{"id":382531,"date":"2023-10-15T08:30:41","date_gmt":"2023-10-15T06:30:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=382531"},"modified":"2023-10-15T08:30:41","modified_gmt":"2023-10-15T06:30:41","slug":"ne-zelim-da-ljudi-prolaze-isto-sto-i-ja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/15\/ne-zelim-da-ljudi-prolaze-isto-sto-i-ja\/","title":{"rendered":"Ne \u017eelim da ljudi prolaze isto \u0161to i ja"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autorka: Nid\u017eara Ahmeta\u0161evi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Ku\u0107u je napustio nakon \u0161to su mu talibani ubili oca. Maloljetan, putovao je brodom od Turske do Gr\u010dke, a potom pje\u0161ke preko Balkana. Danas dvadesetogodi\u0161njak, Sajid Khan Nasiri u Sarajevo se vratio sa filmom &#8220;The Mind Game&#8221;<\/p>\n<p>Moja mama i moja porodica nisu gledali ovaj film. To je previ\u0161e te\u0161ko za bilo koga, a naro\u010dito za mamu, da vidi kako sam \u017eivio i \u0161ta sam pro\u0161ao. Ne \u017eelim da joj stvaram jo\u0161 vi\u0161e stresa \u2013 rekao nam je Sajid Khan Nasiri, 20-godi\u0161njak iz Afganistana, kada smo se u septembru sreli u Sarajevu. Posljednji put kada je bio u Bosni, poslao nam je video iz zloglasnog kampa Vu\u010djak kod Biha\u0107a u koji je policija Unsko-sanskog kantona nelegalno i na silu dovodila migrante. Iako maloljetnik koji je putovao bez pratnje odraslih, Sajid je bio zavr\u0161io u njemu. Sada je u Sarajevo do\u0161ao avionom, iz Brisela, gdje je dobio azil i dokumente i gdje ide u \u0161kolu. Sve o \u010demu je sanjao tokom vi\u0161e od dvije godine dugog putovanja.<\/p>\n<p>&#8211; Sada imam taj paso\u0161 i svi me vide druga\u010dije &#8211; ka\u017ee, dodaju\u0107i da bi svi ljudi, bez obzira na papire, morali biti tretirani sa dostojanstvom.<\/p>\n<p>U Sarajevo se vratio sa filmom &#8220;The Mind Game&#8221; koji je kore\u017eirao sa dvije holandske autorice, Eefje Blankevoort i Els van Driel, a kojim je otvoreno ovogodi\u0161nje izdanje Al Jazeera Doc festivala u organizaciji Al Jazeera Balkansa, jednog od medija koji Sajida i ostale migrante i dalje \u010desto zovu nelegalnima.<\/p>\n<p>Upoznali smo se u Solunu prije pet godina. Sajid je do\u0161ao u grupi dje\u010daka. No\u0107 prije svi su nasilno vra\u0107eni sa makedonske granice. Mr\u0161avi, umorni, izranjavanih nogu, sa malim ruksacima na le\u0111ima, tra\u017eili su pomo\u0107. Sajid je prevodio i brinuo se da svi iz njegove grupe dobiju pomo\u0107, uporno ih opisuju\u0107i kao djecu. Kada smo ga upitali koliko mu je godina, rekao je da mu je skoro 15. Govorio je gotovo savr\u0161en engleski koji je sam nau\u010dio, uglavnom preko YouTubea i igrica, kao i sva dana\u0161nja djeca. Bio je radoznao, nasmijan i raspolo\u017een za razgovor. Nakon pet godina nije se puno promijenio. Jo\u0161 ima dje\u010da\u010dki osmijeh, mada mu je pakao kroz koji je pro\u0161ao ostavio traga na licu, a i na tijelu. Ku\u0107u je napustio nakon \u0161to su mu talibani ubili oca. Majka mu je isti dan spakovala torbu i samo mu rekla da ide, pla\u0161e\u0107i se da \u0107e uskoro do\u0107i i po njega. I krenuo je, ne znaju\u0107i ni sam kamo. Na putu je odrastao. Po\u010dela mu je rasti brada, mijenjao mu se glas, od dje\u010daka je postao mladi\u0107.<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i video porukama koje im je slao, postao je jedan od glavnih protagonista prvog filma dviju Holan\u0111anki \u2013 &#8220;Shadow Game&#8221; prati sudbinu desetorice dje\u010daka kao \u0161to je on. Za razliku od drugih, Sajid je znao snimiti video iz dobrog ugla, a pritom je svaki put detaljno opisivao \u0161ta prolazi i gdje se nalazi. Snimio je vi\u0161e od 200 sati materijala. Nakon \u0161to je prvi film do\u017eivio uspjeh, odlu\u010dili su da snime i drugi, a Sajid je sada koautor.<\/p>\n<p>U okrutnoj igri preko zatvorenih i militarizovanih granica Sajid je morao pro\u0107i putovanje brodom od Turske do Gr\u010dke, a potom i\u0107i pje\u0161ke preko Balkana, gdje se zatekao u vrijeme pandemije kovida, zbog \u010dega je zaglavio vi\u0161e od godinu dana. Kretao se izme\u0111u Srbije, BiH, Hrvatske, Slovenije i Rumunije. Vi\u0161e puta je vra\u0107an nasilno sa granica, samo iz Hrvatske vra\u0107en je pet puta. Svakog pushbacka se \u017eivo sje\u0107a. Sje\u0107a se kako su morali danima hodati preko Plje\u0161evice sa torbama u kojima je bilo hrane koliko su mogli skupiti.<\/p>\n<p>&#8211; Kretali smo se \u0161umom da nas ne vide kamere i ljudi u mjestima kraj kojih smo prolazili jer ako nas vide, zvali bi policiju. U torbama smo imali hljeba, majoneze, kobasica, tunjevine, \u010dokolade &#8211; govori.<\/p>\n<p>Policija im je pravila sa\u010deku\u0161e u \u0161umi.<\/p>\n<p>&#8211; Kada bi nas zaustavili, natjerali bi nas da sjednemo na tlo i onda nas tukli palicama i nogama. Tada smo im mogli vidjeti lica. Kada su nas tjerali nazad, stavljali su maske na lica. Poku\u0161ao sam tra\u017eiti azil u Hrvatskoj, ali su mi rekli da tu nema azila za nas i da idemo nazad u Bosnu &#8211; govori. Stidljivo izgovara rije\u010di koje su policajci ponavljali pri pushbacku: &#8220;Mr\u0161 u pi\u010dku materinu.&#8221;<\/p>\n<p>&#8211; Tjerali su nas u vodu pa nazad u Bosnu. Ja i mnogi drugi nismo znali plivati, ali to ih nije interesovalo. U blizini mjesta gdje su nam to radili bio je most i molili smo da idemo preko mosta, ali nije ih bilo briga. Jednom sam uspio do\u0107i do Slovenije, nakon 11 dana hodanja, ali su nas otkrili i opet vratili ka Bosni &#8211; pri\u010da.<\/p>\n<p>Sajid je u BiH prvi put do\u0161ao 2019. iz pravca Srbije. Sje\u0107a se kako su ljudi koje su sretali uz put, a potom u Tuzli, bili srda\u010dni, davali im hranu, vodu i ostalo. Ta atmosfera solidarnosti se uskoro promijenila. Promjena je do\u0161la sa otvaranjem kampova, a pogor\u0161ala se u predizbornom periodu. Istovremeno, EU po\u010dinje gledati na BiH kao na va\u017enu zemlju u &#8220;upravljanju migracijama&#8221;. Bosna postaje svojevrsni zatvor na otvorenom. Sajid je bio u kampu U\u0161ivak pored Sarajeva, gdje su uglavnom bile smje\u0161tene porodice i djeca koja su putovala sama, potom u Biri, kampu u Biha\u0107u napravljenom u staroj napu\u0161tenoj fabrici, pa u Sedri, u starom poluru\u0161evnom hotelu na putu izme\u0111u Biha\u0107a i Velike Kladu\u0161e.<\/p>\n<p>&#8211; Bilo je jako te\u0161ko&#8230; Naro\u010dito u Biri. Iz Me\u0111unarodne organizacije za migracije (IOM) bili su tako strogi. Bilo je, naravno, ljudi koji su imali srca, ali ve\u0107ina je tu radila za pare, uvijek ljuti i nikada ljubazni. Sve je bilo nasilje, ako ne fizi\u010dko, onda u odnosu koji su imali prema nama &#8211; sje\u0107a se. Vu\u010djak je i dalje mjesto o kojem ne pri\u010da rado.<\/p>\n<p>&#8211; Izgubio sam puno prijatelja, nedostaju mi. Neki nisu uspjeli, a neki jednostavno nisu mogli izdr\u017eati sve i kada su do\u0161li do cilja, izvr\u0161ili su samoubistvo &#8211; ka\u017ee. To je i sudbina Majida, prijatelja kojem je posvetio film, a kojem u EU-u nisu vjerovali da je maloljetnik.<\/p>\n<p>Sajid je uspio dobiti status u Belgiji, zemlji koju je izabrao nasumice. U trenutku kada je napokon do\u0161ao do EU-a, Belgija je bila dobra destinacija za maloljetnike iz Afganistana. Ipak, trebalo mu je vi\u0161e od godinu dana da dobije status.<\/p>\n<p>&#8211; Prvo mi nisu vjerovali da sam maloljetnik. Kada sam dokazao koliko mi je godina, morao sam pro\u0107i te\u017eak i dug intervju tokom kojeg su me pitali \u010dudna pitanja na koja nisam imao odgovor. Napustio sam Afganistan sa 14 godina i te\u0161ko da sam mogao govoriti o situaciji na na\u010din na koji su oni htjeli &#8211; obja\u0161njava. Danas u Belgiji u\u010di novi jezik kako bi mogao studirati novinarstvo.<\/p>\n<p>Pet godina nakon prvog susreta, zajedno smo \u0161etali Sarajevom, a onda oti\u0161li do kampa U\u0161ivak. U kampu, na putu do i u gradu sretali smo dje\u010dake koji su jo\u0161 uvijek u pokretu i kojih je svaki dan sve vi\u0161e u Bosni. Sajid je pri\u010dao sa njima, ohrabrivao ih i svakom po\u017eelio sre\u0107u. Neki su ga prepoznali jer prate njegov TikTok kanal gdje pri\u010da o onom \u0161to prolazi i \u0161to je pro\u0161ao. Mama i porodica ne znaju ni za taj kanal.<\/p>\n<p>&#8211; Dok sam putovao, pri\u010dao sam joj lijepe pri\u010de, govorio kako mi je dobro, kako je put lak, kako spavam u hotelima. Ona ni\u0161ta ne zna o mojoj realnosti, niti \u017eelim da joj to ka\u017eem. Ona je moja mama i te\u0161ko bi to podnijela.<\/p>\n<p>U kampu U\u0161ivak, dok nas prati uposlenik IOM-a, obilazimo kontejnere i kuhinju. Kamp je poluprazan jer se ljudi koji dolaze u BiH kre\u0107u brzo i kratko zadr\u017eavaju u kampovima. I dalje je ru\u017ean i nehuman. Ljudi spavaju u kontejnerima, na \u017eeljeznim krevetima, jedu u trpezariji kroz koju hodaju ma\u010dke. Sve je staro i neuslovno. Ipak, nema vi\u0161e privatnog osiguranja, nego su na ulazu policajci Slu\u017ebe za poslove sa strancima koja formalno vodi sve kampove. Novac i dalje dolazi iz EU-a preko IOM-a, organizacije zadu\u017eene za upravljanje migracijama u BiH. Sajid sve snima i pri\u010da onima koji prate njegov kanal. Sprema i novi film te namjerava ponovo pred europskim politi\u010darima govoriti o onom \u0161to je pro\u0161ao.<\/p>\n<p>&#8211; Naprosto ne \u017eelim da ljudi prolaze isto \u0161to i ja. Ljudi koji bje\u017ee od ratova i drugih neda\u0107a. Ne \u017eelim da prolaze kroz fizi\u010dke i mentalne probleme koje ja imam &#8211; isti\u010de.<\/p>\n<p>&#8220;The Mind Game&#8221; nije pobijedio na ovogodi\u0161njem Al Jazeera Doc festivalu, koji je imao nekoliko filmova kojima je u fokusu put migranata, bilo u Europi bilo u Americi. Pobijedio je italijanski film &#8220;Pure Unknown&#8221; o patologinji koja poku\u0161ava identifikovati ljude koji su umrli u moru. Niko ne \u017eeli dati novac za njihovu identifikaciju, sahranjuju ih na zasebnim grobljima pod NN oznakama, na udaljenim mjestima. Isto se de\u0161ava i na granicama izme\u0111u zemalja na Balkanu, gdje svakodnevno umiru mladih ljudi puni \u017eivota i snova. Ubija ih tvr\u0111ava Europa. Sajid je odlu\u010dan da se bori protiv tog re\u017eima. Nakon prvog filma, sa autoricama i ostalim mladi\u0107ima \u010diji je put prikazan po\u010deo je putovati Europom i nekoliko je puta imao priliku govoriti pred Europskim parlamentom.<\/p>\n<p>&#8211; Rekao sam im \u0161ta se de\u0161ava na granicama i o pravilima koja postoje, a koja niko ne po\u0161tuje. I dalje se borim za izbjeglice i njihova prava i to \u0107u raditi dok mogu &#8211; ka\u017ee.<\/p>\n<blockquote><p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/ne-zelim-da-ljudi-prolaze-isto-sto-i-ja\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ku\u0107u je napustio nakon \u0161to su mu talibani ubili oca. Maloljetan, putovao je brodom od Turske do Gr\u010dke, a potom pje\u0161ke preko Balkana. Danas dvadesetogodi\u0161njak, Sajid Khan Nasiri u Sarajevo se vratio sa filmom &#8220;The Mind Game&#8221;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":382534,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-382531","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/382531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=382531"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/382531\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":382535,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/382531\/revisions\/382535"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/382534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=382531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=382531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=382531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}