Iako svi mi s vremena na vrijeme do\u017eivimo povremene promjene raspolo\u017eenja, \u010dini se da neki ljudi reaguju na uspone i padove s mnogo vi\u0161e samopouzdanja i otpornosti. I dok postoji mnogo razloga za emocionalnu nestabilnost, svako mo\u017ee postati malo emocionalno stabilniji rade\u0107i na njegovanju ove 3 navike, pi\u0161e Your Tango prenosi sensa.story.hr.<\/p>\n
\n1. Skepti\u010dnost prema vlastitim emocijama<\/h3>\n<\/blockquote>\n
Jedan od najve\u0107ih razloga zbog kojih su ljudi preplavljeni svojim emocijama je taj \u0161to ih\u00a0poistovje\u0107uju sa svojim bi\u0107em.<\/p>\n
Kada se osje\u0107ate tjeskobno ili uznemireno, tome ne trebate pridavati nikakav \u0161iri kontekst.\u00a0Pretpostaviti da su va\u0161e emocije uvijek va\u017ene i smislene recept je za patnju i emocionalnu nestabilnost.<\/p>\n
Emocionalno stabilni ljudi imaju ve\u0107u vjerovatnost da \u0107e svoje emocije protuma\u010diti kao nasumi\u010dne ili besmislene. Na\u0161a kultura sklona je romantizirati i glorifikovati emocije kao kvazi-misti\u010dna iskustva, puna zna\u010denja i va\u017enosti, ali u stvarnosti, emocije su jednostavno jedna od mnogih funkcija va\u0161eg tijela – ponekad bolna, ponekad ugodna; ponekad korisna, a ponekad ne.<\/p>\n
Samo zato \u0161to emocije mogu biti va\u017ene nije razlog za pretpostavku da su uvijek va\u017ene.<\/p>\n
\n2. Ponekad je u redu biti ranjiv<\/h3>\n<\/blockquote>\n
Neugodno je re\u0107i supru\u017eniku da se bojite otkaza na poslu ili priznati da se osje\u0107ate tu\u017eno i jo\u0161 uvijek tugujete dok biste trebali biti “jaki” u porodici. Te\u0161ko je priznati da ste pogrije\u0161ili i suo\u010diti se sa svojom krivicom i sramom.<\/p>\n
\u017divot je pun te\u0161kih stvari zbog kojih dajemo sve od sebe uprkos tome koliko se neugodno zbog njih osje\u0107amo. Razlog je taj jer znamo da pote\u0161ko\u0107e u sada\u0161njosti \u010desto dovode do nagrada u budu\u0107nosti.<\/p>\n
Pa, ista logika vrijedi i za na\u0161e emocije: Ako se dugoro\u010dno \u017eelite osje\u0107ati dobro, morate biti spremni osje\u0107ati se lo\u0161e kratkoro\u010dno.\u00a0Emocionalna stabilnost proizlazi iz emocionalnog samopouzdanja – iz uvjerenja da samo zato \u0161to se neka emocija osje\u0107a na lo\u0161 na\u010din ne zna\u010di da je lo\u0161a ili da morate u\u010diniti ne\u0161to da je se rije\u0161ite.<\/p>\n
A kako postati emocionalno samouvjereniji? Tako \u0161to ste voljni biti emocionalno ranjivi – priznati iskustvo i izraziti svoje emocije umjesto da ih se poku\u0161avate rije\u0161iti ili odvratiti pa\u017enju od njih.<\/p>\n
\n3. Nau\u010dite postaviti zdrave granice<\/h3>\n<\/blockquote>\n
Upravljanje stresorima svodi se na postavljanje zdravih granica.<\/p>\n
Recimo da je jedan od najve\u0107ih izvora stresa u va\u0161em \u017eivotu kolega s posla koji stalno “navra\u0107a” u va\u0161u kancelariju kako bi \u010davrljao i brbljao. Ne samo da je neugodno, ve\u0107 \u0161teti va\u0161oj produktivnosti i fokusu na poslu. I tako na kraju morate ostati do kasno ili raditi no\u0107u i vikendom kako biste nadoknadili propu\u0161teno. Na\u017ealost, budu\u0107i da ne \u017eelite povrijediti njegove osje\u0107aje, jednostavno dopu\u0161tate da se to dogodi. I kona\u010dno, kao rezultat svog stresa koji proizlazi iz neobavljanja posla i potrebe za radom kod ku\u0107e, postajete razdra\u017eljivi s ostalim ljudima na poslu i kod ku\u0107e.<\/p>\n
Zapravo, rje\u0161enje problema se \u010dini jako jednostavno – samo trebate iskreno i otvoreno komunicirati s kolegom i dati mu do znanja koje su va\u0161e granice. Zasigurno ovo nije jednostavan zadatak, ali to ne zna\u010di da nije potreban.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jedan od najve\u0107ih razloga zbog kojih su ljudi preplavljeni svojim emocijama je taj \u0161to ih\u00a0poistovje\u0107uju sa svojim bi\u0107em<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":386620,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-390443","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390443","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=390443"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390443\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":390446,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390443\/revisions\/390446"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/386620"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=390443"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=390443"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=390443"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}