\u201ePostjugoslavenski metamuzeji. Revalorizacija naslje\u0111a Drugog svjetskog rata u postkonfliktnim dru\u0161tvima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije\u201c naziv je knjige muzeologinje Nata\u0161e Jagdhuhn, doktorandice na Sveu\u010dili\u0161tu Friedrich-Schiller u Jeni, gradu u njema\u010dkoj pokrajini Tringiji.<\/p>\n
U knjizi Nata\u0161a Jagdhuhn<\/strong> tematizira odnose muzeja, u tri dr\u017eave spomenute u naslovu njene knjige, prema ba\u0161tini Drugog svjetskog rata, ali i suodnosu tih dr\u017eava prema kulturi sje\u0107anja. Drugim rije\u010dima, naglasak je stavljen na to u kojim muzejima je ba\u0161tina od 1939. do 1945. godine transformirana i revalorizirana nakon raspada Jugoslavije. Knjiga, tako\u0111er, implicira gdje se kultura sje\u0107anja ovih triju dr\u017eava prema ba\u0161tini navedenog rata spaja, a gdje razilazi.<\/p>\n Na prostorima biv\u0161e Jugoslavije, kako ka\u017ee autorica, muzeji posve\u0107eni Drugom svjetskom ratu su ostali zaglavljeni u postsocijalisti\u010dkoj tranziciji.<\/p>\n \u201eNeki muzeji su potpuni promijenjeni, neki djelomice, a neki su ostali isti\u201c, primje\u0107uje Jagdhuhn na po\u010detku razgovora za Lupigu, a zaklju\u010dak koji se iz knjige mo\u017ee izvu\u0107i je da se zemlje biv\u0161e Jugoslavije ne mogu suo\u010diti s \u201enepo\u017eeljnim\u201c dijelovima svoje nacionalne povijesti.<\/p>\n Na\u0161a sugovornica trenutno u Srbiji radi na projektu \u201ePokret nesvrstanih i dekolonizacija muzejskog polja: jugoslavenski antikolonijalni muzeji (1961 \u2013 1989)\u201d. U meritumu istra\u017eivanja Jagdhuhn je usmjerena na konstrukte pam\u0107enja pro\u0161losti u dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije i raspravama o dekolonizaciji ba\u0161tine diljem svijeta. Tako\u0111er, teme koje ju intrigiraju su i teme historije muzeologije iz perspektive globalnog Juga i transformacija muzeja postsocijalisti\u010dkih zemalja Europe.<\/p>\n Knjigu je objavio britanski nakladnik Palgrave Macmillan, a autorica ju je pro\u0161log mjeseca predstavila doma\u0107oj publici u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Uz nju su o knjizi govorili i prof. dr. sc. Vjeran Pavlakovi\u0107 s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci te dr. sc. Tea Perin\u010di\u0107, muzejska savjetnica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.<\/p>\n Za po\u010detak, \u0161to bi to bio metamuzej?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Metamuzej je muzej u muzeju. Dakle, muzej koji otkriva vlastitu povijest. Muzej koji otkriva vlastiti medij. To zna\u010di, medij kreiranja znanja i sje\u0107anja u toj instituciji i u kona\u010dnici metamuzej je muzej koji se nalazi u tranziciji. U slu\u010daju muzeja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, kojima se bavi moja knjiga, to je dvostruka tranzicija \u2013 postsocijalisti\u010dka tranzicija i takozvana postkonfliktna tranzicija.<\/p>\n Ako sve tri zemlje prolaze duplu tranziciju, zna\u010di li to da bi i memorijalne politike trebale biti u tranziciji?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Muzeji u tranziciji, gotovo da ne mogu biti ni\u0161ta drugo osim metamuzeja. Obzirom da niti u jednoj od tih dr\u017eava nije uspostavljena slu\u017ebena memorijalna politika sje\u0107anja na Drugi svjetski rat, posljedi\u010dno se doga\u0111a da je ve\u0107ina muzeja Drugog svjetskog rata i dalje zadr\u017eala dijelove ili \u010ditave izlo\u017ebe koje su koncipirane u jugoslavenskom periodu.<\/p>\n Kada govorimo o rekonstrukciji i revalorizaciji ba\u0161tine muzeja Drugog svjetskog rata, kakve preinake su onda do\u017eivjeli ti muzeji?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Veliki dio muzeja je na neki na\u010din zamrznut u smislu da, ili replicira postavke iz jugoslavenskog perioda ili zadr\u017eava \u010ditave izlo\u017ebe, a ponekad dijelove izlo\u017ebe, kojima onda pridodaju nove muzejske ni\u0161e. Ali, postoje i muzeji koji su kompletno renovirani, u tom smislu kompletno transformirani.<\/p>\n Prema tome, koji su memorijalni muzeji u Hrvatskoj dio postsocijalisti\u010dke tranzicije?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – U Hrvatskoj je to jedino muzej u Jasenovcu koji je tokom rata u Hrvatskoj zapravo bio mjesto borbe rata za sje\u0107anje u kojem je cjelokupna zbirka bila gotovo otu\u0111ena. Na samom po\u010detku rata muzej je bio oplja\u010dkan od strane Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih jedinica iz Krajine. Zbirke su najprije preba\u010dene u Bosnu i Hercegovinu, djelomi\u010dno i u Srbiju te na kraju u Washington, odakle su vra\u0107ene u Memorijalni muzej Jasenovac. Taj muzej je, ako se ne varam 2006. godine, ponovno otvoren pred atmosferu ulaska Hrvatske u Europsku uniju i u tom smislu transformiran je u muzej po uzoru na metode europeizacije sje\u0107anja, odnosno po uzoru na muzeje Holokausta.<\/p>\n Kakva je situacija po pitanju post-jugoslavenskih metamuzeja u Srbiji?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – U Srbiji je to neka klju\u010dna tendencija \u0161to se ti\u010de transformacije muzeja Drugog svjetskog rata da je Jugoslavenska vojska u otad\u017ebini predstavljena kao pokret otpora naro\u010dito u muzejima koji su posve\u0107eni doga\u0111ajima od samog po\u010detka rata od 1941. godine gdje je \u010detni\u010dki pokret sporadi\u010dno pru\u017eao otpor. Ono \u0161to je problem je, zapravo, da kolaboracija \u010detni\u010dkog pokreta i ratni zlo\u010dini, koje je taj pokret napravio, ubrzo nakon toga nisu vizualizirani ni na jednom mjestu u okviru muzeja koji su na ovaj na\u010din transformirani.<\/p>\n Prate li onda svi muzeji u Srbiju tu ideologiju da je Jugoslavenska vojska u otad\u017ebini, odnosno \u010detni\u010dki pokret, prikazan kao pokret otpora?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Jedini muzej u Srbiji koji to nije napravio jeste Muzej Batinske bitke u Bezdanu. To je jedan izuzetak koji nije izmijenjen po tom principu. On jeste u potpunosti obnovljen. To je muzej, tako\u0111er, koji nije bio u potpunosti uni\u0161ten, ali je demoliran tokom rata. Nalazi se na granici Srbije sa Hrvatskom. Vojska je tu bila stacionirana tokom devedesetih. Postavka jeste nova, ali osnovni narativ se nije promijenio u odnosu na povijesnu sliku Drugog svjetskog rata koja je bila obrazac sje\u0107anja u Jugoslaviji.<\/p>\n A kakvo je stanje muzeja koji ba\u0161tine Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Na podru\u010dju Bosne i Hercegovine postoje neki muzeji koji imaju kompletno nove postavke Drugog svjetskog rata. Te postavke su u tom smislu nove, kao \u0161to je recimo muzej bitke na Neretvi, iz razloga \u0161to su ti muzeji bili u potpunosti oplja\u010dkani tokom rata devedesetih. Konkretno, stalna postavka muzeja bitke na Neretvi je replika stalne postavke iz jugoslavenskog perioda. \u010cak tekstualni dijelovi izlo\u017ebe koji prate eksponate su apsolutna kopija tekstualnih obja\u0161njenja iz jugoslavenskog perioda. S tim \u0161to je, recimo, u tom muzeju, pored izlo\u017ebe koja se ti\u010de Drugog svjetskog rata, uprostorena i izlo\u017eba koja se ti\u010de posljednjeg rata devedesetih.<\/p>\n Na koji na\u010din se mo\u017ee transformirati i revalorizirati ba\u0161tina jednog muzeja?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Kustoske taktike u toj transformaciji tih muzeja su jako sli\u010dne. Jedna od taktika je posmatranje povijesti Drugog svjetskog rata kroz prizmu ratova devedesetih. Odnosno, u same muzeje Drugog svjetskog rata ugrade izlo\u017ebe koje se ti\u010du posljednjeg rata i u tom smislu poku\u0161aju da izvedu jednu kronolo\u0161ku liniju koja bi sa jedne strane prisvojila antifa\u0161izam jedne etni\u010dke grupe, a s druge strane istu tu etni\u010dku grupu prikazala kao najve\u0107u \u017ertvu. Takvih primjera imamo najvi\u0161e u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n Postoje li jo\u0161 neke taktike transformacije ba\u0161tine Drugog svjetskog rata?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – U sve tri dr\u017eave mo\u017eemo uo\u010diti taktike deideologizacije. Institucije mijenjaju svoje postavke tako da su ih oslobodile referenci na komunisti\u010dku partiju. Rebrendizacija, komodofikacija i na koncu dekontekstualizacija, i tu mislim na muzeje koji su u velikoj mjeri zadr\u017eali jugoslavenske izlo\u017ebe, ali iz razli\u010ditih motiva od onih koji su \u017eeljeli da izlo\u017ebe ostanu u svom izvornom obliku kako bi pokazale svoj propagandni karakter do onih kustosa koji su htjeli da zadr\u017ee izlo\u017ebe iz jugoslavenskog perioda kao neku vrstu otporu povijesnom revizionizmu ili odgovor na ru\u0161enje tih institucija tokom devedesetih. Ima kustosa koji zagovaraju autorefleksivni pristup, a to zna\u010di zadr\u017eavanje velikog dijela izlo\u017ebe iz jugoslavenskog perioda kako bi institucija transparentno ukazala na faze kroz koje su formirali sje\u0107anje na Drugi svjetski rat u jugoslavenskog periodu.<\/p>\n \u0160to je ono u \u010demu se ove tri zemlje razlikuju, a gdje su suglasne kada govorimo o rekonstruiranju ba\u0161tine muzeja Drugog svjetskog rata?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – U sje\u0107anju na Drugi svjetski rat u svakom smislu izme\u0111u ove tri dr\u017eave postoji jedan rivalitet. Slika Drugog svjetskog rata u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se radikalno razlikuje. Upravo ovo o \u010demu sam govorila da u Srbiji, gdje se \u010detni\u010dki pokret prikazuje kao pokret otpora, je, naravno, nezamislivo za muzejske institucije. Bosna i Hercegovina tako\u0111er ima svoj specifikum koji je opet vrlo razli\u010dit i antagonisti\u010dki nastrojen ako pogledamo u entitet Republike Srpske i entitet Federacije Bosne i Hercegovine. Ono \u0161to je interesantno jeste \u010dinjenica da u Hrvatskoj ima najmanje muzeja Drugog svjetskog rata u odnosu na regiju ili u pore\u0111enju s ove dvije dr\u017eave koje sam prou\u010davala.<\/p>\n Ukoliko ih je ve\u0107 najmanje, mo\u017eete li podsjetiti na\u0161e \u010ditatelje i \u010ditateljice koji su?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Dakle, u Hrvatskoj je, kako sam ve\u0107 ranije rekla, jedino muzej Jasenovac samostalni muzej koji se ti\u010de Drugog svjetskog rata. Pored toga, postoji muzej u Lipi \u201eLipa pamti\u201c koja je dislocirana postavka Povijesno pomorskog muzeja u Rijeci te dvije spomen ku\u0107e – Bitke na batini i Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a. Ali zapravo ne postoji nijedan muzej koji bi reprezentirao antifa\u0161isti\u010dki otpor, \u0161to je tako\u0111er vrlo simptomati\u010dno. Ne postoji vi\u0161e nijedna spomen-ku\u0107a koja je posve\u0107ena usta\u0161kim zlo\u010dinima.<\/p>\n Smatrate li da su muzeji koji su nastali kao hommage posljednjem Domovinskom ratu, tako\u0111er, ostali u istoj post-konfliktnoj tranziciji?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Nisam ih nikada istra\u017eivala da bih mogla sad na znanstvenom nivou govoriti o njima, ali ono \u0161to mi se \u010dini je da su to izlo\u017ebe nastale pod jednom jasnom direktivom vlasti, pa se u tom smislu, na neki na\u010din mo\u017ee povu\u0107i paralela s na\u010dinom na koji su konstituirane izlo\u017ebe u Jugoslaviji s pristupom gdje sje\u0107anje formira upravo politi\u010dki vrha, a tek onda provodi od strane struke.<\/p>\n Je li mladima post-konfliktnih dru\u0161tava kultura sje\u0107anja sasvim nebitna?\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n – Moj dojam je da su mladi zainteresirani za kulturu sje\u0107anja. Mislim da je kultura sje\u0107anja postala tema kojom se vi\u0161e ne bave samo muzeji, ve\u0107 mnogo \u0161ira javnost i mnogi radnici u kulturi. Tako\u0111er, mjesta sje\u0107anja na Drugi svjetski rat, \u010dak i ona koja su izgubila status institucija, na raznim lokalitetima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i dalje su posje\u0107ivana od strane nekih entuzijasta koji su zasigurno mla\u0111a generacija. Naravno, tu postoji i jedan dio onih koji pripadaju generacijama koje su gradile te institucije. Imaju i neka sli\u010dna sje\u0107anja i odre\u0111enu vrstu moralnog poziva. U Beogradu je, recimo, muzej Jugoslavije vrlo posje\u0107en od strane mla\u0111e generacije.<\/p>\n