{"id":389810,"date":"2023-12-30T07:57:31","date_gmt":"2023-12-30T06:57:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=389810"},"modified":"2023-12-30T07:57:31","modified_gmt":"2023-12-30T06:57:31","slug":"hajde-svi-da-besnimo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/12\/30\/hajde-svi-da-besnimo\/","title":{"rendered":"Hajde svi da besnimo"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Aurelija \u0110an<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>U proteklih 20 godina, otkako sam dobila pravo glasa, ne pamtim nijedan trenutak posle izbora koji me je tako prijatno iznenadio i ispunio ose\u0107ajem optimizma kao kad sam videla da su studenti besni. Sli\u010dno je i u mom psihoterapijskom radu. Kada klijent koji je pre\u017eiveo traumu po\u010dne da ose\u0107a dugo potiskivanu emociju besa, to predstavlja jasan znak da se kre\u0107e ka oporavku. U kontekstu visoko traumatizovanog dru\u0161tva o kojem sam pisala ranije, pojava besnih studenata (koja do sada nije bila uo\u010dljiva) pokazuje zdrav potencijal da se izborimo sa sopstvenim ranama i postignemo odre\u0111en stepen mentalnog zdravlja koji je u velikoj meri do sada naru\u0161en.<\/p>\n<p>\u201eNikada se ne razbesnim\u201c, ka\u017ee Vudi Alen u jednom od svojih filmova. \u201eUmesto toga, razvijem tumor.\u201c1 Ova izjava ukazuje na posledice koje potisnuti bes mo\u017ee imati, a o tome mnogi stru\u010dnjaci za mentalno zdravlje govore. \u010cesto neizra\u017eeni bes dovodi do razli\u010ditih neuroza ili ozbiljnih mentalnih i fizi\u010dkih oboljenja. Zbog toga se u psihoterapiji nagla\u0161ava va\u017enost izra\u017eavanja emocije besa, jer predstavlja vitalnu energiju koja nam poma\u017ee da se za\u0161titimo, postavimo granice, zauzmemo svoj prostor i suprotstavimo nepravdi koja nam je naneta.<\/p>\n<p>A \u0161ta je bilo sa besom u Srbiji do sada?<\/p>\n<p>Nakon promena i pada Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima, u Srbiji se \u010dini da je bes sistematski potiskivan. Na primer, u disfunkcionalnim porodicama \u010desto se prenosi poruka deci da ona nisu dovoljno dobra, \u0161to umanjuje odgovornost roditelja za zlostavljanje. Kao rezultat toga, dete potisne svoj bes i samo, veruju\u0107i da je nedostojno i da je zaslu\u017eilo maltretiranje. Ba\u0161 kao i traumatizovano dete, dru\u0161tvo u Srbiji je razvilo ose\u0107aj bespomo\u0107nosti koji se ispoljava kroz verovanja poput: \u201eNismo ni vredni da nam bude bolje\u201c, \u201eNikada nam ne\u0107e biti dobro\u201c, \u201eOvo smo i sami zaslu\u017eili\u201c, \u201eSve ovo diktiraju strane sile, nemam ja tu nikakvu mo\u0107, niti se za bilo \u0161ta pitam\u201c i tako dalje. Tako\u0111e, bes u Srbiji je do sada mogao da se svrsta i u pasivno besno pona\u0161anje poput gun\u0111anja, zlovolje, jadikovanja, \u0161to tako\u0111e predstavlja izbegavanje besa i njegovog punog ispoljavanja. Pored svega ovog postoje duboko utemeljeni dru\u0161tveni mitovi o ovoj emociji kao \u0161to su da je ona lo\u0161a, da se njome ni\u0161ta ne posti\u017ee, da je \u0161tetna i destruktivna, a nekad i iracionalna. Klijenti koji potiskuju bes imaju \u010desto razli\u010dite pote\u0161ko\u0107e u vidu depresije, sampovre\u0111ivanja i nedostatka samopo\u0161tovanja. Na nivou dru\u0161tva, nedostatak ispoljavanja besa doprinosi odr\u017eavanju nepravde, korupcije, pasivnog prihvatanja statusa quo, kao i nedostatka inicijative za dru\u0161tvene promene. Zato nije ni \u010dudno kada vidimo samodestruktivne na\u010dine politi\u010dke borbe kao na primer \u0161trajk gla\u0111u, koji prestavljaju jedan od vidova blokiranja zdrave energije besa.<\/p>\n<p>S druge strane, dugoro\u010dno potiskivanje i kontrolisanje emocije besa mo\u017ee dovesti do njenog naglog ispoljavanja u vidu maltretiranja, nasilja i razli\u010ditih oblika agresije. Na\u017ealost, osobe koje su same bile \u017ertve zlostavljanja u pro\u0161losti ili su bile svedoci nasilja, \u010desto i same mogu postati zlostavlja\u010di. Ove osobe nemaju mogu\u0107nost da usmere svoj zdrav bes prema pravom izvoru zlostavljanja. To rezultira potiskivanjem besa i njegovom transformacijom u nezaustavljivu agresiju. Tragi\u010dni doga\u0111aji poput masakra u osnovnoj \u0161koli \u201eVladislav Ribnikar\u201c i Mladenovcu, kontinuirano ubijanje \u017eena i drugi oblici nasilja mogu biti jedna od posledica dugotrajnog, neprora\u0111enog i potisnutog zdravog besa koji se prenosi iz generacije u generaciju.<\/p>\n<p>Zdrav bes proisti\u010de iz dubokog prepoznavanja i prihvatanja da smo bili \u017ertve zlostavljanja, ali tako\u0111e iz sna\u017ene odluke da transformi\u0161emo svoj pogled na sebe u sada\u0161njosti. Kada klijent u psihoterapijskom radu osvesti svoju ljutnju, terapeut ga podr\u017eava da je se ne odri\u010de i da je prihvati. Bes je ozdravljuju\u0107a sila koja nam poma\u017ee da prigrlimo svoju \u017eivotnu energiju i snagu i preuzmemo \u017eivot u svoje ruke. Zato je va\u017eno da svi podr\u017eimo studente i probudimo svoj bes, jer on predstavlja mobilisanje energije za borbu protiv zlostavljanja i nepravde u Srbiji. Bes je na\u010din da se bude jak i neophodan je za sve nas kako bismo bili sigurni da smo zdravi.<\/p>\n<p>Autorka je psiholo\u0161kinja i psihoterapeutkinja iz Beograda.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/hajde-svi-da-besnimo\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><br \/>\n________________<br \/>\nMate, G. (2021). Kada telo ka\u017ee ne. Beograd: Kontrast. str 316.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zdrav bes proisti\u010de iz dubokog prepoznavanja i prihvatanja da smo bili \u017ertve zlostavljanja, ali tako\u0111e iz sna\u017ene odluke da transformi\u0161emo svoj pogled na sebe u sada\u0161njosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":302198,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-389810","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/389810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=389810"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/389810\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":389813,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/389810\/revisions\/389813"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/302198"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=389810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=389810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=389810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}