{"id":381751,"date":"2023-10-07T07:14:55","date_gmt":"2023-10-07T05:14:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=381751"},"modified":"2023-10-07T07:14:55","modified_gmt":"2023-10-07T05:14:55","slug":"domoljublje-je-ropstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/07\/domoljublje-je-ropstvo\/","title":{"rendered":"Domoljublje je ropstvo"},"content":{"rendered":"

Autor: Antonio \u0160iber<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Za\u0161to puno vi\u0161e lajkova dobije\u0161 kad objavi\u0161 fotografiju grada u kojem \u017eivi\u0161 i ispod nje napi\u0161e\u0161 “Najljep\u0161i grad na svijetu!” nego kad ispod iste fotografije napi\u0161e\u0161 “Najru\u017eniji grad na svijetu!”? Fotografija je, na kraju, posve ista u oba slu\u010daja, a obje su izjave podjednako neistinite.<\/p>\n

Sve je o poroku i zlu domoljublja ve\u0107 napisano. Ova epizoda podcasta stoga i ne mo\u017ee biti pretjerano originalna. Cilj mi je tek citirati i pro\u010ditati pokoju mudru o domoljublju iz knjiga koje se stolje\u0107ima pi\u0161u i u kojima autori ve\u0107 stolje\u0107ima govore manje-vi\u0161e isto. Problem je, izgleda, \u0161to nitko to ne \u010dita, ili \u010dita, a da ne razumije, \u010dak i kad se takvo \u0161to na\u0111e u lektiri. Dokaz za to su ratovi koji ne prestaju i mr\u017enja koja se i danas lako usmjeri protiv onih druge nacije, kao da o tome i nisu napisane sve te knjige. Razlog tome je mo\u017eda i to \u0161to se usporedo s ovim knjigama koje se, o\u010dito, ne \u010ditaju, pi\u0161u i knjige koje veli\u010daju domoljubne osje\u0107aje. Knjige su to o hrabrim braniteljima roda i teritorija, neustra\u0161ivim konjanicima koji juri\u0161aju na neusporedivo brojnijeg neprijatelja i mu\u010denicima koji zadnjim rije\u010dima poru\u010duju generacijama koje dolaze da nikad ne zaborave njihovu \u017ertvu za naciju i dom i da ih osvete. Ili, u ne\u0161to milosrdnijoj, ugla\u0111enijoj i neistinitijoj verziji, da oproste, ali da ne zaborave. Takvih je knjiga i mnogo vi\u0161e u lektiri.<\/p>\n

Predsjednica dr\u017eave tu\u0111u djecu u vrti\u0107u pita “\u017deli li tko biti vojnik?”, a svoju \u0161alje na Harvard. \u017deli li tko biti vojnik?<\/p>\n

Nema koji podlac nije za sebe tvrdio da je domoljub i da djecu treba odgajati u domoljubnom duhu. Adolf Hitler pisao je u Mein Kampfu:<\/p>\n

Jer jedino oni koji se kroz obrazovanje i \u0161kolu upoznaju s kulturnom, ekonomskom i, nadasve, politi\u010dkom veli\u010dinom svoje domovine, mogu ste\u0107i unutarnji ponos \u0161to pripadaju takvom narodu. A boriti se mogu jedino za ono \u0161to volim, voljeti jedino ono \u0161to po\u0161tujem, a po\u0161tovati ono o \u010demu barem ne\u0161to znam.<\/p><\/blockquote>\n

Povijest koju u \u0161kolama tovare djeci na le\u0111a zapravo je povijest ratova i brkatih heroja, \u010desto sumnjivih likova za koje se tvrdi da su o\u010devi, stri\u010devi i ujaci nacije. Domoljublje iz \u0161kolskih ud\u017ebenika prijetnja je slobodi, tvrdi Emma Goldman u svom eseju iz 1910. godine.<\/p>\n

Djeca u\u010de vojnu taktiku, o slavi vojnih postignu\u0107a koja se uzdi\u017eu u nastavnim programima i tako se mladi umovi izopa\u010duju da bi koristili vladi. Nadalje, mladost ove dr\u017eave poziva se na svjetlucavim posterima da se pridru\u017ei vojsci i mornarici. \u201cDobra prilika da vidite svijet!\u201d, vi\u010de vladin propagandist. Tako se nevini dje\u010daci moralno opijaju domoljubljem, a vojni Moloh pobjedni\u010dki kora\u010da dr\u017eavom. […] Narod se poziva na domoljublje i taj luksuz pla\u0107a ne samo podr\u0161kom svojim \u201cbraniteljima\u201d, nego i \u017ertvovanjem vlastite djece. Domoljublje zahtijeva odanost zastavi, a to zna\u010di poslu\u0161nost i spremnost na ubijanje oca, majke, brata i sestre.<\/p>\n

Poimence se ne spominju svi oni silni i bezimeni koji poginu\u0161e \u017ertvovani Molohu, na \u010diji humcima stoje brkonje iz ud\u017ebenika. Oni i nisu ime, nego broj kojim se manipulira po potrebi i kojim se kupuju neka druga djeca kad bude opet prilika da se ubija i gine.<\/p>\n

\u201cOkupili smo se ovdje, prijatelji,\u201d rekao je, \u201ckako bismo odali po\u010dast Stotini mu\u010denika demokracije, mrtvoj djeci, svi mrtvi, ubijeni u ratu. Obi\u010daj je u ovakvim danima takvu izgubljenu djecu zvati mu\u0161karcima. Ne mogu ih nazvati mu\u0161karcima iz ovog jednostavnog razloga: \u0161to je u istom ratu u kojem je umrlo Stotinu mu\u010denika demokracije, umro i moj vlastiti sin. Moja du\u0161a inzistira da ne oplakujem mu\u0161karca nego dijete.<\/p>\n

Ne ka\u017eem da djeca u ratu ne umiru kao mu\u0161karci, ako moraju umrijeti. Na njihovu vje\u010dnu \u010dast, a na\u0161u vje\u010dnu sramotu, oni uistinu umiru kao mu\u0161karci i tako omogu\u0107uju mu\u017eevno slavljenje domoljubnih praznika.<\/p>\n

Ali to su svejedno ubijena djeca.<\/p>\n

I ako \u017eelimo odati iskreno po\u0161tovanje stotini izgubljene djece San Lorenza, predla\u017eem vam da dan najbolje provedemo preziru\u0107i ono \u0161to ih je ubilo; \u0161to \u0107e re\u0107i, glupost i pokvarenost cijelog \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Mo\u017eda bismo se, kad se sjetimo ratova, trebali skinuti goli i ofarbati u plavo i po cijele dane i\u0107i \u010detverono\u0161ke i groktati kao svinje. To bi sigurno bilo prikladnije od plemenitog govorni\u0161tva i pokazivanja zastava te dobro podmazanih pu\u0161aka.\u201d<\/p>\n

\n

Kurt Vonnegut, Kolijevka za macu<\/p>\n<\/blockquote>\n

Tolstoj, a i mnogi drugi, pisali su kako je domoljublje prvenstveno sredstvo vladaju\u0107ih klasa kojim porobljavaju mase:<\/p>\n

Domoljublje u svom najjednostavnijem i najjasnijem zna\u010denju nije ni\u0161ta drugo doli sredstvo kojim vladaju\u0107i ostvaruju svoje ambicije i pohlepu te kojim se podanici odri\u010du ljudskog dostojanstva, razuma i savjesti i ropski priklanjanju vlastodr\u0161cima. […]<\/p>\n

Domoljublje je ropstvo.<\/p>\n

Lav Nikolajevi\u010d Tolstoj, Domoljublje i kr\u0161\u0107anstvo (1894)<\/p><\/blockquote>\n

Djecu indoktriniraju, a odraslima redovito prikazuju predstave:<\/p>\n

Vojska, novac, \u0161kola, religija i tisak u rukama su vladaju\u0107ih klasa. U \u0161kolama kod djece raspiruju domoljublje pomo\u0107u povijesti, opisuju\u0107i svoj narod kao najbolji od svih naroda, koji je uvijek u pravu. Kod odraslih se isti osje\u0107aj budi spektaklima, proslavama, spomenicima i domoljubnim, la\u017eljivim tiskom.<\/p>\n

Lav Nikolajevi\u010d Tolstoj, Domoljublje i vlast (1900)<\/p><\/blockquote>\n

Svugdje je tako, a mo\u017eda pogotovo kod nas gdje rat nikako ne zavr\u0161ava. Proslave bitaka i postrojbi, zrakoplovi, djeca koja se razdragano penju na tenkove, uniforme, kapela vojnog kampa u Afganistanu, branitelji, vojska koja nas \u010duva od migranata i droge, kacige i pi\u0161tolji, generali koji u\u010de \u0111ake o povijesti, NATO kapelani, vojarne u gradovima, redovite duhovne vje\u017ebe u sredi\u0161njici za obavje\u0161tajno djelovanje, narod koji voli svoju vojsku, domoljubni maloljetnici s pu\u0161kama salutiraju pred spomenicima, biskupi koji s oltara prozivaju dezertere, general-ministar obrane protiv ugroza, predsjednica s poluautomatskom pu\u0161kom u strukiranoj maskirnoj uniformi.<\/p>\n

La\u017eni autoriteti, la\u017eni doktorati, la\u017eni heroji, la\u017ena povijest. I la\u017ena budu\u0107nost.<\/p>\n

Domoljublje i nacionalizam te vojna nacionalna sila, sredstvo su prvobitne akumulacije kapitala, odnosno plja\u010dke u ime uzvi\u0161enih nacionalnih interesa dok svira himna. Fredy Perlman u eseju \u201cStalna privla\u010dnost nacionalizma\u201d iz 1984. godine vrlo jasno razotkriva vezu izme\u0111u nacije, sile i prvobitne akumulacije kapitala:<\/p>\n

Prvobitna [\u2026] akumulacija kapitala nije ne\u0161to \u0161to se dogodilo jednom, u dalekoj pro\u0161losti, i nikad poslije. To je ne\u0161to \u0161to nastavlja pratiti kapitalisti\u010dki proces proizvodnje i njegov je sastavni dio.<\/p>\n

[\u2026]<\/p>\n

Uobi\u010dajene profite opetovano uni\u0161tavaju krize svojstvene sustavu, a nove injekcije prvobitno [akumuliranog] kapitala jedini su poznati lijek za krizu. Bez stalne prvobitne akumulacije kapitala, proces proizvodnje bi stao; svaka bi kriza te\u017eila postati trajnom.<\/p>\n

Genocid, racionalno prora\u010dunato istrebljenje ljudske populacije ozna\u010dene kao legitimni plijen, nije bio odstupanje od ina\u010de mirnog mar\u0161a napretka. Genocid je bio preduvjet tog napretka. Zbog toga su nacionalne oru\u017eane snage bile nezamjenjive vlasnicima kapitala. Te snage nisu \u0161titile samo vlasnike kapitala od pobunjeni\u010dkog gnjeva njihovih vlastitih izrabljivanih najamnih radnika. Ove su snage tako\u0111er zauzele sveti gral, \u010darobnu svjetiljku – prvobitni kapital. U\u010dinile su to razvaljuju\u0107i vrata [domova] onih drugih pru\u017eali oni otpor ili ne, te plja\u010dkom, deportacijom i ubojstvima.<\/p>\n

Otisci stopala nacionalnih vojski tragovi su mar\u0161a napretka.<\/p>\n

No, \u010dini mi se ipak da nije potpuno zadovoljavaju\u0107e zadr\u017eati se na tolstojevsko-marksisti\u010dkoj identifikaciji i zna\u010daju domoljublja. Ima u domoljublju psihologije zbog koje je ono i danas tako sna\u017ean opijat masa, iako je Belfort Bax prije vi\u0161e od sto dvadeset godina predvi\u0111ao da \u0107e nazvati nekoga domoljubljem uskoro biti najgora mogu\u0107a uvreda. Ema Goldman je tu na pravom tragu<\/p>\n

[\u2026] samoljublje, arogancija i egoizam bitni su elementi domoljublja. [\u2026] Domoljublje pretpostavlja da je na\u0161a zemaljska kugla podijeljena na male to\u010dke, a svaka je okru\u017eena \u017eeljeznom ogradom. Oni koji su bili sretni pa su se rodili na nekoj odre\u0111enoj to\u010dki, smatraju sebe boljima, plemenitijima, ve\u0107ima, pametnijima od \u017eivih bi\u0107a koja nastanjuju bilo koju drugu to\u010dku. Zato je du\u017enost svakoga tko \u017eivi na toj izabranoj to\u010dki da se bori, ubija i umre u poku\u0161aju da nametne svoju nadmo\u0107 svima drugima.<\/p>\n

To se domoljubno samoljublje, arogancija i egoizam pa\u017eljivo njeguju najuzvi\u0161enijim rije\u010dima. I s\u00e2mo je \u201cdomobljublje\u201d dobilo svoju posebnu hrvatsku rije\u010d u godinama rata, kad su se navodno uzvi\u0161eni domoljubni osje\u0107aji slijevali u tu novu rije\u010d razdvajaju\u0107i je od odavno diskreditiranog patriotizma, a pogotovo nacionalizma. Razlika izme\u0111u domoljublja, patriotizma i nacionalizma, me\u0111utim, ne postoji – postoje samo oni koji na njoj inzistiraju.<\/p>\n

Od domoljubne plja\u010dke najvi\u0161e koristi uvijek imaju oni na samom vrhu. Oni grabe tvornice, \u017eive u muzejima, postaju vlasnici otoka, izvora, helikoptera, dvoraca i hotela, skupljaju dijamante, a ako je vrijeme rata trguju i s neprijateljem. Sve to oni rade i dok granate po selima i gradovima ubijaju djecu. U periodima nacionalisti\u010dkog ludila namire se pomalo i oni sitniji plja\u010dka\u0161i koji se busaju u domoljubna prsa. I odatle potje\u010de smrtonosna privla\u010dnost domoljublja i u najpotla\u010denijim masama, jer uvijek ima sasvim dovoljno psihopata te onih koji sanjaju da \u0107e, kad do\u0111e vrijeme, nekome ne\u0161to oteti, pozivaju\u0107i se pritom na najuzvi\u0161enije domoljubne razloge. Oni drugi, kojima se otima, ozna\u010davaju se kad do\u0111u ta slavna vremena \u017eutim ili bijelim trakama oko nadlaktice \u010dime se svima pokazuje da su lovina \u010dije plja\u010dkanje i ubojstvo ne\u0107e biti ka\u017enjeno. Zlo\u010dini po\u010dinjeni u ime domoljublja prikazuju se kao herojstvo. Perlman pi\u0161e:<\/p>\n

\u00a0Nacionalne domoljubne vojske bile su, i jo\u0161 su uvijek, sedmo svjetsko \u010dudo. U njima vuk lije\u017ee uz janje, pauk uz muhu. U njima su izrabljivani radnici prijatelji eksploatatora, zadu\u017eeni seljaci prijatelji vjerovnika, naiv\u010dine prijatelji prevaranata, u dru\u017eini koju ne poti\u010de ljubav ve\u0107 mr\u017enja – mr\u017enja prema potencijalnim izvorima prvobitnog kapitala koji su ozna\u010deni kao nevjernici, divljaci ili ni\u017ee rase.<\/p>\n

U mirnodopskim periodima, domoljublje je halucinogen i sedativ za roblje. Dozira se po potrebi proslavama, zastavama i nogometom. Pravi domoljub voli zajedni\u0161tvo i grozi se nacionalnih podjela i kad je u klasnim podjelama na samom dnu dna. Domoljubi s vrha ga u tome bodre. Ako pravi domoljub i slu\u010dajno pomisli da \u017eivi u dr\u017eavi lopova, popova, ulizica i poltrona, poduzetnika robovlasnika, la\u017enih doktora i uglednih kriminalaca, uvijek se mo\u017ee sjetiti, i biti zbog toga sretan, \u0161to ga u dr\u017eavi koju voli zastupaju predstavnici njegovog naroda.<\/p><\/blockquote>\n

TEMELJNI TEOREM HRVATSKE DEMOKRACIJE: Nikad ne\u0107e biti toliko osramo\u0107enih domoljuba da se za one jo\u0161 uvijek preostale ne bi moglo glasati.<\/p>\n

Domoljubu zajedni\u0161tvo s kriminalcima i ubojicama nimalo ne smeta, jer je u svemu tome najva\u017enije da su svi pravi domoljubi. Jedni drugima govore da je tako isto i u Norve\u0161koj i svakoj normalnoj zemlji na svijetu.<\/p>\n

Kad vam u facu ka\u017eu “domoljublje”, onda vam poltroni, ulizice, lopovi i kriminalci govore da je ovo njihova, a ne va\u0161a zemlja.<\/p>\n

Inzistiranje na domoljublju i zajedni\u0161tvu u mirnodopskom vremenu govori o dru\u0161tvu koje ne mo\u017ee egzistirati u normalnom, mirnom modu; o dru\u0161tvu kojem je stalno potreban ushit, adrenalin, agresija, magla, mit i doping da bi pre\u017eivjelo iz dana u dan. Militarizacija dru\u0161tva i izmi\u0161ljanje neprijatelja tipi\u010dno je domoljubno rje\u0161enje svih mogu\u0107ih problema, koji nemaju ba\u0161 nikakve veze s vojskom. Strah od neprijatelja ujedno proizvodi i obo\u017eavanje onih koji nas \u2018brane\u2019, bili oni i najgori zlo\u010dinci. Zato se u navodno prijelomnim vremenima zazivaju vojska i branitelji, razne \u201cugroze\u201d te domoljublje koje svi moramo iskazati ne bismo li prebrodili krizu.<\/p>\n

Mi smo se naviknuli na najgore gadosti, na lopove, ubojice i podrepa\u0161e koji postado\u0161e ugledni gra\u0111ani, sve u ime demokracije i nacije, jer je tako u svim najnormalnijim zemljama svijeta, tako nam reko\u0161e s televizije.<\/p>\n

Postoji kod nas, a to je i svjetski trend, cijela klasa ljudi koji sebe nazivaju misle\u0107ima i intelektualcima, a sve \u0161to rade je da najgore predrasude, mr\u017enju, nacionalizam i ksenofobiju obla\u010de u u\u010dene i lijepe rije\u010di. Domoljublje je takva, navodno lijepa, rije\u010d. Svugdje su takvi mudroslovi i danas vrlo popularni. Razlog tome je \u0161to to odgovara onima na vrhu, a i \u0161to je mnogima mnogo ljep\u0161e svoju mr\u017enju smatrati vrlinom. U svakoj je dr\u017eavi, i danas kao i uvijek, vrlo nepopularno kritizirati domoljubni zanos i patriotizam te tvrditi da su i jedno i drugo samo umiljenice za najcrnji nacionalizam. Umiljenica i odmilica su, ina\u010de, hrvatske rije\u010di za hipokoristik.<\/p>\n

Kad ka\u017ee\u0161 “fanati\u010dno domoljublje” onda je to kao ne\u0161to pozitivno. Za razliku od, naprimjer, “fanati\u010dni islamist”.<\/p>\n

\u010cak i ljudi koji sebe zovu gra\u0111anima i lijevo politi\u010dki orijentiranima, smatraju domoljublje vrhovnom vrlinom. Mnogi od finih, “gra\u0111anskih” Hrvata misle i da domoljublje treba biti u planu i programu Gra\u0111anskog odgoja u \u0161kolama. Ka\u017eu da je krajnje vrijeme da se desnici oduzme monopol na patriotizam i djecu nau\u010di \u0161to je PRAVO domoljublje. Dodu\u0161e, mnogi od njih zagovaraju i vjeronauk u \u0161kolama, iako za ove nove vidjelicama s vilama i betoniranim pla\u017eama ka\u017eu da su la\u017ene – djecu zato treba pou\u010diti o onim PRAVIM.<\/p>\n

Prisega, koju je Selena izrekla \u0161est stotina puta, prije \u0161est stotina vrlo skromnih objeda, i\u0161la je ovako [\u2026]:<\/p>\n

“Sve\u010dano se zaklinjem da \u0107u po\u0161tovati sveto tu\u0111e privatno vlasni\u0161tvo, i da \u0107u se zadovoljiti svakim \u017eivotnim polo\u017eajem koji mi Svemogu\u0107i Bog u svojoj providnosti odredi. Bit \u0107u zahvalna onima koji mi daju posao, i nikad se ne\u0107u \u017ealiti na pla\u0107u i radno vrijeme, nego \u0107u se uvijek zapitati: ‘\u0160to jo\u0161 mogu u\u010diniti za svoga poslodavca, svoju dr\u017eavu, svoga Boga?’ Razumijem da nisam na ovoj Zemlji zato da bih bila sretna. Ovdje sam da budem ku\u0161ana. Ako \u017eelim pro\u0107i ku\u0161nju, moram uvijek biti nesebi\u010dna, uvijek trijezna, uvijek \u010dastoljubiva, uvijek \u010dista umom, tijelom i postupkom, te uvijek po\u0161tovati one koje je Bog, u Svojoj Mudrosti, postavio iznad mene. Pro\u0111em li tu ku\u0161nju, po smrti \u0107u u\u017eivati u vje\u010dnom Raju nebeskom. Ako ne uspijem, gorjet \u0107u u paklu, na sotoninu radost i Isusovu \u017ealost.”<\/p>\n

Kurt Vonnegut, Bog Vam dao, gospodine Rosewater<\/p><\/blockquote>\n

Kr\u0161\u0107anstvo, a posebno crkva su potentan dodatak domoljublju, iako je, pomalo naivni Tolstoj, smatrao upravo suprotno. Kr\u0161\u0107anstvo se lijepo mije\u0161a s domoljubljem, pogotovo ako su oni koje treba mrziti malo druk\u010dije varijante kr\u0161\u0107anstva, muslimani ili, najbolje, nevjernici. Biskup Ko\u0161i\u0107 poru\u010dio je tako puku okupljenom na misnom slavlju Gvozdanskom, u sije\u010dnju 2021. godine<\/p>\n

Potres je te\u0161ko predvidiv, ne mo\u017eemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba.<\/p>\n

Popovi su uvijek bili na usluzi vladaju\u0107ima da hipnotiziraju puk vjerom i domoljubljem. Domoljubi na vrhu se besramno bogate dok domoljubi na dnu pokorno bleje i sve to sretno gledaju, i\u0161\u010dekuju\u0107i \u017eivot vje\u010dni.<\/p>\n

Kad pomislite da je sve u dr\u017eavi trulo, uvijek se sjetite rije\u010di kardinala Josipa Bozani\u0107a, da Bo\u017eja providnost vodi povijest naroda.<\/p>\n

Domoljublje je vje\u010dna tema poezije, pogotovo one akademske, to jest, one potrebne da se zasjedne u nacionalnu akademiju, a i u lektiru. I ja sam napisao nekoliko pjesama o domoljublju, ali ove moje ne dose\u017eu visoke nacionalne akademske standarde.<\/p>\n

PJESMA O LJUBAVI<\/p>\n

Tko nije domoljub
\nNeka se sam prijavi nadle\u017enim organima
\nGdje \u0107e biti strijeljan.<\/p><\/blockquote>\n

Od domoljublja nema spasa ve\u0107 stolje\u0107ima, iako se djecu u \u0161kolama stalno podu\u010dava o u\u017easima domoljublja. No, uvijek su to u\u017easna domoljublja onih drugih. Od takve se poduke ne mo\u017ee o\u010dekivati ni\u0161ta drugo osim novih u\u017easa. Perlman pi\u0161e:<\/p>\n

Ideja da razumijevanje genocida, da sje\u0107anje na holokaust, mo\u017ee samo potaknuti ljude da po\u017eele razgraditi sustav, je pogre\u0161na. Stalna privla\u010dnost nacionalizma sugerira da je suprotno istinitije, naime da je razumijevanje genocida navelo ljude da mobiliziraju genocidne vojske, da je sje\u0107anje na holokaust navelo ljude da po\u010dine holokauste.<\/p>\n

antoniosiber.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to puno vi\u0161e lajkova dobije\u0161 kad objavi\u0161 fotografiju grada u kojem \u017eivi\u0161 i ispod nje napi\u0161e\u0161 “Najljep\u0161i grad na svijetu!” nego kad ispod iste fotografije napi\u0161e\u0161 “Najru\u017eniji grad na svijetu!”? Fotografija je, na kraju, posve ista u oba slu\u010daja, a obje su izjave podjednako neistinite<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":381754,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-381751","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381751","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=381751"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381751\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":381772,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381751\/revisions\/381772"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/381754"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=381751"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=381751"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=381751"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}