Za razliku od svojih studenata, spadam u generaciju koja pamti Jugoslaviju. Proistekla iz borbe za slobodu i jedne revolucije, ova dr\u017eavna zajednica imala je nesumnjivu ulogu u emancipaciji naroda koji su je \u010dinili. Tome je znatan doprinos dao i film. Da li se pri\u010da o Jugoslaviji mo\u017ee ispri\u010dati posredstvom slika u pokretu?<\/p>\n
Jugoslovenski film nastaje u ozra\u010dju uspostavljanja novog poretka i izgradnje socijalisti\u010dkog dru\u0161tva. Otvaranjem \u0161kola, biblioteka, bioskopa, muzeja, galerija, domova kulture i kulturnih centara, pokretanjem novina i \u010dasopisa, po\u010dinje preobra\u017eaj jedne prili\u010dno zaostale zemlje. Filmska preduze\u0107a koja se osnivaju u republikama imaju zadatak da proizvode umjetni\u010dke, nau\u010dne i \u0161kolske filmove. Kako je rije\u010d o novom medijumu, o projektima odlu\u010duju savjeti koje \u010dine knji\u017eevnici, slikari i muzi\u010dari. Uporedo sa ovim procesima, Jugoslavija se, zahvaljuju\u0107i spoljnoj politici, postepeno otvara prema svijetu. To \u0161to se, kao dr\u017eava jednopartijskog sistema, nije svrstala u sovjetski komunisti\u010dki blok iza gvozdene zavjese, dovelo je do pribli\u017eavanja Zapadu, a zatim i do ideje o Pokretu nesvrstanih, kao modelu za prevazila\u017eenje hladnoratovskih konfrontacija. Specifi\u010dno pozicioniranje izme\u0111u Istoka i Zapada omogu\u0107ilo je da se pred na\u0161om publikom na\u0111u umjetni\u010dka ostvarenja i sa jedne i sa druge strane, ali i njihovi protagonisti.<\/p>\n
U datom politi\u010dkom kontekstu, jugoslovenskom filmu namijenjena je afirmacija tekovina antifa\u0161isti\u010dke borbe. Tako nastaje \u017eanr partizanskog filma, izuzetno popularan sve do sredine 80-ih godina pro\u0161log vijeka, koji je dao i nekoliko me\u0111unarodno uspje\u0161nih filmova (Bitka na Neretvi, Most, Valter brani Sarajevo). No, na revoluciju se, kao i na razvoj postratnog dru\u0161tva, mo\u017ee gledati i kroz druga\u010diju optiku. Polemi\u010dki ton i kriti\u010dko preispitivanje dru\u0161tvenih odnosa u filmu, ozna\u010deni su sintagmom \u201ecrni talas\u201c. Krajnje osobeni autori suo\u010dili su se sa rizikom da se \u201eu ime revolucije na optu\u017eeni\u010dku klupu stavi samo stvarala\u0161tvo\u201c, kako je na to upozoravao Veljko Vlahovi\u0107. Filmovi ovog prosedea, pak, odlaze na najve\u0107e festivale i dobijaju nagrade u Berlinu, Kanu i Veneciji, zajedno sa uspjesima dokumentarnih, kratkih i animiranih filmova. Uklanjanjem sa repertoara doma\u0107ih bioskopa, neki od tih filmova bivaju zabranjeni bez zabrane, ali njihovi autori mahom uspijevaju da odr\u017ee kontinuitet u djelovanju. Kako je to bilo mogu\u0107e? Premda je zvani\u010dno proklamovana sloboda stvarala\u0161tva, ono nije bilo oslobo\u0111eno ideolo\u0161kih normi. Pa ipak, jugoslovenska socijalisti\u010dka stvarnost trebalo je da poka\u017ee i svoju liberalnu stranu, u \u010demu \u0107e ulogu imati i prili\u010dna samostalnost republika, kao i decentralizacija u kulturi. Nave\u0161\u0107emo jedan primjer. Suo\u010den sa pritiscima zbog filma \u201eZaseda\u201c, \u017divojin Pavlovi\u0107 je sljede\u0107i film umjesto u Srbiji snimio u Sloveniji.<\/p>\n
Ishodi\u0161te jugoslovenske kinematografije je i ono \u0161to je pretpostavka za nastanak filma kao slo\u017eenog kreativnog poduhvata, a to je me\u0111usobna saradnja Najve\u0107i dio filmova ovog perioda proizveden je uz u\u010de\u0161\u0107e filmskih preduze\u0107a iz vi\u0161e jugoslovenskih republika. Na sli\u010dan na\u010din se, u domenu koprodukcijske saradnje i sufinansiranja, filmovi u regiji rade i danas. Osim zajedni\u010dkog nastupa na marketima, ovo udru\u017eivanje je va\u017eno i zbog podr\u0161ke evropskih filmskih fondova.<\/p>\n
Borhes je raj zami\u0161ljao kao svojevrsnu biblioteku. \u0160ta bi onda bile police sa rolnama filmova snimljenim u zemlji koje vi\u0161e nema? U kola\u017eu imaginacije, spajam naslove:<\/p>\n
Crno sjeme, u raljama \u017eivota.<\/strong><\/p>\n
Bu\u0111enje pacova i obra\u010dun sa izdajnikom.<\/strong><\/p>\n
Nemirni u pohodu ka granici.<\/strong><\/p>\n
Prate ih skuplja\u010di perja sa bubama u glavi.<\/strong><\/p>\n
U podne, mali vojnici vje\u017ebaju hajku.<\/strong><\/p>\n
Dezerter nosi sudbine pora\u017eenih kao sopstveno breme.<\/strong><\/p>\n
Ovo i nije rat, nego ne\u0161to izme\u0111u, jednako stra\u0161no.<\/strong><\/p>\n
Na kraju ostaje njih dvoje.<\/strong><\/p>\n
Ko puca, otvori\u0107e mu se. Ili, dovi\u0111enja u sljede\u0107em ratu!<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Lerbije ka\u017ee da \u017eive slike putuju od zemlje do zemlje, obaraju ograde koje postoje i ru\u0161e predrasude. Putuju i od jedne generacije do druge, prenose\u0107i autenti\u010dno osje\u0107anje istorije kao svijest o sopstvenom mjestu u vremenu. Ali krug nije pravilan i vjekovi ovdje teku uporedo jedan sa drugim.<\/p>\n
Jugoslavija se raspala u unutra\u0161njim protivrje\u010dnostima i narcizmu malih razlika. Nedorasli vremenu, \u010dini se da nijesmo prepoznali mogu\u0107nosti koje su nam stajale na raspolaganju. Pa ipak, prostor kulture se pokazao kao najotporniji na destrukciju.<\/p>\n
Jugoslovenski filmovi ostaju va\u017ean dio na\u0161e kulturne tradicije. Ne samo kao evokacija jedne epohe, ve\u0107 i kao naslje\u0111e koje nam pripada i kojem pripadamo, isto toliko. Svjedo\u010de oni o tome da je lak\u0161e bilo razbiti Jugoslaviju nego razbiti njenu kulturu. Jedan za drugim govore o jednoj zemlji, o ljudima koji su u njoj \u017eivjeli, voljeli se i sukobljavali.<\/p>\n
Zato \u0107u, promijeniv\u0161i jedan naslov, zavr\u0161iti sa druga\u010dijim pozdravom.<\/p>\n
Dovi\u0111enja u sljede\u0107em filmu!<\/p>\n
Ovaj tekst pripremljen je u okviru CDT projekta \u201cPro\u0161lost za budu\u0107nost – Kontra mraku, kontra sili\u201d povodom obilje\u017eavanja 80 godina od bitaka na Neretvi i Sutjesci, te II zasijedanja Antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije.<\/p>\n
Andro Martinovi\u0107, filmski reditelj<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jugoslovenski filmovi ostaju va\u017ean dio na\u0161e kulturne tradicije. Ne samo kao evokacija jedne epohe, ve\u0107 i kao naslje\u0111e koje nam pripada i kojem pripadamo, isto toliko<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":379935,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-379932","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=379932"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379932\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":379936,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379932\/revisions\/379936"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/379935"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=379932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=379932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=379932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}