{"id":387178,"date":"2023-12-02T06:04:43","date_gmt":"2023-12-02T05:04:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=387178"},"modified":"2023-12-02T06:04:43","modified_gmt":"2023-12-02T05:04:43","slug":"od-avnoj-a-do-europskog-zavoja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/12\/02\/od-avnoj-a-do-europskog-zavoja\/","title":{"rendered":"Od AVNOJ-a do europskog zavoja"},"content":{"rendered":"

Autor: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Radi tobo\u017enje ekspeditivnosti \u010delnici EU i glavnih \u010dlanica odlu\u010dili su napraviti sve da ukinu pravo veta na odluke koje se donose u Vije\u0107u EU. S obzirom na to da je sutra 80. obljetnica AVNOJ-a provjerili smo malo razlike u stupnjevima suvereniteta Republike Hrvatske u Jugoslaviji i Europskoj uniji.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tko bi rekao da \u0107e nam ponovno na dnevni red do\u0107i suverenisti\u010dka pitanja vezana uz naciju, nacionalnu neovisnost i sl. Mislilo se da nakon \u0161to smo se rije\u0161ili Jugoslavije problema iz te domene vi\u0161e ne\u0107e biti. Ali, izgleda da smo se prera\u010dunali. O \u010demu se, dakle, radi? Kad je prije dvadesetak dana u posjet slu\u017ebenom Zagrebu stigao \u0161ef Europskog vije\u0107a Charles Michel da bi izlobirao kod Plenkovi\u0107a da se kroz skoru promjenu temeljnih dokumenata Europske unije Hrvatska de facto odrekne jo\u0161 jednog dijela svog ionako tanu\u0161nog suvereniteta (uostalom, ve\u0107 smo se odrekli valute i vojske, pa za\u0161to onda ne bismo i dono\u0161enje zakona posve prepustili ve\u0107ima od sebe), u slu\u017ebenom obra\u0107anju nakon sastanka moglo se vidjeti da je na\u0161 premijer gotovo kroz zube procijedio da se Hrvatska tim i takvim promjenama protivi, pogotovo u onom dijelu u kojem se govori o ukidanju prava veta na odluke koje se donose u Vije\u0107u EU. To tijelo, samo da dodamo, odgovaralo bi nekada\u0161njem Vije\u0107u naroda ili Vije\u0107u republika i pokrajina u biv\u0161oj federaciji (ako se toga jo\u0161 itko sje\u0107a) i na neki na\u010din zastupa same dr\u017eave-\u010dlanice, odnosno njihove vlade.<\/p>\n

\n

Za ekspeditivniju Europu<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U zakonodavnim tijelima EU (Vije\u0107e i parlament) uglavnom se odlu\u010duje kvalificiranom ve\u0107inom, ali se za neka pitanja ipak tra\u017ei potpuna suglasnost \u010dlanica Vije\u0107a. Rije\u010d je o problematici vanjskih granica, sigurnosti i migrantskoj politici, te poreznoj politici. Veto je bio neka vrsta za\u0161tite deminutivnih dr\u017eava u EU, neka vrsta osigura\u010da da ih veliki igra\u010di poput Njema\u010dke, Francuske, a ranije i Velike Britanije u nekim presudnim pitanjima jednostavno ne pojedu. Me\u0111utim, nakon rata u Ukrajini, korone i sli\u010dnih globalnih kataklizmi \u010delnici EU su smatrali da im je postupak dono\u0161enja klju\u010dnih uredbi trom, posebno dio vezan uz primitak novih \u010dlanica. Da se oja\u010da blok protiv Rusije sad bi slu\u017ebeni Bruxelles da se po skra\u0107enom postupku primi niz zemalja (Moldavija, Gruzija, \u010dak i sama Ukrajina, neke balkanske zemlje, itd), koje mogu \u010diniti sanitarni koridor prema velikom isto\u010dnom neprijatelju.<\/p>\n

Upravo se u takvim slu\u010dajevima instrument veta, kako misli Bruxelles, koristio za ucjene. Na\u0161 je pristup, kao \u0161to znamo, usporavala Slovenija (zbog Svete Gere i Piranskog zaljeva, \u010dega se danas nitko vi\u0161e ni ne sje\u0107a), Makedoniju trenuta\u010dno ko\u010di Bugarska, a ranije je to \u010dinila Gr\u010dka, mi \u0107emo sigurno podmetati noge Srbiji jednog dana kad za to do\u0111e vrijeme, itd. Da bi se ta igra prevenirala briselijanci bi da se veto ukine i da politika postane ekspeditivnija. Jer, vje\u010dna potraga za konsenzusom sije frustracije i neslaganja, a dono\u0161enje zakona je krivudavo i sporo, smatraju zagovaratelji novog kursa iz Njema\u010dke i Francuske. Centralistima smeta i rotiraju\u0107e predsjedanje, gdje svaka od \u010dlanica predsjeda Vije\u0107em EU po prekratkih \u0161est mjeseci, za koje se vrijeme ne da ni\u0161ta ozbiljno napraviti.<\/p>\n

Vo\u0111a tog centralisti\u010dkog bloka je Guy Verhofstadt, biv\u0161i premijer Belgije, kompozitne zemlje \u010dije dvije sastavnice (valonska i flandrijska) samo \u0161to se me\u0111usobno ne pobiju. U svakom slu\u010daju, prema pro\u0161lotjednom glasanju u EU-parlamentu o prijedlogu o ukidanju veta, odluka bi i kona\u010dno imala \u0161anse da pro\u0111e. Za ukidanje veta od na\u0161ih su glasali esdepeovci (Mati\u0107, Biljana Borzan i Picula) te jedan iz IDS-a, a protiv su bili HDZ-ovci (Ressler, \u017deljana Zovko, Sun\u010dana Glavak i Sokol), konzervativac Il\u010di\u0107 te neovisni Sin\u010di\u0107 i Kolaku\u0161i\u0107. Rezolucija je usvojena rezultatom od 291 glas za, 274 glasa protiv i 44 suzdr\u017eana glasa. Zeznuto je i to da svaka takva odluka koja zadire u temeljne dokumente mora pro\u0107i ratifikaciju u svim nacionalnim parlamentima (federalistima, odnosno centralistima je i to kost u grlu), a sve to traje i traje, a strpljenja u euro-elite sve je manje i manje, sat otkucava, tik-tak\u2026 Jer, euro-federalisti se posebno boje uspona i u\u010destalih pobjeda desnih populista poput Meloni u Italiji ili aktualnog Wildersa u Nizozemskoj, koji trijumfiraju upravo na anti-evropskim sentimentima.<\/p>\n

\n

Politika nesolidarnosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U svakom slu\u010daju, Plenkovi\u0107 je izrazio neslaganje i po\u010deo iznenada izigravati velikog suverenistu. A i \u0161to mu drugo preostaje. S jedne strane izbori su pred vratima, pa svom konzervativnom bira\u010dkom tijelu valja pokazati kako se bori za nacionalne interese, a s druge strane u suverenizmu ga u posljednje vrijeme \u0161ije biv\u0161i esdepeovac predsjednik Milanovi\u0107, koji je jo\u0161 prije mjesec dana izjavio da \u0107e sve one koji budu glasali za ukidanje veta smatrati \u201cveleizdajnicima\u201d. Bit \u0107e zanimljivo vidjeti kako \u0107e glasanje \u201csvojih\u201d esdepeovaca komentirati na\u0161 predsjednik, jednom kad se trgne iz domoljubnog mamurluka nakon vukovarskih komemoracija i \u0107askanja s Penavom o smu\u0111evima. Uz esdepeovce za ukidanje veta bio je i Valter Flego iz Istarskog demokratskog sabora koji svoju odluku obrazla\u017ee potrebom za urgentnim politi\u010dkim djelovanjem: \u201cIdemo neke stvari promijeniti, a ne stavljati glavu u pijesak i misliti da je sve dobro. Po meni vremena se mijenjaju, trebamo biti dinami\u010dniji, efikasniji, efektivniji i to je bila ideja o kojoj smo puno pri\u010dali na konferenciji \u2018Future of Europe'\u201d.<\/p>\n

Borba izme\u0111u nacionalista i federalista (ili centralista) unutar EU nije od ju\u010der. Unija se od pedesetih godina kad je osnovana kao jednostavna ekonomska zajednica koju je pokretao isklju\u010divo trgova\u010dki rezon (o\u010devi osniva\u010di su dr\u017eali da trgovina mo\u017ee prevenirati \u010dak i ratove), danas pretvorila u organizaciju sa sve ja\u010dim demokratskim kapacitetima. Recimo, parlament je svojedobno ru\u0161io Komisiju (vlada EU) na \u010delu s Jacquesom Santerom iz Luksemburga zbog korupcije, \u0161to je dotad bilo nezamislivo. Nakon toga je bio s istog mjesta pao i Portugalac Jos\u00e9 Manuel Barroso itd. Tako da nekih demokratskih pomaka u radu Unije ima, ne mo\u017ee se re\u0107i, a federalisti\u010dka nastojanja bi trebala biti me\u0111u njima.<\/p>\n

Me\u0111utim, sam Parlament \u010diji se \u010dlanovi jedini biraju na neposrednim izborima (pa stoga imaju jedini pravi demokratski legitimitet), ipak je i nadalje najmanje mo\u0107an od tri najva\u017enije institucije (tu su jo\u0161 Komisija i Vije\u0107e). Tako\u0111er, nedavno je propala i jedna od rijetkih proradni\u010dkih inicijativa, ona za minimalnu pla\u0107u. Neki su naivci pomislili da je rije\u010d o prijedlogu o minimalnoj pla\u0107i jednakoj na razini cijele Unije. Ispostavilo se da su predlagatelji mislili na diferencirane minimalce, s obzirom na ekonomsku snagu pojedine dr\u017eave. Izgledalo je predobro da bi bili istinito. Naravno, Nijemcima i Francuzima nije padalo na pamet da prihvate solidarno sufinanciranje osobnih dohodaka radnicima na siroma\u0161nijoj balti\u010dko-balkanskoj periferiji Unije.<\/p>\n

Jedna druga federacija, ona jugoslavenska, \u010dije \u0107e osnivanje prije 80 godina u Jajcu ovog novembra nostalgi\u010dniji me\u0111u nama sigurno obilje\u017eiti, tako\u0111er je svojedobno zakazivala na pitanju solidarnosti. Bogatije i uvijek \u0161krtije sjeverozapadne republike onda\u0161nje Jugoslavije, Slovenija i Hrvatska, stalno su se mr\u0161tile na solidaristi\u010dke pozive iz savezne centrale da pomognu siroma\u0161nom jugoslavenskom jugoistoku, Kosovu ili Bosni. Tako je Boris Kidri\u010d, predsjednik jugoslavenske savezne Planske komisije, 1948. godine izjavljivao da bogatije republike, poput razvijene Slovenije, imaju \u201csvetu du\u017enost\u201d da dio svog dohotka odvajaju za potrebe razvoja siroma\u0161nijih dijelova Jugoslavije. Cilj je bio duboki jaz nejednakosti, a koji je \u0161ezdesetih godina, primjera radi, izme\u0111u najsiroma\u0161nijeg Kosova i najbogatije Slovenije odgovarao otprilike odnosu izme\u0111u Nigerije i Gr\u010dke, premostiti i takvo stanje po mogu\u0107nosti odr\u017eati \u0161to je dulje mogu\u0107e.<\/p>\n

\n

Liliputanci s oboda Europe<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kako je odmicalo ono poslijeratno doba kad se na me\u0111urepubli\u010dku solidarnost gledalo iskreno, spomenutu \u201csvetu du\u017enost\u201d bogatije sastavnice obavljale su sa sve vi\u0161e prigovora i gun\u0111anja. Tako su organski intelektualci hrvatskog nacionalizma iz \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a poput Marka Veselice ili \u0160ime \u0110odana ne jednom prigovarali da se savezna vlada pona\u0161a navija\u010dki i da neobjektivno raspore\u0111uje zajedni\u010dki akumulirana sredstva, dobacuju\u0107i ih \u201cpasivnim krajevima\u201d previ\u0161e prema vlastitim politi\u010dkim preferencijama, ili da Hrvatska kao jedna od dvije najakumulativnije republike u fond za nerazvijene upla\u0107uje nesrazmjerno vi\u0161e sredstava od drugih, \u0161to dovodi do nepo\u0161tene raspodjele, i sl.<\/p>\n

\u0160to li bi nesretni prolje\u0107ari tek danas rekli, kad EU ne uspijeva dosegnuti demokratske standarde jedne Juge \u010dak ni u glasanju, i kad se unutar EU planira uvesti majorizacija, te kad glas minijaturne Hrvatske uskoro ne\u0107e vrijediti ni pribli\u017eno kao glas velike Francuske ili, \u0161to je jo\u0161 gore, kad bi nekako doznali da je glas na\u0161e nekada\u0161nje socijalisti\u010dke republike unutar onda\u0161nje federacije vrijedio puno vi\u0161e nego glas na\u0161e dana\u0161nje republike unutar EU, itd.<\/p>\n

Hrvatska danas, ako kompariramo njezinu poziciju unutar biv\u0161e Jugoslavije i dana\u0161nje Europske unije, pro\u017eivljava jedan ironi\u010dni obrat \u2013 od posve suverene socijalisti\u010dke republike unutar SFRJ koja je imala pravo veta na sve odluke koje su joj se \u010dinile nepovoljnima, do\u0161la je do statusa ne bog zna kako va\u017ene \u010dlanice jednog saveza dr\u017eava, i do situacije da je se uskoro ne\u0107e pitati ni ovoliko malo koliko je se pitalo dosad. \u0160to se ekonomije ti\u010de i tu je napravljen salto mortale. Hrvatska je u okviru Jugoslavije ve\u0107 pripadala klubu najvi\u0161e razvijenih republika (uz Sloveniju i Vojvodinu), i kao takva nije bila u podre\u0111enom polo\u017eaju ni po kojem gospodarskom kriteriju, dok se danas u okviru EU koprca na polu-razvojnoj margini bez neke izglednije perspektive da taj svoj nezavidni polo\u017eaj tako brzo promijeni. Nije da \u017ealimo za biv\u0161im dr\u017eavnim projektima, ali, ipak, \u0161teta svih onih koji su stradali za\u2026 \u0161to ono? Ah, da, za dodatno fiksiranje na\u0161e liliputanske pozicije.<\/p>\n

Od AVNOJ-a do europskog zavoja<\/a><\/p><\/blockquote>\n