{"id":388929,"date":"2023-12-21T08:41:59","date_gmt":"2023-12-21T07:41:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=388929"},"modified":"2023-12-21T08:41:59","modified_gmt":"2023-12-21T07:41:59","slug":"rat-u-ukrajini-i-rat-u-gazi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/12\/21\/rat-u-ukrajini-i-rat-u-gazi\/","title":{"rendered":"Rat u Ukrajini i rat u Gazi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Ka\u0161i\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mladi ljevi\u010dari i ljevi\u010darke s kojima sam imala prigodu razgovarati smatraju da ukrajinsko dru\u0161tvo ne pripada mo\u0107nom zapadnoeuropskom bloku koji je i sam proizvoditelj sustava globalnih ekonomskih nejednakosti. Stoga umjesto pobjede, pojmovi poput oslobo\u0111enja i dekolonizacije, pravedne rekonstrukcije i ekonomske jednakosti kao i solidarnosti s pot\u010dinjenima imaju u njihovoj vizionarsko-teorijskoj optici rang prvenstva.<\/p>\n

Dana 7. listopada, program \u041c\u0438 \u2013 \u0423\u043a\u0440\u0430\u0457\u043d\u0430, vijesti o napadu Hamasa na izraelski teritorij u trenu je preokrenuo \u201eporedak stvari\u201c. Smrti koje su postale dio ukrajinske ratne svakodnevice bivaju\u0107i skoro dvije godine prva vijest na slu\u017ebenom kanalu nacionalne televizije, u\u0161le su u drugi kadar. Smrti drugih bi\u0107a okrutnom su silinom obavile \u201erazmjenu\u201c medijskih smrti fokusiraju\u0107i pogled na drugu ratnu zonu, nove smrti, nagovje\u0161\u0107uju\u0107i rat Hamasa i dr\u017eave Izrael. U svega dva mjeseca broj ubijenih ljudi u Palestini dosegao je, prema ukrajinskim slu\u017ebenim izvorima, broj usmr\u0107enih civila u Ukrajini tijekom prve godine ruske invazije. No smrti ljudi nisu brojevi ni zbrojevi, a kad su ratne strahote u pitanju nema sumjerljivosti ni usporedbe, ma koliko ona daje privid racionalnog pristupa.<\/p>\n

Ipak, ako me ne\u0161to vi\u0161e uznemirava od tih besmislenih za\u010dkoljica u racionalnim promi\u0161ljanjima geopoliti\u010dkih stratega rata koji postaju sve utr\u017eiviji i \u017eivahniji ekspanzijom ratnih zona, to je potisnu\u0107e pogleda. Neovisno radi li se o svjesnom potisnu\u0107u ili ignoranciji kad su u pitanju ratni sukobi koji su ionako onkraj na\u0161eg tzv. evropskog ili zapadnog pogleda, kao oni koji se trenutno vode u Sudanu, Burkini Faso ili Etiopiji na primjer, ili pak oni koji medijskim, odnosno politi\u010dkim o\u010di\u0161tem dirigiraju hijerarhiju pogleda i ritam skretanja pozornosti.<\/p>\n

Zurila sam u Volodymyra Zelenskyyog dok je u vojnoj uniformi 7. listopada objavio vijest o tome kako je teroristi\u010dka skupina Hamas izvela krvoproli\u0107e nad izraelskim stanovni\u0161tvom, gotovo s nevjericom. No, ono \u0161to mi je prvo zapelo za oko bilo je njegovo jasno politi\u010dko pozicioniranje. Nekalkulabilna podr\u0161ka Izraelu bila je politika Zapada posebno u prvim danima rata, stoga u tome nije bilo ni\u0161ta \u010dudno. Bio je to moj zadnji dan u Zakarpatju, na jugozapadu Ukrajine, tristotinjak kilometara ju\u017eno od L\u201cviva. Na poziv organizatora Feministi\u010dke ljetne \u0161kole organizirane za mlade lijevo orijentirane aktiviste\/kinje odr\u017eala sam izlaganje na temu antiratnog otpora, feminizma i me\u0111unarodne solidarnosti na temelju na\u0161eg iskustva tih grdih devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Pedesetak mladih ljudi iz cijele Ukrajine na okupu, najvi\u0161e \u017eena, svikli na normalnost ratne svakodnevice, no to ih ne prije\u010di da zavr\u0161avaju svoje studije, pi\u0161u doktorske disertacije, predaju feministi\u010dku umjetnost, iniciraju grassroots inicijative, izvode performanse, drugim rije\u010dima, \u017eive.<\/p>\n

Stajali\u0161te aktivne ukrajinske ljevice (feministi\u010dke, queer, sindikalne, marksisti\u010dke) okupljene oko Commons, \u010dasopisa za dru\u0161tvenu kritiku koji djeluje od 2009. godine, u artikulaciji svoje pozicije polazi od prava na otpor i obranu protiv imperijalne agresije Ruske Federacije i prava na samoodre\u0111enje ukrajinskog dru\u0161tva<\/h3>\n

Strategije pre\u017eivljavanja u ratu su, znamo, neisrpna umije\u0107a, a na\u0161e su onomad bile kreirati mikro prostore otpora i prijateljstva, u\u010diti nenasilje, prkositi nacionalisti\u010dkom ludilu, stvarati oaze feministi\u010dke podr\u0161ke. Nije ih previ\u0161e zanimao pacifizam ni moja mirovna pri\u010da otpora, ve\u0107 queer teorija, feminizam i marksisti\u010dka kritika ekonomije, a njihov interes ticao se ponajvi\u0161e uloge pokreta nestvrstanih i postratne situacije kada do nje do\u0111e. Drugim rije\u010dima, kako djelovati, odnosno \u010dime smo se mi bavili\/e po zavr\u0161etku rata, i jesmo li organizirali\/e radni\u010dke sindikate i marksisti\u010dke kru\u017eoke ili modele podr\u0161ke \u017eenama u borbi protiv nasilja, bili su neki od upita generacije mladih Ukrajinaca\/ki u poku\u0161aju kreiranja svog politi\u010dkog imaginarija. Sudari slika svijeta koji im se uprizoruje kao kaoti\u010dna mje\u0161avina \u017eudnje za tzv. demokratskim Zapadom i osebujne antikapitalisti\u010dke markisti\u010dke utopije vezano za ekonomsku jednakost ljudi tvorili su situaciju zami\u0161ljaja \u0161to nakon rata, ali i njihovu polititi\u010dku poziciju. Posttraumatski stresni poreme\u0107aj, nacionalisti\u010dki projekti suverenosti i njihovi \u0161ovinisti\u010dko-rasijalni u\u010dinci te brutalna kapitalisti\u010dka tzv. tranzicija bili su izvan dohvata njihovog zanimanja.<\/p>\n

Mogu\u0107e da se neka od ovih uvida tek imaju iskusiti, pomislih. Dakako, oligarsi, orta\u010dki kapitalizam i ekstremne osi nejednakosti te siroma\u0161tvo sastavnice su \u017eivota i ustaljene \u017eivotne prakse Ukrajinaca\/ki ve\u0107 odavno. \u0160to se iz takvog iskustva uop\u0107e moglo nau\u010diti i jesu li oligarsi poput biv\u0161eg ukrajinskog predsjednika Petra Poroshenka jo\u0161 prije rata optu\u017eenog za veleizdaju ili Ihora V. Kolomoyskyog, glavnog medijskog pokrovitelja sada\u0161njeg ukrajinskog predsjednika tijekom predsjedni\u010dkih izbora 2019. dobili primjereno mjesto u javnoj osudi, ili je rat stavio po strani kriminalne pothvate u ekonomski devastiranoj zemlji, tek se treba vidjeti.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, rat je na Bliskom Istoku prebrisao ionako, \u010dini se, sve manje va\u017enim ovaj rat u sredi\u0161tu Europe, njegove ratne strahote i njegove \u017ertve. Iako, i strahote u Gazi, ima tomu ve\u0107 neko vrijeme, nisu prva vijest. Za\u0161to se, razmi\u0161ljam sve vrijeme s osje\u0107ajem neizrecive nelagode, ukrajinski narod doima kao \u201eslabi subjekt\u201c u smislu geo-epistemolo\u0161ke bitnosti, njegovih nametnutih vertikala i hijerarhije? I jesu li u pitanju samo povijesni \u201etereti\u201c, imperijalni potezi i transgeneracijke traume te historijske kontigencije? \u010ciji su \u017eivoti vrijedni spomena, odnosno \u017eivljenja, ova u posljednje vrijeme toliko puta izre\u010dena butlerijanska premisa, pokazuje se nepogre\u0161ivom ideolo\u0161kom matricom prosudbe svakog rata. Rat je u Ukrajini posljednjih tjedana eskalirao, otvaraju se nove fronte, Ky\u00efv se ponovno, gotovo svakodnevno, ga\u0111a, skloni\u0161ta aktiviraju, prognani\u010dke i izbjegli\u010dke putanje signaliziraju teku\u0107e ratne pomake, a rovovski u\u0161an\u010dane ratni\u010dke strane na jugu i jugozapadnom prodru\u010dju Ukrajine se po ratnim nalozima pregrupiraju. Zamrznuti pogled, zima okupira zemlju, a okon\u010danje rata se ne nazire. Posrnula tematika patnje, ravnodu\u0161nost i neempati\u010dni svijet. Stoga vijest od 14. prosinca 2023. da su \u010delnici dr\u017eava \u010dlanica Unije odlu\u010dili otvoriti pristupne pregovore s Ukrajinom oko njezinog \u010dlanstva u Europskoj uniji vi\u0161e podsje\u0107a na bo\u017ei\u0107nu deluziju u blagdansko vrijeme negoli na ozbiljni iskorak da se pitanju Ukrajine pristupi s politi\u010dkom odgovorno\u0161\u0107u. Skretanje pozornosti na ukrajinsko postojanje samo je na tren prelakiralo ionako ispra\u017enjeni diskurs ukrajinskog predsjednika, daju\u0107i mu tek utje\u0161iteljsko-populisti\u010dki prizvuk. \u201eOvo je pobjeda za Ukrajinu. Pobjeda za cijelu Europu. Pobjeda koja motivira, nadahnjuje i ja\u010da\u201d[1], kazao je tim povodom Volodymyr Zelenskyy, a dvostrukim nagla\u0161avanjem pobjede kao da je i sam bio svjestan uzaludnosti spomena samog termina.<\/p>\n

Sadr\u017ei li sada\u0161nje ukrajinsko dru\u0161tvo i dalje makar pribli\u017eni revolucionarno egalitarni potencijal koji je imalo 2019. godine svrgavaju\u0107i oligarhijsku, desni\u010darsko-nacionalisti\u010dku i militaristi\u010dku vlast Poro\u0161enkove politike sadr\u017eane u sloganu \u201cArMoVire\u201d (Arm\u00ed\u00e2-Mova-V\u00edra, odnosno Vojska-Jezik-Vjera)?<\/h3>\n

Ako svjesno maknem po strani tragi\u010dnost ovog rata i njegove predvidive u\u010dinke koji se trenutno razabiru na grani\u010dnim prijelazima i vlakovima kao i na gradskim sredi\u0161tima, podjednako u militarizaciji svakodnevice i anksioznoj \u0161utnji te odsutnim pogledima ljudi uvu\u010denih u svoju tegobu, tri pitanja sve vrijeme napinju moju pozornost. Sva su se ticala odnosa spram rata, no u igri su druk\u010diji tematski fokusi.<\/p>\n

Pro\u0161lo je tomu dva dana kada sam, postaju\u0107i svjesna dubinskih, gotovo nerazgradivih otpora spram pacifizma i prepoznavanja mirovnih rje\u0161enja[2], sudionicima\/cama Feministi\u010dke \u0161kole postavila pitanje kako mladi ljudi ljevi\u010darskih, odnosno progresivnih usmjerenja vide ili preciznije, definiraju ovaj rat. \u201eUkrajinski antiimperijalni obrambeni otpor\u201c bio je gotovo unisoni odgovor, odnosno jednozna\u010dna definicija ovog, prema njihovim stajali\u0161tima, nametnutog rata. Sva daljnja obrazlo\u017eenja koja potkrepljuju ovu definiciju ticala su se ra\u0161\u010dinjavanja historijskih \u010dvori\u0161ta imperijalnog vladanja koja su sezala od osamnaestog stolje\u0107a, pri \u010demu je ruski imperij imao dominantnu ulogu. U kojoj mjeri je ovakva definicija rata dio slu\u017ebenog politi\u010dkog mainstreama nije bilo posve razvidno, no to zaslu\u017euje jednu drugu analizu.<\/p>\n

Geo-politi\u010dka epistemologija koju zagovara ruska teoreti\u010darka, disidentkinja Madina Tlostanova jedno je od klju\u010dnih polazi\u0161ta dekolonijalne teorije, a njime se dijelom mogu obrazlo\u017eiti razlozi ove artikulacije. Za razliku od prvorazrednih kapitalisti\u010dkih imperija modernosti, onih Prvog svijeta, Zapada ili globalnog Sjevera, prema mi\u0161ljenju Tlostanove Rusija je \u201ekao drugorazredni imperij u odnosu na Zapad uvijek bila u polo\u017eaju globalne kolonijalnosti, a ne izravnog kolonijalizma (\u2026). Rusija\/SSSR je prisvojila i promijenila temeljne zna\u010dajke zapadnih imperija modernosti, a kasnije ih je projicirala na rusku kolonijalnu razliku proizvode\u0107i tako mutirane oblike glavnih poroka modernosti \u2013 sekundarni eurocentrizam, sekundarni orijentalizam, sekundarni rasizam.\u201c[3]<\/p>\n

Ako zapadna Europa nikada nije vidjela Rusiju kao dio sebe ili ne\u010dega \u0161to ulazi u europski povijesno-kulturni format, \u0161to s Ukrajinom, pitam se, te u kojoj se mjeri primjerice spomenuti \u201esekundarni eurocentrizam\u201c na nju odnosi neovisno o njenoj doslovno zemljopisnoj eurocentri\u010dnosti? I ho\u0107e li ovaj rat s nepredvidivim zavr\u0161etkom biti ujedno i osvje\u0161\u0107uju\u0107i nauk kako o pripadnosti Europi tako i o nacionalnoj\/nacionalisti\u010dkoj samocentri\u010dnosti[4], ili \u0107e pak dr\u017eava funkcionirati kao \u201eprostor izme\u0111u\u201c, ne sasvim demokracija i ne sasvim kapitalisti\u010dka modernost? Mo\u017eda vi\u0161e nalik na polukoloniju post-Istoka s nizom nesagledivih implikacija u slo\u017eenoj kombinatorici ruskih apetita i geopoliti\u010dkih militaristi\u010dkih htijenja te novih zidova spram svog Istoka, mogu\u0107e kompromisno uspostavljenih odre\u0111enih teritorijalnih prostora ili regija sa specifi\u010dnom suvereno\u0161\u0107u i hibrida kapitalisti\u010dko-feudalne ekonomije. Te\u0161ko je predvidjeti bilo koji dobri postratni scenarij, a rat se ne da jednostavno skon\u010dati, dok princip militaristi\u010dkog mi\u0161ljenja, kako bi rekao Edward Said, ne vodi nikamo. Ipak, princip nade je tu.<\/p>\n

S obzirom da su se revolucionarno-oslobodila\u010dki ratovi tijekom dvadesetog i dvadeset i prvog stolje\u0107a vodili protiv zapadnog imperijalizma i njegovih invazivnih kapitalisti\u010dkih modusa dominacije, kako onda antikapitalisti\u010dka i egalitaristi\u010dka revolucionarna na\u010dela sumjeriti s borbom protiv isto\u010dnog (ruskog) imperijalizma, a pritom ustrajati i na narodnom samoodre\u0111enju i transimperijalnoj dru\u0161tvenoj transformaciji s druk\u010dijim povijesnim \u201eulozima\u201c dvaju imperija?<\/h3>\n

Drugo pitanje ti\u010de se koncepta pobjede, preciznije promi\u0161ljanja koji imid\u017e pobjede u javnoj percepciji zadobiva prevlast u ovom ratu. Iako pobjeda u pravilu funkcionira kao prazni ideologem, a trenutno je nedosti\u017eni cilj, ima nekoliko nosivih stajali\u0161ta o tomu. Tako Irina Zherebkina, ukrajinska feministi\u010dka filozofkinja, smatra da, ostanemo li na razini slu\u017ebenog medijskog diskursa, \u010dini se \u201eo\u010ditim nacionalisti\u010dka verzija pobjede\u201c[5] jer osigurava masovnu mobilizaciju Ukrajinaca, a njezin klju\u010dni element je poistovje\u0107ivanje pobjedni\u010dkog subjektiviteta s nacionalnom dr\u017eavom. Ona je, uz to, u uskoj vezi s pristupanjem Europskoj uniji kao politi\u010dkom cilju, a u opreci je s marksisti\u010dko-anarhisti\u010dkim, a dijelom i s feministi\u010dkim postavkama o simbioti\u010dkom odnosu izme\u0111u dr\u017eave i rata, koji \u010dini jednu od konstitutivnih ontolo\u0161kih sila patrijarhalnog kapitalizma.[6] No s obzirom da su se revolucionarno-oslobodila\u010dki ratovi tijekom dvadesetog i dvadeset i prvog stolje\u0107a vodili protiv zapadnog imperijalizma i njegovih invazivnih kapitalisti\u010dkih modusa dominacije, kako onda antikapitalisti\u010dka i egalitaristi\u010dka revolucionarna na\u010dela sumjeriti s borbom protiv isto\u010dnog (ruskog) imperijalizma, a pritom ustrajati i na narodnom samoodre\u0111enju i transimperijalnoj dru\u0161tvenoj transformaciji s druk\u010dijim povijesnim \u201eulozima\u201c dvaju imperija? Kako djelovati, tragom promi\u0161ljanja navedene teoreti\u010darke, u cijepu izme\u0111u sve ja\u010de nacionalisti\u010dke politike identiteta i usko primjenjenog pojma dekolonizacije?[7] I sadr\u017ei li sada\u0161nje ukrajinsko dru\u0161tvo i dalje makar pribli\u017eni revolucionarno egalitarni potencijal koji je imalo 2019. godine svrgavaju\u0107i oligarhijsku, desni\u010darsko-nacionalisti\u010dku i militaristi\u010dku vlast Poroshenkove politike sadr\u017eane u sloganu \u201cArMoVire\u201d (Arm\u00ed\u00e2-Mova-V\u00edra, odnosno Vojska-Jezik-Vjera)? Narodni otpor agresiji, me\u0111uljudska i me\u0111ususjedska solidarnost te revolucionarno djelovanje na lokalnoj razini u vidu mikro otpora spram vertikalnih institucija vlasti koje se temelje na isklju\u010divanju i oligarhijskoj mo\u0107i, samo su, smatra Zherebkina, dio kontinuiranih doprinosa u tom smjeru.<\/p>\n

Ina\u010de, stajali\u0161te aktivne ukrajinske ljevice (feministi\u010dke, queer, sindikalne, marksisti\u010dke) okupljene oko Commons [\u0421\u043f\u0456\u043b\u044c\u043d\u0435; Spilne][8], \u010dasopisa za dru\u0161tvenu kritiku koji djeluje od 2009. godine, u artikulaciji svoje pozicije polazi od prava na otpor i obranu protiv imperijalne agresije Ruske Federacije i prava na samoodre\u0111enje ukrajinskog dru\u0161tva. U kontekstu uspona multipolarnosti ona potra\u017euje poveznicu s pokretima za nezavisnost s globalnog Juga, iako svjesna razlikovnosti njihovih povijesnih i geopoliti\u010dkih odrednica. Premda se za ljevicu op\u0107enito, pa i feministi\u010dku, pozicija ukrajinske ljevice \u010dini ambiguitetnom i nedovoljno razumljivom[9], ono \u0161to ju \u010dini osobitom \u2013 to je njezin nedvojben kriti\u010dki anga\u017eman u odnosu spram europske kontekstualizacije Ukrajine. S jedne strane ona kritizira europski, nerijetko patroniziraju\u0107i, a zapravo kolonijalni stav[10] kad je posrijedi mjesto Ukrajine u Europi, a s druge strane ima svijest o nu\u017enosti vlastitog repozicioniranja na europskoj periferiji. Kriti\u010dka pozicija tim je razvidnija kada se valja odrediti spram fantazmagori\u010dne pobjede, jer mladi\/e ljevi\u010dari\/ke s kojima sam imala prigodu razgovarati, smatraju da ukrajinsko dru\u0161tvo ne pripada mo\u0107nom zapadnoeuropskom bloku koji je i sam proizvoditelj sustava globalnih ekonomskih nejednakosti, ve\u0107 je kao periferija ugra\u0111eno u \u0161ire, globalne kapitalisti\u010dke hijerarhije izrabljivanja koje treba ra\u0161\u010diniti[11]. Stoga umjesto pobjede, pojmovi poput oslobo\u0111enja i dekolonizacije, pravedne rekonstrukcije i ekonomske jednakosti kao i solidarnosti s pot\u010dinjenima imaju u njihovoj vizionarsko-teorijskoj optici rang prvenstva.<\/p>\n

I naposljetku, tre\u0107e pitanje koje valja spomenuti ti\u010de se odnosa ukrajinske progresivne javnosti spram izraelske agresije na Gazu. Gotovo 400 pripadnika\/ca akademske zajednice, aktivist\/kinja civilnog dru\u0161tva i umjetnika\/ca iskazalo je svoju solidarnost s palestinskim narodom u Otvorenom pismu solidarnosti [Ukrainian Letter of Solidarity with Palestinian people][12], objavljenom 2. studenog 2023. godine. Ono \u0161to je znakovito s jedne su strane identifikacijska mjesta bliskosti s palestinskom borbom za oslobo\u0111enje i dekolonizaciju i razlozima[13] zbog kojih je ona nu\u017ena, a s druge, afirmacija transnacionalne solidarnosti s potla\u010denom zajednicom u trenutku kada je europskom javnom scenom silovito zavladala cenzura i samocenzura. \u201ePalestinci imaju pravo na samoodre\u0111enje i otpor protiv izraelske okupacije, ba\u0161 kao \u0161to Ukrajinci imaju pravo na otpor ruskoj invaziji\u201c, stoji u spomenutom Pismu solidarnosti, pri \u010demu se jasno ka\u017ee kako Hamasov \u010din nasilja ne mo\u017ee biti izlika za demoniziranje i dehumanizaciju palestinskog otpora niti opravdanje za kolektivno ka\u017enjavanje palestinskog naroda kao ni da se \u201epojam terorizam ne mo\u017ee primijeniti na cijeli palestinski otpor\u201c[14] . Ono \u0161to se meni \u010dini posebno va\u017enim u ovom Pismu solidarnosti ne ti\u010de se distanciranja od slu\u017ebene ukrajinske politike, ve\u0107 javnog \u010dina osude bezumnosti ratova i njihovih sudara koji u op\u0107im predod\u017ebama name\u0107u logike mo\u0107i i njihovi akteri. Drugim rije\u010dima, usprotiviti se hijerhariziranju \u017ertava rata i hijerarhiziranju ljudskih patnji. Ili, za po\u010detak, obrnuti \u201eporedak stvari\u201c u korist ljudske solidarnosti.<\/p>\n

[1] Vidi: \u201eZelenski nakon potvrde o otvaranju pristupnih pregovora za EU: \u2018Ovo je pobjeda za cijelu Europu\u2019 \u201d , Telegram, od 14. prosinca 2023.<\/em>
\n[2] Neki od sudionika\/ca mir su smatrali iznimno uvredljivim pojmom, a njihova su obrazlo\u017eenja uklju\u010divala polazi\u0161ta tipa \u201eMi nismo zapo\u010deli ovaj rat\u201c, \u201ePutin i vlast Rusije zlorabe pojam mira\u201c, \u201eValja osloboditi zemlju, a tek onda mo\u017eemo pri\u010dati o miru\u201c ili \u201e Nikad vi\u0161e rusku opresiju\u201c. No naj\u010de\u0161\u0107e stajali\u0161te moglo bi se sa\u017eeti u ovom iskazu: \u201eTe\u0161ko je zadr\u017eati antimilitaristi\u010dku poziciju u zemlji koju je napala druga dr\u017eava\u201c. Kod ve\u0107ine mladih ljevi\u010dara, isto tako, prevladava strah da bi nametnuto mirovno rje\u0161enje ovoga trenutka zna\u010dilo ovjeru ruske okupacije i ni\u0161ta drugo.<\/em>
\n[3] Tlostanova, Madina. \u201e I\u0161\u010deznuli Drugi svijet, globalna kolonijalnost i dekolonijalno rodno djelovanje. Za\u0161to smo i\u0161\u010deznuli\/e , ili \u201emo\u017ee li postsocijalisti\u010dko govoriti?\u201c, Feministi\u010dke kriti\u010dke intervencije. Pogled na naslije\u0111e, dekoloniziranje, prela\u017eenja, Centar za \u017eenske studije, ur. B. Ka\u0161i\u0107 et al., 2013., str.53.<\/em>
\n[4] U jednoj od prvih reakcija \u00c9tiennea Balibara na rusku invaziju na Ukrajinu i u kakvom je odnosu rat i nacionalizam, ovaj francuski filozof ka\u017ee da ne bismo trebali odgovoriti na pitanje tipa \u0161to je ukrajinski nacionalizam, ve\u0107 \u0161to on postaje tijekom ovog rata\u201d. Vidi: Balibar, \u00c9tienne. \u201cIn the War: Nationalism, Imperialism, Cosmopolitics\u201c, Commons, od 29.lipnja 2022.<\/em>
\n[5] Zherebkina, Irina. \u201dWaiting for Victory: Afterword to \u2018Diary of War\u2018\u201d, e- flux , od 27. travnja 2023.<\/em>
\n[6] Prema tuma\u010denju \u00c9rica Allieza i Maurizia Lazzarata rat je dio stroja kapitala \u2013 dr\u017eave kao proizvodnje i rada, rasizma i seksizma. Vidi: Alliez, \u00c9ric i Lazzarato, Maurizio. \u201cWars and Capital\u201c, Semiotext(e), 2016., 15-16.<\/em>
\n[7] Usp. Zherebkina, Irina. Ibid. <\/em>
\n[8] Usp. Commons [\u0421\u043f\u0456\u043b\u044c\u043d\u0435; Spilne];<\/em>
\n[9] Isto tako, o nerazumijevanju i previdima ljevice sa Zapada iz motri\u0161ta ukrajinske ljevice vidi: Dutchak, Oksana. \u201c10 Terrible Leftist Arguments against Ukrainian Resistance\u201c, Commons, od 20. srpnja 2022.:<\/em>
\n[10] Valja naglasiti da je diskurs o Ukrajini kao \u201edijelu europske civilizacije\u201c ili one koja istu \u0161titi od Istoka istodobno kolonijalni i samokolonijalni, ovisno o njegovoj ideolo\u0161koj funkciji.<\/em>
\n[11] O tome vi\u0161e: Le Tr\u00e9hondat, Patrick. \u201cA Ukrainian left-wing collective intellectual\u201c, Commons, od 6.lipnja 2023.;<\/em>
\n[12] Ukrainian Letter of Solidarity with Palestinian people, Commons, od 2. studenog 2023.<\/em>
\n[13] Uz vojnu okupaciju, izravno se spominje kolonijalno nasilje doseljenika, oduzimanje zemlje, aparthejd i etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje.<\/em>
\n[14] Ukrainian Letter of Solidarity with Palestinian people, ibid.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zurila sam u Volodymyra Zelenskyyog dok je u vojnoj uniformi 7. listopada objavio vijest o tome kako je teroristi\u010dka skupina Hamas izvela krvoproli\u0107e nad izraelskim stanovni\u0161tvom, gotovo s nevjericom. No, ono \u0161to mi je prvo zapelo za oko bilo je njegovo jasno politi\u010dko pozicioniranje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":325386,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-388929","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/388929","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=388929"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/388929\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":388932,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/388929\/revisions\/388932"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/325386"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=388929"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=388929"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=388929"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}