{"id":392058,"date":"2024-01-27T08:13:24","date_gmt":"2024-01-27T07:13:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=392058"},"modified":"2024-01-27T08:14:42","modified_gmt":"2024-01-27T07:14:42","slug":"pasivnost-je-bolest-naseg-vremena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/27\/pasivnost-je-bolest-naseg-vremena\/","title":{"rendered":"Pasivnost je bolest na\u0161eg vremena"},"content":{"rendered":"

Autorka: Silva Deak<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mnogi filozofski sustavi i u ljudskom funkcioniranju ispituju princip dualnosti vidljiv na svim razinama \u017eivota. Svjetlo \u2013 tama, ljeto \u2013 zima, pokret \u2013 mirovanje u \u010dovjeku se pojavljuju kao dva polariteta koji se izmjenjuju u parovima, npr. budnost \u2013 spavanje, aktivnost \u2013 pasivnost. O uravnote\u017eenom \u017eivotu i zdravlju mo\u017eemo govoriti samo ako su dvije energije podjednako sna\u017ene i njihova transformacija jedne u drugu slijedi ritam primjeren osobi. Bilo kakvo odstupanje ili ispadanje iz ovog \u017eivotvornog pulsiranja, koje je svojstveno i nama i cijeloj prirodi, prije ili kasnije dovodi do tjelesnih i psihi\u010dkih bolesti.<\/p>\n

Jedna od mogu\u0107ih nevolja je pretjerana pasivnost; ispadanjem iz ritma klizimo prema bespomo\u0107nosti. Tema je va\u017ena i zbog toga \u0161to iza razli\u010ditih aktivnosti \u010desto vreba pasivnost, iako se misli suprotno. Prema indijskom filozofskom u\u010denju, karakterizira nas inert\u00adnost (tamas) \u010dak i onda kada radimo puno, jer zapravo ne \u010dinimo ono \u0161to bismo trebali.<\/p>\n

Kada se \u010dovjek razboli, podrazumijeva se da ide svom lije\u010dniku i o\u010dekuje se da \u0107e mu lije\u010dnik i terapija vratiti zdravlje. \u0160to manje moramo sami u\u010diniti, to smo sretniji, a najte\u017ee je kad nam se propi\u0161u \u201crecepti\u201d za promjenu navika i na\u010dina \u017eivota. Te\u0161ko nam je biti ispravno aktivan prema onome \u0161to je dovelo do razvoja bolesti, a \u010dije ispravljanje je najsigurniji put do ozdravljenja.<\/p>\n

Kada priroda iza\u0111e iz ravnote\u017ee, \u0161to se mo\u017ee manifestirati razornim vjetrovima i silovitim ki\u0161ama, tada po\u010dinjemo razmi\u0161ljati i raspravljati o tome u kojoj je mjeri za to odgovorna ljudska aktivnost na Zemlji. Me\u0111utim, puno je lak\u0161e dokazivati da zapravo ne mo\u017eemo ni\u0161ta u\u010diniti i da smo nevine \u017ertve hirova prirode, nego na bilo koji na\u010din promijeniti na\u010din \u017eivota kako bismo barem malo smanjili one\u010di\u0161\u0107enje zraka i vode.<\/p>\n

Kao da je bolest bespomo\u0107nosti okovala \u010ditavo \u010dovje\u010danstvo, a mi nemamo ni uvida ni snage za poduzeti odgovaraju\u0107e korake koji se temelje na spoznaji uzroka problema. Ispravno djeluje onaj tko se pokre\u0107e vlastitim snagama i sposoban je ulagati napor potreban za op\u0107e dobro. To je razlika izme\u0111u onoga tko izbjegava odgovornost i onoga tko se pona\u0161a odgovorno.<\/p>\n

Ako ne preuzmemo odgovornost za vlastiti \u017eivot, okrivljavat \u0107emo druge ili okolnosti za neda\u0107e koje nam se doga\u0111aju. Kad je odgovornost na drugima, onda se o\u010dito oni moraju promijeniti, moraju postati bolji, a mi mo\u017eemo ostati onakvi kakvi jesmo. Problem je \u0161to ako svi tako razmi\u0161ljaju i o\u010dekuju od drugih prve korake umjesto da sami ne\u0161to poduzmu, tada nigdje ne sti\u017eemo. \u0160to je to ako ne bolest pasivnosti?<\/p>\n

Jedini je lijek preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke, \u0161to je jedna od naju\u010dinkovitijih primjena filozofije. Za to moramo mo\u0107i odrediti smjer svojih koraka, tj. moramo postaviti ciljeve dostojne \u010dovjeka i puno vi\u0161e raditi na ja\u010danju unutarnjih vrijednosti koje ovise o nama, nego na bilo kakvom priznanju ili koristima koje ovise o drugima. Na taj na\u010din stje\u010demo temeljne kriterije prema kojima mo\u017eemo korigirati svoje postupke, ispravljaju\u0107i pogre\u0161ke koje radimo.<\/p>\n

Odgovoran na\u010din \u017eivota, odabran vlastitom voljom, u\u010dinio bi na\u0161 \u017eivot puno humanijim i vedrijim. Ako je pojedinac sretan, bit \u0107e sretna i njegova obitelj, a u kona\u010dnici cijela na\u0161a ljudska obitelj mo\u017ee postati zdravija i sretnija. Ono \u0161to nam govori da to ne ovisi o nama i da tu ne mo\u017eemo ni\u0161ta u\u010diniti \u2013 nije li to zapravo pasivnost?<\/p>\n

Labirint, drevni, ali jo\u0161 uvijek \u017eivi simbol, slika je \u017eivota osobe koja od ro\u0111enja do smrti mora \u010diniti korake, donositi odluke i preuzimati odgovornost za njih. Kamo vodi put? Mo\u017eemo biti bilo gdje i kretati se u naizgled potpuno razli\u010ditim smjerovima, ali u kona\u010dnici svi \u0107e pro\u0107i isti put, odnosno jedini put labirinta, onaj koji vodi prema njegovom skrivenom sredi\u0161tu. Svi smo mi \u010dlanovi jedne velike obitelji, svi \u017eivimo u ogromnom labirintu iz kojeg postoji izlaz, a mnogi su ve\u0107 iza\u0161li iz njega. Ljudi koji su ve\u0107 stigli do sredi\u0161ta poznati su kao veliki mudraci i u\u010ditelji. Bez iznimke, svi su oni definirali ljudsko samoostvarenje kao rezultat samousavr\u0161avanja postignut odgovornim na\u010dinom \u017eivota.<\/p>\n

S ma\u0111arskog preveo: Atila Barta<\/p>\n

Pasivnost je bolest na\u0161eg vremena<\/a><\/p><\/blockquote>\n