{"id":390026,"date":"2024-01-02T08:25:19","date_gmt":"2024-01-02T07:25:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=390026"},"modified":"2024-01-02T08:25:19","modified_gmt":"2024-01-02T07:25:19","slug":"tito-nije-dopustao-da-ga-savjest-zakoci-i-sputa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/01\/02\/tito-nije-dopustao-da-ga-savjest-zakoci-i-sputa\/","title":{"rendered":"‘Tito nije dopu\u0161tao da ga savjest zako\u010di i sputa’"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Borkovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prili\u010dno je neobi\u010dno da se nova knjiga o Titu \u2013 jo\u0161 jedna, koja se naslanja na cijelu planinu naslova koji se bave tom li\u010dno\u0161\u0107u \u2013 proda za samo dvadesetak dana, ali to se dogodilo s knjigom “Tito; povjerljivo i osobno” Borisa Ra\u0161ete.<\/strong> Drugo izdanje, u izdanju Frakture, pred publikom \u0107e se na\u0107i krajem ovog mjeseca pa smo tim povodom porazgovarali s njenim autorom, novinarom 24 sata.<\/p>\n

Ve\u0107ina ljudi pomislila bi, vide\u0107i knjigu \u2013 “jo\u0161 jedan Tito”. \u010cemu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bili bi u pravu da sam pisao jo\u0161 jednu politi\u010dku povijest Josipa Broza. Ali nisam, niti mi je to bila\u00a0 namjera. Motiviralo me ne\u0161to drugo. On je u Prvom svjetskom ratu dva puta bio ranjen, jednom je dobio potres mozga, od granate, dok ga je drugi put \u010cerkez probio kopljem. U bolnici je bio godinu dana, lije\u010dnici su ga otpisali. Onda je, godinu-dvije tumarao po Sibiru, sam samcat, “bez drage i druga, bez sestre i brata”. Pio je kumis, fermentirano kobilje mlijeko, vukao se po Kirgistanu, spavao u aulima, pod zemljom, na minus \u010detrdeset, dresirao sokolove, jahao konje, bje\u017eao po Sibiru od raznih vojski i od gazde D\u017eaksanbajeva koji ga je htio vjen\u010dati s jednom od svojih dvadesetak k\u0107eri \u2013 pa se na kraju i o\u017eenio. Nakon povratka u Jugoslaviju, opet nevolja \u2013 zavr\u0161io je u Lepoglavi, \u017eena mu se vratila u Rusiju a sin \u017darko, \u010detvrto njegovo dijete, prvo koje je pre\u017eivjelo, postao je delinkvent, \u010dlan bande Zlatni zub. Pa onda novi rat, nova propast braka s Hertom, novi bijeg od djeteta, pa tisu\u0107e mrtvih \u2013 za i protiv njega. E sad, ako to nije pakao, ako sve to nije dovoljno da \u010dovjek oboli od PTSP-a, “Vijetnamskog sindroma” ili “partizanske bolesti”, ili na koncu raka, onda ne znam \u0161to je \u2013 ali on je sve te u\u017easno te\u0161ke dionice pre\u0161ao vedro, bez psihi\u010dkih poreme\u0107aja… A to je bilo tek prvo poluvrijeme. Ni drugo, od 1945. do smrti, nije bilo lak\u0161e. Ali i na zadnjoj slici iz Ljubljane, s Mi\u0161om i \u017darkom, vidimo ga nasmije\u0161ena…<\/p>\n

Nije ba\u0161 bio dobar otac?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nije. On je zapravo bio vjen\u010dan s povije\u0161\u0107u, vjeran samo jednoj, jedinoj \u2013 partiji. Sina \u017darka se nakon rata htio slu\u017ebeno odre\u0107i, jer ga je sramotio. U tome ga je sprije\u010dio general \u0110uri\u0107, koji mu je savjetovao da sinu ipak proba dati vi\u0161e topline. Mlade supruge, Njemice Lucije, u Moskvi se pred organima NKVD i slu\u017ebeno odrekao. Ona je nakon dva mjeseca strijeljana. Zanimale su me te psiholo\u0161ke, biolo\u0161ke \u010dinjenice njegova \u017eivota, njegova savjest, hrabrost, poni\u017eenja, isku\u0161enja… Zbog postupka s Lucijom se dovijeka sramio, o tome je \u0161utio, prvi ju je put spomenuo tek Josip Kopini\u010d, polovicom osamdesetih. Ali Tito nije dopu\u0161tao da ga savjest zako\u010di i sputa. Jo\u0161 se njen le\u0161 nije ni ohladio, a on je u Parizu ve\u0107 zavodio Hertu Haas. Ina\u010de, Lucija ga je obo\u017eavala, na fotografiji je izbola o\u010di Pelagiji, Titovoj prvoj \u017eeni koju je zaveo kad je imala 14 godina. Kad je njegova ljubavnica Davorjanka Paunovi\u0107 umrla, on je odmah brzojavio Herti da mu se vrati, ali ona nije htjela. Titova je psihologija i nehoti\u010dno opisana u Nazorovoj pjesmi “Titov naprijed”. On sre\u0107e Avet –\u00a0 \u00a0“On ja\u0161e, sve to ne vidi, ne \u010duje” pi\u0161e Nazor. “Kamo ga miso prenijela? U kom svijetu \u017eivi?” pita se pjesnik. To sam se i ja pitao, s Nazorom.<\/p>\n

Ide iz pogibelji u pogibelj, i \u0161to radi? Nazor ovako pjeva: “Tito sa konja si\u0111e, al’ se ne okrenu. Prigno se k zemlji, zgrabi grudu blata; U prah je smrvi i u \u017evale baci; Nemani onoj, kliknu: \u201cNaprijed! Naprijed!\u201c On je gledao samo naprijed – taj nije imao retrovizor. Zapravo sam htio napisati self help knjigu, jer je taj \u017eivot primjer logoterapije, popularne metode Viktora Frankla, koji je pre\u017eivio Auschwitz jer ga je na \u017eivotu dr\u017eala ideja da dovr\u0161i knjigu koju je zapo\u010deo prije rata. Onda je shvatio da \u010dovjeka na \u017eivotu dr\u017ei smisao, ideja, utopija. Tito je imao svoje utopije i zato je \u017eivio radosno, kako je govorio Dedijeru, premda nama obi\u010dnim ljudima njegov \u017eivot nalikuje na robiju. Ako je i bila robija, bila je to vrlo radosna robija. On je osje\u0107ao eros politike, poziv politike, beruf. Bio je monoman svoje ideje, a ta stvar, kad se udru\u017ei s energijom, anbicijom i talentom, vodi do neba.<\/p>\n

\u0160to je novo u ovoj knjizi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nov je pristup. Danas imamo stotine tisu\u0107a stranica i stotine sati video materijala o Titu. Sad su nam poznate pri\u010de Herte Haas, koju je intervjuirala Mira \u0160uvar, pa Jovanke Broz, iscurili su dijelovi Ko\u010dinih i Rankovi\u0107evih dnevnika, svi su Titovi bliski suradnici objavili sje\u0107anja na njega, pa sam se ja popeo na ramena svih tih ljudi \u2013 odakle je pucao divan pogled na ono \u0161to nitko nije obra\u0111ivao; bilo je dosad mno\u0161tvo prikaza Titova privatnog \u017eivota, uglavnom nepouzdanih i senzacionalisti\u010dki obojenih, politi\u010dkih je biografija bilo puno, i bile su bolje, afirmativne ili negativne, ali ja sam stvarno probao napraviti psiholo\u0161ku anamnezu, portret, zdravstveni karton vode\u0107i \u010dovjeka iz jedne “grani\u010dne situacije” u drugu, mjere\u0107i mu puls, krvni tlak, otkucaje srca, rade\u0107i rendgensku sliku du\u0161e, ako ju je imao, u \u0161to neki sumnjaju…<\/p>\n

I danas mnogi ljudi ne vjeruju da je Tito Josip Broz i da su nam zli Rusi podmetnuli nekog \u0161pijuna, bit \u0107e aristokrata…?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Taj vrlo popularan mit proizlazi iz posve nemogu\u0107e Titove biografije i njegove zvjezdane karijere.\u00a0 Ljudi ka\u017eu, kako bi kmet iz Kumrovca vladao svim tim vje\u0161tinama? Ali, pogledajmo izbliza tog kmeta. Ve\u0107 do 1914. Josip Broz zna raditi bravariju, tokariti, popravljati mlinove, odr\u017eavati dizelske i benzinske strojeve, voziti i popravljati automobile \u2013 bio je probni voza\u010d u Daimleru – zna\u00a0 popravljati bicikle i vr\u0161alice, plesati valcer, mo\u017eda i kadrilu, hrvati gr\u010dkim stilom, ma\u010devati, zanima ga gluma, on \u010dita, u\u010di, vje\u017eba, u\u010di njema\u010dki i \u010de\u0161ki. On od malih nogu \u017eeli nadrasti sve zadanosti u kojima je ponikao, ka\u017ee \u0110ilas. Mladi\u0107 ide na te\u010dajeve plesa, radoznao je, marljiv. Kad su ga kao sindikalca u Kraljevici uhapsili, on ima zlatni sat ali i pedeset knjiga u ku\u0107noj knji\u017enici. Uzmimo analogan primjer zanatlije iz dana\u0161njice \u2013 recimo, \u010cermaka. Ako taj ima 20 knjiga u ku\u0107i, dam glavu, a Tito 1952, opkoljen od Rusa, \u010dita Pearl Buck, Julesa Vernea, Maupassanta \u2013 i sa 59 godina u\u010di engleski. Godinu dana kasnije on je kod engleske kraljice i tu po\u010dinje divno prijateljstvo dvoje ljudi \u010diji su sprovodi bili najve\u0107i u XX i XXI stolje\u0107u!\u00a0Ona dolazi s vrha svijeta, a on s dna!?<\/p>\n

Miroslav Krle\u017ea ispri\u010dao je zanimljivu anegdotu koja dobro pokazuje kako se sjajno snalazio u vrlo nemilosrdnom, snobovskom dru\u0161tvu visoke engleske aristrokracije. Churchill se ne zaboravimo, rodio u ku\u0107i sa 300 soba, a Tito u potleu\u0161ici u Kumrovcu.<\/p>\n

\u201cZa stolom sjedi mar\u0161al partizanske vojske u uniformi od najslabijeg platna, tako re\u0107i vre\u0107e\u201d, opisuje Krle\u017ea \u010cengi\u0107u susret Tita s Churchillom. \u201cU srebrnoj zdjeli nose poznate lordovske cigare, svaka zamotana u poseban celofan koji valja skinuti, a onda na gornjem kraju izvu\u0107i slamku i zapaliti cigaru. Tito je jednim zamahom skinuo omotni papir, udario prstom u prednji dio cigare, izvukao slamku i o svije\u0107u zapalio slamku, a slamkom cigaru. To je sitnica, jedna epizoda, ali kod ovakvih stvari sve to nije bezna\u010dajno. Naduvena su gospoda mislila da imaju pred sobom primitivca koga treba i na sitnim stvarima podsje\u0107ati da nije dorastao dru\u0161tvu s kojim sjedi…\u201d<\/p>\n

Nije nimalo neobi\u010dno da se Tito tokom ilegalne karijere upadljivo \u010desto znao predstavljati kao in\u017eenjer. Uostalom\u00a0 – u njegovu odijelu, i s njegovim spomeni\u010dkim izgledom, licem koje se \u010dini klesanim u kamenu, tko bi mu povjerovao da je bravar? Odmah bi ga uhapsili.<\/p>\n

Kakav je on \u010dovjek? To je ako se ne varam sredi\u0161nje pitanje knjige.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

On je narcisoidan. Ambiciozan do krajnjih granica, ali duboko svjestan da je predstavnik kolektiva. On se poistovje\u0107uje s narodom. Lukav je. Nije sadist ni paranoik, ali je oprezan, “budan” kako ka\u017eu komunisti, spreman primijeniti silu ako druk\u010dije ne ide. Ipak, on vi\u0161e voli da ga ljudi vole nego da ga se boje. U Lepoglavu ga je poslao dr. Svetozar Tomi\u0107, koji je koju godinu ranije \u010carugu, kao tu\u017eitelj, poslao na ahiret, dao ga je objesiti. Tito je Tomi\u0107u nakon rata pove\u0107ao penziju kad mu se Krle\u017ea po\u017ealio da je Tomi\u0107 bolestan. Amnestirao je upravnika kaznionice u Mariboru, a \u017eandara Anzulovi\u0107a, koji ga je uhapsio 1928. nije dao spominjati u Bulaji\u0107evim memoarima, da ne nanesu \u0161tetu njegovu sinu, sportskom novinaru, legendarnom Zuli Anzulovi\u0107u. Tu\u017eitelj iz Bomba\u0161kog procesa pod Titom je imao dobru penziju \u2013 jedini koji je s njim bio na sudu a lo\u0161e je pro\u0161ao, bio je njegov odvjetnik, \u010duveni dr Ivo Politeo, najve\u0107i jugoslavenski advokat, koji je branio i Stepinca.<\/p>\n

Tito je zapravo bio vjen\u010dan s povije\u0161\u0107u, vjeran samo jednoj, jedinoj \u2013 partiji. Sina \u017darka se nakon rata htio slu\u017ebeno odre\u0107i, jer ga je sramotio. Mlade supruge, Njemice Lucije, u Moskvi se pred organima NKVD i slu\u017ebeno odrekao. Ona je nakon dva mjeseca strijeljana. Zanimale su me te psiholo\u0161ke, biolo\u0161ke \u010dinjenice njegova \u017eivota, njegova savjest, hrabrost, poni\u017eenja, isku\u0161enja…, ka\u017ee Ra\u0161eta uz Titov spomenik na Dedinju<\/p>\n

Psihopatografija nije ustanovila ni jedan du\u0161evni poreme\u0107aj kod Tita; on nije paranoik, nema bipolarni poreme\u0107aj, nje shizoidan, veseo je, vedre naravi, \u0161aljiv, otporan na udarce, ne u\u017eiva u patnjama\u2026 Te\u0161ko je na\u0107i takve realiste, koje patnja nije izobli\u010dila; on je do kraja \u017eivota odr\u017eao veseli osmijeh \u010dovjeka koji se raduje \u017eivotu. Ali ne bismo smjeli zaklju\u010diti da je bio osje\u0107ajan \u2013 Jovo Kapi\u010di\u0107 misli, mo\u017eda preo\u0161tro, da Tito “nije imao emocija”. Mislim da ne mo\u017eete vladati tako velikim entitetima, a naro\u010dito ne u tako turbulentnim okolnostima, i nositi srce na dlanu. Saint Just, kojega rado citiram jer je bio poslovo\u0111a povijesti, mladi genij koji je kralju pisao optu\u017enicu, kazao je da “nema nevinog kraljevanja” \u2013 vlada\u0161 li, mora\u0161 raditi i zlodjela, ili zlo\u010dine.<\/p>\n

Je li bio cinker u Moskvi, za vrijeme Velike \u010distke?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tito tamo pi\u0161e karakteristike drugova. Njih devet. Od tih devet, sedam je mrtvo \u2013i on to, poslovi\u010dno dobro obavije\u0161ten, sa Kopini\u010dem i Karaivanovim na usluzi \u2013 sigurno zna. \u0160to da napi\u0161e za njih? Da su bili sveci? Uz to bi mogao napisati i testament. Dvojica su \u017eivi, ali nema nikakvog razloga vjerovati da im je Titovo pismeno presudilo.\u00a0Na onaj ih je svijet Staljin otpravio oko tri stotine, a ni jednom Broz nije pisao karakteristiku. Tito, nadalje, nikoga ne \u017eigo\u0161e kao \u201etrockista\u201c, a Petko Mileti\u0107 i neki Bugari, sa jednim osje\u010dkim folksdoj\u010derom, njega opisuju kao trockista.\u00a0Oni su ipak sveci, a on je zlo\u010dinac? U njegovu slu\u010daju vidimo da se i s optu\u017ebom za \u201etrockizam\u201c koju on nikome nije pri\u0161io (ili ju je pri\u0161io jednome) mo\u017ee pre\u017eivjeti. Kako bi autori napada na Tita pisali karakteristike, da su bili u Moskvi? Herojski? Ispisali bi prijedloge za beatifikaciju? Me\u0111u komunistima 30-ih nema heroja; oni koji su izazivali sudbinu, zavr\u0161ili su u crnoj zemlji. Komunist mora pognuti glavu pred autoritetom partije, \u0161to god ona rekla. Jedan komunist, koji je uvrijedio doma\u0107ine iz neke sovjetske republike ismijavaju\u0107i kozje meso, na Kardeljevu u\u017easnutu opomenu (\u0161to ti je? Pospi se s pepelom, ostat \u0107e\u0161 bez glave) odmah ka\u017ee: \u201eJa \u0107u, drugovi, jesti i govna ako treba a ne kozletinu\u2026.\u201c<\/p>\n

Ipak, Tito pi\u0161e na kraju jednog saslu\u0161anja “ako sam \u0161to zaboravio, recite mi pa \u0107u naknadno kazati”?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, bio je poslu\u0161an ali je imao granice. Naravno, nema veli\u010dine bez pizdunstva, ili kako bi rekao Lord Acton, veliki ljudi su lo\u0161i ljudi. Ali i tu treba imati na umu gradaciju. Nisu svi jednako lo\u0161i.<\/p>\n

Partija tra\u017ei bezuvjetnu, slijepu poslu\u0161nost, ona tra\u017ei Vjeru, \u017ertvu, spremnost na odricanje. Tko god je pre\u017eivio tu \u0161kolu, moskovske \u010distke 30-ih, zna sve \u2013 njemu ne treba nikakve dodatne naobrazbe, fakulteta, doktorata, on je doktorirao u \u0161koli \u017eivota, u njenom najte\u017eem odsjeku, Kominterni. Tito je, naravno, pred Kominternom mali \u2013 ali \u0110ilas pi\u0161e kako je negdje u Crnoj Gori poveo odred u sukob sa \u010detnicima, iako je bio Vrhovni komandant. Ne zaboravimo da je u Prvom svjetskom ratu dobio jedno, a mo\u017eda i dva odlikovanja \u2013 za hrabrost. Jednom je zarobio desetak Rusa, sam, a drugi put s vodom njih osamdeset \u2013 a za svaku pu\u0161ku dobio je i nov\u010danu nagradu.<\/p>\n

Ka\u017eete da se Tito “brendirao” ve\u0107 na Bomba\u0161kom procesu, i to poja\u010dao kasnije, “belim odelom?” To je posve atipi\u010dno za jednog komunista, ako ga usporedimo sa Maom ili Staljinom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da je bijelim odijelom kopirao Churchilla, koji je Tita prvi put primio u takvoj opravi dok je Tito bio u te\u0161koj ruskoj \u010doji, usred ljeta. Milovan \u0110ilas misli da je Tito bio dobar komunisti\u010dki dr\u017eavnik u onoj mjeri u kojoj nije bio komunist. Bonvivant, dendi, bonkulovi\u0107, \u010dovjek sklon lijepom \u017eivotu, lijepim \u017eenama, jelu, pi\u0107u, viskiju, cigarama. Hm, ali – \u00a0\u0161to u tome ima krivo? Nije li upravo to ideal o\u010dovje\u010denog \u010dovjeka, kakvog su na umu imali Marx, Engels i ostali klasici ljevice? Nije li \u010dinjenica da su se drugi komunisti\u010dki lideri dr\u017eali samostanske, pustinja\u010dke askeze \u2013 Staljin, Mao, Deng \u2013 bila zapravo izdaja komunizma, ispod koje je pro\u0161vercan kr\u0161\u0107anski ideal mu\u010denika za spas \u010dovje\u010danstva? Isusa, svetog Franje?\u00a0I njihovih sljedbenika? U asketskom idealu realnog komunizma vi\u0161e je Dostojevskog, njegove ljubavi prema patnji, poni\u017eenima i uvrije\u0111enima, njegove ortodoksne mistike negoli ortodoksije utemeljitelja Ideje. \u010covjek koji pati, smrzava se i gladuje, \u010dovjek koji nosi skromne dolamice, ruba\u0161ke i radni\u010dke kombinezone, u\u017easnuo bi Marxa, kada bi mu netko rekao da je to ideal \u010dovjeka kakvoga treba iznjedriti njegov pokret, originalno zami\u0161ljen kao sustav u kojemu je \u201eslobodan razvoj svakog pojedinca uvjet slobodnog, nesmetanog razvoja svih\u201c. Tito je formiran u Austro-Ugarskoj, u blje\u0161tavom svijetu operete (nastupao je u Veseloj udovici i Jesenjim manevrima), u Be\u010du, u Novom Mestu, u sisa\u010dkim i be\u010dkim kavanama a ne u sjemeni\u0161tima Gruzije… Ipak, odmah nakon rata, sve do 1953, bio je vrlo surov. Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107 svjedo\u010di da je osobno pove\u0107avao kazne za Goli Otok sa dvije ili tri godine na deset ili dvanaest. Prvi je i htio ukiniti Goli otok, ali su Kardelj i \u0110ilas bili protiv. No na pitanje je li znao \u0161to se tamo doga\u0111a, najbolji je odgovor dala Jovanka \u2013 “normalno da je znao”. Znao je sigurno i za Bleiburg, ali to nije i\u0161lo pod njegovim potpisom \u2013 Ko\u010da je poludio kad je na Brijunima, kao potpredsjednik, shvatio da Tito potpisuje samo pomilovanja, a on smrtne kazne…<\/p>\n

Tito, ka\u017ee \u0110ilas, ne voli i ne zna lagati, a kad la\u017ee, to se na njemu odmah vidi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Brozu je jasno da politika nije mjesto na kojemu se srce nosi na dlanu: govor pred nekim forumom zna\u010di jedno a stvarno mi\u0161ljenje ne\u0161to sasvim drugo, Tito iz 1950-ih odbacio bi Tita iz 1936 kao trockista; ali on je svoj kriti\u010dki stav vje\u0161to maskirao – nije ga izricao ni pred kim, kako se \u010dini ni pred suprugom Hertom. “Pri\u010dao mi je sve najljep\u0161e o Rusiji” rekla je Herta, i sigurno je bilo tako a Titu je nakon posjeta Uralu sve o Rusiji bilo jasno. No \u017eeni nije htio re\u0107i: bio je budan, iako je spavao s njom. Ljubav danas jest, sutra nije: ve\u0107 prije toga on je pisao izvje\u0161taje Staljinovim isljednicima o svoje dvije \u017eene, kao i one o njemu, i svaka suvi\u0161na rije\u010d, svako brbljanje mogla je zna\u010diti smrtnu presudu. “Ja sam”\u00a0 napisao je Kominterni 1938. “odan samo Partiji” i to je uistinu bila jedina njegova prava, istinska ljubav izvor mo\u0107i, eliksir \u017eivota. Je li mo\u017eda naknadno, iz poststaljinske perspektive, postao svjestan staljinskih “gre\u0161aka” (zlo\u010dina) koje je i sam vatreno zagovarao? On je to znao ali je smatrao da za revoluciju mnoge glave, pa i nevine moraju pasti – po mogu\u0107nosti, ne i njegova. Nju je \u010duvao, i sa\u010duvao, od kotrljanja. To mo\u017ee pripisati velikoj lukavosti, spretnosti, nevjerovanju ljudima. Nakon rata je za jugoslavenske komuniste koje je Staljin ubio rekao \u2013 “trebalo im je dati po glavi ali ne im i skinuti glavu”.<\/p>\n

Kakav je bio kao politi\u010dar?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Krle\u017ea ka\u017ee da je Tito bio diktator koji je vladao demokratski \u2013 i to je doista \u010dudo, makar je oskimoron. On je za svaku svoju odluku, micanje va\u017enih ljudi, lobirao od jutra do mraka, zvao telefonom, nagovarao drugove na svoju stranu. Nije to bilo “ti \u2013 to”, “ti to”, kako smo mislili kad smo ga kao mali zami\u0161ljalo kao nekog crvenog princa.\u00a0 U masi jezivih situacija, vrlo su rijetke one u kojima Tito galami. Takva su sje\u0107anja Jove Kapi\u010di\u0107a nakon velikog poraza kod Pljevalja, Tito je vladao vi\u0161e karizmom, lukavo\u0161\u0107u, znanjem i autoritetom, nego silom. Njegov autoritet osporavaju, od 1938 do smrti, samo rijetki komunisti – Vlado Dap\u010devi\u010d, Labud Kusovac, Ivo Mari\u0107, \u017dika Pavlovi\u0107, Arso Jovanovi\u0107. Savka ne, Tripalo ne, Ko\u010da ne, Tu\u0111man ne,\u00a0naro\u010dito ne \u0110ilas, najte\u017ea \u017ertva me\u0111u njima sa 9 godina robije, koji u godini Titova odlaska o njemu pi\u0161e ne\u0161to \u0161to je trebao biti pamflet – ne treba potcijeniti \u0110ilasove veze s CIA-om –\u00a0ali je ispao sonet, skoro ljubavna balada. \u0110ilas je do kraja \u017eivota bio udivljen svojim komandantom, kao i odba\u010deni Ko\u010da, koji mu je spasio \u017eivot na Sutjesci – “Tito je kondotjer, kao i ja… samo ve\u0107i”. Snaga Titova autoriteta proizlazi iz njegova herojskog \u017eivota, ma\u010dka bi potro\u0161ila svih devet \u017eivota da je pro\u0161la kamo je on pro\u0161ao, ali Broz je pre\u017eivio. I ona, ta snaga, proizlazi iz goleme energije, stra\u0161ne ambicije i \u017eeljezne volje. On je gubio mnoge bitke ali je dobio sve ratove, uklju\u010duju\u0107i i najve\u0107i, umro je u krevetu ovjen\u010dan slavom i ljubavlju naroda, \u010dije je zajedni\u0161tvo utjelovio, \u010dijom se snagom napajao, i koji u\u00a0\u010dasu njegove smrti jasno nazirao tragediju koja nam se kasnije i dogodila. Lijepo je on rekao Ko\u010di, Ko\u010do, nemoj imati iluzija, kad skinu moju sliku, objesit \u0107e kraljeve, Paveli\u0107eve, Dra\u017eine…<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prili\u010dno je neobi\u010dno da se nova knjiga o Titu \u2013 jo\u0161 jedna, koja se naslanja na cijelu planinu naslova koji se bave tom li\u010dno\u0161\u0107u \u2013 proda za samo dvadesetak dana, ali to se dogodilo s knjigom “Tito; povjerljivo i osobno” Borisa Ra\u0161ete<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":369146,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-390026","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390026","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=390026"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390026\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":390029,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/390026\/revisions\/390029"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/369146"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=390026"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=390026"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=390026"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}