{"id":385147,"date":"2023-11-10T11:09:28","date_gmt":"2023-11-10T10:09:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=385147"},"modified":"2023-11-10T11:10:17","modified_gmt":"2023-11-10T10:10:17","slug":"glava-puna-praznih-obecanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/11\/10\/glava-puna-praznih-obecanja\/","title":{"rendered":"Glava puna praznih obe\u0107anja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vedro i veselo se osje\u0107am kad pro\u010ditam dobru knjigu aforizama.Tako sam se osje\u0107ao kad sam pro\u010ditao zbirku Izabrani aforizmi velikog me\u0161tra kratke misli Dejana Tof\u010devi\u0107a. Dejan je ro\u0111en u duhovitom U\u017eicu, odrastao u Bajinoj Ba\u0161ti, a nastavio \u017eivjeti i raditi kao kontrolor letenja u Podgorici. Zanimljiv \u017eivotni put od zemlje do neba na kome nema ni\u010deg osim smijeha i veselja koje krasi ero-ti\u010dne ljude iz U\u017eica.<\/p>\n

Dok sam zapisivao neke od mudrih misli iz ove plodne i rodne zbirke, prisje\u0107ao sam se vremena kad sam dalekih \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a po\u010deo pisati svoje prve aforizme.Tada sam umi\u0161ljao kako \u0107u jednog dana biti poznati aforist \u010dije \u0107e male misli \u010ditati veliki broj ljudi i uspore\u0111ivati sa mega poznatim duhovitim mislima Stanislava Jir\u017ei Leca. On je tada, kao i danas bio cilj kome su te\u017eili gotovo svi pisci kratkih misli dugoga dometa. Naravno, niti sam ja dostigao Leca, iako imam puno vi\u0161e objavljenih knjiga, niti se Lec spustio na moj podcijenjeni balkanski aforisti\u010dki nivo. \u010citaju\u0107i Dejanovu knjigu vidio sam njega u istoj poziciji i nisam tim saznanjem bio nimalo sretan. Puno je razloga za\u0161to je to tako i ni jedan nije do kraja logi\u010dan. Posebno zbog toga \u0161to na\u0161i narodi vi\u0161e cijene ono \u0161to je nekad stvoreno, od ovoga \u0161to se stvara danas i \u0161to u nebo di\u017eu neke pokojne pisce, a na zemlju spu\u0161taju pisce ovog vremena. Mo\u017eda je to i dobro jer uvijek je bolje biti na bliskoj nam zemlji nego na dalekom nebu. A vremena za slavu ima napretek, naro\u010dito u budu\u0107nosti koja je pred nama. Vjerujem da se s ovom primisli sla\u017ee i kolega aforist Dejan Tof\u010devi\u0107.<\/p>\n

Njegovo najnovije djelo izabranih aforizama spada u red onih knjiga za koje radi vrijeme. Vrijedno i predano kako je Dejan radio posljednjih godina da bi ispisao lovorov vijenac dugovje\u010dnih aforizama, koji \u0107e nadi\u0107i i njega i dana\u0161nje doba. Me\u0111u njima i onaj koji ka\u017ee da Mudrost dolazi sa godinama, kao i smrt.<\/em><\/strong> Ali i ovaj koji potvr\u0111uje da: Nismo d\u017eaba ratovali. Pla\u0107ali smo glavama.<\/strong> <\/em>To je najbolja poruka glupanima koji se i danas busaju u grudi pobjedama u blisko-susjedskim ratovima iz ne tako davnih devedesetih godina. I koji na dane dr\u017eavnih, regionalnih i lokalnih pobjeda dijele odli\u010dja i \u0161akom i kapom, kao da su njihova privatna svojina. Za zasluge u ubijanju ljudi i bestijalnom ru\u0161enju i paljenju njihovih domova i drugih materijalnih dobara. ,,Mili Bo\u017ee kud sam za\u0161o” \u2013 rekao bi pjesnik, a ja bih tome dodao: – i gdje sam se na\u0161ao bez svoje volje i narodne \u017eelje. Da je narod tih godina neko pitao na referendumu: je li za rat ili za mir? – uvjeren sam da bi devedeset devet posto glasalo za mir. A mir su im oduzeli upravo oni koje su izabrali na tzv, demokratskim izborima. Ni jedni izbori nisu demokratski kad se izaberu lo\u0161e, umjesto dobrih vlasti. Kad se izaberu ratni podstreka\u010di, a ne dobri ljudi i mirni pregovara\u010di. Sve naprijed re\u010deno Dejan je najbolje opisao aforizmima: Kad dr\u017eava puca, svi su na ni\u0161anu. <\/strong><\/em>i Evropa na nas ra\u010duna. Dobri smo za obra\u010dun.<\/strong><\/em> Ba\u0161 je tako bilo tih nesretnih godina kad su se ludi dokopali vlasti i oru\u017eja, a zbunjeni pokazali da su nedorasli situaciji u kojoj su se na\u0161li. Sve se u \u017eivotu pla\u0107a, samo se batine dobijaju<\/strong><\/em>, rekao bi pisac nakon svega \u0161to se kod nas doga\u0111alo. I dodao kako\u2026 Aveti pro\u0161losti su duh na\u0161eg vremena.<\/em><\/strong> Uz to bi nas jo\u0161 i podsjetio na doga\u0111aje kojih se mi stariji dobro sje\u0107amo. Posebno na jedan od njih u kome: Pala je gvozdena zavesa, ali je r\u0111a ostala.<\/em><\/strong> Ta r\u0111a nas i danas izjeda i izjedat \u0107e nas do kraja \u017eivota.<\/p>\n

Aforizam nije sveto slovo, ali nije ni posljednja rije\u010d na odru neostvarenih snova. Njime se ni\u0161ta ne obe\u0107ava niti rje\u0161ava, ali se mnogo toga nagovje\u0161tava. Tako je to u zemlji biv\u0161ih seljaka koji su danas postali gospoda. Gospoda s poda, kako bi rekli zapadni \u0161mekeri, koji jure svijetom kao muhe bez glave ne bi li pripojili jo\u0161 neke enklave. I na\u0161u balkansku ratom usitnjenu i staklenim mirom skoro razbijenu. Tu, na tom lijepom, a ukletom prostoru mi \u2026 \u017divimo u obe\u0107anoj zemlji. Ne znamo kome.<\/strong><\/em> Znamo mi dobro kome smo obe\u0107ani i ko \u0107e biti novi vlasnik svega \u0161to kod nas vrijedi. Bogati zapad, koji politikom i ekonomijom ide u napad na one koji se ne mogu o sebi brinuti. Neslavnih devedesetih, pi\u0161e aforist \u2026 Uzeli smo sudbinu u svoje ruke\u2026 <\/strong><\/em>i od tada se kao pauni repom ponosimo i, naravno, po bijelom svijetu \u2026Prosimo.<\/strong><\/em> A i kako bi druk\u010dije jade opstale svoji na svome makar neko vrijeme. Dok ih veliki ne uzmu pod svoje i ne propi\u0161u nam kojom \u0107emo se rukom krstiti i Bogu moliti, a kojom \u0107emo njih moliti.<\/p>\n

Brojne su teme koje Dejan Tof\u010devi\u0107 ovla\u0161 doti\u010de ili dublje promi\u0161lja u zbirci izabranih aforizama. Od onih optimisti\u010dnih da: Crne misli imaju svetlu budu\u0107nost,<\/em><\/strong> do umjereno pesimisti\u010dnih da: Dr\u017eavni vrh je toliko pao da mu je podzemlje iznad svega.<\/strong><\/em> Prije i poslije njih, uz brojne druge, skladno su poredani i ovi aforizmi:<\/p>\n

Napuni\u0161e nam glavu praznim obe\u0107anjima.<\/strong><\/em>
\nOd svih ciljeva ostale su nam samo mete.<\/strong><\/em>
\nNisu oni si\u0161li s grane. Si\u0161li su s uma.<\/strong><\/em>
\nVlada je obustavila rad. I rezultati nisu izostali.<\/strong><\/em>
\nKuburimo. Nemamo ni za oru\u017eje.<\/strong><\/em>
\nSrbiju i Crnu Goru spajaju nepremostive prepreke.<\/strong><\/em>
\nIspiranjem mozga nastaje \u010dista nacija.<\/strong><\/em>
\nZaostalima su zastave najrazvijenije.<\/strong><\/em>
\nOva vlast ima sve organe. Samo nema muda<\/strong><\/em>
\nNisam dovoljno veliki Srbin. Zaostao sam u razvoju.<\/strong><\/em>
\nOn je na\u0161. Nije sav svoj.<\/strong><\/em>
\nKonac delo krasi. Krpi rupe.<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

A rupe ko rupe. Dok se jedne krpe, druge se otvaraju i postaju temama za nove ironijske misli i satiri\u010dne aforizme koje \u0107emo prona\u0107i u sljede\u0107im Dejanovim knjigama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vedro i veselo se osje\u0107am kad pro\u010ditam dobru knjigu aforizama.Tako sam se osje\u0107ao kad sam pro\u010ditao zbirku Izabrani aforizmi velikog me\u0161tra kratke misli Dejana Tof\u010devi\u0107a<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":385150,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[547],"tags":[],"class_list":["post-385147","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sta-ima"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/385147","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=385147"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/385147\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":385166,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/385147\/revisions\/385166"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/385150"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=385147"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=385147"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=385147"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}