rije\u010di potvr\u0111uje i istra\u017eivanje Inicijative mladih, koja u izvje\u0161taju navodi da je “nekoliko ispitanika savetovano od policije da prijave boravi\u0161te na adresi u drugoj op\u0161tini ili da kod paralelnih organa Srbije prijave svoju adresu u Gra\u010danici”.<\/p>\n

Kakav je \u017eivot izbrisanih? Onaj Alimje Beji\u0107, primjerice, u \u010dije ime pri\u010da \u0160aban: nigdje se ne mo\u017ee lije\u010diti, osim kod privatnika. Jednom su je vodili u Dom zdravlja, kriomice, nitko nije smio znati da je bila ondje. A lije\u010dni\u010dka etika ne dozvoljava odbijanje pacijenta. Na Zavodu za zapo\u0161ljavanje je zbog pasivizirane adrese tako\u0111er izbrisana, na nov\u010danu pomo\u0107 nema pravo.<\/p>\n

Alimija Beji\u0107 je skup papirologije, premda je ljudsko bi\u0107e i sjedi pred nama. Ali umjesto nje govore \u017ealbe i dopisi, rukom pisani, kvrgava i uspravna slova, kao da se nadme\u0107u u dokazivanju, u tvrdnji: “\u017diva sam, pustite me da \u017eivim.”<\/p>\n

Beji\u0107eva k\u0107i koja se udala u okolici Pri\u0161tine ne mo\u017ee u posjetu roditeljima jer zbog pasivizirane adrese nema paso\u0161. A tamo ne mo\u017ee da se vjen\u010da jer je stanovnica Srbije. Ostavili smo te ljude, u nekom svom \u010dudu, u nekoj m\u00f4ri, koju ne\u0107e izbrisati ni sljede\u0107i dan. Arben je tako\u0111er za\u0161utio. I mi smo. Zatim Arben re\u010de: “U op\u0161tini Medve\u0111a se pasivizirana osoba bri\u0161e sa bira\u010dkog spiska, premda Zakon ne dozvoljava brisanje sa spiska \u017eivog \u010doveka koji nije izgubio dr\u017eavljanstvo. Alimja bi morala da bude na spisku sve dok se ne odredi novo prebivali\u0161te. Re\u0161enje o brisanju iz bira\u010dkog spiska nije izdano ni jednom gra\u0111aninu”, ka\u017ee.<\/p>\n

\n

\u017divljenje devedesetih<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Bukarije Beji\u0107 nije ostala sama to poslijepodne, kako to pjesma sugerira. Nahranila je blago (ondje je jedanaest krava), dvadeset koko\u0161i, razvukla osmijeh i pozvala nas u ku\u0107u. Suprug njezin Femije jedan je od dvaju albanskih odbornika u Op\u0107ini Medve\u0111a. Za razliku od Beji\u0107a, oni pak nisu nevidljivi, nisu pali s neba, koje se \u010dini tako blizu na vrhu brijega. Roditelji su k\u0107eri i sina, koji je prije nekoliko mjeseci oti\u0161ao na rad u Njema\u010dku.<\/p>\n

Femije radi volonterski za albansku zajednicu. Ina\u010de je nastavnik u \u0161koli u Sijerinskoj Banji, predaje tehniku i tehnologiju. U albanskoj nastavi ima dvadeset u\u010denika, ka\u017ee. Svake godine sve manje.<\/p>\n

– Kakav je polo\u017eaj albanske zajednice u Medve\u0111i, gdje je na vlasti Vu\u010di\u0107ev SNS? – pitamo ga.<\/p>\n

– Pa te\u017eak, posebno ova situacija sa izbrisanima. I putovi su lo\u0161i, vidite i sami. To i nije put, uop\u0161te – govori Femije.<\/p>\n

Da bi dokazao svoje postojanje, jedan je \u010dovjek \u010dak fotografirao svog psa vezanog ispred ku\u0107e, koko\u0161ke i pili\u0107e, sve sobe, livade ispred. Potom su mu neka uva\u017eena lica rekla da to odnese u Beograd u sjedi\u0161te MUP-a da bi dokazao da stanuje na toj adresi
\n– Svaki dan vozimo aute kod majstora. Nema zapo\u0161ljavanja, a \u010desto nemamo struje danima. Kad god pokrene\u0161 ne\u0161to po pitanju izbrisanih, oni to jo\u0161 vi\u0161e bri\u0161u. Kao iz inata. Tako da… Ponekad mora\u0161 i da pre\u0107uti\u0161 neke stvari, koje si mislio na skup\u0161tini da ka\u017ee\u0161, jer onda bude jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107e – ka\u017ee.<\/p>\n

– Priznaju li srpski skup\u0161tinari i stranka na vlasti u op\u0107ini da problem oko pasivizacija adresa Albanaca postoji? – pitamo ga.<\/p>\n

– Priznaju privatno, ali ne na skup\u0161tini. Ne smeju, ka\u017eu. Do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da smo mi slobodniji od samih Srba, jer mi imamo slobodu da pri\u010damo o tome, za razliku od njih. Mi smo realno svi ovde ljudi koji se znamo, ali ostali su taoci politike – rezimira Femije.<\/p>\n

Pitam Arbena o pro\u0161losti, o devedesetima. On ka\u017ee: “Od 2012. i povratka na vlast ratnih partija u Srbiji \u2013 SNS-a, \u0160e\u0161elja i SPS-a \u2013 do\u0161lo je do totalne politi\u010dke i istorijske revizije. Sad bukvalno \u017eivimo devedesete. Ova vlada je zloupotrebom Zakona o prebivali\u0161tu zapo\u010dela etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje juga Srbije, najju\u017enijih op\u0161tina Pre\u0161evo, Bujanovac i Medve\u0111a”, govori.<\/p>\n

– Ka\u017eu ljudi na Kosovu s obje strane da uglavnom ne mrze one druge – govorim mu.<\/p>\n

– Pa sla\u017eem se s time. Ali, na primer, tolerancija re\u017eima u Beogradu dovodi do toga.<\/p>\n

– Ali Srbi ka\u017eu da do toga dovodi re\u017eim u Pri\u0161tini? – odgovaram.<\/p>\n

– Ali to ka\u017eu uglavnom Srbi koji su na platnom spisku Vlade Srbije. Ja se sla\u017eem da \u017eivot Srba na Kosovu nije idealan. Imaju prava i privilegija, ali da li to u praksi njima ne\u0161to zna\u010di, nisam siguran. Ali Srbi na Kosovu su \u017ertve svoje politike – ka\u017ee.<\/p>\n

– Smatra\u0161 da je premijer Kurti proeuropski politi\u010dar koji mo\u017ee napraviti puno za Kosovo? – nastavljam.<\/p>\n

– Mislim da je kosovsko dru\u0161tvo proeuropsko, a to je mnogo va\u017enije, i imalo je tu sre\u0107u da bude pod me\u0111unarodnim protektoratom. Institucije Kosova su mnogo naprednije od “kom\u0161ijskih”, srpskih – ka\u017ee Arben.<\/p>\n

– Ho\u0107e\u0161 re\u0107i da Albanci na jugu Srbije imaju puno manja prava nego Srbi na Kosovu?<\/p>\n

– Ne mo\u017eemo ni pribli\u017eno da se merimo u tom smislu. Mi smo manjina drugog ili tre\u0107eg reda u Srbiji – odgovara.<\/p>\n

– A \u0161to je s op\u0107inama Bujanovac, Pre\u0161evo i Medve\u0111a koje su primljene u zajednicu albanskih op\u0161tina? – pitam ga.<\/p>\n

– Ne postoji institucija koja slu\u017ebeno funkcioni\u0161e tako. To je tek jedna deklaracija albanskih odbornika, zna\u010di na\u0161a politi\u010dka volja radi re\u0161avanja na\u0161ih problema u perspektivi. Mi vidimo da moramo na\u0107i re\u0161enje sli\u010dno kao Srbi na Kosovu. Ta zajednica dala bi nama najmanje neku vrstu kulturne autonomije koja bi nam omogu\u0107ila vladavinu u nekim osnovnim sferama \u017eivota – obja\u0161njava Arben.<\/p>\n

Kasnije smo se u pomalo revijalnom dru\u017eenju uvjerili da su odnosi izme\u0111u ve\u0107inskih Srba i manjinskih Albanaca me\u0111u obi\u010dnim ljudima na jugu Srbije zamalo familijarni. \u0160to se ne bi moglo re\u0107i za politiku, naravno. Prisjetili smo se prelaska kosovsko-srpske granice dan ranije na jednom manje prometnom prelazu, voze\u0107i se starom cestom prema Leskovcu. Mla\u0111eg grani\u010dnog policajca (kasnije smo na\u010duli da su tamo\u0161nji grani\u010dari po kazni raspore\u0111eni na manje prometne prelaze) izme\u0111u ostalog je iz nekog razloga nametljivo zanimalo, tako da je sve na njemu govorilo u prilog tome, da li se s ikim nalazimo u Medve\u0111i \u2013 nekim politi\u010dkim osobama, ili smo ondje onako. Za\u0161to idemo tamo, je li, opravdavao je svoje neopravdano islje\u0111ivanje dok smo se nalazili izvan vozila.<\/p>\n

“Mi onako ili ovako”, ostalo je visjeti na oblaku \u0161to je pre\u0161ao preko nas.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Medve\u0111i i okolnom podru\u010dju, tom balkanskom Makondu na jugu Srbije, \u017eive “izbrisani” ljudi koji postoje u svom fizi\u010dkom i duhovnom obliku, ali ne i za institucije. Kroz pasivizaciju adresa, vlasti tisu\u0107ama Albanaca sustavno oduzimaju osnovna prava bez njihovog znanja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":287328,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-392301","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/392301","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=392301"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/392301\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":392304,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/392301\/revisions\/392304"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287328"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=392301"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=392301"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=392301"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}