{"id":381344,"date":"2023-10-03T07:34:54","date_gmt":"2023-10-03T05:34:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=381344"},"modified":"2023-10-03T07:34:54","modified_gmt":"2023-10-03T05:34:54","slug":"zagreb-1941-i-zagreb-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/10\/03\/zagreb-1941-i-zagreb-danas\/","title":{"rendered":"Zagreb 1941. i Zagreb danas"},"content":{"rendered":"

Autor: Alen Mikec<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Povjesni\u010darka Katarina Bani\u0107<\/strong>, autorica knjige Izme\u0111u usta\u0161a i partizana: Zagreb 1941. \u2013 1945: Zanimljivo mi je u istra\u017eivanju bilo vidjeti koliko problema i fraza dana\u0161nji Zagreb dijeli sa Zagrebom tog razdoblja. \u010cini mi se, da i ovdje do\u0111e vlast koja bi namjeravala otjerati sve strance iz Zagreba, da bi se lako na\u0161lo ljudi koji bi takvo \u0161to podr\u017eali. Svakim danom imamo prilike vidjeti sve vi\u0161e gnjusnih komentara. \u010cak i ljudi iz moje okoline, poznanici, iz neznanja druga\u010dije od njih automatski smatraju prljavijima i glupljima.<\/p>\n

U petak, 29. rujna u prostorijama Saveza antifa\u0161isti\u010dkih boraca i antifa\u0161ista Republike Hrvatske (SABA HR) mlada povjesni\u010darka Katarina Bani\u0107 promovirala je po prvi put svoju knjigu \u201eIzme\u0111u usta\u0161a i partizana: Zagreb 1941. \u2013 1945\u201c. Zahvaljuju\u0107i pomo\u0107i svog mentora i sugovornika na promociji Ive Goldsteina (uzgred, od danas slu\u017ebeno profesora u penziji) uspjela je diplomski rad pro\u0161iriti u knjigu u nakladi Saveza. Prosjek godina publike na promociji bio je o\u010dekivano iznimno visok, ali i s va\u017enim licima poput izaslanica predsjednika republike i grada Zagreba, kao i agilnog skoro pa stogodi\u0161njaka Budimira Lon\u010dara, posljednjeg saveznog sekretara za inostrane poslove SFRJ. Autorica bi voljela, ka\u017ee, da joj historiografski prvijenac do\u0111e do \u0161ire publike, ali za sada ju ne smeta \u0161to \u0107e vjerojatno ostati u domeni interesa aktivista i antifa\u0161ista. Predispozicije za \u0161iru \u010ditanost knjiga itekako ima. Istra\u017eivanje autorica nije sprovela koriste\u0107i legislativne dokumente pisane birokratskim jezikom ve\u0107 lak\u0161e probavljiva sje\u0107anja suvremenika. U ime istra\u017eivanja analizirala je na desetke memoarskih zapisa pojedinaca koji su ratno vrijeme provodili u Zagrebu.<\/p>\n

Va\u0161a bi knjiga trebala i\u0107i u smjeru demistifikacije stajali\u0161ta prema kojemu je Zagreb grad koji je zdu\u0161no pozdravio dolazak usta\u0161a i Nijemaca?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Upravo mi je cilj bio pokazati da to nisu bile bezli\u010dne mase kojima je bilo svejedno tko njima vlada, da je Zagreb bio usta\u0161ki grad ili da je jednoglasno pozdravljao dolazak usta\u0161a. \u010cak i fotografije i snimci za koje se ka\u017ee da govore tisu\u0107u rije\u010di znaju biti zavaravaju\u0107i i \u010desto ne prikazuju cijelu pri\u010du. Kontekst je puno \u0161iri, ali lak\u0161e je i zanimljivije nekada prikazati da su stvari bile tako crno-bijele i da su svi do\u010dekali s veseljem usta\u0161e 1941. Cilj mi je bio pokazati da su za to postojali materijalni i politi\u010dki uvjeti, da ne mo\u017eemo sve pripisati bezli\u010dnim masama u stilu teza Hannah Arendt ili kao \u0161to se to kod nas \u010desto poku\u0161ava prikazati. Po\u010detni motiv su mi dale uvodne i zavr\u0161ne scene iz filma Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107, odnosno, arhivske snimke koje su upotrijebljene i koje su me asocirale na ono \u0161to govori Arendt. Nekako se to dvoje povezalo, cilj mi je bio dakle pokazati da je bilo i onih u slu\u017ebi pasivnih promatra\u010da, iako se njema\u010dke tenkove i usta\u0161e do\u010dekalo s odre\u0111enom dozom veselja. Me\u0111u tim ljudima koji su do\u010dekali usta\u0161e bili su i budu\u0107i pripadnici NOB-a, kao i obi\u010dni gra\u0111ani koji su se zatekli u gradu, a i\u0161li su obavljati svoje poslove.<\/p>\n

Kad se de\u0161ava povijesni trenutak, refleksno se izlazi na ulicu\u2026<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tako je, vjerujem da bi ve\u0107ina i danas izi\u0161la, makar iz kurioziteta. Puno je tu nijansi jer se sasvim ubrzo pokazalo da ljudi nisu znali puno toga o naravi usta\u0161ke vlasti koja je vrlo brzo otkrila svoju stvarnu narav. U sje\u0107anjima suvremenika gotovo se od prvih faza rata pokazuje da su ih gra\u0111ani Zagreba promatrali kao svojevrsne dotepence pod Hitlerovom \u010dizmom.<\/p>\n

Kao nekakvo strano tijelo u gradu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tako je, uzbu\u0111enje ve\u0107 naglo pada nakon Rimskih ugovora koji dolaze mjesec dana nakon osnutka dr\u017eave. Tu se ve\u0107 vidjelo koliko je usta\u0161ka dr\u017eava \u201enezavisna\u201c. Zatim po\u010dinje nasilje, teror, hap\u0161enje antifa\u0161ista, \u017didova i Srba, komunista. \u0160to je vi\u0161e raslo nasilje, rastao je i otpor.<\/p>\n

Za\u0161to se onda inzistira na takvom prikazu do\u010deka nove vlasti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da je jednostavno lak\u0161e tako prikazati ljude jer je to \u010desto zanimljivije u smislu kontroverze i intrige. U problemati\u010dnijim se primjerima mogu skupljati i politi\u010dki poeni jer ako se poka\u017ee da je Zagreb s veseljem do\u010dekao usta\u0161e, tako im se mo\u017ee dati odre\u0111eni legitimitet, da je to bila uistinu hrvatska dr\u017eava. Nekako mi se \u010dini da se u tom smislu ne vodi puno ra\u010duna da to bude to\u010dno s povijesne i znanstvene strane. Ako nije nu\u017eno u slu\u017ebi politike, bitna je ta pa\u017enja, da se malo zapapri i prika\u017ee kontroverznijim nego \u0161to je to zaista bilo.<\/p>\n

U knjizi pi\u0161ete o represivnom karakteru re\u017eima u gradu zbog kojega se od samog po\u010detka nije mogao organizirati otpor masovnijeg karaktera. Opisujete u kojoj je mjeri to bio zatvoreni grad iz kojega se te\u0161ko izlazilo, policijski sat je bio na snazi, njema\u010dka plja\u010dka i usta\u0161ki teror postali su dio svakodnevice.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sama je te\u017eina \u017eivota u takvim uvjetima ljude tjerala u otpor. U po\u010detku se nije jasno znalo \u0161to se doga\u0111a, nadalo se da \u0107e biti bolje, \u0161to je bilo razumljivo zbog te\u0161ko\u0107e \u017eivota u Kraljevini Jugoslaviji, pa nije bilo te\u0161ko pretpostaviti da su se ljudi nadali promjeni kad su ve\u0107 izbjegli te\u017ea ratna razaranja, \u0161to nije bio slu\u010daj u ostalim krajevima Jugoslavije. Neki su bili u \u0161oku, a neke je jednostavno bilo samo strah. U tom je trenutku Zagreb pun Wehrmachta i Gestapa. Tako da sve to nekako ima smisla, zato je bilo bitno istaknuti ve\u0107e akcije NOB-a u Zagrebu u ranim fazama rata zbog kojih se pokazalo da ljudi imaju izbora i da se moglo napraviti ne\u0161to u kontru re\u017eima. Mislim da je prema Afri\u0107evim sje\u0107anjima re\u010deno da je Zagreb bio kotao u kojemu je od po\u010detka kipjelo, ljudi su vrlo rano po\u010deli djelovati iz nekog oblika protesta, od okretanja glave pri vi\u0111enju djelatnosti ilegalaca, do ispisivanja antifa\u0161isti\u010dkih parola. Nisu to ljudi radili jer su obavezno bili komunisti, \u010desto je to bilo iz iskrene potrebe za pobunom protiv re\u017eima.<\/p>\n

Bunili su se i mladi\u2026<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prilikom istra\u017eivanja za knjigu stekla sam dojam na osnovu kojega nisam mogla napisati ne\u0161to konkretno, ali \u010dinilo mi se, budu\u0107i da su to ve\u0107inom bili izuzetno mladi ljudi, da je bilo dosta mladena\u010dkog bunta, kao \u0161to je bio slu\u010daj s Aleksandrom Flakerom ili Brankom Poli\u0107em. Mnogi od njih u svojim memoarima spominju poznatu scenu na Maksimiru. Bilo je prema sje\u0107anjima na taj doga\u0111aj i puno konfuzije, navodno se upute nisu pravilno \u010dule, ali mislim da je prevladao u kona\u010dnici bunt i otpor prema izdaji \u0161kolskih kolega.<\/p>\n

Na promociji ste rekli zanimljivu stvar, da ljude iz tog doba ne treba mistificirati, jer su bili ljudi kao i mi danas, a koji su se na\u0161li u konkretnoj povijesnoj situaciji.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010cesto ih se zami\u0161lja kao nekakve posebne ljude s iznimnim sposobnostima koji kao da su ro\u0111eni takvi, ali mislim da bi trebalo biti utje\u0161no za nas to \u0161to su ti ljudi zapravo bili pojedinci kao i mi danas, koji su se snalazili kako god su mogli. \u010cesto sam se poku\u0161avala zamisliti u njihovoj situaciji, kako bih ja postupila i dosta se vidi da su se i oni kao pojedinci mu\u010dili s dilemama.<\/p>\n

Navodite podatak o francuskom pokretu otpora koji je poznat diljem svijeta. U njemu je sudjelovalo samo 2 posto stanovni\u0161tva, dok je mre\u017ea ljudi koji su na pasivan na\u010din sudjelovali znatno ra\u0161irenija i zapravo neprebrojiva. Analogno tome, u Zagrebu, citirate publikaciju Documente u kojoj autorice pi\u0161u da je svaki peti stanovnik Zagreba na neki na\u010din sudjelovao u otporu. Pri\u010dajmo malo o oblicima otpora koji nisu manifestirani uzimanjem oru\u017eja u ruke ili odlaskom u partizane, dosta o tome pi\u0161e\u0161, kako je bilo od iznimne opasnosti jatakovati ilegalca i sli\u010dno, a \u0161to demantira pri\u010du da je Zagreb bio usta\u0161ki grad sa \u0161a\u010dicom otpora\u0161a.<\/p>\n

Prije nego \u0161to krenem navoditi primjere moram re\u0107i da nisam dobila rezultate koje sam o\u010dekivala kad sam krenula u istra\u017eivanje. U po\u010detku mi se \u010dinilo da se manji dio borio, dok je ve\u0107ina bila pasivna. Obujam u kojem su obi\u010dni Zagrep\u010dani sudjelovali u nekakvoj vrsti otpora itekako me iznenadio. Mislim na rasprostranjenost ilegalnih mre\u017ea i volju za pomo\u0107 ilegalcima. Ne znam bih li imala hrabrosti sakriti nekoga zbog sigurnosti vlastite obitelji, a ljudi su tada to masovno radili. Spominjem ilegalca koji je sakrivan u stanu obitelji prilikom \u010dega je cijela obitelj sudjelovala u pomaganju, otac je \u010distio oru\u017eje, majka mu je pomagala oko odje\u0107e, \u010dak je i religiozna susjeda \u0161utjela. Ista je jednom prilikom rekla da joj dragi bog ne bi oprostio da ga proka\u017ee. Bilo je svakakvih situacija. Ivan \u0160ibl navodi da je vlasnica stana u kojemu je stanovao znala tko su oni, hvalio ju je da je \u017eena od izvanredne hrabrosti. Ona se \u010dak dru\u017eila sa suprugom tada\u0161njeg gradona\u010delnika. Da je htjela, mogla ih je vrlo lako prokazati. Mnogi primjeri daju u prilog tome da su Zagrep\u010dani jednostavno pomagali. Bilo je slu\u010dajeva kad su policijski slu\u017ebenici ulazili u stanove, da su susjedi davali znakove upozorenja. I okretanje glave od sastanka ilegalaca bio je svojevrsni \u010din hrabrosti. Ali ne samo \u0161to se ti\u010de NOB-a, sje\u0107anja pokazuju da se pomagalo \u017eidovskim sugra\u0111anima u preseljavanju kad im je nare\u0111eno da ne smiju stanovati sjevernije od Ilice. Jedno sje\u0107anje navodi slu\u010daj prolaznika koji osobi sa \u017eutom trakom govori da je to sramota dru\u0161tva, a ne \u017didova kao takvih.<\/p>\n

Misli\u0161 li da su ovakve pri\u010de posebnost tipa izvora koje si analizirala? Historiografija od njih \u010desto zazire zbog problema vjerodostojnosti ljudskog sje\u0107anja. Legislativni dokumenti \u010desto pre\u0161ute ljudsku stranu stvari, svakodnevicu.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Visoka je politika historiografiji uvijek zanimljivija, na velikom terenu \u0161to se de\u0161avalo, na vi\u0161im razinama vlasti, \u0161to jest izuzetno bitno, ali mislim da je pogled odozdo tako\u0111er va\u017ean. Jer ljudi \u00a0\u201eodozdo\u201c \u00a0na kraju su pobijedili, i mislim da bi se trebalo o tome vi\u0161e pri\u010dati bez pre\u017evakavanja jednih te istih \u010dinjenica. Htjela sam to iz druge perspektive pogledati, kako su oni zapravo razmi\u0161ljali, koji su bili njihovi motivi. Zato puno citiram u radu, da \u010ditatelj stekne njihov dojam, a ne kroz moju interpretaciju i da se vidi autenti\u010dnost, da se ne izgubi da\u0161ak atmosfere.<\/p>\n

Zanimljiva je \u0161irina koju opisujete, od obi\u010dnih gra\u0111ana, poznatih partizana poput Ivana \u0160ibla, preko neizbje\u017enog Josipa Horvata koji je ostao u Zagrebu, pa sve do Vinka Nikoli\u0107a, usta\u0161kog funkcionera koji se devedesetih vratio u Hrvatsku.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nisam htjela do ispadne kao da sam ciljano pokrila samo jednu stranu pri\u010de ili da sam bila pristrana. Zato sam se metodologijom htjela koncentrirati na odre\u0111ene aspekte, a ne da konstruiram pri\u010du selektivno biraju\u0107i citate koji se meni svi\u0111aju zbog \u010dega sam pisala poglavlja na tematskom planu. Benedikta Zeli\u0107 Bu\u0107an, Vinko Nikoli\u0107, Ivan \u0160ibl ili drugi ilegalci NOP-a sla\u017eu se da su nasilje, ekonomska situacija i Rimski ugovori problem. I sudionici su se zbog takvih problema okretali od re\u017eima, to nije bila rijetkost. Nekada su zaklju\u010dci sasvim sli\u010dni neovisno o ideolo\u0161koj poziciji.<\/p>\n

Na promociji ste spomenuli ne\u0161to \u0161to nije u punom opsegu u\u0161lo u knjigu, a to su dru\u0161tveni elementi koji su imali razloga za pozdraviti usta\u0161tvo, na \u0161to se Budimir Lon\u010dar iz publike nadovezao formulacijom o \u201eklerofa\u0161izmu pod krinkom usta\u0161tva\u201c. O \u010demu se tu radi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U tom bih pogledu istaknula Veliko kri\u017earsko bratstvo koje je nakon \u0161estojanuarske diktature dobilo na snazi. Njima je bio cilj borba protiv liberalizma i komunizma, nezavisna i sveta Hrvatska koja bi obuhva\u0107ala Bosnu, Sand\u017eak i Hercegovinu. Odr\u017eavali su sletove, okupljanja i grupne tjelovje\u017ebe u kojima su promicali zdravo tijelo u svrhu pravljenja zdrave vojske koja \u0107e se jednom boriti za rekristijanizaciju dru\u0161tva u borbi protiv komunista, govorili su o opasnosti s istoka, pri tome misle\u0107i na Sovjetski Savez. Imali su sli\u010dnosti s usta\u0161ama u tom trenutku, postoji analogija s Hitlerovom mlade\u017ei ili fa\u0161isti\u010dkoj mlade\u017ei u Italiji, htjeli su raspad Jugoslavije, kao uostalom puno ljudi tada.<\/p>\n

Dakle, postojali su dru\u0161tveni elementi zbog kojih nije neobi\u010dno vidjeti masu koja pozdravlja novi re\u017eim\u2026<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ovdje treba uzeti u obzir i HSS koji je bio de facto hrvatski nacionalni pokret i koji je imao Selja\u010dku slogu i Hrvatsku selja\u010dku za\u0161titu (HSZ), koje su bile masovne organizacije. Dodu\u0161e, o tome se malo pri\u010da, ali je po osnutku Banovine njima podr\u0161ka po\u010dela opadati jer je strana\u010dki cilj ostvaren, a oni su po\u010deli nastupati represivnim metodama prema dijelu stanovni\u0161tva da bi odr\u017eali ikakvu stabilnost u Banovini. Gu\u0161ili su \u0161trajkove, premeta\u010dine na selima, tra\u017eili komunisti\u010dke letke, ulazili u sukobe sa studentima\u2026<\/p>\n

Mislite li da danas postoje elementi koji bi pozdravili re\u017eim s ciljem ostvarivanja \u010diste nacije? Koliko je jak taj element u Zagrebu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da se i danas dru\u0161tvo diferencira na sli\u010dan na\u010din. U periodu smo ekonomske krize, raznih politi\u010dkih nepogoda, ratova koji su nam geografski sve bli\u017ei. Kod nas ima dovoljno elemenata koji bi takvo \u0161to podr\u017eali, mo\u017eda \u010dak i bez znanja o tome \u0161to to\u010dno podr\u017eavaju. Dijele fraze koje se love kao \u0161to su se lovile i tada. I u vrijeme NDH bilo je ljudi koji nisu u potpunosti bili svjesni dimenzije pogrdnih rije\u010di prema \u017didovima i Srbima dok rije\u010di nisu sprovedene u djelo. Svjedo\u010dimo alarmiraju\u0107im tendencijama kroz novinske naslove u posljednje vrijeme, premla\u0107ivanje i ubojstva \u017eena, mr\u017enja prema Srbima i manjinama op\u0107enito. \u010cini mi se, i da ovdje do\u0111e vlast koja bi namjeravala otjerati sve strance iz Zagreba, da bi se lako na\u0161lo ljudi koji bi takvo \u0161to podr\u017eali. Svakim danom imamo prilike za vidjeti sve vi\u0161e gnjusnih komentara. \u010cak i ljudi iz moje okoline, poznanici, \u010desto stariji i neobrazovani, ali ne ekskluzivno, koji iz neznanja druga\u010dije od njih automatski smatraju prljavijima i glupljima. Zanimljivo mi je u istra\u017eivanju bilo vidjeti koliko problema i fraza dana\u0161nji Zagreb dijeli sa Zagrebom tog razdoblja.<\/p>\n

A druga strana, progresivni Zagreb, pozitivnija gledanja na otpor Endehaziji? Imate li dovoljno za pohvaliti Zagreb u tom smislu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nekad mi se \u010dini da mladi postaju svjesniji nekih stvari iako mi je to te\u0161ko za procijeniti. Mislim da ih odbijaju takve teme jer su \u010desto upregnute u slu\u017ebi prepucavanja visoke politike. Ali vidim da generacije mla\u0111e od moje \u010dak imaju vi\u0161e aktivisti\u010dkog duha, ne \u010desto u pogledu antifa\u0161izma koliko u \u0161irem aktivisti\u010dkom smislu. Klimatske inicijative, prosvjedi protiv nasilja, broj mladih na No\u0107nom mar\u0161u, postoje tendencije koje ulijevaju nadu. Na\u017ealost, medijski je prostor za njih bitno su\u017eeniji. Nedostaje im povezanost sa starijim generacijama koje imaju resurse, znanja i iskustva. \u0160to se ti\u010de tema o Zagrebu u \u010detrdesetima, spomenula bih projekte poput Kartografije otpora \u0161to je i meni bilo od velike koristi u istra\u017eivanju. Zanimljiva je bila ideja oko muzeja otpora, ali mislim da smo vrlo daleko od toga jer mi se ne \u010dini kao da bi mogli dobiti \u0161iru financijsku podr\u0161ku. U privla\u010denju mladih mislim da nedostaje primjeren na\u010din komunikacije, koji bi bio njima prilago\u0111en.<\/p>\n

Kako ocjenjujete snala\u017eenje nominalno lijeve gradske vlasti u tom pogledu? Rada Bori\u0107 je u slu\u017ebi izaslanice gradona\u010delnika prisustvovala predstavljanju va\u0161e knjige.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vjerujem da ni njima nije lako zbog situacije u gradu, ali bi trebali vi\u0161e \u010diniti po pitanju spomeni\u010dke ba\u0161tine. Vidi se da rade po nekim inicijativama, poput podr\u0161ke Trnjanskim krijesovima i sli\u010dno.<\/p>\n

Koji su vam daljnji planovi? Imate knjigu iza sebe kao tek diplomirana povjesni\u010darka.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Cilj mi je na\u0107i posao, \u0161to je iznimno te\u0161ko. Od istra\u017eiva\u010dkih tema i dalje me zanima me\u0111ura\u0107e, feministi\u010dki pogled na Drugi svjetski rat i razdoblje socijalisti\u010dke Jugoslavije. Ustrajat \u0107u da se ostvarim u struci, ali situacija u dru\u0161tvu nije nimalo lagana. Mo\u017eda kroz projekte, nadam se i doktoratu\u2026 Kod nas se stavlja naglasak na STEM podru\u010dja \u0161to nije neobi\u010dno s obzirom na suvremene tehnologije, ali ne treba zanemariti humanisti\u010dke i dru\u0161tvene znanosti, jer su to znanosti koje mogu bolje objasniti krize u dru\u0161tvu.<\/p>\n

\u010clanak je objavljen u sklopu projekta \u201cVladavina prava\u201d koji sufinancira Agencija za elektroni\u010dke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija).<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povjesni\u010darka Katarina Bani\u0107, autorica knjige Izme\u0111u usta\u0161a i partizana: Zagreb 1941. \u2013 1945: Zanimljivo mi je u istra\u017eivanju bilo vidjeti koliko problema i fraza dana\u0161nji Zagreb dijeli sa Zagrebom tog razdoblja. \u010cini mi se, da i ovdje do\u0111e vlast koja bi namjeravala otjerati sve strance iz Zagreba, da bi se lako na\u0161lo ljudi koji bi takvo \u0161to podr\u017eali<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-381344","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=381344"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381344\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":381348,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/381344\/revisions\/381348"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=381344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=381344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=381344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}