{"id":391409,"date":"2024-01-19T07:40:30","date_gmt":"2024-01-19T06:40:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=391409"},"modified":"2024-01-19T07:40:30","modified_gmt":"2024-01-19T06:40:30","slug":"u-politici-se-realizam-gradi-a-ne-mjeri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/19\/u-politici-se-realizam-gradi-a-ne-mjeri\/","title":{"rendered":"U politici se realizam gradi, a ne mjeri"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Te\u0161ko je zamisliti prikladniji simbol elitizma od ekskluzivnog resorta u \u0161vicarskim Alpama. A ako se u tom resortu svake godine okuplja svjetska poslovna i politi\u010dka elita, onda sve previ\u0161e nalikuje na naivniji filmski predlo\u017eak. Mora biti da su doslovnost scenografije i protokola naprosto toliko jaki da su bile neizbje\u017ene sumnje u stvarne motive tog elitnog okupljanja. Naslutili ste sigurno da se radi o Davosu i Svjetskom ekonomskom forumu koji se odvija upravo ovih dana. Radi se o doga\u0111aju koji je svoj vrhunac u smislu medijske pozornosti i oslu\u0161kivanja zaklju\u010daka do\u017eivio sredinom devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a u vrijeme op\u0107eg trijumfa kapitalizma i sakralizacije slobodnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Premda je i dalje na listi onih doga\u0111aja koji iziskuju pa\u017enju globalne \u0161tampe, njegov utjecaj je zna\u010dajno splasnuo. Susreti koji se tamo zbivaju i izgovorene poruke vi\u0161e se ne \u010ditaju kao nagovje\u0161taji budu\u0107ih politika ili smjera u kojem ide svijet. A postalo je i jasno da se svijetom ne rukovodi tako da se nadle\u017eni sastanu jednom godi\u0161nje i dogovore sve \u0161to trebaju dogovoriti. Me\u0111utim, kao \u0161to smo spomenuli, nisu se svi pomirili s tom suhom protokolarno\u0161\u0107u. Prije gotovo \u010detiri godine na desnici se formulirala utjecajna teorija zavjere po kojoj je Davos zapravo intelektualni poligon za \u201cveliko resetiranje\u201d. Op\u0161irnije smo tada pisali o tome<\/a>, a sada \u0107emo samo jezgrovito ponoviti da dimenzija sumanutosti ostane sa\u010duvana: kapitalisti i politi\u010dari, \u201cglobalisti\u201d, pod paskom osniva\u010da Foruma Klausa Schwaba rade na \u201cvelikom resetiranju\u201d kapitalizma kako bi ga zapravo postepeno uni\u0161tili i uveli nekakav druk\u010diji ekonomski sistem. A pod \u201cdruk\u010diji\u201d spadaju sve varijante socijalizma onako kako ga desnica zami\u0161lja.<\/p>\n

Primjetno je da ova teorija zavjere ne odudara zna\u010dajno od ostalih sli\u010dnih teorija na desnici koje pretpostavljaju da su kozmopolitski kapitalisti pod utjecajem ljevice koja, eto, svjetsku revoluciju nije uspjela realizirati uz pomo\u0107 proletarijata pa se sada okrenula drugom prikladnom klasnom subjektu za tu rabotu: globalnim kapitalistima. Unato\u010d tome \u0161to po\u010diva na krajnje neodr\u017eivim pretpostavkama, teorija je postala utjecajna, a Klaus Schwab, \u010dije su knjige zapravo aerodromski non-fiction za poslovne putnike, postao je ina\u010dica Karla Marxa. Popularnost teorije vjerojatno le\u017ei u intuicijama koje nisu pogre\u0161ne, a ti\u010du se manjka sluha politi\u010dkih i poslovnih elita za probleme takozvanih obi\u010dnih ljudi, da se izrazimo najjednostavnije. Pritom je prevladavaju\u0107e shva\u0107anje socijalisti\u010dke i socijaldemokratske povijesti toliko iskrivljeno, a radni\u010dki pokreti toliko osaka\u0107eni, da su kriteriji dru\u0161tveno-politi\u010dkog realizma u potpunosti napu\u0161teni jer odavno samo jedna strana pobje\u0111uje.<\/p>\n

Ipak, ovogodi\u0161nja, kako to u posljednje vrijeme vole re\u0107i sportski novinari, iteracija skupa u Davosu prili\u010dno je raskrinkala spomenutu teorije zavjere. Pritom znamo da kriterije dru\u0161tveno-politi\u010dkog realizma nije podignula probu\u0111ena ljevica. Naime, na pozornici se pojavio novi argentinski predsjednik Javier Milei, jedan od heroja zagovaratelja teoreti\u010dara \u201cvelikog resetiranja\u201d. I ne samo da se pojavio. Prilikom predstavljanja ga je sam Schwab pohvalio kao nekoga tko je \u201cuveo novi duh u Argentini, u\u010dinio Argentinu povezanijom s privatnim poduzetni\u0161tvom i poduzetni\u010dkom aktivno\u0161\u0107u te ju vratio pod vladavinu zakona\u201d. Doslovno je neugodno bilo \u0161to dodatno napisati. A sam Milei je nastavio po svome. Poru\u010dio je da je zapadni svijet u opasnosti jer su mu institucije preuzele one vizije koje nu\u017eno vode u socijalizam. Prozvao je radikalnu feministi\u010dku agendu, kao i onu \u201ckrvavo-poba\u010dajnu\u201d, a optu\u017eio je i neo-marksiste da su uspjeli kooptirati common sense zapadnog svijeta. Zatim se okrenuo nabrajanju kolektivisti\u010dkih ideja koje su zaposjele duh zapada. I tu nije bio nimalo diskriminatoran, pored komunista i klasi\u010dnih sumnjivaca, pojavili su se demokr\u0161\u0107ani i nacionalisti. Zaslu\u017eeni pljesak je dobio, a izvje\u0161taji ka\u017eu da je i sastanak s predstavnicima Me\u0111unarodnog monetarnog fonda pro\u0161ao dobro.<\/p>\n

Milei je, dakle, pokopao teoriju \u201cvelikog resetiranja\u201d jo\u0161 lu\u0111im fantazijama, i hvala mu na tome. Ali i nehotice upozorio na izli\u0161nost sukobljavanja s tim teorijama u obliku fekt-\u010dekinga ili dokazivanja neodr\u017eivosti. One ne funkcioniraju zato \u0161to je netko izmanipuliran i ne zna istinu. One funkcioniraju jer ne postoji uvjerljiva alternativna teorija. A pod uvjerljivo\u0161\u0107u ne mislimo samo na poklapanje rije\u010di i stvari ve\u0107 na politi\u010dku organizaciju koja rije\u010di i stvari ve\u017ee u realnu i dose\u017enu viziju bolje budu\u0107nosti. U politici se realizam gradi, a ne mjeri.<\/p>\n

U politici se realizam gradi, a ne mjeri<\/a><\/p><\/blockquote>\n