{"id":380349,"date":"2023-09-23T07:12:38","date_gmt":"2023-09-23T05:12:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=380349"},"modified":"2023-09-23T07:12:38","modified_gmt":"2023-09-23T05:12:38","slug":"san-o-nacionalnoj-suverenosti-je-odsanjan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/09\/23\/san-o-nacionalnoj-suverenosti-je-odsanjan\/","title":{"rendered":"San o nacionalnoj suverenosti je odsanjan"},"content":{"rendered":"

Autor: Dragan Grozdani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

S filozofom, publicistom, kulturologom i prevoditeljem Borisom Budenom razgovarali smo na nedavno odr\u017eanom 11. Fali\u0161u \u2013 festivalu alternative i ljevice u \u0160ibeniku o transformaciji Europske unije, doma\u0107em Zakonu o jeziku i nacrtu Zakona o medijima, o hrvatskoj pro\u0161losti i budu\u0107nosti, tranziciji, ratu u Ukrajini, migracijama i drugim temama.<\/p>\n

S obzirom na to da kao austrijski dr\u017eavljanin puno du\u017ee u\u017eivate u blagodatima EU-a od nas koji smo joj pristupili prije jednog desetlje\u0107a, moramo vas pitati kako vam se danas \u010dini Unija?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

S Evropskom unijom vi\u0161e se uop\u0107e ne identificiram, ne do\u017eivljavam je kao nekakvu zajednicu kojoj pripadam. Uza sve transformacije, to nije ona Unija otprije desetak i vi\u0161e godina. Uzmimo samo jedan primjer, naizgled ne toliko zna\u010dajan koliko simptomati\u010dan. Mislim na jezi\u010dnu politiku Evropske zajednice koja je bila zasnovana na plemenitoj ideji jezi\u010dne raznolikosti. Sva djeca u EU-u trebala su u\u010diti tri jezika: materinji, engleski i jezik susjeda. Unija je \u010dak imala komesara za jezik koji je trebao sprovoditi tu politiku.<\/p>\n

Nakon nekoliko godina sve je to propalo; Poljaci su recimo u\u010dili susjedni njema\u010dki, dok Nijemci nisu u\u010dili poljski jezik, Slovenci su u\u010dili talijanski, ali ne i obratno itd. Drugim rije\u010dima, ravnopravnost je samo nominalna. To je istina iza ponosne tvrdnje da je hrvatski jezik priznat kao jedan od slu\u017ebenih jezika Unije. U stvarnosti, taj jezik je na dnu realnih jezi\u010dnih i kulturnih hijerarhija u Evropi, u kojoj danas vlada neka neosrednjovjekovna diglosija \u2013 ne samo u komunikaciji nego i u svim vi\u0161im diskursima znanja, ekonomije, politike i kulture govori se engleski, paradoksalno, jezik zemlje koja nije vi\u0161e \u010dlanica Unije, dok nacionalni jezici, neki vi\u0161e, neki manje, sve vi\u0161e sli\u010de nekada\u0161njim predstandardnim, prednacionalnim vernakularima, narodnim jezicima koji su se govorili u svakida\u0161njem \u017eivotu.<\/p>\n

Ono \u0161to je veliki hrvatski umjetnik Mladen Stilinovi\u0107 rekao po\u010detkom devedesetih, da umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik, danas vrijedi za sve, za politi\u010dare, konobare, znanstvenike, in\u017eenjere, iznajmljiva\u010de apartmana itd. Pod tim uvjetima na\u010delo jezi\u010dne ravnopravnosti, odnosno jezi\u010dne suverenosti jest iluzija. Ali to vrijedi i za ekonomiju, politiku, kulturu. Nemogu\u0107e je ponovo dose\u0107i onaj stupanj ravnopravnosti na kojem je Hrvatska bila u biv\u0161oj jugoslavenskoj federaciji. Op\u0107enito, san o nacionalnoj suverenosti je odsanjan. EU i nije ni\u0161ta drugo nego jedan jo\u0161 prili\u010dno utopijski projekt postnacionalne suverenosti koji realno potiskuje \u010dinjenicu novih hijerarhija, neofeudalnih odnosa izravne ovisnosti, \u010ditavu dijalektiku dobitnika i gubitnika.<\/p>\n

\n

Jezi\u010dna i kognitivna pusto\u0161<\/h3>\n

Gdje je tu Hrvatska, kakva je njezina budu\u0107nost?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Hrvatska javnost ne misli u kategorijama dugoro\u010dnih perspektiva. Njezin pogled u budu\u0107nosti nije ni\u0161ta manje mitski nego njezin pogled u pro\u0161lost. Mi govorimo o stolje\u0107u sedmom iako znamo da je nacija moderna pojava, da o njoj ne mo\u017eemo govoriti ako je ve\u0107ina ljudi nepismena, ne zna \u010ditati ni geografske karte pa jo\u0161 nema predod\u017ebu o nekakvom cjelovitom teritoriju, da ne govorimo o zajedni\u010dkom jeziku, kulturi, onome \u0161to danas nazivamo identitetom. Bez obzira na to \u0161to djeca u\u010de o hrvatskoj povijesti u \u0161koli, hrvatska nacija nije bitno starija od nekih sto pedeset godina. S druge strane, premda je jednom ro\u0111ena, mi ne mo\u017eemo zamisliti da \u0107e i jednoga dana umrijeti, da je dakle kona\u010dna. Ona predo\u010dava svoju budu\u0107nost u kategoriji takozvane relativne vje\u010dnosti.<\/p>\n

Ideologija nisu stavovi ni kulturna politika Matice hrvatske ili HAZU-a; ideologija su same te institucije, one nisu ni\u0161ta drugo nego materijalizirana ideologija, ideja da nam nekakvo vije\u0107e mudrih staraca i\u0161\u010ditava budu\u0107nost. Zakon o jeziku je s te strane proma\u0161ena pri\u010da
\nZato je danas u vremenu globalnog zatopljenja i prijetnje nuklearnom katastrofom lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj hrvatske nacije. U tom smislu mogu\u0107e je re\u0107i da je hrvatska budu\u0107nost u hrvatskoj pro\u0161losti. Hrvatska nacija u Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj, u biv\u0161oj Jugoslaviji, imala je budu\u0107nost koju danas vi\u0161e nema. Ako je vjerovati statistikama Eurostata, depopulacija se u Hrvatskoj ubrzava. Do kraja stolje\u0107a, ako se ne dogodi neko \u010dudo, u Hrvatskoj \u0107e \u0161ezdeset posto ljudi biti starije od 65 godina. Da li \u0107emo to jo\u0161 uvijek mo\u0107i zvati nacijom? A jedini koji se oko toga uzbu\u0111uju su nacionalisti\u010dki demografi kojima je etni\u010dka \u010disto\u0107a va\u017enija od budu\u0107nosti. \u017divimo kao u onom vicu o \u010dovjeku koji se spotaknuo s 25 kata i dok pada negdje na razini desetog kata ka\u017ee: “Pa dosad je sve u redu.”<\/p>\n

Spominjali ste jezi\u010dnu politiku EU-a, a nama se sprema novi Zakon o jeziku kako bi se, kako ka\u017eu zakonodavci, za\u0161titio identitet hrvatskog naroda kroz jezik?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kao da vi\u0161e ni\u0161ta ne postoji izvan horizonta identiteta. A nekada smo \u017eivjeli bez tog identiteta, izgleda da nam nije trebao, dok danas kao da nema \u017eivota bez njega. Evo, i Evropa se sve vi\u0161e konstituira kao zajednica nekakvog identiteta, nekih, kako se to danas kao mantra ponavlja, european values, a \u0161to se pod tim misli ostaje nejasno. Naravno, rije\u010d je uvijek o onome \u0161to Englezi zovu cherry picking, arbitrarnom odabiranju onih lijepih i plemenitih karakteristika, demokracije, vladavine zakona, ekonomskog prosperiteta, a ne o dominaciji, eksploataciji, krizi ili, ne daj bo\u017ee, fa\u0161izmu, Auschwitzu. Ali ta veza izme\u0111u jezika, na\u0161e jezi\u010dne prakse i identiteta je tako\u0111er arbitrarna, proizvoljna i u tom smislu ideolo\u0161ka.<\/p>\n

Ideologija me\u0111utim nisu nekakve misli koje su u suprotnosti sa stvarno\u0161\u0107u. Ideologija nisu ni stavovi ni kulturna politika Matice hrvatske ili HAZU-a; ideologija su same te institucije, one nisu ni\u0161ta drugo nego materijalizirana ideologija, ideja da nam nekakvo vije\u0107e mudrih staraca i\u0161\u010ditava budu\u0107nost. Zakon o jeziku je s te strane proma\u0161ena pri\u010da. Oni jo\u0161 uvijek \u010diste jezik, \u017eele o\u010distiti urbani prostor od fast fooda, ali ne pada im ni\u0161ta na pamet kada je rije\u010d o digitalnom odumiranju hrvatskog jezika. Prije par godina upravo je jedno temeljito istra\u017eivanje odnosa evropskih jezika prema digitalnoj tehnologiji do\u0161lo do zaklju\u010dka da ve\u0107ina, uglavnom manjih jezika Evrope, konkretno 21 od njih 30 koje su istra\u017eivali, ne\u0107e, kako su doslovno naveli, “pre\u017eivjeti digitalno doba”. Naravno da je hrvatski me\u0111u njima.<\/p>\n

Na \u0161ibenskom predavanju spominjali ste vezu izme\u0111u jezika i deindustrijalizacije?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U Dalmaciji, uostalom kao i u Istri i na cijeloj obali, nema vi\u0161e brodogradnje. Hale su prazne, ali nitko ne postavlja pitanje \u0161to to zna\u010di u jezi\u010dnom i kognitivnom smislu. Pritom recimo mislim na ono znanje radnika i in\u017eenjera koji su se obrazovali na vlastitom jeziku \u2013 in\u017eenjeri kemije i radnici kemijske industrije koji su umije\u0161ali boje, elektroindustrije koji su proizveli i polo\u017eili kablove, strojari koji su projektirali, istokarili i montirali turbine, zavarili metalne konstrukcije, sve je to obavljeno na na\u0161em jeziku, tako da svaki taj brod treba zamisliti kao ogromni jezi\u010dni i kognitivni monument, materijalizirani svijet ideja i rije\u010di. To su brodovi koji su potonuli i povukli za sobom jedan velik i va\u017ean dio na\u0161eg jezika. Iza toga je ostala silna jezi\u010dna i kognitivna pusto\u0161, koja me\u0111utim na\u0161e \u010duvare jezika ne brine. Oni sada pendrekom spa\u0161avaju hrvatski jezik, utjeruju umjesto fast fooda brzu hranu, da nam ona valjda ne pobjegne.<\/p>\n

Italija ima postfa\u0161isti\u010dku vladu i nitko se zbog toga ne uzbu\u0111uje. Ve\u0107 sada mo\u017eemo zamisliti Evropu u kojoj \u0107e antifa\u0161izam postati anomalija ili, jo\u0161 gore, opasna forma komunisti\u010dkog totalitarizma<\/h3>\n
\n

\nU svom eseju “Zapad u ratu: O samoogra\u0111ivanju liberalnog uma” koji je lanjskog aprila, dakle nedugo nakon napada Rusije na Ukrajinu objavljen na njujor\u0161kom portalu e-flux Journal, postavljate pitanje tko ili \u0161to je taj Zapad, \u0161to predstavlja taj pojam. Tako\u0111er ste napisali da Ukrajinci vode rat kao opunomo\u0107enici, zastupnici Zapada \u2013 o \u010demu zapravo ovdje govorimo i kakav je va\u0161 pogled na taj rat?<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n

Ukrajina pla\u0107a cijenu vlastitih iluzija o onome \u0161to zovemo Zapadom, premda nemamo nikakvu jasnu ideju \u0161to bi to realno moglo zna\u010diti. Ali to ni drugdje nije jasno. Britanski Guardian recimo nikada ne pi\u0161e taj pojam velikim slovom, za razliku od drugih. Izgleda da je rije\u010d o nekom normativnom identitetskom bloku, ali nitko ne zna koje su njegove granice, tko njime upravlja, koji je to zapravo identitet. Govori se o zapadnim demokracijama, ali mehani\u010dki zbir nacionalnih demokracija nije jo\u0161 nikakva nadnacionalna demokracija. Zapad nema parlament a donosi odluke, nema ministarstvo obrane a vodi ratove, financira ili sankcionira, a nema ministarstvo financija ni centralnu banku. Nitko ne zna \u0161to je to, ali zato Ukrajina vidi sebe kao zastupnika Zapada. I s\u00e2m Zelenski govori o Ukrajini koja brani zapadnu civilizaciju od, valjda, nezapadnog barbarstva. Zna\u010di, Ukrajina ratuje, ali ne samo za svoj teritorijalni integritet nego i za zapadnu civilizaciju.<\/p>\n

U tom smislu, dakle ideolo\u0161ki, a ne samo u smislu konkretne vojne, materijalne i politi\u010dke podr\u0161ke, to je zamjenski rat. Glavni problem je upravo u artikulaciji te civilizacijske razlike, povla\u010denju jasne i sada ve\u0107 krvave granice izme\u0111u civilizacije i barbarstva. Sve smo to mi pro\u0161li u na\u0161im ratovima devedesetih, kada se branilo takozvanu evropsku, iako tada jo\u0161 ne i zapadnu civilizaciju protiv balkanskog barbarstva. Mi to svaki dan \u010dujemo sa svih strana politi\u010dkog spektra kada se ka\u017ee da je ovo ili ono “civilizacijsko, a ne politi\u010dko pitanje”. Ali tko ima pravo artikulirati tu civilizacijsku razliku, povla\u010diti tako sudbonosne granice? U tom smislu ka\u017eem da je rat u Ukrajini proxy war \u2013 zastupni\u010dki rat, da je on u svojoj ideolo\u0161koj samoreprezentaciji rat ultimativnog grani\u010denja izme\u0111u civilizacije i barbarstva. To je taj njegov ideolo\u0161ki vi\u0161ak smisla, s onu stranu \u010dinjenice da je Rusija ta koja je napala Ukrajinu i otima njezin teritorij. I to je odgovor na pitanje \u0161to je taj Zapad. E pa Zapad je upravo taj akt \u2013 danas krvavog \u2013 razgrani\u010denja od onoga \u0161to on navodno nije, u smislu one dobro poznate sintagme The west and the rest (Zapad i ostatak).<\/p>\n

Iznijeli ste i podatak da su u Ukrajini usred rata doneseni zakoni na \u0161tetu radnica i radnika?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ukrajina je pro\u0161log ljeta promijenila zakon u smislu totalne deregulacije tr\u017ei\u0161ta radne snage, \u010dime je svojoj radni\u010dkoj klasi oduzela gotovo sva prava i servirala je na pladnju kapitalu. Da li \u0107e to pomo\u0107i obrani Ukrajine? Da li \u0107e to osna\u017eiti ukrajinski suverenitet? Ukrajina je, uz Rusiju i \u010cile, dr\u017eava najve\u0107ih klasnih razlika u svijetu. U tim zemljama skoro \u010detvrtina nacionalnog bogatstva pripada oligarsima, s tom razlikom da su oligarsi u Rusiji jo\u0161 ovisni o ruskoj politi\u010dkoj birokraciji, o autokratu Putinu, dok je u Ukrajini obrnuto, politika je ovisna o oligarsima koji u odnosu na Zapad imaju status kompradorske klase, dakle u kona\u010dnici slu\u017ee interesima stranog kapitala.<\/p>\n

\n

Od Haidera do Meloni<\/h2>\n

Brine li vas skretanje Europe udesno, od Poljske i Skandinavije do Italije i njezine premijerke Meloni? Predava\u010d ste na sveu\u010dili\u0161tima u Austriji i Njema\u010dkoj, \u017eivite u Berlinu, odakle su glasovi neonacisti\u010dke desnice tako\u0111er sve glasniji.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Njezina opasnost nije u otvoreno fa\u0161isti\u010dkoj politici, ve\u0107 upravo u onoj kakvu Giorgia Meloni vodi. Da odgovorim kao Austrijanac: sje\u0107am se trenutka u kojem je prvi put u Evropi jedna desna populisti\u010dka stranka, Slobodarska stranka pod vodstvom J\u00f6rga Haidera, u\u0161la u vladu. \u010citava se Evropa u\u017easnula. Govorilo se tada da \u0107e Austrija biti izba\u010dena iz EU-a, u evropskim metropolama odr\u017eavane su demonstracije, u Be\u010du sa stotinama hiljada ljudi. Sve se promijenilo. Italija ima postfa\u0161isti\u010dku vladu i nitko se zbog toga ne uzbu\u0111uje. Ve\u0107 sada mo\u017eemo zamisliti Evropu u kojoj \u0107e antifa\u0161izam postati anomalija ili, jo\u0161 gore, opasna forma komunisti\u010dkog totalitarizma. Mislim da je to u bliskoj vezi s transformacijom EU-a u identitetsku zajednicu.<\/p>\n

Svjedo\u010dimo neprestanoj migrantskoj krizi, Hrvatska je tako\u0111er u tom kolu. Pritom se ne kriju antimigrantski sentimenti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

\u0160to je to \u0161to zovemo migrantima? To je danas pojavna forma svjetskog proletarijata. U tom smislu migracije su preduvjet funkcioniranja globalnog kapitalizma, koji ne mo\u017ee bez njih. One su direktni proizvod granica, koje su prije svega instrument upravljanja tim globalnim kapitalizmom. Granica nije naprosto prepreka, nego je uvijek neka vrsta filtera, ona ne spre\u010dava migracije, nego ih regulira. Razvijene zemlje ne mogu vi\u0161e opstati bez migracija. Njema\u010dka treba pola milijuna uvozne radne snage godi\u0161nje. Nema rasta bez migracija. Kako antimigracijska desnica nije antikapitalisti\u010dka, znamo da njezin cilj nije spre\u010davanje migracija, nego novi aparthejd, nova rasno ili etni\u010dki definirana klasna vladavina. Gore mi, bijeli Evropljani, dolje oni, \u017euti, sme\u0111i, crni; nama profit, njima rad. To je ono \u0161to generira politi\u010dku mobilizaciju antimigrantskih sentimenata.<\/p>\n

Ti tzv. kle\u010davci u biti su institucija dobro organiziranog civilnog dru\u0161tva. Pred nama se ra\u0111a jedno veoma mo\u0107no desno, konzervativno, proto-, para- ili \u2013 klerofa\u0161isti\u010dko civilno dru\u0161tvo koje sve vi\u0161e zauzima javni prostor i nastupa zajedno s pro life inicijativama<\/h3>\n

Na tome se o\u010dito mogu mobilizirati zajedno Hrvati i Srbi, kao \u0161to se nedavno dogodilo u Krnjaku, gdje dr\u017eava najavljuje izgradnju migrantskog kampa?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne bi bilo prvi put da se Hrvati i Srbi slo\u017ee na reakcionarnoj politi\u010dkoj platformi. Tako je, uostalom, bilo i davne 1848., kada su se slo\u017eili pod banom Jela\u010di\u0107em…<\/p>\n

Mo\u017eete li podsjetiti na tu epizodu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Rije\u010d je o tome da je povratak tog spomenika u Zagrebu po\u010detkom devedesetih bio shva\u0107en kao velik demokratski \u010din, a da se nije pitalo tko je taj habsbur\u0161ki sluga na konju. Ina\u010de, u konkretnim diskusijama u to doba o Jela\u010di\u0107u povjesni\u010darka Mirjana Gross imala je druge stavove, ali je u tom trenutku ve\u0107 bila usamljena. Dakle, Hrvati i Srbi su pod Jela\u010di\u0107em slo\u017eno sudjelovali u gu\u0161enju demokratske, republikanske revolucije u Be\u010du u oktobru 1848. u ime feudalnog apsolutizma, dovode\u0107i na vlast Franju Josipa. Odigrali su mra\u010dnu kontrarevolucionarnu ulogu u Evropi, ulogu koje bi se danas, kada se pozivaju na demokratske, republikanske i evropske vrijednosti, trebali stidjeti.<\/p>\n

Inicijativu za vra\u0107anje spomenika u Zagrebu pokrenuli su politi\u010dki liberali.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To govori o vizionarstvu liberala: kako su ga doveli, tako su i nestali sa scene. Ostala je samo ta sramota, taj spomenik na grobu hrvatskog gra\u0111anskog liberalizma. Prikupili su silne potpise za vra\u0107anje spomenika na Trg Republike. A koliko su potpisa skupili protiv masovnog uni\u0161tavanja hiljada partizanskih spomenika, bacanja u sme\u0107e skoro tri milijuna knjiga? Nijedan.<\/p>\n

Tada zapo\u010dinje i postkomunisti\u010dka tranzicija, kojom se bavite u svojoj knjizi “Zona prelaska \u2013 o kraju postkomunizma”. Je li tranzicija danas napokon zavr\u0161ena?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Zavr\u0161ena je, ali ne zato \u0161to je bila uspje\u0161na, nego zato \u0161to je izgubila svaki smisao. Postoji svega nekoliko zemalja koje su bile ekonomski uspje\u0161ne u dostizanju razvijenog zapada, tj. u prelasku u klub mo\u0107nih, bogatih, stabilnih kapitalisti\u010dkih zemalja. Najvi\u0161i rast su imale Poljska, Estonija, Albanija i za najve\u0107e \u010dudo \u2013 Bjelorusija. Najve\u0107i gubitnik je Ukrajina, koja nema nikakav rast, dapa\u010de ima negativan rast, i to jo\u0161 prije ovog rata. Trebat \u0107e joj vi\u0161e od pola stolje\u0107a da dostigne ne zapad, nego stupanj razvoja koji je imala u Sovjetskom Savezu prije skoro \u010detrdeset godina. Niti jedna zemlja biv\u0161e Jugoslavije nije ostvarila takve stope rasta kojima bi mogla dosti\u0107i zapad, a isto\u010dna Evropa u cjelini daleko zaostaje za prosje\u010dnim globalnim rastom od 3,8 posto. Teoreti\u010dari koji su radili bilancu “\u0161ok-terapije” koja je uvedena nakon pada komunizma danas predla\u017eu da pojam tranzicije, koja je stvorila uglavnom gubitnike, zamijenimo pojmom krize. To je ono \u0161to je zapo\u010delo 1989\/90. i traje do danas \u2013 kriza.<\/p>\n

\n

Poraz vjere<\/h3>\n

\u0160to je s vjerom, probu\u0111enom nakon pada komunizma? Granica izme\u0111u crkve i dr\u017eave u nominalno sekularnoj dr\u017eavi sve je tanja, \u010dak se \u010dini da je nema?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kada govorimo o slavnom, veli\u010danstvenom povratku vjere u javnost i javni \u017eivot, ulasku u dr\u017eavne institucije, sistem obrazovanja, osvajanje javnosti od strane Crkve, odnosno institucionalizirane vjere, onda to poistovje\u0107ujemo s renesansom vjere u Boga. To je pogre\u0161no. Rije\u010d je o renesansi crkvene mo\u0107i i utjecaja u dru\u0161tvu, a ne o produbljenju vjere. Prije bi se moglo govoriti o nekoj vrsti ateizacije same vjere, njezinoj totalnoj kulturalizaciji. Uspje\u0161na je utoliko ako je svedena na privjesak nacionalnog identiteta. To je prije poraz nego pobjeda vjere. Ona je postala mo\u0107na, ali u svojoj kulturaliziranoj, identitetskoj formi. Kod nas su vjera i hrvatstvo odnosno srpstvo do te mjere poistovje\u0107eni da je pitanje postoji li iza toga uop\u0107e nekakva duboka, transcendentna vjera u Boga.<\/p>\n

Mo\u017eemo li s te strane promatrati fenomen mu\u0161karaca koji svake prve subote u mjesecu kle\u010de na trgovima gradova i mole se za duhovnu \u010disto\u0107u?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prvo treba re\u0107i da su ti takozvani kle\u010davci u biti institucija dobro organiziranog civilnog dru\u0161tva. Pred nama se ra\u0111a jedno veoma mo\u0107no desno, konzervativno, proto-, para- ili \u2013 klerofa\u0161isti\u010dko civilno dru\u0161tvo koje sve vi\u0161e zauzima javni prostor i nastupa zajedno s pro life inicijativama u okviru nekakve renesanse ideje obitelji i sli\u010dno. I tu \u0107e nu\u017eno do\u0107i do sukoba, a da \u0107e se dr\u017eava u svemu tome praviti blesava i pozivati na svoju sekularnost i svoju nevinost, iako svi znamo na \u010dijoj je strani. Tragedija je me\u0111utim u tome da se ova desekularizacija ne odvija onako kako su liberalni teoreti\u010dari o\u010dekivali. Vjerovali su da \u0107e u postsekularnom svijetu one pozitivne, moralne vrijednosti vjere u boga obogatiti dru\u0161tvo i u\u010diniti ga vi\u0161e demokratskim. Ali to se ne doga\u0111a. Naprotiv!<\/p>\n

U radnom nacrtu novog Zakona o medijima izjedna\u010deno je promoviranje komunizma i nacifa\u0161izma. Dakle, zbog antifa\u0161isti\u010dke pro\u0161losti uskoro bismo mogli zavr\u0161iti na sudu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Odgovor je veoma jednostavan: hrvatska dr\u017eava se kroz taj novi zakon, upravo s tim tezama evropeizira, zato \u0161to je to oficijelna politika EU-a koja u tri deklaracije o pro\u0161losti i kulturi sje\u0107anja izjedna\u010dava komunisti\u010dki te fa\u0161isti\u010dki i nacisti\u010dki totalitarizam. U Evropskom parlamentu su gotovo sve stranke glasale za tu rezoluciju, uklju\u010duju\u0107i socijaldemokrate i zelene. Dakle, hrvatska dr\u017eava ne \u010dini ni\u0161ta \u0161to EU demokratski nije odlu\u010dila. \u017divjela Evropa! Ali to sam ve\u0107 spomenuo. Problem je u tome \u0161to se ta evropska zajednica \u017eeli utemeljiti u nekakvom identitetu, kao \u0161to je to poku\u0161ala me\u0111uratna jugoslavenska kraljevina. Zato se vi\u0161e ne mogu poistovjetiti s projektom tih takozvanih euroatlantskih integracija. To ide u krivom smjeru. Svaka forma transnacionalne suverenosti koja se zasniva na identitetu je utopija ili, jo\u0161 gore, distopija.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nemogu\u0107e je ponovo dose\u0107i onaj stupanj ravnopravnosti na kojem je Hrvatska bila u biv\u0161oj jugoslavenskoj federaciji. Evropska unija nije ni\u0161ta drugo nego jedan jo\u0161 prili\u010dno utopijski projekt postnacionalne suverenosti koji realno potiskuje \u010dinjenicu novih hijerarhija, neofeudalnih odnosa izravne ovisnosti, \u010ditavu dijalektiku dobitnika i gubitnika, rekao je filozof, publicist i kulturolog Boris Buden<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":380352,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Boris Buden: San o nacionalnoj suverenosti je odsanjan","_seopress_titles_desc":"S filozofom, publicistom, kulturologom i prevoditeljem Borisom Budenom razgovarali smo na nedavno odr\u017eanom 11. Fali\u0161u \u2013 festivalu alternative i ljevice u \u0160ibeniku o transformaciji Europske unije, doma\u0107em Zakonu o jeziku i nacrtu Zakona o medijima, o hrvatskoj pro\u0161losti i budu\u0107nosti, tranziciji, ratu u Ukrajini, migracijama i drugim temama %%post_tag%%","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2448,3464,1813],"class_list":["post-380349","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-antifasizam","tag-boris-buden","tag-komunizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380349","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=380349"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380349\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":380354,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380349\/revisions\/380354"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/380352"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=380349"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=380349"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=380349"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}