{"id":379501,"date":"2023-09-14T06:44:50","date_gmt":"2023-09-14T04:44:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=379501"},"modified":"2023-09-14T06:44:50","modified_gmt":"2023-09-14T04:44:50","slug":"apsurde-kuca-ti-je-ovdje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/09\/14\/apsurde-kuca-ti-je-ovdje\/","title":{"rendered":"Apsurde, ku\u0107a ti je ovdje!"},"content":{"rendered":"

Autorka: Olivera Jovanovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rodila sam se u Vi\u0161egradu gdje je moj otac bio sve\u0161tenik. Miropomazana sam u manastiru Dobrun, gdje su kr\u0161teni moji mama, baba \u2013 svi moji preci s mamine strane.<\/p>\n

Moji roditelji su se dru\u017eili s efendijom i njegovom hanumom. Pop i hod\u017ea, kako ih je narod zvao, bili su glavna atrakcija na Bikavcu brdu grada Vi\u0161egrada.<\/p>\n

Voljeli su da se dru\u017ee na \u010du\u0111enje tada\u0161njih vlasti koje su ih optu\u017eivale za sve i sva\u0161ta. \u010cak su im podmetali sve i sva\u0161ta, prozivali ih u Oslobo\u0111enju, a onda je deda, tatin otac, poru\u010dio tati da ne pravi belaja jer se selo okupilo i \u010dita Oslobo\u0111enje. Belaj je praviti uspomene\u2026 Zajedni\u010dke\u2026<\/p>\n

Ubrzo sam po ro\u0111enju dospjela u bolnicu. \u017dena koja je bila s nama u bolni\u010dkoj sobi me je zagledala i rekla mami da sam osjetljiva na zlo. Pitala je da li bi mama dozvolila da se ona po svom obi\u010daju pomoli, da mi ne\u0161to prou\u010di. Bila je muslimanka. Znala je da je mama popadija.<\/p>\n

Popadija je dozvolila. Prije bolnice otac me je krstio na putu prema bolnici. Mislili su da \u0107u da odem. Mama je od straha za mene izgubila mlijeko. \u017dena iz bolni\u010dke sobe me je i dojila. Imam majku po mlijeku. Muslimanku. Kakva uspomena. \u017divotna\u2026 O tome nije pisalo Oslobo\u0111enje.<\/p>\n

U trudno\u0107i sam \u0161ila haljine. Vanja mi je rekao da u blizini Stare crkve ima kroja\u010dka radnja. Kroja\u010dica je saznala od kojih sam \u0458\u0435r na \u010car\u0161iji sve se zna. Nije htjela da naplati uslugu jer su njenu porodicu nekada zadu\u017eili moji baba i deda. I ona ima uspomenu.<\/p>\n

Volim Dubrovnik. Imam uspomene. Moje prvo ljetovanje s roditeljima bio je Dubrovnik. Vanja je posle mo\u017edanog udara prohodao u Dubrovniku. Tamo sam upoznala krasne ljude. Nives, Tibor, Kate i njena mama su nas ispratili kao najro\u0111enije kada smo, nakon dva i po mjeseca, ostavili kolica i krenuli ku\u0107i.<\/p>\n

Tamo sam na Stradunu, u crkvi posve\u0107enoj Blagovijestima, prislu\u017eila prvu svije\u0107u za pokoj du\u0161e svoga oca. To mi je i\u0161lo uz njega. Stradun i njegova krilatica: \u017divot je lep. Iz Dubrovnika sam jednog ljeta letjela u Zagreb do Svetog Duha gdje je manastir u \u010dijem je osve\u0107enju saslu\u017eivao moj otac. Kakve uspomene!<\/p>\n

Ljetos sam u\u0161la u Hrvatsku sa beogradskim tablicama. \u201dBeograd je \u010dudo. Bio sam tamo kao mali. I\u0161ao s mamom posjetiti prijatelje. Volio bih opet po\u0107i. Uspomene su to lijepe\u2026\u201d sa \u017ealom je pri\u010dao carinik na granici BiH i Hrvatske \u2013 tamo gdje se nazire i miri\u0161e more i gdje se kriju uspomene.<\/p>\n

U vrijeme korone u\u0161li smo u Hrvatsku sa BH tablicama: \u201dImate lijepo ime. Imao sam djevojku Oliveru\u2026\u201d Lijepa uspomena. \u201dE mama super \u0161to se zove\u0161 Olivera \u2013 nisu nas rovili\u201d, kliktali su moji Jovanovi\u0107i klade\u0107i se u deset maraka ko \u0107e prvi ugledati more.<\/p>\n

Ta igrica im je ostala odmalena kada smo ih poku\u0161avali smiriti s tim \u0161to smo tada zapo\u010dinjali igricu od Mostara\u2026 \u201dEvo sad \u0107e more, ko prvi ugleda dobi\u0107e deset maraka.\u201d Od Mostara do mora u\u017eivali smo Vanja i ja.<\/p>\n

Vanja je \u010desto imao epizode sa sarajevskim taksistima. \u010cim bi ga prepoznali odmah bi krenuli pri\u010du o strinama, jaranima i kom\u0161ijama Srbima. Jednom je rekao taksisti da nisu Srbi iz Papua Nove Gvineje da bi bio bingo imati strinu, jarana ili kom\u0161iju Srbina. Valjda bi to trebalo da je normalno. Ili su to samo uspomene, a mi svi samo stranci sa zajedni\u010dkim uspomenama.<\/p>\n

Ka\u017eu da je Bora \u0110or\u0111evi\u0107 pjesmu \u201dNa Zapadu ni\u0161ta novo\u201d napisao tako \u0161to je zapisao naslove iz novina. Tada je to bila \u010dudna pjesma \u2013 vjerovatno zbog \u010dudnih naslova koji su postali \u010dudnjikavi stihovi: \u201dSamoubica se ubio s le\u0111a\u201d. I tada je u toj pjesmi stajalo: ubio prvo \u017eenu pa sebe.<\/p>\n

Na\u017ealost, \u017eene ubijaju svaki dan. Po\u010delo je i svaki sat. Po tome nismo stranci nego najbolji jarani. Za to ne treba izvla\u010diti iz sje\u0107anja neke sjenke iz Papua Nove Gvineje.<\/p>\n

U tom hororu pred kojim se zanijemi, kako smo zanijemili ovih dana, mi nismo stranci sa zajedni\u010dkim uspomenama nego ro\u0111ena bra\u0107a kojih bi se i sam \u0111avo postidio. Tu nema granica ni tablica. Tu se ne grani\u010di Hrvatska s Balkanom, BiH sa Srbijom. U tom konglomeratu nasilja nad \u017eenama i entiteti se ujedinjuju. Postajemo bezgrani\u010dni prostor gdje nestaju majke i ostaju siro\u010dad.<\/p>\n

A \u017eene pletu lijepe uspomene kao \u0161to je moja, bolni\u010dka a lijepa. Bezvremena. A isplele su je dvije \u017eene. Moja majka, sve\u0161tenikova supruga, koja je dozvolila da se muslimanka pomoli za mene, da mi prou\u010di i \u017eena koja je imala slobodu da upita i prou\u010di. I nahrani me.<\/p>\n

Danas bi o tome pisale novine jer bi bilo \u010dudo kao \u0161to je \u010dudo imati strinu, jarana ili kom\u0161iju Srbina iz Vanjine pri\u010de. Jer \u010dudo je sve \u0161to je normalno.<\/p>\n

Nenormalno i stra\u0161no postala je svakodnevica horora koji \u017eivimo. U\u017eivo! Jer \u0161ta bismo mi bez lajka na rijaliti u kojem na najstra\u0161niji na\u010din odlazi majka koja je uradila sve \u0161to nam govore da treba \u2013 prijavila je nasilje.<\/p>\n

Mo\u017eda bi bila \u017eiva da nije! Apsurde, ku\u0107a ti je ovdje!<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nenormalno i stra\u0161no postala je svakodnevica horora koji \u017eivimo. U\u017eivo!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":328083,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-379501","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379501","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=379501"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379501\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":379504,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/379501\/revisions\/379504"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/328083"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=379501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=379501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=379501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}