{"id":387252,"date":"2023-12-03T08:49:29","date_gmt":"2023-12-03T07:49:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=387252"},"modified":"2023-12-03T08:49:29","modified_gmt":"2023-12-03T07:49:29","slug":"smrt-obitelji-sloboda-pojedincu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/12\/03\/smrt-obitelji-sloboda-pojedincu\/","title":{"rendered":"Smrt obitelji, sloboda pojedincu?"},"content":{"rendered":"

Autor: Nik\u0161a \u0110erek<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Je li mogu\u0107e dru\u0161tvo bez zajednice, bez neke vrste obitelji? Ho\u0107e li tradicionalna obitelj nestati i biti zamijenjena nekom drugom vrstom zajednice? Da bismo do\u0161li do odgovora, prvo trebamo preispitati \u0161to je obitelj i je li ona uvijek ozna\u010davala ono \u0161to pod tim pojmom danas podrazumijevamo.<\/p>\n

Razvojem prvih stalnih naselja (prelaskom s lova\u010dko-sakuplja\u010dkog na\u010dina \u017eivota na \u017eivot od zemlje \u2013 ratarstvo i sto\u010darstvo) te skupine se po\u010dinju povezivati i tako formirati prva plemena koja su se sastojala od dvadeset do \u010detrdeset skupina. Ono \u0161to je prvotne zajednice razlikovalo od dana\u0161njih obitelji je \u010dinjenica da nisu trebali biti biolo\u0161ki povezani da bi bili dio skupine (obitelji). Svatko je mogao postati njen dio ako bi joj doprinosio. Drugim rije\u010dima, velik dio ljudske povijesti ljudi su \u017eivjeli u pro\u0161irenim obiteljima koje su se sastojale ne samo od ljudi s kojima su bili u biolo\u0161koj vezi, ve\u0107 i od ljudi s kojima su odlu\u010dili sura\u0111ivati.<\/p>\n

Polaze\u0107i od te pretpostavke, me\u0111unarodni istra\u017eiva\u010dki tim je 2017. godine napravio genetsku analizu ostataka ljudi koji su zajedno sahranjeni (i koji su vjerojatno i \u017eivjeli zajedno) prije 34000 godina na predjelima dana\u0161nje Rusije. Rezultati su pokazali da sahranjeni nisu biolo\u0161ki povezani jedni s drugima. Druga studija koja je za cilj imala prou\u010diti \u017eivot i navike trideset i dva plemena koja su pre\u017eivjela do danas, pokazala je da primarni rod \u2013 roditelji, bra\u0107a, sestre i djeca \u2013 obi\u010dno \u010dine manje od deset posto pripadnika jednog plemena.<\/p>\n

\n

Za\u0161to je sve to bitno?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ljudi su od pamtivijeka formirali skupine i \u017eivjeli u zajednicama kako bi zajedno pre\u017eivjeli i napredovali. Jedna od temeljnih \u010dovjekovih potreba je potreba pripadanja zajednici. Zato dana\u0161nja kriza otu\u0111enosti nije ni\u0161ta drugo nego rezultat osiroma\u0161enja ili potpunog nestanka obiteljskog \u017eivota i nedostatka fizi\u010dkih i emocionalnih veza koje smo sve donedavno dijelili u zajednicama.<\/p>\n

\n

Za\u0161to je tome tako?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Tijekom proteklog stolje\u0107a \u017eivot smo u\u010dinili slobodnijim i boljim za pojedinca, ali te\u017eim i nestabilnijim za skupinu (obitelj). Velike i me\u0111usobno povezane pro\u0161irene obitelji zamijenili smo manjim i odvojenim nuklearnim obiteljima1. \u017divot je postao \u201cbolji\u201d za odrasle, ali lo\u0161iji za djecu iz jednog vrlo jednostavnog razloga \u2013 \u017eivot u pro\u0161irenim obiteljima pru\u017eao je veliku materijalnu i moralnu potporu svima. Djeca su provodila velik dio vremena sa svojom pro\u0161irenom obitelji i nisu bila prepu\u0161tena ulici ili ekranima pametnih telefona.<\/p>\n

U slu\u010daju bolesti djeteta, gubitka posla, problema s financijama, osobnih problema\u2026 pro\u0161irena obitelj bila je tu da pomogne.<\/p>\n

Obiteljske veze bile su ja\u010de, ali individualni izbor bio je ograni\u010den. Kao \u010dlan skupine, pojedinac \u010desto nije mogao birati vlastiti put, ve\u0107 je to odre\u0111ivao vo\u0111a grupe \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e otac ili djed (s obzirom da je ve\u0107ina pro\u0161irenih obitelji bila patrijarhalnog ustroja). Nadalje, pro\u0161irena obitelj ostavljala je vrlo malo privatnosti, prisiljavaju\u0107i pojedinca na svakodnevni kontakt s ljudima koje nije samo izabrao (bake, djedovi, stri\u010devi, strine, tete, ro\u0111aci\u2026).<\/p>\n

Upravo zbog tih nedostataka, koji su se pokazali kobnim u svjetlu velikih dru\u0161tvenih i tehnolo\u0161kih previranja po\u010detkom 20. stolje\u0107a (ubrzana industrijalizacija, pove\u0107ana kupovna mo\u0107 pojedinca, gubitak tradicionalnih vrijednosti, nastanak novih pokreta \u2013 individualizma, konzumerizma, feminizma\u2026 i dr.), pro\u0161irena obitelj prestaje biti in i sve se vi\u0161e parova odlu\u010duje na odvojeni \u017eivot sa svojom djecom.<\/p>\n

Do polovice 20. stolje\u0107a nuklearna obitelj zamjenjuje dominantnu predindustrijsku dru\u0161tvenu zajednicu (pro\u0161irenu obitelj) i postaje nova verzija obitelji. No zlatno doba nove obitelji nije bilo dugog vijeka. Ve\u0107 od sredine 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a nova obitelj zapada u probleme.<\/p>\n

Djeca odgojena u novim, nuklearnim obiteljima gube osje\u0107aj zajedni\u0161tva, po\u017ertvovnosti i brige za skupinu koju su njihovi roditelji imali u vi\u0161egeneracijskoj pro\u0161irenoj obitelji i postaju izrazito samoorijentirani. Odrastaju u pojedince koji nisu spremni \u017ertvovati sebe zbog obitelji, a rezultat toga sve je ve\u0107i broj poreme\u0107aja (razvoda) u obitelji.<\/p>\n

Djeca koja su odrastala u razvedenim obiteljima imala su sve vi\u0161e i vi\u0161e problema s fizi\u010dkim i psihi\u010dkim zdravljem, slabiji akademski uspjeh, probleme sa samopouzdanjem i samopo\u0161tovanjem i op\u0107enito su bila sklonija porocima i odbacivanju monogamnih veza. Kao odrasli, imali su velikih problema s izgradnjom stabilnih obitelji. Djeca u tim obiteljima postajala su jo\u0161 izoliranija i traumatiziranija. Svaka sljede\u0107a generacija stvarala je sve vi\u0161e i vi\u0161e \u201cslomljenih ljudi\u201d koji su zatim stvarali jo\u0161 vi\u0161e \u201cslomljenih ljudi\u201d i tako u krug. Sve to dovelo je do toga da su posljednje dvije generacije bile sve manje vremena u braku, tj. vjen\u010davali su se sve kasnije i razvodili sve \u010de\u0161\u0107e.<\/p>\n

Uz taj zabrinjavaju\u0107i trend, danas je prisutan i drugi, koji se ogleda u velikom smanjenju novosklopljenih brakova, \u0161to dovodi do krivog zaklju\u010dka da se broj razvoda smanjuje. Unato\u010d tome, mo\u017eemo vidjeti da broj razvoda i dalje raste, dok broj novosklopljenih brakova konstantno opada, do te razine da se prepolovio od 1965. do danas.<\/p>\n

Situacija preko oceana, u SAD-u, nije ni\u0161ta bolja:<\/p>\n

1950. godine 27% brakova zavr\u0161ilo je razvodom, a danas je taj broj narastao na oko 45%.
\n1951. godine 72% odraslih Amerikanaca bilo je u braku, a 2017. godine gotovo polovica odraslih Amerikanaca bili su samci.
\n1953. godine 75% Amerikanaca starijih od 65 godina \u017eivjelo je s ro\u0111acima; do 1990. njih samo 18 posto.
\nKoje su posljedice raspada tradicionalne obitelji?
\nU EU se broj novoro\u0111enih gotovo prepolovio od 1961. do 2017., a ni\u0161ta bolji nije ni u SAD-u (vi\u0161e je ameri\u010dkih domova s ku\u0107nim ljubimcima nego s djecom). Prema podacima iz 2017., jedna obitelj u EU u prosjeku je imala 1,59 djece (dok je stopa od 2,1 minimalna za prirodnu regeneraciju stanovni\u0161tva). Posljedica tog negativnog trenda je da stanovni\u0161tvo postaje sve starije i sve usamljenije. Drugim rije\u010dima, polako izumiremo!<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, mnogi politi\u010dari, profesori i poznate osobe govore kako bi \u201cljudi trebali biti slobodni odabrati bilo koji oblik obitelji koji im odgovara\u201d ili da je \u201ctradicionalna obitelj socijalni konstrukt i da ne mora biti zajednica mu\u0161karca i \u017eene\u201d. Takva (rodna) ideologija pogodovala je stvaranju raznih oblika slobodnih veza koje su proiza\u0161le iz shva\u0107anja obitelji kao zastarjele institucije koja ograni\u010dava slobodu pojedinca. I to je donekle to\u010dno. Kao \u0161to smo vidjeli, struktura obitelji se mijenjala kroz povijest.<\/p>\n

\n

No \u0161to nam pokazuju dostupna istra\u017eivanja i podaci vezani uz novonastale zajednice?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Na\u017ealost, mnogi od novih oblika obitelji (samohrani roditelji, \u017eivotno partnerstvo, izmije\u0161ane obitelji, obitelji s bakama i djedovima, istospolne zajednice\u2026) ba\u0161 i ne funkcioniraju najbolje.<\/p>\n

Svi znamo za stabilne i voljene samohrane obitelji, ali u prosjeku djeca samohranih roditelja ili nevjen\u010danih roditelja koji \u017eive u partnerstvu obi\u010dno imaju lo\u0161ije fizi\u010dko i mentalno zdravlje, slabiji akademski uspjeh i vi\u0161e problema s pona\u0161anjem nego djeca koja \u017eive s dva bra\u010dna biolo\u0161ka roditelja.<\/p>\n

Prema radu Richarda V. Reevesa, ravnatelja Centra za djecu i obitelji Brookings, oni koji su ro\u0111eni u siroma\u0161tvu i odgajaju ih oba roditelja, imaju osamdeset posto \u0161anse napredovati kao osoba. Dok u situaciji u kojoj su ro\u0111ena u siroma\u0161tvu i odgaja ih nevjen\u010dana majka, djeca imaju pedeset posto \u0161anse da ostanu siroma\u0161na i neuspje\u0161na.<\/p>\n

\u017divot u brakovima nastalim ponovnim vjen\u010davanjem izme\u0111u prije razvedenih roditelja (blended marriages) tako\u0111er nije idealan za djecu. Spajanje dviju obitelji \u010desto ne prolazi bez trauma jer su djeca jo\u0161 uvijek vezana uz biolo\u0161ku majku ili oca, i imaju pote\u0161ko\u0107a u prihva\u0107anju novog oca, majke, bra\u0107e i\/ili sestara, kao i novonastale dinamike odnosa u novoj obitelji. Nadalje, djeca u takvim brakovima imaju ve\u0107e \u0161anse biti zlostavljana, razvedena, a tu je i pove\u0107ana sklonost kori\u0161tenju opijata zbog raznih psihi\u010dkih problema uzrokovanih poreme\u0107ajima u obitelji.<\/p>\n

Podaci za djecu koja odrastaju u obiteljima s bakama i djedovima pokazuju da imaju vi\u0161u razinu poreme\u0107aja u pona\u0161anju i emocijama od djece u tradicionalnim obiteljima. Jedan od razloga je taj \u0161to djeca obi\u010dno bivaju dana na skrb bakama i djedovima zbog roditelja koji zloupotrebljavaju drogu, alkohol, zlostavljaju ili zanemaruju svoje dijete i sl. Drugi je \u0161to bake i djedovi \u010desto ne mogu pru\u017eiti dovoljnu podr\u0161ku, ljubav i brigu koje bi dijete dobilo u tradicionalnoj obitelji.<\/p>\n

\u0160to se pak ti\u010de \u017eivota u istospolnim zajednicama, jo\u0161 nema dovoljan broj studija koje bi pokazale utjecaj koji takva vrsta zajednice ima na razvoj djeteta.<\/p>\n

Obiteljski \u017eivot i obiteljske zajednice drasti\u010dno su se promijenile samo u zadnjih sto godina. Sve ve\u0107i broj razvoda brakova i sve manji broj novosklopljenih brakova, uz opadaju\u0107i natalitet u zapadnim zemljama i sve ve\u0107i broj izvanbra\u010dnih i istospolnih zajednica, jedno\u010dlanih ku\u0107anstava i jednoroditeljskih obitelji u raznim kombinacijama upu\u0107uju na velike promjene i krizu obitelji.<\/p>\n

Posljedice su: porast ovisnosti o opijatima, depresije, stope samoubojstva, nejednakosti \u2013 i sve starija populacija koja se osje\u0107a usamljeno, odvojeno, nepovezano i nepovjerljivo, li\u0161eno osje\u0107aja pripadnosti. U takvim uvjetima, \u010dlanovi obitelji, na\u017ealost, sve manje vremena provode zajedno, pa je obitelj sve manje sredi\u0161te \u017eivota njezinih \u010dlanova. Roditelji, zbog niza objektivnih razloga (borbe za egzistenciju, vlastitih nerazrije\u0161enih trauma i problema iz djetinjstva), ali i subjektivnih razloga (nedovoljne osjetljivosti za potrebe svoje djece, nepronala\u017eenja vremena za kvalitetno provo\u0111enje slobodnog vremena i komunikaciju sa svojim uku\u0107anima) \u010desto nisu u mogu\u0107nosti svojoj djeci pru\u017eiti poticajno okru\u017eenje i dati smjernice za optimalan razvoj njihovih potencijala.<\/p>\n

Istovremeno se od odgojno-obrazovnih ustanova, tj. dr\u017eave, o\u010dekuje ve\u0107i odgojni anga\u017eman i preuzimanje sve vi\u0161e obiteljskih funkcija. S druge strane, odgojno-obrazovni djelatnici \u017eale se na sve ve\u0107i porast devijacija u pona\u0161anju djece pripisuju\u0107i ih roditeljskom (ne)odgoju, dok drugi pak isti\u010du da se u \u0161kolama premalo va\u017enosti pridaje u\u010denju osnovnih \u017eivotnih vje\u0161tina i vrije\u00addnosti (pri \u010demu \u0161kole zanemaruju odgojni karakter). Tre\u0107i pak krive medije (web portale, dru\u0161tvene mre\u017ee, filmske ku\u0107e i dr.) koji isklju\u010divim interesom za pove\u0107anjem dosega i stjecanjem profita niti ne pokazuju interes za odgojnim djelovanjem.<\/p>\n

Na\u017ealost, takvo \u201cprebacivanje loptice\u201d slama se na dje\u010djim le\u0111ima i za\u010darani krug se nastavlja.<\/p>\n

\n

Koje je mogu\u0107e rje\u0161enje?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U posljednjih nekoliko godina do\u0161lo je do porasta novih \u017eivotnih aran\u017emana koji unose nebiolo\u0161ke srodnike u obiteljske odnose. Kohezijske zajednice privla\u010de raznoliku populaciju: mlade profesionalce i umirovljenike, samohrane roditelje, poduzetnike i umjetnike. Neke su zajednice vi\u0161egeneracijske, dok druge odgovaraju specifi\u010dnoj populaciji, poput starijih osoba, samaca ili obitelji. Takve zajednice nastaju u seoskim i urbanim okru\u017eenjima i mogu uklju\u010divati male obiteljske ku\u0107e sa zajedni\u010dkim prostorima ili zgrade u stambenom stilu s manjim privatnim prostorima povezanim s komunalnim prostorom.<\/p>\n

To je pokret koji je zapo\u010deo u Danskoj \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a: obitelji su se po\u010dele povezivati kako bi podijelile odgovornost za brigu o djeci. Danas je to me\u0111unarodni trend koji poku\u0161ava nadomjestiti vakuum koji je iza sebe ostavio raspad tradicionalne obitelji. Postoje mnoge razlike izme\u0111u takvih zajednica, ali zajedni\u010dko im je da svaka nudi ravnote\u017eu privatnog i zajedni\u010dkog prostora, osmi\u0161ljenog posebno za poticanje interakcije u zajednici. Stanovnici u zajednici donose odluke zajedno i uva\u017eavaju potrebe svih \u010dlanova. Ku\u0107e su obi\u010dno dizajnirane kako bi bile ekolo\u0161ki prihvatljive, a stanovnici \u010desto dijele odre\u0111ene resurse zajednice.<\/p>\n

\n

Zvu\u010di poznato?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Izgleda se da se vra\u0107amo svojim korijenima \u2013 su\u017eivotu koji smo imali u prvotnim zajednicama.<\/p>\n

Tako na web stranici CoAbode samohrane majke mogu prona\u0107i druge samohrane majke zainteresirane za dijeljenje ku\u0107e, a tvrtka Common, koja je pokrenuta 2015. i upravlja s vi\u0161e od dvadeset pet zajednica u sedam gradova, isto nudi mladim samcima.<\/p>\n

Ovi i njima sli\u010dni eksperimenti sugeriraju da ljudi jo\u0161 uvijek \u017eele fleksibilnost i privatnost koju su zadobili raspadom pro\u0161irenih obitelji, ali da, isto tako, \u010deznu biti dio grupe s kojom se mogu povezati i sura\u0111ivati. Te nove skupine Daniel Burns, politolog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Dallasu, naziva \u201cizgra\u0111ene obitelji\u201d. Ho\u0107e li one zamije\u00adniti tradicionalne obitelji, ostaje otvoreno pitanje.<\/p>\n

Bez obzira na sve dru\u0161tvene i tehnolo\u0161ke promjene, nuklearna obitelj i dalje se pokazuje kao jedan od najboljih na\u010dina \u017eivota i odgajanja djece u 21. stolje\u0107u.<\/p>\n

1 Nuklearna obitelj (ili jezgrovna obitelj) je termin kojim se u sociologiji i antropologiji ozna\u010dava zajednica sastavljena od majke, oca i djece. Nuklearna obitelj se smatra najmanjom i osnovnom jedinicom dru\u0161tva i mjestom u kojem se ostvaruje ljudska reprodukcija \u2013 kako biolo\u0161ka, tako i dru\u0161tvena.<\/p>\n

Smrt obitelji, sloboda pojedincu?<\/a><\/p><\/blockquote>\n