{"id":384105,"date":"2023-10-31T07:24:34","date_gmt":"2023-10-31T06:24:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=384105"},"modified":"2023-10-31T07:24:34","modified_gmt":"2023-10-31T06:24:34","slug":"moje-srce-toliko-glasno-kuca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/31\/moje-srce-toliko-glasno-kuca\/","title":{"rendered":"Moje srce toliko glasno kuca"},"content":{"rendered":"

Autorica: Luiza Bouharaoua<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Adania Shibili:<\/strong> Sporedan detalj (2017.)
\n(ulomak)<\/p>\n

Sjene plaze, ali nestaju \u010dim ih pogledam, sve dok najednom ne vidim staricu koja stoji uz cestu nadomak kri\u017eanja. Zaustavim auto pored nje. Spustim staklo automobila i pitam je mogu li joj kako pomo\u0107i, treba li je nekamo povesti.<\/p>\n

Starica u\u0111e u auto. Smjesti se na suvoza\u010devu sjedalu pored mene i mi krenemo, obje zaklon tra\u017eimo u ti\u0161ni, svaka od nas promatra drugi dio scene koja nas okru\u017euje. Gledam naprijed, u cestu koja presijeca valovite bre\u017euljke na kojima se boja zemlje mijenja iz blijedo \u017eute u svijetlo sme\u0111u; ona gleda nadesno, vidim to po nagibu njezine glave pokrivene maramom, crnom kao njezina haljina. Kradomice je pogledavam dok vozim, dio lica izbrazdan dubokim borama, ruke koje odmaraju u krilu, na crnoj tkanini haljine, \u010dine mi se sna\u017enije od svih drugih ruku koje sam u \u017eivotu vidjela. Iscrtane modrim venama koje podsje\u0107aju na linije na kartama koje sam bacila na stra\u017enje sjedalo kada sam zaustavila automobil da ju povezem. Vjerojatno ima sedamdesetak godina.<\/p>\n

Djevojka bi danas bila otprilike te dobi, da je nisu ubili. Mo\u017eda je ova starica \u010dula za taj slu\u010daj, vijest o takvom slu\u010daju doprla bi do svakoga tko \u017eivi u Naqabu, progonila ih sve do jednog, nitko tko bi je \u010duo ne bi je mogao zaboraviti. Mogla bih je za po\u010detak upitati ne\u0161to o ovom kraju, koliko dugo \u017eivi ovdje, pa postupno prije\u0107i na pitanja o slu\u010daju, pitati je zna li ne\u0161to o njemu.<\/p>\n

Ali nijedna rije\u010d ne izlazi iz mojih usta. Ti\u0161ina me\u0111u nama odmata se nepregledna kao ti\u0161ina prirode koja se \u0161iri oko nas i sve nas ja\u010de sti\u0161\u0107e dok me starica ne zatra\u017ei da stanem, ja je poslu\u0161am i ona iza\u0111e iza automobila. Prije toga pogleda me ravno u o\u010di. Potom se okrene i tiho uputi prema pje\u0161\u010danom putu nalijevo, stazi koju nitko tko putuje asfaltom ne bi primijetio ni pomislio da nekamo vodi. Starica nastavi hodati istim putem sve dok joj se me\u0111u pje\u0161\u010danim bre\u017euljcima ne izgubi svaki trag; ja krenem dalje, pra\u0107ena njezinom opipljivom odsutnosti u sjedalu pored mene, a potom \u017ealjenjem jer se nisam mogla natjerati da je pitam o slu\u010daju. Kako sam smotana! Ona je ta, a ne vojni muzej ili izraelska naselja i njihovi arhivi, koja mo\u017eda \u010duva detalj koji bi mi mogao pomo\u0107i rasvijetliti slu\u010daj, vidjeti ga o\u010dima te djevojke. I napokon otkriti cijelu istinu.<\/p>\n

(Prevela: Luiza Bouharaoua)<\/p>\n

Moje srce toliko glasno kuca da mo\u017ee prepla\u0161iti ptice<\/p>\n

Ujutro te budi lupanje po krovu
\nnije nitko nije ni\u0161ta
\nsamo majstori.
\nDok se uru\u0161ava
\nka\u017eu im: ispod ovog krova niste sigurni
\nidite na jug
\nNa putu prema jugu
\nubije ih bomba
\nkoja padne na izbjegli\u010dki konvoj.<\/p><\/blockquote>\n

1.4 milijuna od 2.3. milijuna ljudi koji \u017eive u Gazi danas su besku\u0107nici. (Izvor: UN-ova humanitarna organizacija OCHA)<\/p>\n

Rahmah a-Z\u2019anin<\/strong>, 48 godina, stanovnica Beit Hanouna koja \u017eivi s majkom i sestrom<\/p>\n

\u201eKad su nam rekli da se moramo evakuirati, moja sestra Tamam do\u017eivjela je \u0161ok. Na brzinu sam spakirala torbu za sve tri i krenule smo gurati majku u kolicima do kraja ulice, nekih devesto metara od na\u0161e ku\u0107e. Svi su susjedi tako\u0111er bje\u017eali, neki od njih su nam i pomogli. Moj brat Nimer, koji \u017eivi u Beit Hanounu, do\u0161ao je i odveo majku svojoj ku\u0107i. Tamam i ja smo ostale ovdje i onda se pojavio dron koji je ispalio projektil u ku\u0107u Zuheir a-Z\u2019anin, nekoliko metara od na\u0161e. Nekih dvadeset i pet minuta kasnije avion F-16 lansirao je projektil i nastala je ogromna eksplozija. Tlo nam se zatreslo pod nogama, prasina i krhotine zasule su ulicu i sve ku\u0107e u blizini. Izbila je panika, ljudi oko nas po\u010deli su bje\u017eati. Pet minuta nakon eksplozije vratila sam se ku\u0107i s nekoliko susjeda i kad sam do\u0161la tamo vidjela sam da su skoro sva vrata i prozori skr\u0161eni. Sav namje\u0161taj u ku\u0107i bio je uni\u0161ten, sve je bilo prekriveno pra\u0161inom i krhotinama. Strujne instalacije i vodovodne instalacije bile su o\u0161te\u0107ene, ku\u0107a je izgledala kao da ju je pogodio potres. Svi golubovi i koko\u0161i koje je Tamam uzgajala i \u010dijom nas je prodajom uzdr\u017eavala poginuli su u bombardiranju.\u201d (izvor: B\u2019tselem: Israeli Information Center for Human Rights in the Occupied Territories)<\/p>\n

Dok ih sprema\u0161 za vrti\u0107
\nrecitira\u0161 im imena njihovih prijatelja
\ntvoja se k\u0107er
\ntvoj se sin
\nsmije
\nKada s roditeljima stignu na jug
\nbez vode bez struje bez skloni\u0161ta
\npoginu
\nu granatiranju izbjegli\u010dkog kampa.<\/p><\/blockquote>\n

47 posto od 2,3 milijuna ljudi koji \u017eive u Gazi su djeca. (Izvor: Save the Children)<\/p>\n

Tahjeer Tabash<\/strong>, majka \u0161estero djece<\/p>\n

\u201cNa\u0161a djeca jako pate po mraku. Pla\u0107u cijele no\u0107i, upi\u0161ke se od straha, ne stignem ih sve presvu\u0107i, jednoga za drugim.\u201d
\nIbrahim al-Agha, in\u017einjer<\/p>\n

\u201eSvaki put kada ne\u0161to eksplodira ili neka meta bude pogo\u0111ena u blizini, djeca vri\u0161te, prestravljena. Poku\u0161avamo smiriti najmla\u0111e, ka\u017eemo im: \u2018Ne boj se, to je samo vatromet\u2019. Ali starija djeca znaju \u0161to se doga\u0111a.\u201d (izvor: The Guardian)<\/p>\n

Radijatori jedva griju
\nali vani je jo\u0161 toplo
\nima\u0161 klima ure\u0111aj
\ndok majstor ne do\u0111e.
\nS juga
\nbez vode bez struje bez skloni\u0161ta
\nnatrag na sjever
\nka\u017eu im: tko god se zatekne ovdje
\nterorist je i po njega \u0107emo do\u0107i vatrom.<\/p><\/blockquote>\n

Do 22. listopada Izrael je ispalio 7000 raketa na Gazu. (Izvor: NPR)<\/p>\n

Tala Herzallah,<\/strong> 21-godi\u0161nja studentica<\/p>\n

\u201ePro\u0161la no\u0107 ne mo\u017ee se opisati rije\u010dima. Tresli smo se od straha. Nismo znali ho\u0107emo se probuditi \u017eivi ili mrtvi. Ho\u0107emo li do\u010dekati jutro, bili smo svjesni da svake sekunde mo\u017eemo umrijeti. Proveli smo no\u0107 u molitvi, preklinjali Boga da nas odr\u017ei na \u017eivotu. (Ujutro sam odmah krenula zvati obitelj i prijatelje da vidim jesu li oni pre\u017eivjeli no\u0107). Neki su mi se javili, neki nisu. Ne znam je li se oni koji se ne javljaju ne javljaju jer su mrtvi ili zato \u0161to nemaju baterije.\u201d (izvor: The Guardian)<\/p>\n

Ti si drugdje.
\nTko god \u017eivi ovdje
\nmrtav je
\ni prije nego se rodio.<\/p><\/blockquote>\n

U Gazi je trenutno 50,000 trudnica. Vi\u0161e od stotinu ih se porodi svaki dan. (Izvor: UNFPA)<\/p>\n

Somaya<\/strong>, trudnica koja se sklonila u \u0161kolu pored Deir-al Balaha<\/p>\n

\u201eDvadeset i osmog ovog mjeseca trebam roditi. Moram i\u0107i na carski rez. Kamo da idem? Gdje \u0107e se to dijete roditi? Dijete se treba roditi na \u010distom mjestu. \u0160to je ovdje \u010disto? \u0160to da radimo?\u201d<\/p>\n

Dok svoje dijete stavlja\u0161
\nu vre\u0107u za spavanje
\nne\u010dije tu\u0111e ve\u0107 le\u017ei
\nu mrtva\u010dkoj vre\u0107i.<\/p><\/blockquote>\n

Od 7. do 24. listopada 5,791 Palestinaca ubijeno je u izraelskom napadu na Gazu. Njih 2,360 su bila djeca. (Izvor: The Guardian)<\/p>\n

Dima al-Lamdani<\/strong>,* 18 godina<\/p>\n

\u201eU 4 i 30 ujutro bila sam budna i sjedila sa svojom tetkom, pile smo kavu. Najednom sam se probudila usred ru\u0161evine. Svi oko mene su vr\u0161tali pa sam i ja po\u010dela vri\u0161tati. Rekli su nam da se evakuiramo i odemo u Khan Younis jer \u0107emo tamo biti sigurni. Prevarili su nas i bombardirali. Imala sam sestru, bilo joj je \u0161esenaet godina. Napisali su moje ime na bijelu plahtu u koju su umotali njezino mrtvo tijelo, mislili su da sam to ja.\u201d
\n*Dima je izgubila roditelje, sedmero bra\u0107e i sestara i \u010detiri \u010dlana ujakove obitelji u bombardiranju.<\/p>\n

Besan Helasa<\/strong><\/p>\n

Devetnaestogodi\u0161nja studentica medicine ubijena je u svom domu, zajedno s majkom, starijom sestrom Marah i Bratom Omarom. \u201eImam snove koje jo\u0161 nisam ostvarila. Imam \u017eivot kojeg nisam u punini pro\u017eivjela. Imam obitelj koju volim i za koju strahujem\u201d, napisala je na Twitteru nekoliko dana prije smrti.
\nYousef Maher Dawas<\/p>\n

Dawas je bio mladi pjesnik i pisac. Poginuo je zajedno sa \u010dlanovima svoje obitelji u gradu Beit Lahia u Subotu, 14. listopada. Bio je \u010dlan kolektiva Mi nismo brojevi.
\nDjeca obitelji Al-Zaanin<\/p>\n

Jedanaestero djece obitelji al-Zaanin poginulo je u bombardiranju stambene zgrade pored\u00a0 al-Azam d\u017eamije u Beit Hanounu 8. listopada: Amr, \u010detiri godine, Khaled, sedam godina, Obaida, devet godina, Hassan, dvanaest godina, Momen, dvanaest godina, Noor, devet godina, Zaina, sedam godina, Mays, pet godina, Hala, jedna godina, Salma, pet godina, Balsam, tri godine.<\/p>\n

Obitelj Al-\u2019Azayeh<\/strong><\/p>\n

Dvadeset i \u0161est \u010dlanova obitelji Al-\u2019Azayeh ubijeno je 12. listopada. Najstariji me\u0111u njima bio je sedamdesetpetogodi\u0161nji Sa\u2019id Ysef al-\u2019Azayzeh, a najmla\u0111i dvogodi\u0161nji Abd al-Aziz Abd a-Nasser al-Halisi.<\/p>\n

Muhammad al-Khayyat<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d svim naporima lije\u010dnika, dvomjese\u010dni Muhammad podlegao je ozljedama koje je zadobio u granatiranju Rafahe 13. listopada i umro u bolnici.
\n# knji\u017eevnost# koga se to ti\u010de# politika.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dok se uru\u0161ava\/ka\u017eu im: ispod ovog krova niste sigurni\/idite na jug\/Na putu prema jugu\/ubije ih bomba\/koja padne na izbjegli\u010dki konvoj<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":300374,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-384105","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/384105","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=384105"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/384105\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":384109,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/384105\/revisions\/384109"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/300374"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=384105"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=384105"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=384105"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}