{"id":383138,"date":"2023-10-21T07:59:56","date_gmt":"2023-10-21T05:59:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=383138"},"modified":"2023-10-21T07:59:56","modified_gmt":"2023-10-21T05:59:56","slug":"drvo-koje-krvari-video","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/21\/drvo-koje-krvari-video\/","title":{"rendered":"Drvo koje krvari (video)"},"content":{"rendered":"<p>Pterocarpus angolensis, obi\u010dno poznat kao divlja tikovina ili krvavo drvo ili jednostavno drvo koje \u201ckrvari\u201d, je vrsta drvec\u0301a koja poti\u010de iz ju\u017ene Afrike, poznata prvenstveno po tamnocrvenom soku koji lu\u010di i koji izgleda kao krv kada se drvo posije\u010de.<\/p>\n<p>Poznata u tropskoj Africi, gdje se koristi za izradu visokokvalitetnog namje\u0161taja i muzi\u010dkih instrumenata, divlja tikovina je otporna na termite i ima lijep, za\u010dinski miris. Tako\u0111e je otporan na vatru pa se drvec\u0301e ponekad sadi oko objekata koje treba za\u0161tititi od plamena.<\/p>\n<p>Pterocarpus angolensis ili kako ga zovu jo\u0161 afri\u010dka tikovina, divlja tikovina vodi poreklo iz ju\u017ene Afrike, mo\u017ee se na\u0107i i u Angoli, Mozambiku, Namibiji, Ju\u017enoj Africi, Esvatiniju, Tanzaniji, Demokratskoj Republici Kongo, Zimbabveu i Zambiji. Pterocarpus angolensis raste u ju\u017enoj i isto\u010dnoj Africi na \u0161irokom spektru lokaliteta gdje postoji su\u0161na sezona u suprotnosti sa vla\u017enom i mo\u017ee da anraste u visinu od 16-19 metara.<\/p>\n<p>Ali izvan ju\u017ene Afrike, krvavo drvo- pterocarpus angolensis, je najpoznatije po svom jedinstvenom tamnocrvenom soku -\u201ckrvi\u201d. Njegova sli\u010dnost sa krvlju navela je neke ljude da spekuli\u0161u o magi\u010dnim ljekovitim moc\u0301ima drveta u bolestima krvi, od kojih nijedna nije dokazana u konvencionalnoj medicini.<\/p>\n<p>Gledajuc\u0301i fotografije posije\u010denih stabala Pterocarpus angolensis, lako je videjti odakle dolazi ime krvoprolic\u0301e. Crveni sok koji curi \u010dini da isije\u010dena debla zapravo krvare, ali to nije krv, samo sok bogat taninom. Vec\u0301ina biljaka ima djelove \u2013 posebno listove koji sadr\u017ee izme\u0111u 12 i 20 procenata tanina. Pore\u0111enja radi, sok od krvavog drveta sadr\u017ei 77 procenata tanina.<\/p>\n<p>Upravo tanini daju soku divlje tikovine boju nalik na krv, ali oni imaju drugu svrhu. Njihov opor ukus \u010dini \u017eivotinje dovoljno glupim da poku\u0161aju da ga konzumiraju ponovo razmisle, a ako ukus nije dovoljan da ih ubijedi, sposobnost tanina da se ve\u017eu za hranljive materije poput proteina spre\u010dava \u017eivotinje da pravilno vare hranu.<\/p>\n<p>Dakle, tehni\u010dki, sok krvavog drveta je prirodni odbrambeni mehanizam drveta.<\/p>\n<p>Drvo Pterocarpus angolensis ima mnogo upotreba, ali ni njegov \u010dudan sok nije beskorisan. Osim kontroverzne upotrebe u alternativnoj medicini, kao lijek za razne bolesti krvi, mo\u017ee se koristiti i kao boja, a neki ljudi ga mije\u0161aju sa \u017eivotinjskom ma\u0161c\u0301u i stvaraju neku vrstu kozmeti\u010dke masti.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"YouTube video player\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/vNJd_Pc3W4M?si=MIzfgbpXC3fFYMrs\" width=\"560\" height=\"315\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pterocarpus angolensis, obi\u010dno poznat kao divlja tikovina ili krvavo drvo ili jednostavno drvo koje \u201ckrvari\u201d, je vrsta drvec\u0301a koja poti\u010de iz ju\u017ene Afrike, poznata prvenstveno po tamnocrvenom soku koji lu\u010di i koji izgleda kao krv kada se drvo posije\u010de. Poznata u tropskoj Africi, gdje se koristi za izradu visokokvalitetnog namje\u0161taja i muzi\u010dkih instrumenata, divlja tikovina [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":383142,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-383138","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/383138","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=383138"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/383138\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":383143,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/383138\/revisions\/383143"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/383142"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=383138"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=383138"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=383138"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}