{"id":381541,"date":"2023-10-05T07:47:01","date_gmt":"2023-10-05T05:47:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=381541"},"modified":"2023-10-05T07:47:01","modified_gmt":"2023-10-05T05:47:01","slug":"nato-moze-napasti-samo-rusiju-i-kinu-i-nikog-drugog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/05\/nato-moze-napasti-samo-rusiju-i-kinu-i-nikog-drugog\/","title":{"rendered":"NATO mo\u017ee napasti samo Rusiju i Kinu i nikog drugog"},"content":{"rendered":"

Autor: Mario Stefanov<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vojne intervencije SAD-a i saveznika desetlje\u0107ima su pra\u0161ile na sve strane i ondje gdje je bilo nu\u017eno i u skladu s odlukama UN-a, kao \u0161to je bilo u Kuvajtu i Afganistanu, ali i ondje gdje to nije trebalo, kao u Libiji, gdje je rezolucija Vije\u0107a sigurnosti UN-a karikaturno tuma\u010dena, i kasnije u Siriji
\nAmeri\u010dki i europski politi\u010dari uporno u javnim nastupima tvrde da je Zapad nakon ruske invazije na Ukrajinu u\u010dvrstio svoje jedinstvo i da nikada od hladnog rata nije bio sna\u017eniji.<\/p>\n

Istina, u\u010dvrstio je svoju unutarnju koheziju u odnosu na Rusiju, no postavlja se pitanje \u0161to je s potencijalom vanjskog diplomatskog i vojnog djelovanja na globalnoj razini. On je slabiji nego za hladnog rata. Zapad je imao vi\u0161e utjecaja i mogu\u0107nosti vojnog djelovanja tijekom hladnog rata i nekoliko desetlje\u0107a nakon njega nego \u0161to ih ima danas. Ne postoje egzaktni pokazatelji, ali \u010dinjenice govore da je prednost Zapada ostvarena samo naspram Rusije, i to uglavnom uklju\u010divanjem biv\u0161ih \u010dlanica Var\u0161avskog ugovora u euroatlantske integracije. No u ovome trenutku mogu\u0107nosti vojnog interveniranja Zapada bilo gdje u svijetu radikalno su umanjene.<\/p>\n

Za hladnog rata i posebice nekoliko desetlje\u0107a nakon njega Zapad je prakti\u010dki mogao vojno intervenirati po svojoj arbitrarnoj volji sa ili bez suglasnosti Ujedinjenih naroda gdje god je smatrao da je to potrebno za njegove interese. Ameri\u010dka vojna mo\u0107 od Vijetnamskog rata i navodnog incidenta u Tonkinskom zaljevu aktivirana je vi\u0161e puta i bez odobrenja Kongresa odlukom predsjednika SAD-a. Vojne intervencije SAD-a i saveznika desetlje\u0107ima su pra\u0161ile na sve strane i ondje gdje je bilo nu\u017eno i u skladu s odlukama UN-a, kao \u0161to je bilo u Kuvajtu i Afganistanu, ali i ondje gdje to nije trebalo, kao u Libiji, gdje je rezolucija Vije\u0107a sigurnosti UN-a karikaturno tuma\u010dena, i kasnije u Siriji. Vojna invazija SAD-a i saveznika na Irak 2003. izvr\u0161ena je bez odluke UN-a, protivno Povelji UN-a i me\u0111unarodnom pravu.<\/p>\n

Nakon ula\u017eenja u klin\u010d s Rusijom i nakon \u0161to je Putin pokrenuo \u0161okantnu agresiju na Ukrajinu, prakti\u010dki je prisilio Zapad na pomo\u0107 Ukrajini u obrani jer bi ina\u010de, zbog korumpiranih i izdajni\u010dkih tajkunskih i politi\u010dkih struktura, Ukrajina bila prega\u017eena.<\/p>\n

\n

Vezane ruke<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Zapad je time doveden u situaciju da, brane\u0107i Ukrajinu od agresije, osu\u0111uje kori\u0161tenje vojne sile u me\u0111unarodnim odnosima, i to s punim pravom u odnosu na Ukrajinu. Ali time je, zauzimaju\u0107i poziciju protiv kori\u0161tenja vojne sile, usporedno smanjio i svoj potencijal svojevoljnog interveniranja u svijetu koje je dotad prakticirao. Dakako, bitno je naglasiti da mogu\u0107nost vojnog djelovanja u odnosu na razdoblje prije ruske agresije na Ukrajinu nije umanjena na fizi\u010dkom planu i na \u010disto vojnoj razini \u2013 i dalje ima istu vojnu mo\u0107 koja mo\u017ee udariti u svakom trenutku bilo gdje u svijetu \u2013 nego na politi\u010dkom i eti\u010dkom planu.<\/p>\n

Svaka vojna intervencija Zapada u ovome trenutku bila bi kriti\u010dna. Rusija, Kina i dobar dio Tre\u0107eg svijeta samo \u010deka da mo\u017ee re\u0107i: \u201cPa vi radite isto \u0161to i Rusi.\u201d Moskva bi bila odu\u0161evljena da Zapad sada vojno intervenira primjerice u Nigeru u cilju za\u0161tite opskrbljivanja Francuske i Europe nuklearnim materijalom ili bilo gdje u svijetu. Kremlj bi bio zadovoljan da mo\u017ee re\u0107i: \u201cPa mi radimo posve istu stvar.\u201d<\/p>\n

Politi\u010dke implikacije neke vojne intervencije kakva je nekada bez mandata UN-a izvedena u Iraku danas bi bile vi\u0161estruko ve\u0107e. Sada je zapravo Zapad u situaciji da prakti\u010dki mo\u017ee vojno intervenirati samo protiv Rusije ili Kine, koje su u me\u0111uvremenu u svoj neformalni blok usisale i Sjevernu Koreju i Iran i fakti\u010dki ih stavili pod svoju za\u0161titu. Zapad mo\u017ee uz ne\u0161to ve\u0107i rizik intervenirati na Balkanu jer je on pod njegovom neposrednom kontrolom. Ameri\u010dke i savezni\u010dke vojne snage ve\u0107 su raspore\u0111ene na Kosovu i u BiH i uz podr\u0161ku regionalnih saveznika mogu osigurati uspje\u0161nu vojnu intervenciju. Velika je vjerojatnost da se Rusi, kao i ostatak njihova tabora, ne bi ni osvrnuli na takvu zapadnu aktivnost, odnosno reagirao bi tek u mjeri da se ne bi moglo tvrditi da nije reagirao. Uostalom, za bilo kakav vojni odgovor Moskva nema potencijala niti ima interesa za politi\u010dki odgovor jer joj savr\u0161eno odgovara na\u010din na koji je zasad rije\u0161eno pitanje Kosova pa nemaju nikakva interesa tu i\u0161ta mijenjati.<\/p>\n

\n

Bol i muke<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Zapad je pozivom na me\u0111unarodnu osudu ruske agresije na Ukrajinu, na svoje zaprepa\u0161tenje, ali na\u017ealost i na \u0161tetu UN-a, me\u0111unarodnih institucija i cijelog poretka, shvatio da velik dio svijeta uop\u0107e ne osu\u0111uje rusku agresiju, a da dio koji formalno osu\u0111uje ne \u017eeli sudjelovati u bilo kakvim sankcijama prema evidentnom ruskom agresoru \u010dije su trupe, pre\u0161av\u0161i me\u0111unarodno priznatu granicu, provalile u Ukrajinu. Gotovo cijela Afrika i Bliski istok dr\u017ee se po strani i ne iskazuju entuzijazam da podr\u017ee Zapad, pa \u010dak ni samu ratnu \u017ertvu Ukrajinu.<\/p>\n

To je, dakako, posljedica slabljenja pozicija SAD-a i Zapada nakon brojnih vojnih intervencija na tim prostorima, od kojih su neke bile potrebne i podr\u017eane od UN-a, a neke, kao upad u Irak 2003., predstavljaju flagrantno kr\u0161enje me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n

Tek koju godinu poslije o boli i mukama progovara ameri\u010dka dr\u017eavna tajnica Condoleezza Rice za posjeta Izraelu u jeku posljednjeg libanonskog rata 2006., opisuju\u0107i taj rat \u201cporo\u0111ajnim mukama u kojima se ra\u0111a novi Bliski istok\u201d.<\/p>\n

Uskoro su svoje stavove o demokratskoj tranziciji bliskoisto\u010dnih prostora po\u010deli javno iznositi i predstavnici ameri\u010dke administracije. To je zapravo bila bara\u017ena politi\u010dka priprema svega onoga \u0161to \u0107e se dalje doga\u0111ati na Bliskom istoku.<\/p>\n

Tako u autorskom \u010dlanku za Washington Post od 7. kolovoza 2003. pod naslovom \u201cTransforming the Middle East\u201d tada\u0161nja savjetnica za nacionalnu sigurnost u administraciji Georgea W. Busha i kasnija ameri\u010dka dr\u017eavna tajnica Condoleezza Rice iznosi viziju demokratskog Bliskog istoka kakvog bi \u017eeljela vidjeti ameri\u010dka administracija.<\/p>\n

U tekstu sasvim jasno iskazuje ameri\u010dku i europsku volju za masivnom transformacijom regije Bliskoga istoka. Rice u uvodnom dijelu identificira problem: \u201cKratko nakon zavr\u0161etka 2. svjetskog rata Amerika se obvezala na dugoro\u010dnu transformaciju Europe nakon pre\u017eivljenih ratnih stradanja i uni\u0161tenja, uklju\u010duju\u0107i i gubitak stotina tisu\u0107a ameri\u010dkih \u017eivota. Na\u0161i su kreatori politike odlu\u010dili raditi na stvaranju Europe u kojoj bi neki\u00a0 novi rat bio nezamisliv. Mi i ljudi Europe opredijelili smo se za viziju demokracije i prosperiteta i zajedno smo uspjeli.\u201d<\/p>\n

\n

Dugoro\u010dna transformacija<\/h3>\n<\/blockquote>\n

\u201cDanas se pak Amerika i na\u0161i prijatelji i saveznici moraju obvezati na dugoro\u010dnu transformaciju u drugom dijelu svijeta \u2013 Bliskom istoku. Podru\u010dje od 22 dr\u017eave s populacijom od 300 milijuna ljudi ima zajedni\u010dki BDP manji od \u0160panjolske, koja ima 40 milijuna stanovnika. Upravo ta \u010dinjenica odra\u017eava ono \u0161to vode\u0107i arapski intelektualci nazivaju politi\u010dkim i ekonomskim deficitom slobode. Osje\u0107aj bespomo\u0107nosti pru\u017ea plodno tlo za ideologije mr\u017enje koje poti\u010du ljude na napu\u0161tanje sveu\u010dili\u0161nog obrazovanja, karijere i obitelji, umjesto \u010dega se poku\u0161avaju raznijeti eksplozivom uzimaju\u0107i \u0161to je pritom mogu\u0107e vi\u0161e nevinih \u017eivota.\u201d Rice posebno nagla\u0161ava da su \u201covi sastojci recept za regionalnu nestabilnost i stalna prijetnja sigurnosti SAD-a\u201d, opravdavaju\u0107i time unaprijed interes ameri\u010dke politike za promjenu stanja kakvo je opisala i namjeru izravnog politi\u010dkog i vojnog anga\u017emana u regiji.<\/p>\n

U nastavku autorskog \u010dlanka Rice definira ciljeve ameri\u010dke politike vezane uz \u017eeljenu transformaciju Bliskog istoka: \u201cNa\u0161a je zada\u0107a sura\u0111ivati s onima na Bliskom istoku koji tra\u017ee napredak prema ve\u0107oj demokraciji i toleranciji, prosperitetu i slobodi. Kao \u0161to je rekao predsjednik Bush u velja\u010di \u2013 svijet ima jasan interes za \u0161irenje ekonomskih vrijednosti jer stabilne i slobodne nacije ne proizvode ideologije ubojstava, nego poti\u010du mirnu potragu za boljim \u017eivotom.\u201d<\/p>\n

Istodobno Rice obja\u0161njava dotada\u0161nje ameri\u010dko politi\u010dko i vojno djelovanje u regiji i udara ideolo\u0161ke temelje novih nastupa: \u201cBudimo jasni, Amerika i koalicija krenuli su u rat u Iraku jer je re\u017eim Sadama Huseina predstavljao prijetnju sigurnosti SAD-u i cijelom svijetu. To je bio re\u017eim koji je koristio i posjedovao oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje, odr\u017eavao poveznice s teroristi\u010dkim organizacijama, dvaput napao druge nacije i odbio sve zahtjeve me\u0111unarodne zajednice te ukupno 17 rezolucija UN-a tijekom 12 godina, \u010dime je jasno istaknuo da se nikada ne\u0107e razoru\u017eati i udovoljiti pravednim zahtjevima svijeta.\u201d<\/p>\n

\n

Potpuna la\u017e<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Danas poznata \u010dinjenica da nikakvo oru\u017eje masovnog uni\u0161tenja nakon ameri\u010dke vojne intervencije u Iraku 2003. nije prona\u0111eno niti je utvr\u0111eno postojanje veza Sadamova re\u017eima s islamisti\u010dkim teroristima koje je \u010dak, upravo suprotno, proganjao kao same vragove ipak vi\u0161e ni\u0161ta ne zna\u010di. La\u017e je poslu\u017eila svojoj svrsi i opravdanju izravne vojne intervencije bez suglasnosti UN-a na koji se licemjerno poziva Condoleezza Rice s kona\u010dnim u\u010dinkom razbijanja Iraka kao dr\u017eave. Rice u svome \u010dlanku nastavlja: \u201cDanas je ta prijetnja nestala i oslobo\u0111enjem Iraka stvorena je izuzetna prilika za unapre\u0111enje pozitivne agende za Bliski istok koja \u0107e oja\u010dati sigurnost u regiji i cijelome svijetu\u2026 Regionalni \u010delnici ve\u0107 govore o novom arapskom politi\u010dkom smjeru koji podupire unutarnje reforme, ve\u0107e politi\u010dko sudjelovanje, ekonomsku otvorenost i slobodnu trgovinu. Od Maroka do Perzijskog zaljeva, narodi poduzimaju prve korake prema politi\u010dkoj i gospodarskoj otvorenosti. SAD podupire ove korake i na tom planu \u0107emo sa svojim prijateljima i saveznicima nastaviti raditi\u2026 U takvom slijedu doga\u0111aja onako kako je demokratska Njema\u010dka postala sastavnica nove Europe koja je danas cjelovita, slobodna i mirna, tako i transformirani Irak mo\u017ee postati klju\u010dni element jednog sasvim novog Bliskog istoka u kojem ideologije mr\u017enje ne\u0107e uspijevati. I evo gotovo sto dana od okon\u010danja glavnih borbenih operacija u Iraku ira\u010dki narod je po\u010deo stvarati budu\u0107nost kakvoj se nadao.\u201d<\/p>\n

U zaklju\u010dnom dijelu \u010dlanka koji je pripremao teren za geopoliti\u010dke agende \u010dije su posljedice bili milijuni uni\u0161tenih \u017eivota Rice ipak nije propustila upozoriti da iza plana ipak stoji ameri\u010dka vojna i politi\u010dka mo\u0107: \u201cTransformacija Bliskog istoka ne\u0107e biti laka i ona \u0107e potrajati. Zahtijevat \u0107e \u0161irok anga\u017eman Amerike, Europe i svih slobodnih naroda, rade\u0107i u punom partnerstvu s onima iz regije koji dijele na\u0161e uvjerenje u mo\u0107 ljudske slobode. Ovo nije ponajprije vojna obveza, ve\u0107 \u0107e zahtijevati uklju\u010denje svih aspekata na\u0161e nacionalne mo\u0107i \u2013 diplomatske, gospodarske i kulturne.\u201d<\/p>\n

\n

Poro\u0111ajne muke<\/h3>\n<\/blockquote>\n

No, suprotno od onoga \u0161to je govorila Rice, sve je zavr\u0161ilo u kaosu rata, bezvla\u0161\u0107a i potpunoga rasula. \u010cak je i vjerni ameri\u010dki saveznik, egipatski predsjednik Mubarak, koji se nakon usvajanja inicijative GMEI na summitu G8 usudio izjaviti da je \u201cuvo\u0111enje demokracije u arapski svijet na takav na\u010din \u010dista deluzija koja \u0107e dovesti do anarhije na Bliskom istoku\u201d, dobio po u\u0161ima i proveo ne\u0161to godina u kavezu, a njegova dr\u017eava je programiranim revolucijama tzv. arapskog prolje\u0107a i nasilnim dovo\u0111enjem na vlast ekstremnog Muslimanskog bratstva, pod maskom demokratskih izbora provedenih u sjeni sjekira i ma\u010deta, dovedena na rub gra\u0111anskog rata, kaosa i po\u010detne faze genocida nad osam milijuna egipatskih kr\u0161\u0107ana. Tek je dr\u017eavnim udarom generala Al-Sisija uz podr\u0161ku Saudijske Arabije, kada je ameri\u010dkoj politici postalo jasno da egipatska vojska vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i biti jamac sigurnosti strate\u0161ki va\u017enog Sueskog kanala i Crvenoga mora, donekle stabilizirano stanje u dr\u017eavi.<\/p>\n

Ali ostaje \u010dinjenica da je Egipat politi\u010dki i gospodarski vra\u0107en barem tri desetlje\u0107a unatrag.<\/p>\n

U srpnju 2006., istodobno dok ameri\u010dka dr\u017eavna tajnica Condoleezza Rice na konferenciji za novinare u Tel Avivu objavljuje ra\u0111anje \u201cnovog Bliskog istoka u poro\u0111ajnim mukama\u201d, koje po njezinu mi\u0161ljenju simbolizira tada rasplamsali libanonski rat i izraelska vojna intervencija, ugledni \u010dasopis ameri\u010dke kopnene vojske i zrakoplovstva Armed Forces Journal objavljuje studiju umirovljenog ameri\u010dkog obavje\u0161tajnog pukovnika Ralpha Petersa pod nazivom \u201cBlood Borders\u201d koja je uskoro zbog svog \u201cproro\u010danskog\u201d karaktera postala nadaleko poznata i citirana, a \u010dak ju je i ratna \u0161kola NATO-a u Rimu koristila za obuku kao temu svojih \u201cratnih igara\u201d.<\/p>\n

U \u201cBlood Bordersu\u201d Peters daje svoju viziju nekog budu\u0107eg demokratski transformiranog Bliskog istoka koji bi se zasnivao na pravednije iscrtanim granicama dr\u017eava i koji bi time bio potpuno stabilna regija, sigurna za ameri\u010dki i zapadni kapital i siguran izvor energenata i pravaca njihova transporta prema SAD-u i europskim saveznicima. Takav Bliski istok nastao bi, prema Petersu, prekrajanjem navodno nepravednih postoje\u0107ih granica dr\u017eava regije i stvaranjem novih dr\u017eavnih entiteta isklju\u010divo prema etni\u010dkim, vjerskim i sekta\u0161kim kriterijima. Time bi se, prema autoru, nakon utjerivanja svakog od tih vjerskih i nacionalnih subjektiviteta u zasebne dr\u017eavnopravne kutije napokon stvorio siguran i trajni mirovni poredak.<\/p>\n

\n

Razdvojiti i podijeliti<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Jednostavno re\u010deno, razli\u010dite etni\u010dke i vjerske skupine treba razdvojiti i podijeliti u zasebne dr\u017eavnopravne entitete \u2013 suniti u jedan entitet, \u0161ijiti u drugi, Kurdi u tre\u0107i, dok prema pukovniku Petersu na kraju ne budu svi zadovoljni i sretni u svojim prakti\u010dki izoliranim \u201cbantustanima\u201d. Postoje\u0107e, po njegovu mi\u0161ljenju \u201cneprirodne\u201d dr\u017eave, kao \u0161to su Sirija i Irak, bile bi podijeljene i prestale bi postojati. Na zemljovidu objavljenom uz tekst dan je prikaz budu\u0107ih dr\u017eava i dr\u017eavica i njihovih granica nakon neizbje\u017ene serije me\u0111usobnih ratova, progona i poku\u0161aja istrebljenja pojedinih etni\u010dkih i vjerskih zajednica. To novo iscrtavanje\u00a0 granica zamijenilo bi granice koje su podjelom Osmanskog Carstva tajnim sporazumom Marka Sykesa i Francoisa Georges-Picota poznatim kao ugovor \u201cSykes-Picot\u201d iz 1916. godine u skladu sa svojim interesima iscrtali Britanci i Francuzi i tako me\u0111usobno podijelili sfere utjecaja na osvojenim osmanskim bliskoisto\u010dnim posjedima. Kao i danas, tako i tada, preslagivanjem regije bavili su se samoprogla\u0161eni stru\u010dnjaci za bliskoisto\u010dnu problematiku, pa je tako primjerice britanski urotnik pri sklapanju tajnog dogovora s Francuzima, diplomat Mark Sykes, sin baruna Sir Tattona Sykesa, Bliski istok upoznao tijekom turisti\u010dkih putovanja na koja ga je kao dijete vodio otac, a arapski jezik mu je ostao trajna nepoznanica.<\/p>\n

Prema Petersu i njegovoj studiji \u201cBlood Borders\u201d, dana\u0161nji Irak i Sirija bili bi podijeljeni na sunitsku i \u0161ijitsku dr\u017eavu tako da bi obje obuhva\u0107ale dijelove Sirije i Iraka, te nezavisni Kurdistan na dijelovima Iraka, Sirije, Irana i Turske mo\u017eda \u010dak i s izlazom\u00a0 na Crno more. Nastala bi tako velika sunitska dr\u017eava od Saudijske Arabije do Sredozemlja, velika \u0161ijitska dr\u017eava i nezavisni Kurdistan. Sirija i Irak u dana\u0161njem obliku nestali bi sa zemljovida i bili bi podijeljeni izme\u0111u budu\u0107ih sunitskih, \u0161ijitskih i kurdskih dr\u017eavnih entiteta. Potpuno je jasno da se tako veliki geopoliti\u010dki zahvati neovisni o volji regionalnih aktera ne mogu provesti bez ratova, preseljenja stanovni\u0161tva i \u201cetni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja\u201d.<\/p>\n

\n

Nepo\u0161tene granice<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Peters je toga bio svjestan kada se u svojoj studiji poigravao sudbinama milijuna ljudi, ako i\u0161ta barem zato \u0161to u ameri\u010dkoj vojsci nije bio nekakav logisti\u010dar, nego visokorangirani \u010dasnik obavje\u0161tajnih postrojbi ameri\u010dke vojske raspore\u0111enih u Njema\u010dkoj na prvim crtama hladnog rata, a potom je do kraja vojne karijere slu\u017ebovao u uredu zamjenika na\u010delnika Glavnog sto\u017eera za obavje\u0161tajne poslove SAD-a. Uostalom, pukovnik Peters u svojoj studiji i sam potvr\u0111uje da \u0107e preslagivanje biti bolno, ali da su njegovi ciljevi uzvi\u0161eni i usmjereni na stvaranje trajnog mira na Bliskom istoku pa taj cilj opravdava sva zla koja \u0107e se na njegovu putu ra\u0111ati.<\/p>\n

Peters obja\u0161njava: \u201cMe\u0111unarodne granice nisu nikad bile sasvim pravedne, ali stupanj nepravde koje nanose onima koje razgrani\u010davaju i razdvajaju stvara ogromnu razliku \u2013 \u010desto je ta razlika izme\u0111u stupnja nepravde i razlika izme\u0111u slobode i ugnjetavanja, tolerancije i zlodjela, vladavine zakona i terorizma, pa \u010dak mira i rata. Najsmrtonosnije i najnepo\u0161tenije granice na svijetu su u Africi i na Bliskom istoku. Povukli su ih interesno upleteni Europljani (koji su ina\u010de imali dovoljno problema u definiranju i vlastitih granica). Nepravedne granice na Bliskom istoku, da parafraziram Churchilla, stvaraju vi\u0161e povijesti nego \u0161to je regija mo\u017ee konzumirati. Bliski istok ima mnogo ve\u0107e probleme od samih disfunkcionalnih granica \u2013 od kulturne stagnacije preko skandalozne nejednakosti do smrtonosnog vjerskog ekstremizma. No najve\u0107i tabu u razumijevanju razloga propasti regije nije islam nego tobo\u017ee svete me\u0111unarodne granice koje se ne smiju dirati. Naravno, nikakva promjena granica, kako god bila drakonska, ne\u0107e u\u010diniti svaku manjinu na Bliskom istoku sretnom. U nekim slu\u010dajevima etni\u010dke i vjerske skupine \u017eive izmije\u0161ano i me\u0111usobno se \u017eene. Drugdje ponovno okupljanje na temelju krvi ili vjere ne\u0107e biti tako radosno kako misle njihovi sada\u0161nji zagovornici\u2026 No, unato\u010d svim nepravdama koje bi redefinirane granice mogle izazvati, bez njihove zna\u010dajnije revizije nikada ne\u0107emo vidjeti mirniji i stabilniji Bliski istok.\u201d<\/p>\n

\n

Ispravljanje granica<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Peters ide tako daleko da ismijava one koji se na\u010delno protive promjenama granica i podsje\u0107a ih da se \u201cisplati zapamtiti kako se granice nikada nisu prestale mijenjati tijekom stolje\u0107a\u201d. \u201cGranice nikada nisu bile stati\u010dne, a mnoge od njih, od Konga preko Kosova do Kavkaza, i sada se mijenjaju\u2026 Ispravljanje granica koje odra\u017eavaju stvarnu volju ljudi mo\u017ee biti trenutno neizvedivo. No, s obzirom na neizbje\u017eno krvoproli\u0107e, nove i prirodne granice \u0107e se pojaviti. Babilon je pao vi\u0161e nego jedanput\u201d, ka\u017ee Peters.<\/p>\n

Jedna njegova re\u010denica okrutno \u0107e anticipirati zbivanja koja \u0107e uskoro uslijediti na Bliskom istoku: \u201cOh, i jedna mala prljava tajna iz 5000 godina povijesti \u2013 provo\u0111enje etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja.\u201d<\/p>\n

\n

Biv\u0161i ameri\u010dki veleposlanik zagovarao je podjelu Iraka<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Nakon ameri\u010dke i europske invazije na Irak nekada\u0161nji veleposlanik SAD-a u RH Peter Galbraith pi\u0161e knjigu pod naslovom \u201cKraj Iraka\u201d, u kojoj zagovara disoluciju te dr\u017eave i promjenu dr\u017eavnih granica. Sada se \u010dudi \u0161to netko drugi pi\u0161e knjigu o kraju neke druge dr\u017eave, punopravne \u010dlanice UN-a. Lijep primjer svojom je knjigom pokazao svim novim agresorima koji \u017eele prekrajati granice. Da ne bude zabune, u Iraku, Libiji i Siriji uop\u0107e nije bila rije\u010d o ru\u0161enju nekakvog Sadama, Gadafija ili Al-Asada koji su mogli biti maknuti na bilo koji drugi na\u010din, a ne razaraju\u0107im ratovima, nego o svjesnom i planiranom uni\u0161tenju dr\u017eava i prekrajanju granica.<\/p>\n

Od zagovornika promjene granice u ime tobo\u017enje slobode i demokracije Zapad se sada na\u0161ao u situaciji da mora braniti postoje\u0107e granice. Od izvr\u0161itelja niza vojnih intervencija morao se pretvoriti u \u010duvara postoje\u0107eg poretka i onoga koji se bori protiv vojnih intervencija, agresije i upotrebe sile u me\u0111unarodnim odnosima. Time je vezao vlastite ruke. Njegov potencijal za izvr\u0161enje vojnih intervencija umanjen je jer bi takvo djelovanje bilo u potpunoj suprotnosti s onim \u0161to u ovome trenutku proklamira.<\/p>\n

Zapad se uz to na\u0161ao u poziciji da se mora ponovno boriti za stjecanje ugleda u velikim dijelovima svijeta, s time da na pri\u010de o demokraciji, boljem \u017eivotu i obilju novca vi\u0161e nitko ne reagira niti nasjeda.<\/p>\n

No \u010dinjenica smanjenog intervencijskog potencijala Zapada nije sama po sebi dobra vijest. Smanjuje se mogu\u0107nost i intervencija ondje gdje je to i uistinu potrebno zbog samonametnutih politi\u010dkih i eti\u010dkih ograni\u010denja. To se zbiva u doba poku\u0161aja stvaranja multipolarnog poretka, kada \u0107e neizbje\u017eno mnoge regionalne srednje sile pokrenuti svoje geopoliti\u010dke i vojne agende i sasvim je izvjesno, slobodnije se upu\u0161tati u vojne avanture i rje\u0161avanje sporova sa susjedima vojnom silom. Stoga i nije \u010dudno \u0161to se ve\u0107ina takvih dr\u017eava dr\u017ei podalje od osude ruske agresije na Ukrajinu. Ra\u010dunaju da \u0107e nakon Zapada i Rusije do\u0107i njihovo vrijeme kada mogu testirati svoje vojne sposobnosti. Oru\u017eja im ne\u0107e nedostajati jer kao i u svakom ratu, uvijek \u0107e se na\u0107i strana koja \u0107e ih podr\u017eati u svome interesu, a mnoge su i same razvile impresivnu vojnu industriju dostatnu za vo\u0111enje regionalnih ratova.<\/p>\n

\n

Zapadne intervencije samo su izazvale kaos<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Africi i Bliskom istoku jednostavno su se zgadile ameri\u010dke i europske vojne intervencije u takozvanom ratu protiv terora, kao i programirane i nametnute tobo\u017ee demokratske revolucije tzv. arapskog prolje\u0107a. Mnogi su upozoravali da se Amerika i Europa izla\u017eu riziku gubljenja utjecaja na afri\u010dkim i bliskoisto\u010dnim prostorima jer su se ratovi razvukli bez kraja i konca i potpuno razorili pojedine dr\u017eave. Nikakva demokracija nije uvedena, a uni\u0161tene su dr\u017eave i narodi koji su natjerani u bijeg pred islamisti\u010dkim ekstremistima kao glavnim izvo\u0111a\u010dima radova u projektu demokratizacije Bliskog istoka. \u0160teta nanesena ugledu Zapada nemjerljiva je.<\/p>\n

A po\u010delo je tako nevino. Ameri\u010dki geopoliti\u010dari i think-tankovi orkestrirano su po\u010detkom ovoga stolje\u0107a po\u010deli tobo\u017ee dobronamjerno ukazivati na neodr\u017eivost tada\u0161nje bliskoisto\u010dne geopoliti\u010dke konstrukcije nagla\u0161avaju\u0107i da je u njoj potrebno pokrenuti procese demokratizacije dru\u0161tva i izvu\u0107i regiju iz sjene svjetskih gospodarskih i politi\u010dkih tokova. Dakako, nitko nije ni izdaleka spominjao nekakvo prekrajanje granica i disolucije dr\u017eava, nego samo uno\u0161enje demokracije na Bliski istok i njegovo aktiviranje u globaliziranom svjetskom poretku. I sve \u0107e zavr\u0161iti jednako lijepo kako je zavr\u0161ilo i ru\u0161enje Berlinskog zida u Europi, obja\u0161njavali su. Ni\u0161ta ne\u0107e boljeti i svi \u0107e na kraju \u017eivjeti sretno do kraja svijeta.<\/p>\n

Geopolitika,news<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako Zapad intervenira bilo gdje drugdje, pona\u0161ao bi se kao Moskva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":381048,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-381541","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381541","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=381541"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381541\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":381544,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381541\/revisions\/381544"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/381048"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=381541"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=381541"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=381541"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}