{"id":391244,"date":"2024-01-17T07:18:17","date_gmt":"2024-01-17T06:18:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=391244"},"modified":"2024-01-17T07:18:17","modified_gmt":"2024-01-17T06:18:17","slug":"nestanak-papira-i-teror-sadasnjeg-trenutka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/17\/nestanak-papira-i-teror-sadasnjeg-trenutka\/","title":{"rendered":"Nestanak papira i teror sada\u0161njeg trenutka"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Branko Milanovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Ka\u017eu da je Kina prva zemlja (civilizacija) koja je proizvela modernu verziju papira. Papir se navodi kao jedan od \u010detiri velika kineska izuma (ostala tri su kompas, barut i \u0161tampa). Mogu\u0107e je da \u0107e Kina biti i prva zemlja koja \u0107e ga se odre\u0107i.<\/p>\n<p>Ono \u0161to me je u dana\u0161njoj Kini najvi\u0161e zapanjilo, \u010dak i u pore\u0111enju s Kinom od pre samo pet godina, jeste gotovo potpuni nestanak papira. Govorim o papiru koji se koristi kao sredstvo za preno\u0161enje informacija, ne o papirnim salvetama u kafeima. Mnogi to pozdravljaju, mo\u017eda i opravdano: umesto karte za podzemnu \u017eeleznicu koju je lako izgubiti, koriste se elektronske karte na mobilnim telefonima; umesto plasti\u010dnih kreditnih kartica, na telefonu je Alipay ili sli\u010dan platni sistem; umesto zgu\u017evanim nov\u010danicama, ra\u010duni se pla\u0107aju preko ekrana koji ne morate ni da dodirnete.<\/p>\n<p>Bilo bi pogre\u0161no tuma\u010diti ovaj trend u ideolo\u0161kom klju\u010du i povezivati ga sa sistemima elektronskog nadziranja u savremenoj Kini. Isto se doga\u0111a i u drugim zemljama, prakti\u010dno u svim modernim dru\u0161tvima: Kina samo ima neznatnu prednost u odnosu na ostatak sveta. Tako\u0111e, to je trend kojim je ugro\u017een i sam program ideolo\u0161ke propagande. Nekada su muzeji posve\u0107eni va\u017enim doga\u0111ajima iz istorije Komunisti\u010dke partije nudili obilje zvani\u010dno odobrenih publikacija: govora, rezolucija, biografija. Od toga nije ostalo gotovo ni\u0161ta. U prodavnici odli\u010dnog \u0161angajskog muzeja posve\u0107enog osniva\u010dkom kongresu Komunisti\u010dke partije Kine u ponudi je jedna jedina knjiga. Prodaju se olovke, bed\u017eevi, ki\u0161obrani, igra\u010dke, torbe, pande, ali \u0161tampanih publikacija nema. Uzalud \u0107ete tra\u017eiti klju\u010dne istorijske dokumente, kao \u0161to je odluka o osnivanju KPK ili njene prve rezolucije itd. Obilaze\u0107i bogatu muzejsku postavku posve\u0107enu pokretu Nove kulture iz 20-ih godina 20. veka, s mno\u0161tvom izlo\u017eenih publikacija, \u010dovek se neizbe\u017eno pita \u0161ta \u0107e biti izlo\u017eeno kada u dalekoj budu\u0107nosti odlu\u010de da naprave sli\u010dnu postavku posve\u0107enu kulturnim zbivanjima na\u0161eg vremena? Od\u0161tampane e-mail poruke? Laptop ra\u010dunari u kojima su tekstovi \u010duvani?<\/p>\n<p>Trend dematerijalizacije informacija se slavi, ponekad neodmereno, zbog relativno skromnih dobitaka u efikasnosti u pore\u0111enju sa starim sistemima. Ali oni koji slave zaboravljaju jednu va\u017enu stvar.<\/p>\n<p>Razmena izme\u0111u ljudi nije ograni\u010dena na sada\u0161njost. Na\u0161e pisane interakcije i na\u0161a mi\u0161ljenja su \u201eporuke u boci ba\u010denoj u more\u201c, u nadi da mogu preneti o \u010demu smo razmi\u0161ljali i odneti u budu\u0107nosti sve \u0161to smo ose\u0107ali i \u0161to smo nau\u010dili. To je prednost pisma u odnosu na oralnu tradiciju. Usmeno predanje ne mo\u017ee preneti informacije kroz vreme, bar ne dovoljno ta\u010dno. Homerove stihove imamo samo zahvaljuju\u0107i tome \u0161to ih je neko zapisao.<\/p>\n<p>Mnoge poruke nikada ne bi stigle do nas da nisu sa\u010duvane zapisivanjem na papirusu. Ili jo\u0161 bolje, kao \u0161to su Egip\u0107ani, Grci i Rimljani \u010dinili kada je trebalo sa\u010duvati informacije od posebnog zna\u010daja, na kamenu: kamen je trajniji od papira, ali nije lako klesati ga i slati duge i slo\u017eene poruke.<\/p>\n<p>Za tri sedmice koje sam proveo u Kini, u baru pekin\u0161kog hotela sam video dva usamljena primerka novina na kineskom i jedan China daily kojima niko nije prilazio; u \u0161angajskom muzeju sam primetio \u010doveka koji \u010ditao ne\u0161to \u0161to je li\u010dilo na novine; u vozu sam video oca kako detetu \u010dita strip \u2013 i to je bilo sve od sadr\u017eaja zabele\u017eenih na papiru. Za tri sedmice. Naravno, obi\u0161ao sam veliku knji\u017earu u \u0160angaju i njenih \u0161est spratova ispunjenih knjigama; kao i velelepnu novu biblioteku univerziteta D\u017ee\u0111ang. Tamo knjiga ne manjka. Papir kao sredstvo preno\u0161enja ili \u010duvanja informacija nije sasvim nestao. Ali izgleda da je njegova funkcija emitovanja informacija iz dana\u0161njeg sveta u budu\u0107nost odumrla.<\/p>\n<p>To nije mala stvar. Budu\u0107im generacijama je verovatno svejedno da li \u0107e informacije o tome kako smo putovali metroom biti pohranjene na papiru ili u mobilnom telefonu. Ali \u010duvati ukupno dana\u0161nje znanje u elektronskoj formi je opasno. Ve\u0107 se prime\u0107uju prve posledice. Elektronski sistemi skladi\u0161tenja podataka dovoljno su stari da znamo da mnoge veb stranice, linkovi i blogovi na kojima su informacije \u010duvane vi\u0161e ne postoje, izbrisani su ili preme\u0161teni na druga mesta. Mnogi podaci o prihodima doma\u0107instava i stanovni\u0161tvu prikupljani u pro\u0161losti izgubljeni su zbog zastarevanja softverskih sistema za \u010ditanje i obradu podataka. Ima ironije u \u010dinjenici \u2013 \u0161to nas nimalo ne iznena\u0111uje \u2013 da su prakti\u010dno jedine dostupne informacije o nekim istra\u017eivanjima stanovni\u0161tva iz pro\u0161losti (ne govorim o drevnim vremenima, ve\u0107 o ispitivanjima od pre dvadesetak godina) one koje se nalaze u njihovim \u0161tampanim rezimeima. Video sam to na primeru sovjetskih anketa doma\u0107instava koje su nepovratno izgubljene kada se po\u010detkom 90-ih godina tehnologija potpuno promenila, pa stare sovjetske ra\u010dunarske kartice vi\u0161e nije bilo mogu\u0107e pro\u010ditati bez ogromnog truda i ulaganja. Problem je svuda isti. Ameri\u010dkim mikro-podacima iz 50-ih i ranih 60-ih tako\u0111e nije mogu\u0107e pristupiti.<\/p>\n<p>Potpuni prelazak na informacije u isklju\u010divo elektronskom obliku uvodi nas u doba univerzalne vladavine \u201eprezentizma\u201c. Informacije prenosimo naizgled efikasno i bez tro\u0161kova, danas ili na neki kra\u0107i rok, ali posle toga one zauvek nestaju. Kada na\u0161e civilizacije vi\u0161e ne bude, mo\u017eda za nekoliko hiljada godina, neki novi arheolozi na\u0107i \u0107e se pred velikom zagonetkom: da li je pismenost zaista nestala? Kako je mogu\u0107e da je civilizacija koja je iza sebe ostavila milione zapisa (\u010duvanih onako kako su \u010duvani Kumranski rukopisi) iznenada digla ruke od pisma i vratila se usmenoj komunikaciji i varvarstvu?<\/p>\n<p>Zapravo, i blog koji upravo \u010ditate zauvek \u0107e nestati \u010dim se veb stranica na kojoj ste ga prona\u0161li ugasi i pojave se neki novi oblici razmene informacija. Mo\u017eda bi ga zato trebalo uklesati u kamen dok jo\u0161 ima vremena\u2026<\/p>\n<p>Global inequality and more<br \/>\nPreveo \u0110or\u0111e Tomi\u0107<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/nestanak-papira-i-teror-sadasnjeg-trenutka\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mnoge poruke nikada ne bi stigle do nas da nisu sa\u010duvane zapisivanjem na papirusu. Ili jo\u0161 bolje, kao \u0161to su Egip\u0107ani, Grci i Rimljani \u010dinili kada je trebalo sa\u010duvati informacije od posebnog zna\u010daja, na kamenu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":370274,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[700,3694],"class_list":["post-391244","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-kina","tag-papir"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391244","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=391244"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":391247,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391244\/revisions\/391247"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/370274"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=391244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=391244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=391244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}