{"id":391731,"date":"2024-01-23T09:52:38","date_gmt":"2024-01-23T08:52:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=391731"},"modified":"2024-01-23T09:52:38","modified_gmt":"2024-01-23T08:52:38","slug":"blijeda-zastava-ljevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/23\/blijeda-zastava-ljevice\/","title":{"rendered":"Blijeda zastava ljevice"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kakva je priroda Evropske unije, kako se, koliko, u kojim smjerovima, pod kakvim i \u010dijim utjecajima mijenja, relevantne su teme koje se odra\u017eavaju na dru\u0161tvo i politiku. Jednako je relevantno i pitanje kakav je lijevi odgovor na prirodu EU-a, kako op\u0107enito tako i u konkretnom trenutku. O tome smo razgovarali s urednikom regionalnog portala Bilten Markom Kostani\u0107em, urednikom srpskog izdanja Le Monde diplomatiquea Ivicom Mladenovi\u0107em i slovenskim sociologom Rastkom Mo\u010dnikom.<\/p>\n

– Ako bismo jednostavnom formulom htjeli izraziti \u0161to je EU, rekli bismo da je to birokratski aparat koji nas iz dana u dan, iz godine u godinu, sili na neprestanu “\u0161tednju”, pomo\u0107u koje raskraja socijalnu dr\u017eavu. Dr\u017eave prema napucima EU-birokracije i pravilima Evropske sredi\u0161nje banke uni\u0161tavaju javnozdravstveni, obrazovni, mirovinski i socijalni sustav. Tako naru\u0161avaju standard velikoj ve\u0107ini stanovni\u0161tva. S druge strane, poti\u010du privatno zdravstvo, privatno \u0161kolstvo, privatne mirovinske sustave i najrazli\u010ditija privatna osiguranja i time pove\u0107avaju klasne razlike. Pritom se postavlja zdravorazumsko pitanje: kako je mogu\u0107e da dr\u017eave, \u010dije zakone donose izabrani parlamenti, djeluju protiv ve\u0107ine koja je izabrala te parlamente? Odnosno, za\u0161to je sada\u0161nji strana\u010dki sistem oru\u0111e vladavine kapitala? Pitanje je donekle naivno. Stranaka je puno, ali sve vlade provode neoliberalizam, pa sve stranke mo\u017eemo vidjeti kao frakcije jedne partije. U pro\u0161losti je bur\u017eoaski parlamentarizam u zapadnoj Evropi bio politi\u010dki oblik klasnog kompromisa pod vladavinom kapitala, a kapital je prije pedesetak godina raskinuo kompromis i pre\u0161ao u ofenzivu. Sada vlada pomo\u0107u EU-a i s politi\u010dkim sistemom koji je Nikos Pulancas nazvao “autoritarnim etatizmom” – ka\u017ee Mo\u010dnik.<\/p>\n

Autoritarni etatizam nova je povijesna faza bur\u017eoaskog parlamentarizma, koji je nominalno pluralan, dok stvarno vlada “dr\u017eavna partija”. Ona mo\u017ee biti podijeljena na dvije stranke, kao \u0161to je to slu\u010daj u Njema\u010dkoj ili Velikoj Britaniji. Za autoritarni etatizam je, me\u0111utim, karakteristi\u010dno da izvr\u0161na vlast ja\u010da na ra\u010dun zakonodavne i da se izabrane funkcije tijesno isprepli\u0107u s dr\u017eavnim aparatom. Pritom nema politi\u010dke alternative ni ideolo\u0161ki suprotnih pozicija u pravom smislu rije\u010di. Oko dominantne stranke stvara se politi\u010dki konsenzus, koji se odr\u017eava i obnavlja pomo\u0107u plebiscitarnih politi\u010dkih tehnika. Najva\u017eniji ideolo\u0161ki aparati \u2013 glavni mediji, \u0161kole, univerziteti, institucije slu\u017ebene znanosti i kulture \u2013 variraju vladaju\u0107u ideologiju i osnovne postavke politi\u010dkog konsenzusa.<\/p>\n

EU omogu\u0107ava nacionalnim vladama, kako je izlo\u017eio Mo\u010dnik, a mi ovdje sa\u017eimamo, da se dogovaraju na “evropskom” nivou, a onda putem diktata Evropske komisije discipliniraju parlamente i name\u0107u doma\u0107oj javnosti gotov \u010din. U “nacionalnoj” fazi autoritarnog etatizma parlamenti ideolo\u0161ki legitimiraju odluke i politiku “dr\u017eavne stranke”. Sada parlamenti samo jo\u0161 ritualno u nacionalna zakonodavstva prenose direktive Evropske komisije. Pritom nisu sve vlade u EU-u jednako mo\u0107ne. \u010clanice “centra” discipliniraju vlade i parlamente na “periferiji” i podre\u0111uju ih interesima evropskog sredi\u0161njeg kapitala.<\/p>\n

Mladenovi\u0107a smo pitali kako vidi dana\u0161nje stanje u EU-u s obzirom na inicijative za ve\u0107u federalizaciju.<\/p>\n

Mo\u010dnik smatra da je jedan od problema evropske ljevice taj \u0161to nije bila sposobna odstupiti od vladaju\u0107e liberalne prakse i njene ideologije. Nije bila sposobna formulirati alternativu ideolo\u0161kom liberalizmu, politi\u010dkoj partitokraciji i ekonomskom neoliberalizmu<\/h2>\n

– Inicijative za ve\u0107u federalizaciju Evrope su, naravno, jedan od blefova evropskih liberalno-konzervativnih elita u aktuelnom geopoliti\u010dkom kontekstu. Ta je ideja potencijalno mogla biti sprovediva krajem devedesetih ili po\u010detkom dvijetisu\u0107itih, u vreme op\u0161teg liberalnog i generalno zapadnog trijumfalizma, mada su i tada u evropskom kapitalisti\u010dkom centru postojala radikalna protivljenja takvim trendovima. Ako se dobro se\u0107am, od politi\u010dkih opcija su samo zeleni, kao relativno marginalna politi\u010dka grupacija na nivou EU-a, u tom periodu zagovarali federalizaciju Evrope. Pokretati tu ideju danas fakti\u010dki je idejno mrtvoro\u0111en\u010de, njime se EU samohrabri i samopromovi\u0161e, u kontekstu kada je i najve\u0107im evrofilima i evrocentristima postalo jasno da je ta politi\u010dka tvorevina ekonomski d\u017ein, dodu\u0161e u opadanju, i politi\u010dki patuljak, vojno i bezbednosno potpuno zavisan od SAD-a. Zaista je neozbiljno govoriti o ve\u0107oj federalizaciji EU-a u trenutku kada sve vi\u0161e ja\u010daju suverenisti\u010dko-nacionalisti\u010dke struje koje zagovaraju vra\u0107anje ingerencija nacionalnim dr\u017eavama, sna\u017eno se protive u\u010dlanjenju novih \u010dlanica, a primetan je i proces desnizacije \u010ditavog politi\u010dkog centra. Takve su inicijative naro\u010dito licemerne i opasne u odnosu na Ukrajinu i Moldaviju, pogotovo u situaciji kada je jasno da zapadni saveznici, koji su podstrekivali ukrajinsku elitu da uvede dr\u017eavu u rat sa Rusijom obe\u0107avaju\u0107i joj bezrezervnu podr\u0161ku, da bi im sada, kada je jasno da \u0107e Ukrajina izgubiti rat i da su sve njihove procene bile pogre\u0161ne, polako po\u010deli da okre\u0107u le\u0111a. Mislim da pravo pitanje nije da li \u0107e do\u0107i do federalizacije Evrope, kao ni da li \u0107e Ukrajina u\u0107i u EU, nego u kojim granicama \u0107e ta dr\u017eava opstati nakon zavr\u0161etka rata ili bar prekida vojnih operacija, i u kojoj \u0107e meri EU zaista preuzeti odgovornost da pomogne toj demografski, vojno i ekonomski opusto\u0161enoj zemlji. Nisam optimista po tom pitanju – isti\u010de Mladenovi\u0107.<\/p>\n

Otvaramo pitanje kakva je danas pozicija evropske ljevice. Kostani\u0107 smatra da je EU ve\u0107 desetlje\u0107ima, pogotovo ovdje na njenom istoku, sklizak teren za ljevicu.<\/p>\n

– Ako se svrstate protiv EU-a, riskirate optu\u017ebe za nacionalizam jer je navodno jedina druga opcija zagovor vrijednosti nacionalne dr\u017eave kao takve. A ako prihvatite Uniju kao po\u017eeljan ili barem prihvatljiv okvir politi\u010dkog djelovanja, riskirate podudaranje stavova s evropskom politi\u010dkom i ekonomskom elitom. Obje opcije li\u0161avaju ljevicu va\u017enog dijela njenog kredibiliteta. Unato\u010d nimalo zavidno postavljenoj politi\u010dkoj alternativi, prije desetak godina prednosti i nedostaci alternativnih perspektiva, od ideolo\u0161ko-politi\u010dkih do ekonomskih, bili su predmet o\u0161trih i elaboriranih rasprava na ljevici – navodi Kostani\u0107.<\/p>\n

Prema njegovom mi\u0161ljenju, period od 2010. do 2015. bio je zasigurno teorijsko-politi\u010dki najvibrantniji na ljevici jo\u0161 od osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

– Tome je nedvojbeno pridonijela velika ekonomska kriza i njen specifi\u010dan rasplet u kontekstu arhitekture Evropske monetarne unije. Ozbiljno se raspravljalo \u010dak i o aspektima potencijalne socijalisti\u010dke ekonomije na razini detalja koji su se do pred koju godinu \u010dinili kao relikti davne pro\u0161losti. Me\u0111utim, \u010dini se da su te rasprave polu\u010dile va\u017eniji edukacijski nego politi\u010dki u\u010dinak. Kao \u0161to je primjetno iz periodizacije, kraj predstavlja uzmak Sirize pred ultimatumom Trojke. Uz izdaju narodne volje izra\u017eene na referendumu u Gr\u010dkoj, tu je godinu obilje\u017eila i tzv. izbjegli\u010dka kriza. Dogodio se prevrat: monopol na kritiku EU-a, “evropejstva” kao ideolo\u0161ke potke i svih popratnih aspekata dospio je sasvim u ruke desnice – dodaje Kostani\u0107.<\/p>\n

Razlog za takav razvoj doga\u0111aja nije isklju\u010divo u spomenutom skliskom terenu i zahtjevnosti meandriranja. Ljevica naprosto nije bila spremna. Iako je novim lijevim strankama poput Sirize ili Podemosa ishodi\u0161no rasla popularnost, ona se nije mogla s trgova i ulica tek tako preliti u institucije i, najva\u017enije, poluge pritiska u ekonomskoj sferi koje bi mogle nagnati kapital i njegove politi\u010dke pokrovitelje na ustupke. Politi\u010dki zahtjevi ljevice, bez obzira na stupanj radikalnosti i institucionalnu zamr\u0161enost kao u slu\u010daju EU-a, ne mogu se realizirati bez pritiska organizirane radni\u010dke klase. Politi\u010dki protivnici nemaju se \u010dega bojati: trgovi i ulice ne mogu se vje\u010dno puniti, a ako se proizvodnja i cirkulacija odvijaju predvi\u0111enim slijedom, nema ni ekonomskih ni politi\u010dkih tro\u0161kova koji bi ih mogli nagnati na kompromis. Onda kormilo preuzima desnica.<\/p>\n

Nakon uzmaka Sirize pred ultimatumom Trojke i tzv. izbjegli\u010dke krize dogodio se prevrat: monopol na kritiku EU-a, “evropejstva” kao ideolo\u0161ke potke i svih popratnih aspekata dospio je sasvim u ruke desnice \u2013 isti\u010de Kostani\u0107<\/h2>\n

– Desnici je lak\u0161e ponuditi status uvjerljive alternative jer njihovi zahtjevi ne ovise o ispunjenju konkretnih ekonomskih ciljeva. Dovoljno je nekoliko retori\u010dko-ideolo\u0161kih trikova koji mogu poslu\u017eiti kao jednostavnija slika svijeta ili ispu\u0161ni ventil, ovisno o tome kome \u0161to treba. Manipuliranje tropom suverenizma pritom je jedno od klju\u010dnih sredstava. Efikasnost pozivanja na suverenizam u kontekstu EU-a ne zasniva se samo na ideolo\u0161koj nostalgiji za jakom nacionalnom dr\u017eavom. Suverenizam u retorici krajnje desnice funkcionira i kao nadomjestak za kontrolu nad vlastitim \u017eivotima u privrednoj sferi. S obzirom na to da je u toj sferi kontrola vlastitih \u017eivota svedena na minimum i da politi\u010dkih opcija koje bi nudile podizanje razine kontrole, a samim time i sigurnosti, zapravo vi\u0161e nema, poslu\u017eit \u0107e i opcija utje\u0161nog suverenizma. A kako je gotovo pa cijeli konotativni spektar suverenizma pod kontrolom desnice, ljevica \u010desto zavr\u0161i u zagrljaju s politi\u010dkim pokroviteljima kapitala kojima nije ba\u0161 do zna\u010dajnije politi\u010dke destabilizacije – govori Kostani\u0107.<\/p>\n

Osim suverenizma, desnica je do visoke mjere prisvojila i konotativni spektar slobode kao politi\u010dke vrijednosti. Tome su u prvom redu pridonijeli pandemija i lokdauni koji su se uvodili kao sredstvo obuzdavanja \u0161irenja virusa.<\/p>\n

– Ljevica kao da sa svakom novom krizom gubi pojmove i alate za izra\u017eavanje i mobilizaciju. No razvoj doga\u0111aja u posljednje vrijeme u velikoj mjeri mijenja okvire rasprave i startne pozicije politi\u010dkih aktera. Naime, sve vidljivije kopne razlike izme\u0111u desnog centra i krajnje desnice. Potonja se normalizira prihva\u0107anjem ekonomskog okvira Unije, kao u slu\u010daju Giorgije Meloni, a centar se gotovo potpuno priklonio antimigrantskim stavovima krajnje desnice. Itekako je primjetna i promjena u retorici desnice. Vi\u0161e se ne oslanjaju toliko na suverenizam nacionalnih dr\u017eava u kontekstu anonimnih briselskih diktata, koliko sve otvorenije zazivaju obranu Evrope i evropske civilizacije od barbara s istoka, bilo u vidu migranata, bilo Vladimira Putina. Kao \u0161to bi ovogodi\u0161nji izbori za Evropski parlament mogli vrlo lako pokazati, nema ni\u0161ta neprirodno u krajnje desnoj Evropskoj uniji – isti\u010de Kostani\u0107.<\/p>\n

Mladenovi\u0107 zagovara tezu da ne mo\u017eemo govoriti o ljevici, nego o ljevicama, u mno\u017eini.<\/p>\n

– Ako pod levicom podrazumevamo levi\u010darske frakcije koje zagovaraju kvalitativni raskid sa etabliranim poretkom, stanje je, osim u Francuskoj, \u010dini mi se nikad lo\u0161ije u EU-u. Siriza, Die Linke, Podemos, holandska Socijalisti\u010dka partija i leva frakcija laburista, kao opcije koje su nekada imale potencijala, potpuno su izbledele. Francuska tu stoji bolje zato \u0161to je M\u00e9lenchonova Nepokorena Francuska zauzela mesto hegemona na levici koje je nekada imala Socijalisti\u010dka partija, jer je ta partija sa Hollandeovim predsednikovanjem potpuno uru\u0161ila kredibilitet u progresivno levom i radni\u010dkom bira\u010dkom telu, koje uprkos tome \u0161to je atomizovanije, i dalje ipak pru\u017ea otpor u Francuskoj. Kada bi do\u0161la na vlast, a poprili\u010dno smo daleko od toga jer bur\u017eoazija igra na kartu nekada\u0161njeg Nacionalnog fronta, danas Nacionalnog zbora, a Macronov projekat je u egzistencijalnoj krizi, velika je verovatno\u0107a da bi u postoje\u0107em odnosu dru\u0161tvenih snaga i M\u00e9lenchonov projekat zavr\u0161io kao i Sirizin \u2013 op\u0161tom kapitulacijom. Radikalna levica ili “levica raskida” u evropskom je centru primarno u krizi iz prostog razloga \u0161to je odnos u klasnoj borbi trenutno nepovoljan za nju, radni\u010dka klasa je razbijena, pasivizovana, uglavnom ne izlazi na izbore, a ako izlazi, u velikom broju glasa za ekstremnu desnicu. Pored toga, odgovornost le\u017ei i na partijama levice i sindikatima, kao politi\u010dkim i ekonomskim predstavnicima eksploatisanih slojeva, koji nemaju ni organizacioni ni programski mobilizacijski potencijal. U pitanju je dakle za\u010darani krug neuspeha, koji se samo u retkim situacijama prekida nekom uspe\u0161nom defenzivnom strategijom. Zasad ne mo\u017eemo da o\u010dekujemo ni\u0161ta vi\u0161e od toga – smatra Mladenovi\u0107.<\/p>\n

Ni prema Kostani\u0107u ne\u0107e biti prostora za zna\u010dajnije politi\u010dko trenje ako se budu po\u0161tivali ekonomski okviri i zahtjevi kapitala. \u010cak se i tako polarizirane “identitetske teme” poput prava seksualnih manjina lako mogu prevesti u civilizacijsku razliku u odnosu na barbare ako bude trebalo. Takav scenarij, naravno, nije nimalo po\u017eeljan, ali ipak otvara vrata za ambiciozniji povratak ljevice. U kontekstu preklapanja i svojevrsnog fuzioniranja centra i krajnje desnice nudi se prostor za radikalniji iskorak i autenti\u010dniji status. Pitanje je samo koliko organizacijskog kapaciteta i ideolo\u0161kog elana postoji da bi se tako ne\u0161to realiziralo. Mo\u010dnik smatra da je va\u017eno istaknuti da nije sve \u0161to se progla\u0161ava ljevicom lijevo. Jedan od problema evropske ljevice je u tome \u0161to ona nije bila sposobna odstupiti od vladaju\u0107e liberalne prakse i njene ideologije. Nije bila sposobna formulirati alternativu ideolo\u0161kom liberalizmu, politi\u010dkoj partitokraciji i ekonomskom neoliberalizmu. Osnovna pogre\u0161ka evropskih lijevih stranaka je u tome \u0161to djeluju kao obi\u010dne parlamentarne stranke, kao folklorni dodatak bur\u017eoaskom parlamentarizmu. Integrirale su se u mehanizme “autoritarnog etatizma” i EU-a. Osnovna i glavna djelatnost lijeve stranke, ka\u017ee Mo\u010dnik, ne mogu biti parlamentarne intrige, ona mora djelovati na terenu, me\u0111u narodnim masama. Ljevica se u\u010di od naroda, kako je rekao Mao. Lijeve stranke prera\u0111uje narodni otpor protiv iskori\u0161tavanja i zatiranja u revolucionarnu politi\u010dku praksu, kako je zahtijevao Lenjin.<\/p>\n

Mo\u010dnik zaklju\u010duje da je u strankama koje se progla\u0161avaju lijevima mogu\u0107e o\u010ditati puno toga: da one nisu sposobne prevesti teorijske analize suvremenog kapitalizma u politi\u010dku praksu, da prakticiraju filantropiju umjesto socijalisti\u010dke politike, da nisu digle narod protiv kolaboracije EU-a s ameri\u010dkim imperijalizmom, da su preuzele retoriku “parlamentarnog kretenizma”, kako se izrazio Marx. Sve te pojedina\u010dne pogre\u0161ke izviru iz op\u0107e zablude: integracijom u bur\u017eoaski parlamentarizam lijeve stranke ograni\u010dile su svoju politiku na “dobra djela”, odnosno na standardne postupke bur\u017eoaskih stranaka.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako pod levicom podrazumevamo levi\u010darske frakcije koje zagovaraju kvalitativni raskid sa etabliranim poretkom, stanje je, osim u Francuskoj, nikad lo\u0161ije. Siriza, Linke, Podemos, holandska Socijalisti\u010dka partija i leva frakcija laburista kao opcije potpuno su izbledele, ka\u017ee Ivica Mladenovi\u0107 koji uz Rastka Mo\u010dnika i Marka Kostani\u0107a govori o ljevici u EU-u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":391734,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-391731","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391731","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=391731"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391731\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":391736,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391731\/revisions\/391736"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/391734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=391731"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=391731"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=391731"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}