{"id":391573,"date":"2024-01-21T07:51:39","date_gmt":"2024-01-21T06:51:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=391573"},"modified":"2024-01-21T07:51:39","modified_gmt":"2024-01-21T06:51:39","slug":"stotinu-godina-od-lenjinove-smrti-mozemo-li-nesto-nauciti-od-njega","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/21\/stotinu-godina-od-lenjinove-smrti-mozemo-li-nesto-nauciti-od-njega\/","title":{"rendered":"Stotinu godina od Lenjinove smrti. Mo\u017eemo li ne\u0161to nau\u010diti od njega?"},"content":{"rendered":"

Autor: Miguel Salas<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

21. sije\u010dnja navr\u0161it \u0107e se sto godina od smrti Vladimira Ilji\u010da Uljanova, poznatijeg pod imenom Lenjin. Jedan od njegovih biografa i nimalo ljubitelj njegovih teorija istaknuo je: \u201eTrag koji je [Lenjin] ostavio u svjetskoj povijesti jasno je uo\u010dljiviji od, recimo, onoga koji su ostavili Aleksandar Makedonski, Timur Lenk ili Napoleon, jer je on sam promijenio kurs povijesti\u201c (Robert Payne. Lenjinov \u017eivot i smrt). Makar ga nije on sam promijenio. On je bio vo\u0111a prve pobjedni\u010dke radni\u010dke revolucije koja je pokazala da je druga\u010diji svijet mogu\u0107. Unato\u010d svim peripetijama Ruske revolucije 1917, njezina iskustva, vrline i pogre\u0161ke dio su potrebne prtljage za sve one koji streme stvaranju novog dru\u0161tva.<\/p>\n

Lenjin nije u modi. Kampanje vo\u0111ene protiv njega uspjele su u\u010diniti da i u svijesti mnogih ljevi\u010dara diljem svijeta on izgleda kao neugodan lik i netko kome nije nimalo zgodno pri\u0107i, a jo\u0161 manje ga i ponovno prizivati. U najboljem slu\u010daju, prepoznaje ga se po njegovome mjestu u povijesti, poput protekle vode koje je bolje ne sje\u0107ati se. O toj temi je i on sam napisao: \u201eSa Marxovim u\u010denjem sada se zbiva ono \u0161to se \u010desto u historiji doga\u0111alo s u\u010denjima revolucionarnih mislilaca i vo\u0111a ugnjetenih klasa u njihovoj borbi za oslobo\u0111enje. Ugnjeta\u010dke klase stalno su progonile velike revolucionare za njihova \u017eivota, do\u010dekivale su njihova u\u010denja s bijesnom zlobom, jarosnom mr\u017enjom, najbeskrupoloznijom kampanjom kleveta i la\u017ei. Poslije njihove smrti \u010dine se poku\u0161aji da ih pretvore u ni\u0161tavne ikone, da ih, tako re\u0107i, kanoniziraju, da njihovom imenu dadu izvjesnu slavu, radi \u201eutjehe\u201c i obmanjivanja ugnjetenih klasa, ujalovljuju\u0107i sadr\u017eaj revolucionarnog u\u010denja, tupe\u0107i njegovu revolucionarnu o\u0161tricu, vulgariziraju\u0107i ga\u201c (Dr\u017eava i revolucija).<\/p>\n

Optu\u017eivalo ga se gotovo za sve s namjerom da ga se demonizira i ukloni iz radijusa interesa novih generacija: da prima njema\u010dki novac, da je nemilosrdan, totalitaran, fanati\u010dan, da je ukorijenio birokraciju i staljinisti\u010dko nasilje ili da je organizator dr\u017eavnog udara (revolucije). Sve to kako bi sakrili njegovu ulogu koju je imao u emancipaciji radni\u010dke klase. \u010cesto je poznatiji po animozitetu svojih neprijatelja nego po svom vlastitom djelu. Zato je njegovo djelo potrebno poznavati, ponovno \u010ditati i izu\u010davati ga kako bi se upoznalo s okolnostima i kontekstom onovremene Rusije i vremena u kojemu je djelovao, a to kako bi se moglo izvu\u0107i ono \u0161to je u njegovom djelu uistinu va\u017eno i presudno: pitanje strategije za zbacivanje kapitalizma i kretanje prema socijalizmu, te pitanje taktike potrebne za okupljanje snaga, organizaciju radni\u010dke klase, podizanje svijesti te klase i iznad svega, zadobivanje njenog povjerenja u revoluciju.<\/p>\n

\n

Prisutniji je nego \u0161to se \u010dini<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nije u modi, ali je prisutniji nego \u0161to se misli. Na primjer, ako u politici pitate \u201e\u0161ta da se radi?\u201c, mo\u017eda \u0107e vam na pamet pasti Lenjinova knjiga. Pa \u010dak iako nije \u010ditana, za nju su svi \u010duli. Nadalje, to je ujedno i prvo pitanje koje svaki revolucionar mora postaviti: \u0161ta da se radi kako bi se pobolj\u0161ao polo\u017eaj radni\u010dke klase, \u0161ta da se radi u borbi protiv nejednakosti, \u0161ta da se radi kako bi se bolje organizirala borba i \u0161ta da se radi kako bi se promijenio svijet.<\/p>\n

Ako pro\u010ditamo \u201ebez revolucionarne teorije, ne mo\u017ee biti ni revolucionarnog pokreta\u201c, dolazimo do klasi\u010dnog Lenjinovog naputka koji nam ukazuje na potrebu za stjecanjem znanja, prou\u010davanjem i razumijevanjem toga kako funkcionira kapitalizam u svojim razli\u010ditim ekonomskim i dru\u0161tvenim oblicima. Akcija, hrabrost i odva\u017enost nisu dovoljni, potrebno je da imamo znanstvenu interpretaciju svijeta kako bismo ga mogli mijenjati.<\/p>\n

Tko jo\u0161 nije \u010duo za izraz \u201ekonkretna analiza konkretne situacije\u201c? To ono \u0161to se obi\u010dno tra\u017ei od svakog analiti\u010dara. Za Lenjina je to bilo klju\u010dno pitanje. Puni citat glasi: \u201eOno \u0161to je sama bit, \u017eiva du\u0161a marksizma: konkretna analiza konkretne situacije.\u201c Rje\u010dju, marksizam nije puko generaliziranje ili komentar na neke doga\u0111aje, ve\u0107 alat za analizu, tuma\u010denje i dono\u0161enje prakti\u010dnih odluka.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna Lenjinova definicija koja je dio povijesti radni\u010dkog pokreta jeste ona o imperijalizmu kao vremenu ratova i revolucija. Proslavio ju je knjigom Imperijalizam kao najvi\u0161i stadij kapitalizma i analizom kapitalisti\u010dke evolucije prema monopolisti\u010dkoj koncentraciji \u2013 koja je jo\u0161 akutnija u na\u0161em vremenu. O tome je jo\u0161 pisao i Karl Kautsky, socijaldemokratski lider do 1914, koji je godinama prije to vrijeme nazvao \u201enovom epohom ratova i revolucija\u201c.<\/p>\n

\u010cak i oni koji misle suprotno od njega, na kraju su prihvatili i citirali njegovu definiciju revolucionarne situacije: za izbijanje revolucije obi\u010dno nije dovoljno da \u201eoni dolje ne \u017eele\u201c, ve\u0107 je potrebno jo\u0161 i da \u201eoni na vrhu ne mogu\u201c da \u017eive po starome.<\/p>\n

\u010cujemo li \u201esva vlast sovjetima\u201c, moto revolucije iz 1917, \u010dujemo Lenjinov poziv tim demokratskim organizacijama radni\u010dke klase da preuzmu vlast. A ako citiramo da \u201ejedna nacija ne mo\u017ee biti slobodna ako ugnjetava drugu\u201c nalazimo najaktivnijeg branitelja prakti\u010dne primjene prava naroda na samoopredjeljenje. Njegova se relevantnost mogla mjeriti i sa manje znakova od onih potrebnih za jedan tvit: sloganom \u201ekruha, mira i zemlje\u201c ruski su revolucionari uspjeli svrgnuti cara i kapitaliste te pokrenuti revolucionarnu perspektivu na svjetskoj razini.<\/p>\n

Talijanski pisac Italo Calvino napisao je o klasicima: \u201e\u0160to nam se vi\u0161e \u010dini da o njima znamo to nas vi\u0161e kad ih uzmemo \u010ditati mogu iznenaditi, predstaviti se novima, neo\u010dekivanima\u201c (Za\u0161to \u010ditati klasike). To je ono \u0161to klasici imaju: oni ne izlaze iz mode. Jednako se u\u010di iz prvog i ponovnog \u010ditanja Homera, Cervantesa ili Shakespearea i ne odbacujemo ih jer su davno pisali, budu\u0107i da su dio kulturne ba\u0161tine \u010dovje\u010danstva. Nakon krize 2008. do\u0161lo je do nagle pojave interesa za \u010ditanjem Marxa u svrhu razumijevanja razloga koji dovode do pojave kapitalisti\u010dkih kriza. Iz istog razloga veliki izazovi sada\u0161njice \u2013 kriza kapitalizma i globalizacije, ekolo\u0161ka kriza, uspon ekstremne desnice, ogromne pote\u0161ko\u0107e za ljevicu u definiranju alternativnih projekata kapitalizmu \u2013 upu\u0107uju nas na povratak Lenjinu kako bismo postavili (prava) pitanja i prona\u0161li odgovore, kako bismo ga prou\u010davali i spasili od la\u017enih staljinisti\u010dkih interpretacija. O\u010dito, ne da bismo ponavljali njegove citate ili formule, ve\u0107 da bismo u\u010dili i diskutirali o mehanizmima koji omogu\u0107uju progres emancipatornih snaga u dru\u0161tvu.<\/p>\n

\n

Strategija za socijalizam<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Najva\u017enija stvar sastoji se u tome da se borba za socijalizam ponovno stavi u sredi\u0161te politi\u010dkih ciljeva. I tu mo\u017eemo u\u010diti iz iskustva lenjinizma. Dru\u0161tvene reforme nisu dovoljne \u2013 koliko god one bile potrebne \u2013 jer su u okvirima kapitalizma one uvijek nesigurne. Primjera za to danas je mno\u0161tvo i oni su tek dio trenda na me\u0111unarodnoj razini: reduciranje ili likvidacija postignu\u0107a takozvane Dr\u017eave blagostanja (tamo gdje je ima); demokratski rezovi i sklonost autoritarnosti; elektoralni rast ekstremne desnice sa svime \u0161to ona nosi, uklju\u010duju\u0107i ksenofobiju, nasrtaje na prava \u017eena i, povrh svega, rastu\u0107u i nezaustavljivu nejednakost i nesposobnost kapitalizma da pobolj\u0161a \u017eivotne uvjete ve\u0107ine radnog stanovni\u0161tva. Postoje uvjeti za borbu protiv sistema. Trenutna polarizacija izraz je krize modela koji je na snazi posljednjih nekoliko desetlje\u0107a. Za budu\u0107nost je potrebno pripremiti dru\u0161tvenu i politi\u010dku alternativu koja \u0107e slu\u017eiti na dobrobit radni\u010dkoj klasi, u protivnom, ekstremna desnica \u0107e prevladati.<\/p>\n

Od Lenjina mo\u017eemo nau\u010diti da je cilj (borba za socijalizam) ono \u0161to mo\u017ee voditi pokret u njegovoj raznolikosti; da je borba za ekonomske i demokratske reforme nedovoljna ako nije dio op\u0107eg plana transformacije dru\u0161tva. \u201eRadnicima se poma\u017ee\u201c, pi\u0161e on, \u201eda vode ekonomsku borbu, ali im se pri tome uop\u0107e ne obja\u0161njavaju, ili im se nedovoljno obja\u0161njavaju, socijalisti\u010dki ciljevi i politi\u010dki zadaci pokreta u cjelini\u201c (Najpre\u010di zadaci na\u0161eg pokreta). Na\u017ealost, za ve\u0107inu ljevice danas reforme su sve i to obja\u0161njava strate\u0161ku slabost u definiranju alternative.<\/p>\n

Postoje dvije barijere koje se moraju sru\u0161iti; ona koja ka\u017ee \u2013 prema zagovornicima kapitalizma \u2013 da nema alternative postoje\u0107em sistemu i da moramo trpiti, iako je potreba za alternativom svakim danom sve urgentnija \u2013 i ona koja konstantno kao argument napominje da \u0107e svaki budu\u0107i eventualni put u socijalizam zavr\u0161iti kao \u0161to su zavr\u0161ili SSSR i druge zemlje Isto\u010dnoga bloka. Obje su stvari pro\u0161lost i iako optere\u0107uju savjest, kod Lenjina mo\u017eemo prona\u0107i naputke za neophodnu aktualizaciju borbe za socijalizam, kao pokreta za svrgavanje kapitalizma i obranu javnog vlasni\u0161tva, pokreta za borbu protiv svake vrste ugnjetavanja i koji \u0107e biti demokratski u svojoj organizacijskog strukturi i razvoju; internacionalisti\u010dki (va\u017enije nego ikad u trenutnoj fazi globalizacije i te\u017eine europskih institucija), feministi\u010dki, ekolo\u0161ki… i koji ne\u0107e biti lojalna opozicija monarhijskom re\u017eimu nego \u0107e \u2013 uz svo prethodno strpljenje i uz svu potrebnu energiju \u2013 graditi pokret koji \u0107e biti republikanski, revolucionarni i socijalisti\u010dki.<\/p>\n

Borba poput ove zahtjeva da radni\u010dka klasa bude klasno svjesna i organizirana, kako bi bila sposobna voditi narod kao cjelinu protiv politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i vladaju\u0107e klase. Istina je da danas u vezi s tim postoje brojni problemi: \u0161trajka\u010dki pokreti su mali, nesigurnost dobrano prisutna, dok disperzija aktera i manjak perspektive ne poma\u017eu, ali, bez obzira na pote\u0161ko\u0107e, ovi procesi su povezani, oporavak radni\u010dkog pokreta zna\u010di i o\u017eivljavanje socijalisti\u010dke perspektive.<\/p>\n

\n

U te\u0161kim vremenima tako\u0111er<\/h2>\n<\/blockquote>\n

O Lenjinu se \u010desto govori samo kada se govori o revolucionarnim vremenima, kakvo je bilo ono u Rusiji 1917. i drugim euopskim zemljama koje je zahvatila revolucija nakon Prvog svjetskog rata. Ali svi dru\u0161tveni pokreti imaju svoje vrhunce, uspone, padove i poraze, i u tim procesima radni\u010dka klasa i njezini politi\u010dki vo\u0111e rastu. U fazi i vremenu u kojemu se mi danas nalazimo, gdje lijeve snage nisu u ofenzivi, Lenjin nas tako\u0111er ima \u010demu nau\u010diti.<\/p>\n

Borba protiv carizma morala se voditi u vrlo te\u0161kim uvjetima represije. Kako bi se svrgnuo carizam i napredovalo prema socijalizmu, taktike su se morale prilago\u0111avati razli\u010ditim situacijama, dr\u017ee\u0107i partiju ilegalnom kako bi je se za\u0161titilo od represije, ali uz djelovanje na najotvoreniji na\u010din kako bi se ona mogla povezati s radni\u010dkom klasom, sudjeluju\u0107i u sindikatima koje je organizirala caristi\u010dka policija, predstavljaju\u0107i kandidaturu za izbore nakon poraza revolucije 1905. Sve to trebalo je \u010diniti kako bi se radni\u010dku klasu pratilo u povla\u010denju ili napredovanju budu\u0107i da je zadatak partije pomagati radni\u010dkoj klasi protiv drugih klasa i dr\u017eave. Va\u017eno je definirati cilj kao i pokazati put do njegovog ostvarenja. Te dvije stvari me\u0111usobno su isprepletene.<\/p>\n

\n

Uvjeriti, uvjeriti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Za dru\u0161tvenu promjenu potrebno je da postoji ve\u0107ina koja \u0107e biti voljna izvesti tu promjenu. Kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, nije dovoljno da oni na vrhu ne mogu nastaviti dalje \u017eivjeti po starom, potrebno je da su oni dolje uvjereni da vrijedi poku\u0161ati i da je mogu\u0107e mijenjati dru\u0161tvo.<\/p>\n

Nemalo puta Lenjina se optu\u017eivalo ili interpretiralo kao vo\u0111u manjinske stranke koja je neobja\u0161njivim metodama nametnula svoju volju milijunima ljudi. Prizeman, kakav je bio, kroz svoj cijeli politi\u010dki \u017eivot koristio se istom metodom: strategijom za put u socijalizam i uvjeravanjem ljudi. Suprotstavljao se inicijativama manjinaca, ma koliko one samopregorne bile, jer je smatrao da bi emancipacija radnika trebala biti djelo samih radnika.<\/p>\n

Kada je ruski radni\u010dki pokret bio na svojim po\u010decima 1902, napisao je: \u201ena\u0161a ‘taktika-plan’ sastoji se u poricanju neposrednog poziva na juri\u0161, u zahtjevu da se organizira ‘pravilna opsada neprijateljske tvr\u0111ave’ […] ili drugim rije\u010dima, u zahtjevu da se svi napori usmjere na okupljanje, organiziranje i mobiliziranje\u201c (\u0160ta da se radi?).<\/p>\n

1917. godine, u jeku revolucije, inzistirao je: \u201ePriznanje \u010dinjenice da je u ve\u0107ini sovjeta radni\u010dkih deputata na\u0161a partija u manjini, i zasad u slaboj manjini prema bloku svih sitnobur\u017eoaskih oportunisti\u010dkih elemenata[…] i zato na\u0161 zadatak mo\u017ee biti samo strpljivo, sistematsko, uporno, prakti\u010dnim potrebama masa naro\u010dito prilago\u0111eno, obja\u0161njavanje pogre\u0161aka njihove taktike. Dok smo u manjini, mi kritiziramo i obja\u0161njavamo pogre\u0161ke, propovijedaju\u0107i u isto vrijeme nu\u017enost prelaza cjelokupne dr\u017eavne vlasti na sovjete radni\u010dkih deputata, da bi se mase putem iskustva oslobodile svojih pogre\u0161aka.\u201c (Aprilske teze).<\/p>\n

Kasnije, 1920. godine, u polemici sa europskim komunistima objasnio je da je bolj\u0161evizam uspio trijumfirati \u201ezbog svoje sposobnosti da se pove\u017ee, zbli\u017ei i donekle, ako ho\u0107ete, stopi s \u0161irokim radni\u010dkim masama, u prvom redu, ali tako\u0111er i sa ne-proleterskim radni\u010dkim masama.\u201c (Dje\u010dja bolest ljevi\u010darstva u komunizmu).<\/p>\n

U mnogim aspektima Lenjinova misao jo\u0161 uvijek je aktualna i mo\u017ee nam pomo\u0107i prona\u0107i najbolji na\u010din za borbu protiv kapitalizma i otvoriti nove nade \u010dovje\u010danstvu. Stoga je obljetnica njegove smrti prilika da ga otkrijemo i ponovno otkrijemo. U\u010dinimo to u stilu pjesnika Majakovskog koji je rekao: \u201eNe \u017eelimo ikone! Ne pravite od Lenjina ikonu! Prou\u010davajte Lenjina i ne kanonizirajte ga.\u201c (I ne omalova\u017eavajte ga, dodali bismo sada).<\/p>\n

Prometej\/<\/a>Sin Permiso
\nPreveo sa \u0161panjolskog: Darko Vujica<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lenjin nije u modi. Kampanje vo\u0111ene protiv njega uspjele su u\u010diniti da i u svijesti mnogih ljevi\u010dara diljem svijeta on izgleda kao neugodan lik i netko kome nije nimalo zgodno pri\u0107i, a jo\u0161 manje ga i ponovno prizivati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":391576,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2897],"class_list":["post-391573","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-lenjin"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391573","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=391573"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391573\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":391578,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391573\/revisions\/391578"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/391576"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=391573"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=391573"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=391573"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}