{"id":387075,"date":"2023-11-30T22:57:46","date_gmt":"2023-11-30T21:57:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=387075"},"modified":"2023-11-30T22:57:46","modified_gmt":"2023-11-30T21:57:46","slug":"svojim-borbama-rudarim-prostor-da-ostanem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/11\/30\/svojim-borbama-rudarim-prostor-da-ostanem\/","title":{"rendered":"\u201cSvojim borbama rudarim prostor da ostanem\u201d"},"content":{"rendered":"

Ovo je pri\u010da o svakodnevnim izazovima mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji daju sve od sebe da ostanu u gradovima iz kojih njihovi sugra\u0111ani i sugra\u0111anke masovno odlaze<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Pi\u0161u: \u017darka Radoja, Milica Bogdanovi\u0107 i Hilma Unki\u0107<\/strong><\/p>\n

Kada se popnete gore, jasno vam je za\u0161to sam ostao ovdje, govori nam Marin Mamuza<\/strong>, 31-godi\u0161nji fotograf i re\u017eiser iz Livna, dok se vozimo prema planini Cincar poznatoj po divljim konjima. I zaista, prizori kao iz filmskog seta, nebo koje brzo poprima druge boje i obrise, i susret sa krdom konja koji lutaju planinom, u\u010dine da vam djeluje besmisleno da bi iko \u017eelio napustiti jedan ovakav kraj.<\/p>\n

\u201dDodirne me praznina kad do\u0111u ljudi koji pate za svojim rodnim krajem, ali isto tako dodirne te kada vidi\u0161 da umiru \u0161kole\u2026Pogodi te kada pomisli\u0161 s kim \u0107e se danas – sutra tvoje dijete igrati, ho\u0107e li imati ikoga tu?\u201d<\/h4>\n

Marin je dilemu ostati ili oti\u0107i iz ovog grada u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini, poznatog po velikoj dijaspori jo\u0161 iz vremena socijalisti\u010dke Jugoslavije, ve\u0107 rije\u0161io – u korist ostanka. Zbog op\u0161te dru\u0161tveno-politi\u010dke situacije u zemlji, mnogi u manjim bh. gradovima vi\u0161e ne donose takvu odluku.<\/p>\n

\"\"

Livanjski divlji konji (Foto: Hilma Unki\u0107)<\/p><\/div>\n

Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2013. godine Livno ima ne\u0161to vi\u0161e od 37 hiljada stanovnika, no kako popis nije ponovljen nakon deset godina, a precizna statistika o migracijama se ne vodi u BiH, te\u0161ko je utvrditi koliki je taj broj danas. Za one koji ostaju u opusto\u0161enim gradovima, statistika nije toliko ni va\u017ena jer svakodnevno osjete utjecaj odlazaka koji je vidljiv na svakom koraku.<\/p>\n

\u201cJa mislim da nama fali sedamdeset posto grada. Sedamdeset posto mog razreda iz srednje \u0161kole je vani. Neko mo\u017ee govoriti o ovim ili onim brojevima, ali nama fali masa ljudi koji su, na\u017ealost, oti\u0161li\u201d, ka\u017ee Marin.<\/h4>\n

Iako je zavr\u0161io fakultet u Zagrebu, u Hrvatskoj, gdje je mogao nastaviti \u017eivjeti i raditi kao asistent re\u017eije i fotograf na filmskim i televizijskim setovima, Marinov izbor bilo je Livno. U rodnom kraju pokre\u0107e turisti\u010dki biznis<\/a> posve\u0107en istra\u017eivanju prirodnih ljepota livanjskog kraja, sa posebnim fokusom na livanjske divlje konje koji postaju glavni motiv njegovih <\/a>fotografija<\/a> i vlogova<\/a>.<\/p>\n

Za \u017eivot u Zagrebu ka\u017ee da ga nije ispunjavao.<\/p>\n

\"\"

Marin Mamuza, (Foto: Hilma Unki\u0107)<\/p><\/div>\n

\u201cBilo mi je drago raditi u struci, me\u0111utim, nije me sredina ispunjavala jer doslovno potro\u0161i\u0161 \u010ditav dan na semaforu\u201d, poja\u0161njava.<\/h4>\n

Marin nam pri\u010da kako Livno ima tradiciju odlazaka gastarbajtera u Njema\u010dku i da su njegova oba djeda radila u toj zemlji. Me\u0111utim, za razliku od danas, u to vrijeme oni koji su odlazili slali su novac za porodicu koja je ostajala u BiH, a samim time i za lokalnu zajednicu.<\/p>\n

\u201cSad se desilo da odlaze cijele obitelji. Djeca iz \u0161kole i vrti\u0107a, ljudi napu\u0161taju poslove koje su imali ovdje.\u201d<\/h4>\n
\n

Odluka o kojoj se razmi\u0161lja svaki dan<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U Livnu je, bar zasad, ostala i Hana Milak<\/strong>, profesorica u srednjoj \u0161koli i zastupnica u Skup\u0161tini Kantona 10. Ka\u017ee da je situacija u ovom gradu, ali i ostatku BiH, toliko lo\u0161a da svaki dan razmi\u0161lja o odlasku. Prilike koje je imala za odlazak na doktorski studij u Norve\u0161ku i za ostanak u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama (SAD) gdje je imala osiguran posao i smje\u0161taj \u2013 nije iskoristila.<\/p>\n

\u201cMada sam imala mnoge raznovrsne, a rekla bih i izuzetne prilike, odlu\u010dila sam ostati u svom rodnom gradu zbog svih onih koji su bili primorani oti\u0107i ili koji imaju namjeru oti\u0107i. \u017delim da se \u010duju njihova mi\u0161ljenja, stavovi i razlozi odlaska.\u201d<\/h4>\n

Hana, \u010diji se magistarski rad dijelom bavio i analizom socioekonomskog stanja u Livnu, ka\u017ee da je odlazak stanovni\u0161tva rezultat vi\u0161e faktora kao \u0161to su dvojno, odnosno dr\u017eavljanstvo i BiH i Hrvatske, \u0161to omogu\u0107uje prava u Evropskoj uniji, kao i geografski polo\u017eaj Livna, odnosno blizina granice s EU.<\/p>\n

S druge strane, me\u0111u razlozima su i iracionalno raspolaganje prirodnim i ljudskim resursima i ekonomska, kulturna, politi\u010dka i obrazovna izolacija Kantona 10 od ostatka dr\u017eave.<\/p>\n

Iz Op\u0107ine Livno do trenutka pisanja ovog teksta nisu odgovorili na pitanja o utjecaju migracija na tu lokalnu zajednicu.<\/p>\n

\n

\u2018Kako zna\u0161 da radi\u0161 pravu stvar?\u2019<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zbog odluke da ostanu u svojoj zemlji i pored neizvjesnih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih okolnosti, i njihovih poku\u0161aja da stvore svijet za sebe i unaprijede dru\u0161tvo u kojem \u017eive, Marin i Hana su izuzeci. Na sli\u010dan put, uz sli\u010dne dileme, odlu\u010dio se i Eldin Feratovi\u0107<\/strong> iz grada Plava na sjeveroistoku Crne Gore. I on \u017eivi u gradu iz kojeg se, po pravilu, odlazi.<\/p>\n

Eldin je zavr\u0161io studij geografije na Filozofskom fakultetu u Nik\u0161i\u0107u i magistrirao na Univerzitetu u Beogradu. Iako je bio svjestan da u Plavu nema puno izbora i da ga posao ne \u010deka, odlu\u010dio je da ga pokrene sam.<\/p>\n

\u201cOsnovao sam izvi\u0111a\u010dku \u010detu<\/a> i okupio grupu mladih. Htio sam da im poka\u017eem prirodno bogatstvo ovog kraja za koje ve\u0107ina njih nije znala\u201d, pri\u010da Eldin, koji je ove godine sa 140 planinara\u00a0popeo vrh <\/a>Memin<\/a>e planine<\/a> – Bajrak sa kojeg se pru\u017ea izvanredan pogled na Plav i njegovo jezero.<\/p>\n

\"\"

Eldin Feratovi\u0107 (Foto: Privatna arhiva)<\/p><\/div>\n

Po\u010deci nisu bili laki jer su ideje koje je imao nailazile na brojne prepreke. Vr\u0161njake je te\u0161ko motivisao jer su oni ma\u0161tali samo o odlasku iz Plava.<\/p>\n

\u201cBilo je trenutaka kad se potrudi\u0161, organizuje\u0161 ne\u0161to i vidi\u0161 da nema ljudi, nema interesovanja\u2026Pita\u0161 se kako zna\u0161 da radi\u0161 pravu stvar.\u201d<\/h4>\n

Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2011. godine, u Plavu \u017eivi ne\u0161to vi\u0161e od 13 hiljada stanovnika, \u0161to je oko dva posto ukupne populacije Crne Gore. Broj stanovnika se od devedesetih godina kontinuirano smanjuje, ali ni Crna Gora nema pouzdanu statistiku o broju osoba koje su je napustile pa se o ta\u010dnim brojkama ne mo\u017ee govoriti.<\/p>\n

\"\"

Pohod na vrh Memine planine (Foto: Turisti\u010dka organizacija Plav)<\/p><\/div>\n

U Strate\u0161kom planu razvoja grada\u00a0<\/a>koji je 2013. godine uradila Op\u0107ina Plav navodi se da je osnovni razlog smanjenja broja stanovnika nastao zbog smanjene privredne aktivnosti u gradu i ratnih de\u0161avanja devedesetih godina tokom raspada Jugoslavije.<\/p>\n

Prema procjenama lokalnih vlasti<\/a>,\u00a0<\/a>ukupan broj ljudi sa podru\u010dja ove op\u0107ine koji \u017eive u inostranstvu je skoro osam hiljada, \u0161to je vi\u0161e od pola trenutne populacije Plava.\u00a0U posljednjih desetak godina kontinuirano pada natalitet, obrazovani odlaze, smanjuje se broj radno sposobnih i zaposlenih i zamiru sela i poljoprivreda po kojoj je ovaj kraj nekada bio poznat. Lokalne vlasti obja\u0161njavaju da je glavni razlog migracija ekonomski.<\/p>\n

\u201cOp\u0161tina ula\u017ee velike napore kako bi \u017eivot svih gra\u0111ana bio znatno bolji, \u010dime bi se migracija stanovni\u0161tva svela na minimum. Velikim ulaganjima u infrastrukturu, podr\u0161kom privredi, zanatstvu, promocijom turisti\u010dkih potencijala, kao i modernizacijom administracije u lokalnoj upravi stvara se ambijent za sve koji \u017eele da rade na teritoriji na\u0161e op\u0161tine\u201d, ka\u017ee Fikret Canovi\u0107 iz Op\u0161tine Plav.<\/p>\n

Za snagu i upornost koju Eldin ula\u017ee u ostanak, \u010desto ka\u017ee da je hrabrost. Rad sa djecom u izvi\u0111a\u010dkoj \u010deti shvatio je kao \u0161ansu da najmla\u0111ima poku\u0161a pribli\u017eiti najljep\u0161e i najva\u017enije \u0161to im daje kraj u kojem su ro\u0111eni i da i oni slijede njegov primjer – da se poslije studija sa novim znanjem i entuzijazmom vrate u Plav.<\/p>\n

\u201cMoji prijatelji i ja smo lokalpatriote, volimo ovaj grad vi\u0161e od svega i svi imamo neke organizacije kroz koje se trudimo da grad bude bolje mjesto za \u017eivot. Trudimo se da ostavimo pe\u010dat\u201d, poru\u010duje na\u0161 sagovornik.<\/h4>\n
\n

Koferi odavno spakovani<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Eldina i Marina, mimo istih \u017eivotnih ciljeva, ve\u017ee i to \u0161to su obojica krenuli da se bave turizmom kako bi mogli da ostanu u svojim rodnim gradovima. Sa Katarinom \u0110okovi\u0107<\/strong> iz Zrenjanina, vojvo\u0111anskog grada na sjeveru Srbije, to nije slu\u010daj. Ona radi tri posla da bi mogla da se izdr\u017eava \u2013 kuharica je u restoranu, \u010disti ku\u0107e i lokale i odr\u017eava ih i, kao biv\u0161a novinarka, povremeno napi\u0161e ne\u0161to za medije koji to od nje zatra\u017ee.<\/p>\n

Kako joj je prvi posao u Novom Sadu, mora da ustane u pet sati ujutru na autobus da bi na poslu bila u sedam. Nakon toga ide na drugi posao u Zrenjaninu i okolini. Njen dan se zavr\u0161ava oko devet, deset sati uve\u010de.<\/p>\n

\u201cKad su velike \u017eurke, uletim u \u0161ank. Ako su \u017eurke u pitanju onda mi se dan zavr\u0161ava oko dva, tri ujutru\u201d, poja\u0161njava Katarina.<\/h4>\n
\"\"

Katarina \u0110okovi\u0107 (Foto: \u017darka Radoja)<\/p><\/div>\n

Zrenjanin je \u010detvrti grad po broju stanovnika u Vojvodini, a po povr\u0161ini je najve\u0107i u Vojvodini i drugi u Srbiji. Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2022. godine, Zrenjanin ima vi\u0161e od 67.000 stanovnika, odnosno skoro devet hiljada manje nego na prethodnom popisu 2011. godine.<\/p>\n

Realnost \u017eivota u Zrenjaninu do\u010deka vas ve\u0107 na prvom koraku \u2013 ako \u017eelite vodu uz kafu, konobar \u0107e vam re\u0107i da nema, na\u017ealost, vodu iz balona, \u0161to je voda u ve\u0107im pakovanjima, od pet i vi\u0161e litara. Ponudit \u0107e vam onu iz fla\u0161e, jer se voda u Zrenjaninu ne pije. Ona ima i boju i miris i okus i zvani\u010dno nije za pi\u0107e. Gradske vlasti ve\u0107 godinama ne rje\u0161avaju ovaj problem, a gra\u0111ani i gra\u0111anke tro\u0161e novac da bi sebi obezbijedili \u010distu vodu. Zbog toga je u gradu organizovano nekoliko protesta, a u organizaciji, kao voditeljka, u\u010destvovala je i Katarina \u0110okovi\u0107.<\/p>\n

\u201cTi se bori\u0161 da se izbori\u0161 za vodu, pa se bori\u0161 za zdrav vazduh, pa se bori\u0161 za ovo, za ono. Bori\u0161 se za \u017eivot, bori\u0161 se za sebe\u201d.<\/h4>\n
\"\"

Zrenjanin (Foto: \u017darka Radoja)<\/p><\/div>\n

Me\u0111utim, kao i na\u0161i prethodni sagovornici, Katarina ne \u017eeli da ode.<\/p>\n

Uprkos napornom dnevnom ritmu, nemogu\u0107nosti da se izbori za osnovne stvari, ona je sigurna da vrijedi ostati i boriti se. Svjesna je da je sav trud koji ula\u017ee trud da obezbijedi \u010distu egzistenciju i ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Koferi su, kako ka\u017ee, odavno spakovani. I stoje.<\/p>\n

\u201cToliko sam naviknuta da se borim. Ako odem u druge dr\u017eave sigurno ne\u0107u morati ovoliko da se borim za primarne stvari i onda se pitam da li \u0107u znati da \u017eivim u mirnim lukama. Kako se to u\u010di? Previ\u0161e sam naviknuta na turbulentan \u017eivot. Rudarim svojim borbama prostor da ostanem. Znam na\u010din na koji se borim da \u017eivim, da ovde nije dobro i da sam potrebna\u201d, poja\u0161njava svoje razloge ostanka u zemlji koja je, prema posljednjem popisu stanovni\u0161tva izgubila skoro pola miliona ljudi.<\/h4>\n

Samo Vojvodina je za deset godina izgubila preko 180.000 stanovnika.<\/p>\n

Iz Op\u0161tine Zrenjanin do zaklju\u010denja teksta nisu stigli odgovori na pitanje odnosa grada prema migracijama stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Marin, Hana, Eldin i Katarina svojim svakodnevnim borbama daju sve od sebe da odr\u017ee \u017eivot u svojim malim krugovima, i sredinama u kojima \u017eive. Uprkos tome, svi oni su duboko svjesni da je regija u kojoj \u017eive, regija iz koje se odlazi.<\/p>\n

Kao ni njih, ni profesoricu Senadu \u0110e\u010devi\u0107<\/strong> iz Srednje mje\u0161ovite \u0161kole \u201dBe\u0107o Ba\u0161i\u0107\u201d u Plavu, to ne obeshrabruje, uprkos tome \u0161to je svjesna da je ve\u0107ini njenih \u0111aka cilj da odu iz grada.<\/p>\n

\u201dMladi imaju utisak da se u inostranstvu bolje \u017eivi i lako zara\u0111uje i onda i oni \u017eele da odu. \u017dao mi je \u0161to se omladina masovno iseljava. Zamislite kako je te\u0161ko raditi u \u0161koli, a slu\u0161ati pri\u010de – \u0161ta \u0107e im \u0161kola ili \u0161ta \u0107e mi \u0161kola, ko ima koristi od \u0161kole. Oni u inostranstvu zarade nedjeljno 500 do hiljadu eura, a toliko ovdje ne mogu ni za mjesec. Tu mi izbiju svaki argument, ali ja ne odustajem\u201d, ka\u017ee Senada, vi\u0161estruko nagra\u0111ivana profesorica koja u\u010destvuje na brojnim doma\u0107im i inostranim takmi\u010denjima.<\/h4>\n

\u201cJa, i pored svih tih ograni\u010denja, vodim projekte i sekcije, \u0161aljem u\u010deni\u010dke radove na konkurse, ne odustajem jer imam osje\u0107aj da ako makar dvoje od 30 zainteresujem za obrazovanje, onda sam ne\u0161to dobro uradila\u201d, zaklju\u010duje ona.<\/p>\n

\n

Konjima se ne mo\u017ee desiti da im vo\u0111a bude neko ko nije sposoban<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Razlozi za odlazak su razli\u010diti, ali glavni pokreta\u010d migracijske motivacije je potraga za boljim \u017eivotnim standardnima i perspektivama budu\u0107nosti, pokazalo je istra\u017eivanje iz 2022. godine<\/a> provedeno u BiH me\u0111u mladim osobama. Skoro \u010detvrtina ispitanika i ispitamica izjavila je da ozbiljno razmatra opciju trajnog napu\u0161tanja BiH, a isto toliko njih razmi\u0161lja o privremenom odlasku.<\/p>\n

Istra\u017eivanje koje je 2019. godine provedeno u Crnoj Gori <\/a>pokazalo je da 70 posto mladih razmi\u0161lja da napusti ovu zemlju, dok 14 posto preduzima korake da to i u\u010dini.<\/p>\n

Kada je Srbija u pitanju, u posljednjem izvje\u0161taju <\/a>Krovne organizacije mladih koji je objavljen 2023. godine, navodi se da gotovo polovina ispitanika i ispitanica planira da se iseli, od \u010dega je oko 24 posto ispitanika i ispitanica u procesu planiranja odlaska. Oko 11 posto mladih tvrdi da ne\u0107e napustiti Srbiju.<\/p>\n

Jedna od autorica istra\u017eivanja u BiH, psihologinja iz oblasti dru\u0161tvenih istra\u017eivanja Andrea Soldo, obja\u0161njava da se kao razlozi za migraciju navode oni ekonomski kao \u0161to su nezaposlenost i nezadovoljstvo financijskom situacijom, ali to nisu jedini motivi.<\/p>\n

\u201cOno \u0161to je dominiralo jeste osje\u0107aj nestabilnosti i nesigurnosti, koji je obavijen osje\u0107ajem i percepcijom besperspektivnosti.\u201d<\/h4>\n

Na pitanje \u0161ta bi ih zadr\u017ealo u njihovoj zemlji, mladi iz ovog istra\u017eivanja dominantno su odgovarali \u201cporodica i prijatelji\u201d.<\/p>\n

\u201cMe\u0111utim, ako razmi\u0161ljamo u kontekstu da ve\u0107ina prijatelja ili svi \u010dlanovi porodice ve\u0107 odlaze, da se ta dinamika o migracijama mijenja, onda se smanjuje razlog zbog \u010dega bi neko ostao\u201d, poja\u0161njava autorica istra\u017eivanja.<\/h4>\n
\"\"

Livanjski divlji konji (Foto: Hilma Unki\u0107)<\/p><\/div>\n

Odlu\u010diti o mjestu \u017eivota je na neki na\u010din investicija, napominje Marin Mamuza iz Livna. Me\u0111utim, u Bosni i Hercegovini, kao postratnom dru\u0161tvu, u javnom prostoru se i dalje koristi hu\u0161ka\u010dki jezik koji ne ostavlja prostor za ose\u0107aj stabilnosti.<\/p>\n

\u201cPred svake izbore se najavljuje rat. Ljudi ne\u0107e da im djeca \u017eive sa takvim liderima. To je jedan od prvih motiva za odlazak. Onda je, na\u017ealost, iseljavanje postalo trend: oti\u0161ao ovaj, ajmo i mi. Isto kao kad starke klincima u srednjoj \u0161koli postanu trend: ovaj ima starke, daj i meni\u201d, smatra Marin koji je putovao po svijetu, fotografisao zna\u010dajna kulturno-historijska mjesta, ali je shvatio da su njegove fotografije tih dijelova svijeta \u201csamo jedne od hiljadu istih fotografija\u201d.<\/h4>\n

Zato se posvetio divljim konjima koji su, kako ka\u017ee, motiv koji ne mo\u017ee \u201cpresu\u0161iti\u201d.<\/p>\n

\u201cKonji su specifi\u010dni. Kod njih najja\u010di vlada u krdu. Ne mo\u017ee se desiti da im vo\u0111a bude neko ko nije sposoban, ko im ne\u0107e prona\u0107i hranu, pru\u017eiti za\u0161titu. S druge strane, na\u0161i divlji konji ne napu\u0161taju ovaj prostor. To je mene zadivilo. Dolaze ovdje, love ih vukovi, mada oni kad su u krdu vukovi im ne mogu ni\u0161ta. Gdje su do\u0161li njihovi prvi i oni su tu\u201d, zaklju\u010duje Marin Mamuza.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ovaj tekst nastao je uz financijsku podr\u0161ku Evropske unije. Sadr\u017eaj je isklju\u010diva odgovornost autorica i ne odra\u017eava nu\u017eno stavove Evropske unije niti Evropske izvr\u0161ne agencije za obrazovanje i kulturu.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovo je pri\u010da o svakodnevnim izazovima mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji daju sve od sebe da ostanu u gradovima iz kojih njihovi sugra\u0111ani i sugra\u0111anke masovno odlaze<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":387078,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-387075","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/387075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=387075"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/387075\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":387087,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/387075\/revisions\/387087"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/387078"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=387075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=387075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=387075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}